- 1 -              Rev 3178/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3178/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., iz Austrije, W., protiv 1. tuženika Ž. B., iz Austrije, W., zastupanog po punomoćniku K. C., odvjetniku u S., i 2. tuženika A. M., iz Z., OIB: ..., odlučujući o revizijama tužiteljice i 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-729/2017-2 od 19. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3655/08-122 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija 1. tuženika odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužiteljica i 1. tuženik suvlasnici nekretnine na ima bračne imovine, svaki u 1/4 dijela, koja se nalazi na kč. br. 4225/1 u Š. upisane u Z.U. 781 K.O. V. koja je u naravi izgrađena obiteljska stambena kuća i dvorište u Z., ..., u površini od 423 m2 (toč. 1. izreke); odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog suvlasničkog omjera na istoj nekretnini (toč. 2. izreke), kao i tužbeni zahtjev tužiteljice da je 2. tuženik dužan trpjeti upis nekretnine na ime i suvlasništvo stranaka što da će provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu (toč. 3. izreke). Obvezan je 1. tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 34.250,00 kn (toč. 4. izreke) dok je odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu na ime isplate preko dosuđenog iznosa i to za iznos od 45.896,73 kn (toč. 5. izreke), kao i zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su stranke, tužiteljica i 1. tuženik, suvlasnici nekretnine kao bračne stečevine svaki u 1/2 dijela koja se nalazi na kč. br. 5255/2 upisane u Z.U. 688 K.O. B., gradilište M. P. (toč. 6. izreke). Ujedno je 1. tuženik obvezan na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 9.750,00 kn (toč. 7. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i 1. tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i to u toč. 1., 2. i 4. izreke (toč. I. izreke) dok je preinačena toč. 7. izreke i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica osobno podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog da revizijski sud preinači nižestupanjsku odluku.

 

4. Reviziju podnosi i 1. tuženik zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. ZPP, s prijedlogom da se drugostupanjska odluka preinači na način da se preinači prvostupanjska odluka u toč. 1., 4. i 7. izreke.

 

5. U odgovoru na reviziju 1. tuženik je osporio sve navode revizije tužiteljice i predložio istu odbiti.

 

6. Revizija tužiteljice nije dopuštena, a revizija 1. tuženika nije osnovana.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

7. Odredbom čl. 91.a ZPP propisano je da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik; iznimno od st. 1. ovog čl., stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit; stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz st. 2. ovog čl., dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici nije podnesena sudu u istom postupku.

 

8. U konkretnom slučaju tužiteljica nije, u smislu odredbe čl. 91.a st. 3. ZPP u vezi odredbom st. 2. istog čl., uz reviziju priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, a to nije učinila ni u prijašnjem tijeku postupka.

 

9. Dopuštanjem da stranke osobno podnose reviziju, derogirao bi se smisao ograničenja na podnošenje revizije ustanovljen odredbom čl. 91.a ZPP. O tome se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske koji u rješenju broj: U-I-4365/2008 i dr. od 26. ožujka 2013. navodi: „…polazeći od toga da se u revizijskom postupku preispituje materijalna i postupovna zakonitost pobijane presude (rješenja), a ne i pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, Ustavni sud utvrđuje da je zakonodavac propisujući krug kvalificiranih osoba koje mogu podnijeti reviziju naglasio potrebu da se u revizijskom postupku, u kojem se odlučuje isključivo o pravnim pitanjima, osigura viša razina stručnih znanja i kvalitete u zastupanju stranaka a time veća kvaliteta odlučivanja u pojedinom slučaju, a što doprinosi većoj pravnoj sigurnosti stranaka ...“ Stoga Ustavni sud smatra ustavnopravno prihvatljivim ograničenje propisano čl. 91.a ZPP i da takvo stajalište zakonodavca nije ograničilo niti spriječilo pristup sudu na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava na pristup sudu. Propisani zahtjev vezan za odvjetnika odnosno za osobu koja ima položen pravosudni ispit nije strukturno ograničenje koje onemogućuje pristup sudu.

 

10. U smislu izloženog, revizije tužiteljice nije dopuštena i valjalo ju je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, kao u toč. 1. izreke ovog rješenja.

 

U odnosu na reviziju 1. tuženika:

 

11. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 5. ZPP, kojom je propisano da, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pa kako je drugostupanjska presuda donesena upravo primjenom navedene odredbe, ta presuda nema nedostataka na koje se revident poziva i nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

13. Nadalje, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

14. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ona i 1. tuženik suvlasnici za po ¼ dijela nekretnine u Z. i zahtjev za isplatu ½ dijela ostvarene kupoprodajne cijene od prodaje nekretnine u S. B., sve s naslova bračne stečevine.

 

15. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tužiteljica i 1. tuženik bili u braku od svibnja 1987. do razvoda braka 31. ožujka 2000., a da je faktična bračna zajednica trajala do lipnja 1999.,

 

- da je nekretnina kč. br. 4225/1 Z.U. 781 K.O. V., koja je u naravi izgrađena obiteljska stambena kuća i dvorište u Z., ..., u površini od 423 m2, upisana kao vlasništvo 2. tuženika s kojim je kao prodavateljem, 1. tuženik kao kupac, sklopio kupoprodajni ugovor 15. veljače 1996.;

 

- da je nekretnina u S. B. kč. br. 5255/2 Z.U. 688 K.O. B., kupljena ugovorom o prodaji od 23. siječnja 1995., sklopljenim između 1. tuženika kao kupca i prodavateljica J. K. i T. Z., kao i da je 1. tuženik istu prodao ugovorom o kupoprodaji od 5. ožujka 2002. kupcu I. K. za 68.500,00 kn,

 

- da su tužiteljica i 1. tuženik ugovorom o podjeli dobara od 4. listopada 2001. a potom istog dana i Poravnanjem pred sudom u F., podijelili zajedničku imovinu koja se nalazi u Austriji te da istim nije obuhvaćena imovina u Hrvatskoj i to kuća u Z. ..., stara kuća u Z. ... i plac u B.,

 

- da su obje stranke bile u radnom odnosu a tužiteljica se brinula i o kući i djeci,

 

- da je 1. tuženik rješenjem o nasljeđivanju od 8. studenoga 1994. naslijedio od svoje majke iznos od 116.493,78 $.

 

16. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnji 1. tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi, kada su tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan prihvatili, primijenili materijalno pravo iz čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90) jer su predmetne nekretnine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, jer su podjednaki doprinosi u stjecanju te imovine pri čemu nije relevantna samo visina zarade već i drugi oblici doprinosa bračnoj i obiteljskoj zajednici o čemu su sudovi dostatno i argumentirano obrazlagali, dok eventualna ulaganja mogu biti predmet obveznopravnog novčanog zahtjeva.

 

17. Suprotno navodima u reviziji prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.

 

18. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

 

19. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju 1. tuženika odbiti kao neosnovanu, time da 1. tuženiku nije dosuđen ni trošak sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenoga 2022.