1              Poslovni broj: II Kž-441/2022-5

 

Poslovni broj: II Kž-441/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog Đ. R. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-52/2022. (Kov-45/2022.) od 21. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Đ. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. S. i drugih, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Đ. R. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, od 1. lipnja 2022. pa nadalje.

 

2. Žalbe protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni Đ. R. osobno bez navođenja posebnog žalbenog razloga i žalbenog prijedloga te po branitelju, odvjetniku K. K., "iz svih zakonskih osnova" s prijedlogom "izvanraspravnom vijeću da se rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači na način da se u odnosu na okrivljenog Đ. R. primijeni neka od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08." Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekim blažim mjerama.

 

6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni Đ. R. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Slijedom toga, nisu osnovani žalbeni prigovori okrivljenika kako nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret čime da se dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje.

 

7. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanju opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

8. U odnosu na postojanje utvrđene opasnosti od bijega kod okrivljenog Đ. R., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako kod istog postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama. Naime, okrivljeni Đ. R. bio je nedostupan tijelima kaznenog progona gotovo pet mjeseci, a uhićen je tek po raspisanoj međunarodnoj tjeralici i izdanom europskom uhidbenom nalogu pa imajući u vidu težinu inkriminiranog kaznenog djela kao i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

9. Slijedom toga, promašeni su žalbeni navodi okrivljenika kako nije bio u bijegu zbog ovog kaznenog djela nego zbog činjenice da je izbjegavao izdržavanje kazne zatvora u drugom predmetu.

 

10. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenog Đ. R., ocjena je i drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak o postojanju konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela kod imenovanog koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao krajnjom i najstrožom mjerom.

 

10.1. Naime, kada se analiziraju okolnosti, težina i način počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret, njegov prethodni dogovor sa suokrivljenicima (prema optužnici djelo počinio zajedno s okrivljenim R. S. i D. Š. na način da su se lažno predstavili kao policijski službenici kako bi ih oštećenica stara 75 godina pustila u stan, te su po ulasku u stan uporabom sile od oštećenice otuđili oko 445.000 EUR-a), opravdano se može zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti žalitelja.

 

10.2. Kada se navedenom pridoda i činjenica da je okrivljenik već pravomoćno osuđivan za istovrsna imovinska kaznena djela (teška krađa, prijevara), a inkriminirano kazneno djelo počinjeno je u roku provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1844/2017. od 1. ožujka 2018., evidentno je da izrečene sankcije nisu utjecale specijalnopreventivno na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Stoga je ocjena i ovoga suda kako sve utvrđene okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i značenju, u ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

 

11. U odnosu na žalbeni prijedlog okrivljenika da ga se uputi na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-366/2020. okrivljeniku se napominje kako sukladno članku 56. stavak 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, izvršenje kazne zatvora se može započeti izdržavati nakon ukidanja istražnog zatvora odnosno kad prestanu razlozi zbog koji je istražni zatvor određen, što ovdje nije slučaj.

 

12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

13. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

14. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 8. studenog 2022.