- 1 -              Rev 1550/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1550/2019-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ul. Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & Klišanin & Partneri, Zagreb, Radnička cesta 52, protiv tuženika GRGIĆ & PARTNERI Odvjetničko društvo j.t.d. (sada društvo s ograničenom odgovornošću), OIB 16457179668, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 19.169,22 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1864/2016-3 od 7. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1068/2015 od 26. studenog 2015., ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-1068/2015 od 10. prosinca 2015., u sjednici dana 8. studenog 2022.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1864/2016-3 od 7. prosinca 2018. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-1068/15 od 26. studenog 2016., ispravljene rješenjem od 10. prosinca 2015., ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-145/15 od 18. veljače 2015. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.169,22 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te trošak ovršnog postupka, te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. (točka I. izreke)

 

1.1.Odlukom o parničnim troškovima tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 642,00 kn. (toč. II. izreke)

 

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-1864/2016-3 od 7. prosinca 2018. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi isplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma propisane odredbama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i 124/10), jer je ocijenio da tuženik nije koja obavlja gospodarsku djelatnost, pa time nije ni obveznik naknade po odredbi čl. 62. st. 1. og zakona.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19 dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 80/22 dalje: ZID ZPP/22), radi materijalnopravnog pitanja naznačenog u reviziji. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u sporu pred trgovačkim sudom ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 19.169,22 kune), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Revizija je u ovom slučaju dopuštena jer je udovoljeno kumulativno propisanim kriterijima iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, ali je neosnovana.

 

9. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma propisane odredbama Zakona o šumama, a tu naknadu tužitelj potražuje od tuženika tvrdeći da je tuženik dužan plaćati naknadu prema odredbi čl. 62. st. 1. tog zakona kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. U revizijskom stupnju postupka je sporno jesu li odvjetnička društva osobe koja obavljaju gospodarsku djelatnost.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je ocijenjeno nespornim:

 

- tuženik je trgovačko društvo koje je u vrijeme na koje se odnosi naknada bilo ustrojeno i upisano u registar trgovačkih sudova kao javno trgovačko društvo, koje je prije donošenja prvostupanjske presude preoblikovano u društvo s ograničenom odgovornošću na temelju odluke društva o preoblikovanju društva,

 

- u registru je upisana djelatnost društva u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu koju čine: davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava, sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i zastupanja stranaka.

 

12. Imajući na umu navedena utvrđenja tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje da pružanje usluga u obavljanju odvjetničke djelatnosti ne predstavlja gospodarsku djelatnost, te stoga tuženik nije obveznik plaćanja naknade za korištene općekorisnih funkcija šuma po čl. 62. st. 1. Zakona o šumama.

 

12.1. Takvo shvaćanje je obrazloženo pozivom na odredbe čl. 27. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 85/10 - pročišćeni tekst) i čl. 7. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine”, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11), te pozivom na pravno shvaćanje u obrazloženju odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od 20. travnja 2000. („Narodne novine”, broj 51/00).

 

13. Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio pravno pitanje koje glasi:

 

              „Smatra li se odvjetnička djelatnost koju obavlja trgovačko društvo gospodarskom djelatnošću u smislu odredbe čl. 62. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i 124/10).“.

 

14. U reviziji je navedeno kako je pitanje važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer o njemu nema prakse revizijskog suda, praksa drugostupanjskih sudova nije ujednačena, a kao primjer neujednačene prakse je navedena presuda Upravnog suda RH poslovni broj Us-9680/2004-4 od 2. travnja 2008.

 

15. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, jer je u njoj određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa koji se na njega odnosi, te je izložen razlog važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (presuda Upravnog suda RH poslovni broj Us-9680/2004-4 koja se temelji na shvaćanju da se odvjetnička djelatnost treba smatrati gospodarskom djelatnošću).

 

16. Pravilno je pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude glede primjene odredbe čl. 62. st. 1. Zakona o šumama na odvjetnička društva.

 

17. Uvodno valja naglasiti da pojam osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost nije identičan pojmu trgovca u smislu odredaba ZTD, kako to smatra revident.

 

17.1. Zakonom o trgovačkim društvima definiran je pojam trgovca prema dva kriterija:

 

- funkcionalnom kriteriju iz čl. 1. st. 1. ZTD prema kojemu je trgovac, ako ZTD-om nije drugačije određeno, pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu,

 

-organizacijskom kriteriju iz čl. 2. st. 5. ZTD prema kojemu je trgovačko društvo trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

 

17.2. Stoga je po odredbama ZTD svako trgovačko trgovac, što ujedno ne podrazumijeva da svako trgovačko društvo obavlja gospodarsku djelatnost. Prema odredbi čl. 2. st. 2. ZTD trgovačko društvo se može osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti pa kod ocjene o tome obavlja li odvjetničko društvo gospodarsku djelatnost nije odlučno što je pružatelj odvjetničkih usluga registriran kao trgovačko društvo, nego o vrsti registrirane djelatnosti koja je u slučaju pružanja odvjetničkih usluga strogo određena prisilnim propisima.

 

18. Prema odredbi čl. 27. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 85/10 - pročišćeni tekst) odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava građanima pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

 

19. Odredbe o djelatnosti odvjetništva kao samostalne službe sadrži Zakon o odvjetništvu („Narodne novine”, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 dalje: ZoO), a za ocjenu o djelatnosti mjerodavne su odredbe:

 

-čl. 1. ZoO: Ovim se Zakonom uređuju ustrojstvo i djelovanje odvjetništva kao neovisne i samostalne službe koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa,

 

-čl. 3. ZoO: Odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito: - davati pravne savjete, - sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave i dr.), - sastavljati tužbe, žalbe, prijedloge, zahtjeve, molbe, izvanredne pravne lijekove i druge podneske, - zastupati stranke,

 

- čl. 4. st. 1. ZoO: Odvjetnik odvjetničku službu može obavljati samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu u skladu s odredbama ovoga Zakona.

 

- čl. 27. st. 1. ZoO: Dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo).

 

- čl. 27. st. 2. ZoO: Odvjetničko društvo osniva se kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću.

 

- čl. 27. st. 3. ZoO: Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima, osim ako ovim Zakonom nije što drugačije uređeno.

 

20. Navedene odredbe ukazuju na zaključak da su odvjetničke usluge u svojoj biti prvenstveno samostalna i neovisna služba koja osigurava građanima pravnu pomoć u skladu sa zakonom, a te usluge nogu pružati samo odvjetnici.

 

21. Tako je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od 20. travnja 2000. („Narodne novine”, broj 51/00), povodom više prijedloga za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske određenih odredaba Zakona o odvjetništvu, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

 

              „Pravna pomoć kao strogo definirano zanimanje odvjetnika, bitan je činitelj pravne sigurnosti demokratske i pravne države Republike Hrvatske, te predstavlja jedan od vidova djelovanja pravosuđa i uprave. U smislu odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu, pravnu pomoć odvjetnici su dužni pružati sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, Statutu i drugim općim aktima Hrvatske odvjetničke komore, kao i Kodeksu odvjetničke etike.

 

              Stajalište je Ustavnog suda, da se pružanje pravne pomoći putem odvjetništva ne može shvatiti kao gospodarska djelatnost i ne može biti, zbog svoje specifičnosti, podvrgnuto zakonima ponude i potražnje na tržištu. Specifična pravila struke položaj odvjetništva čini bitno drukčijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu, čime se ono izdvaja od pravila koja vladaju u gospodarstvu u kojem je profit, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj.”.

 

22. Zbog iznijetog nemaju uporišta u zakonu tvrdnje u reviziji prema kojima bi se usluge odvjetnika trebale smatrati gospodarskom djelatnošću zato što se dobit oporezuje prema odredi čl. 2. st. 2. Zakona o porezu na dobit.

 

23. Slijedom iznijetih razloga odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

              „Odvjetnička djelatnost koju obavlja trgovačko društvo ne smatra se gospodarskom djelatnošću u smislu odredbe čl. 62. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i 124/10).“.

 

24. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjena odredba čl. 62. st. 1. Zakona o šumama, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredbe materijalnog prava u okviru naznačenog pitanja.

 

25. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenog 2022.

 

                                          Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.