- 1 -              Rev 630/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 630/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. J., OIB:..., i II-tužitelja G. J., OIB:..., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1507/19-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1578/15 od 19. travnja 2016., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija I i II-tužitelja i preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1507/19-2 od 7. svibnja 2019. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1578/15 od 19. travnja 2016. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I-tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kuna s kamatama i zahtjev II-tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna sa kamatama (dio toč. IV. prvostupanjske presude) i sudi:

 

Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., ..., isplatiti na ime naknade neimovinske štete I-tužiteljici M. J. iznos od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura[*] i II-tužitelju G. J. iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1507/19-2 od 7. svibnja 2019. i presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1578/15 od 19. travnja 2016. u dijelu pod točkom III. izreke presude prvog stupnja i sudi:

 

Nalaže se tuženiku naknaditi I i II-tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 15.598,07 kuna/2.070,22 eura u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Nalaže se tuženiku naknaditi I i II-tužiteljima trošak revizije u iznosu od 2.062,50 kuna/273,74 eura u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I-tužiteljici iznos od 4.418,03 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. pa do isplate i iznos od 2.875,04 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. do isplate, sve po stopi kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Također je naloženo tuženiku isplatiti II-tužitelju iznos od 4.418,03 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. pa do isplate, iznos od 2.875,04 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. do isplate, te iznos od 1.727,19 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2012. do isplate, sve po stopi kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Naloženo je I i II-tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.435,94 kuna (toč. III.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev I-tužiteljice za naknadu štete za iznos od 50.000,00 kuna, te zahtjev za isplatu zateznih kamata na uglavničene iznose zateznih kamata od 4.418,03 kuna i 2.875,04 kuna za razdoblje od 19. studenog 2010. do 16. veljače 2012. (toč. IV.), kao i zahtjev II-tužitelja za naknadu štete za iznos od 30.000,00 kuna, te zahtjev za isplatu zateznih kamata na uglavničene iznose zateznih kamata od 4.418,03 kuna i 2.875,04 kuna za razdoblje od 19. studenog 2010. do 16. veljače 2012. (toč. V.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom III., IV. i V. izreke i u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), jer smatraju da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija I i II-tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeće pitanje:

 

„Je li iznos prihvaćen Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete u iznosu od 220.000,00 kuna zbog smrti bliskog srodnika – djeteta ujedno i najviši iznos koji se može dosuditi po toj osnovi?“

 

8. U odnosu na navedeno pitanje tužitelji kao razlog važnosti ukazuju na odluke revizijskog suda Rev-773/11 od 10. prosinca 2013., Rev-1357/09 od 22. rujna 2010., Rev-935/08 od 7. siječnja 2010., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2735/09 od 25. siječnja 2011., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4444/12 od 21. ožujka 2013. i Gž-1198/08 od 24. travnja 2008., a u kojima je prema tvrdnji tužitelja zauzeto suprotno shvaćanje.

 

9. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

11. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizašle iz prometne nesreće koja se dogodila 17. ožujka 2008. u kojoj je smrtno stradala njihova maloljetna kćer.

 

12. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na imovinsku štetu, koja se odnosi na uglavničene iznose zateznih kamata za razdoblje od 19. studenog 2010. do 16. veljače 2012., no odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalih zatraženih iznosa s osnove duševnih boli uslijed smrti kćeri. Naime, nižestupanski sudovi ocjenjuju da isplaćeni iznos od po 220.000,00 kuna, svakome od tužitelja, predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, te da je navedeni iznos najviši iznos koji se dosuđuje zbog smrti bliskog srodnika rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02.

 

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su tužitelji izgubili kći jedinicu u dobi od pet godina, te da više neće moći imati djece zbog problema sterilnosti II-tužitelja, a koji je kod istoga dijagnosticiran prije štetnog događaja.

 

14. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

 

15. Sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

 

16. Valja napomenuti da su Orijentacijski kriteriji (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002.) doneseni sa svrhom omogućavanja ujednačene primjene odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO i ne predstavljaju matematičku formuli koja pukim automatizmom služi za izjednačavanje pravične novčane naknade, jer treba imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja. Zbog toga su odstupanja od iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima nužna, jer je to u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO.

 

17. Potpuno je izvjesno da smrt djeteta predstavlja za roditelje nemjerljiv gubitak. Intenzitet duševnih boli I i II-tužitelja zbog stradavanja i smrti njihove kćer je to veći kada se zna da je ista nastradala u dobi od samo 5 godina, a u događaju koji je bio iznenadan i u toliko još tragičniji.

 

18. U konkretnom slučaju zatraženi iznosi s osnove duševne boli radi smrti kćeri, i to I-tužiteljici u iznosu od 270.000,00 kuna i II-tužitelju u iznosu od 250.000,00 kuna predstavljaju primjerenu satisfakciju. Obzirom je tužiteljima isplaćen iznos od po 220.000,00 kuna svakom, valjalo je prihvaćanjem revizije, I-tužiteljici dosuditi preostali zatraženi iznos od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura, a II-tužitelju iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura na temelju čl. 1101. st.1. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na temelju čl. 1103. ZOO koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. srpnja 2008.

 

19. Stoga je valjalo preinačiti nižestupanjske presude i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

20. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i 3. i čl. 155. ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 9/04, 37/05, 59/07 i 148/09 – dalje: OT/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT).

 

21. U konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je iznosila 196.000,00 kn. Na ročištu 19. studenoga 2010. tužitelj su smanjili tužbeni zahtjev na 188.686,37 kn, dok su na ročištu 17. veljače 2012. konačno postavili tužbeni zahtjevu u iznosu 96.400,23 kn. Također valja napomenuti da je tuženik tijekom parnice, i to 13. kolovoza 2010., isplatio svakom od tužitelja po 10.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete te 21. travnja 2011. iznos od 13.219,24 kuna na ime imovinske štete.

 

22. U vrijeme prvo navedene vrijednosti predmeta spora tužiteljima je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 2.750,00 kuna (Tbr. 8/1 i 36. OT/09), zastupanja na ročištu održanom 9. srpnja 2010. u iznosu od 2.750,00 kuna (Tbr. 9/1 i 36. OT/09), zastupanja na ročištu održanom 17. lipnja 2010. u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr. 9/2 i 36. OT/09) i trošak sastava podneska od 20. svibnja 2010. u iznosu od 2.750,00 kuna (Tbr. 8/1 i 36. OT/09) kao i iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25% što ukupno iznosi 12.031,25 kuna. Tužitelji su u tom stadiju postupka uspjeli u omjeru od 66%, pa im je valjalo priznati troškove u iznosu 7.940,63 kn/1.053,90 eura.

 

23. Na ročištu održanom 19. studenoga 2010. tužitelji su smanjili tužbeni zahtjev na 188.686,37 kuna pa im je za navedeno ročište dosuđen trošak zastupanja u iznosu od 2.750,00 kuna (Tbr. 9/1 i 36. OT/09) i trošak sastava žalbe od 31. ožujka 2011. u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr. 10/1 i 36 OT/09) kao i iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25% što ukupno iznosi 5.156,25 kuna. Tužitelji su, s druge strane, u tom stadiju postupka uspjeli u omjeru od 69%, pa im je valjalo priznati troškove u iznosu 3.557,81 kn/472,20 eura.

 

24. Tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na ročištu 17. veljače 2012. nakon čega im je dosuđen trošak zastupanja na ročištima održanim 17. veljače 2012., 23. rujna 2013., 29. listopada 2013. i 2. ožujka 2016. svaki u iznosu od 1.100,00 kuna (Tbr. 9/1 i 36. OT), trošak sastava podneska od 16. ožujka 2012. i 10. travnja 2013. svaki u iznosu od 1.100,00 kuna (Tbr. 8/1 i 36. OT) i trošak sastava žalbe od 9. svibnja 2016. u iznosu od 1.375,00 kuna (Tbr. 10/1 i 36 OT) kao i iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25% što ukupno iznosi 7.975,00 kuna. Tužitelji u tom stadiju postupka nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva te im je u tom dijelu postupka dosuđen trošak sukladno čl. 154. st. 3. ZPP u ukupnom iznosu od 7.975,00 kuna/1.058,46 eura.

 

25. Tuženiku je za razdoblje do 19. studenog 2010. priznat trošak zastupanja na ročištu 9. srpnja 2010. u iznosu od 2.500,00 kuna (Trb. 9/1 OT/09), sastav podneska od 29. ožujka 2010. i 17. rujna 2010. svaki u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 8/1 OT/09), zastupanja na ročištu 17. lipnja 2010. u iznosu od 1.250,00 (Tbr. 9/2 OT) kao i iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25% što ukupno iznosi 10.937,50 kuna. Tuženik je u tom stadiju postupka uspio u omjeru od 34%, pa mu je valjalo priznati troškove u iznosu 3.718,75 kn/493,56 eura.

 

26. Za razdoblje od 19. studenoga 2010. do 17. veljače 2012. tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 19. studenog 2010. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 9/1 OT/09), trošak sastava žalbe od 30. ožujka 2011. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 10/1 OT), iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25% kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.352,00 kuna što ukupno iznosi 7.602,00 kuna. Tuženik je u tom stadiju postupka uspio u omjeru od 31%, pa mu je valjalo priznati troškove u iznosu 2.356,62 kn/312,77 eura.

 

27. Za razdoblje nakon 17. veljače 2012. tuženiku trošak nije priznat sukladno čl. 154. st. 3. ZPP.

 

28. Tužiteljima obzirom na njihov uspjeh u pojedinim stadijima postupka, pripada trošak u ukupnom iznosu od 19.473,44 kuna, čemu valja pribrojiti trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu 2.200,00 kuna, što čini sveukupno 21.673,44 kuna/2.876,56 eura, dok tuženiku obzirom na njegov uspjeh u pojedinim stadijima postupka pripada iznos od 6.075,37 kuna/806,34 eura.

 

29. Kada se trošak tužitelja prebije sa troškom tuženika, tuženik je dužan platiti tužiteljima trošak u iznosu 15.598,07 kuna/2.070,22 eura.

 

30. U ostalom dijelu zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška nisu priznati sukladno odredbi čl. 155. ZPP, jer navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice.

 

31. Tužitelji su u cijelosti uspjeli s revizijom te im je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuđen zahtijevani trošak za sastav revizije u iznosu od 1.650,00 kn na temelju Tbr. 10/6 i 36. OT, kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos na ime PDV od 25%, što ukupno iznosi 2.062,50 kuna/273,74 eura.

 

Zagreb, 8. studenoga 2022.