Poslovni broj: 3 Pž-4557/2022-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-4557/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, Z., OIB ..., protiv tuženika H. – O. d. s. d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-606/2016 od 8. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-606/2016 od 8. kolovoza 2022. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 218.967,00 kn sa zateznim
kamatama koje teku na iznos od 92.029,43 kn od 28. siječnja 2018. do isplate, te na iznos od 126.937,57 kn od 9. kolovoza 2018. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju u roku osam dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna) / 663,61 EUR (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent).

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-606/2016 od 8. kolovoza 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 218.967,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, u roku od 15 dana.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik kao poslodavac tužiteljeva

osiguranika A. G. odgovoran za štetu time što je navedeni tužiteljev osiguranik 17. svibnja 2012. zadobio ozljede na radu zbog kojih mu je rješenjem tužitelja broj 879879 od 16. rujna 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Naime, sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran tuženik jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka M. P. (koji je izrađen za potrebe drugog postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-1200/15 i to između A. G. kao tužitelja i ovdje tuženika kao prvotuženika te C. o. d.d. kao drugotuženika) utvrdio da ovlaštenik poslodavca – voditelj poslova nije planirao, provodio i primjereno nadzirao provedbu propisanih i mjera zaštite na radu, te da A. G. nije bio valjano upozoren niti nadziran u obavljanju visokorizičnih poslova. Osim toga, prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka T. L., izrađenog za potrebe ovog postupka, utvrdio da voditelj poslova nije smio dozvoliti radove, a naročito dati nalog za rad u nesigurnom okruženju kao mjestu rada gdje je sustav bio pod naponom. Na temelju iskaza osiguranika tužitelja A. G. sud je utvrdio da je kao mjera sigurnosti trebala biti postavljena izolacijska ploča, koja je izostala, te da je njegov radni nalog spornog dana obuhvaćao kontrolni servis svih spojeva. U odnosu na izjavu prema kojoj je radnik zabunom otišao u dio postrojenja pod naponom, osiguranik tužitelja je naveo da ju je potpisao u bolnici istog dana kada se dogodila nezgoda pa da stoga nije bio priseban. Sud je njegov iskaz prihvatio kao istinit, jer je u skladu s isprava u spisu, smatrajući da je izjavu potpisao u stanju traume neposredno nakon nezgode pa je bio moguće narušene prisebnosti. Stoga je primjenom odredaba čl. 161. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO) naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 218.967,00 kn na ime štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona nepravilna i nezakonita jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer razlozi presude proturječe isprava u spisu.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 218.967,00 kn sa
zateznim kamatama s osnove invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2018. osiguraniku tužitelja, A. G., koji je kao zaposlenik tuženika ozlijeđen na radu 17. svibnja 2012.

8. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da tuženik nije proveo sve mjere zaštite na radu zbog čega je i došlo do ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika. S druge strane, tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da su sve mjere zaštite na radu provedene, te da je i sam osiguranik tužitelja, odnosno, njegov tadašnji zaposlenik, u pisanoj izjavi naveo da je zabunom sam otišao na dio postrojenja pod naponom.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu
postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada je prihvatio nalaz i mišljenje
vještaka M. P. koji je proveden izvan ovog postupka jer se tuženik njegovu korištenju u ovom postupku izričito protivio.

10. Točno je da nalaz i mišljenje vještaka koji jedna od stranaka dostavi u spis
predmeta nema istu dokaznu vrijednost kao vještačenje koje je odredio parnični sud i
provedeno je u sudskom postupku. Međutim, takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije bez dokazne snage. On predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

11. Međutim, u procesnoj situaciji kada je sud rješenjem u ovom postupku odredio dokaz izvođenjem vještačenja po sudskom vještaku za zaštitu na radu, prvostupanjski sud je bio dužan ocijeniti i taj izvedeni dokaz. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka T. L. utvrdio da da voditelj poslova nije smio dozvoliti radove, a posebno dati nalog za rad u neosiguranom okruženju gdje je sustav bio pod naponom. Pritom prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka L. u cijelosti, jer je navedeni zaključak sud izveo samo iz onog dijela (dopunskog) nalaza i mišljenja u kojem je vještak govorio o situaciji u kojoj bi radni nalog obuhvaćao kontrolni servis svih spojeva, i u dijelu koji je bio pod naponom i u dijelu koji nije bio pod naponom. Postupajući na taj način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

12. Međutim, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.

13. Među strankama je nesporno da je A. G. kao zaposlenik tuženika zadobio ozljedu na radu 17. svibnja 2012. na dijelu postrojenja trafostanice TS Zabok „sistem 2“, koji je bio pod naponom, dok je dio postrojenja, „sistem 1“ bio bez napona, uzemljen i ograđen.

14. Sporno je je li tuženik primijenio sve mjere zaštite na radu, kao i je li se osiguranik tuženika samoinicijativno udaljio i otišao raditi na „sistem 2“, gdje je i ozlijeđen.

15. Iz izjave A. G. proizlazi da je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da je dana 17. svibnja 2012. pretrpio ozljedu na radu na način
da ga je spržio električni luk dok su radili na reviziji trafostanice 110/35/20/10 kV
Zabok, vodno polje 10 kV Krapina, te da je zabunom sam otišao na dio postrojenja
pod naponom.

16. Saslušan na ročištu 15. veljače 2018. (str. 87. do 89. spisa) svjedok A. G. je naveo da je predmetnu izjavu potpisao u bolnici istog dana kada se nezgoda dogodila i kada nije bio potpuno priseban.

17. Međutim, taj dio iskaza svjedoka G. u suprotnosti je s iskazom danim u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnim brojem Pr-1200/15 svjedokinje J. V., inspektorice u Državnom inspektoratu, koja je i utvrđivala sve okolnosti predmetnog slučaja. Naime, svjedokinja V. je u svom iskazu navela da je otišla u bolnicu i uzela izjavu od ozlijeđenog radnika A. G. prema kojoj je on zabunom otišao u dio koji je ostao pod naponom, jer je vidio nekakvu maticu koju je htio pritegnuti, ali nije uspio jer ga je zahvatio strujni luk. Svjedokinja je iskazala da je predmetnu izjavu radnik potpisao mjesec dana nakon predmetnog događaja.

18. Dakle, iz navedenog proizlazi da je radnik A. G. predmetnu izjavu dao mjesec dana nakon štetnog događaja, a ne isti dan kada se dogodila predmetna nezgoda, što je i logično, budući da je prema dokumentaciji u spisu radnika A. G. zahvatio požar te je zadobio i opekline. U takvoj situaciji, malo je vjerojatno da bi službena osoba Državnog inspektorata, u ovom slučaju inspektorica J. V., uzimala izjavu od ozlijeđenog radnika ukoliko bi smatrala da nije bio priseban.

19. Stoga ovaj sud zaključuje da je radnik A. G. zabunom otišao u dio postrojenja koji je bio pod naponom, kako je i napisao u izjavi koju je dao pod
materijalnom i kaznenom odgovornošću.

20. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka L., stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu, (str. 784. do 800. spisa) proizlazi da je ozlijeđeni radnik u trenutku ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način sukladno pravilima zaštite na radu, te je koristio propisanu i pripadajuću osobnu zaštitnu opremu. Navedeno proizlazi i iz iskaza radnika A. G. koji je u svom iskazu naveo da je bio upoznat sa poslovnim procedurama i obučen i upoznat s mjerama zaštite na radu i postupanju u opasnoj i rizičnoj radnoj okolini odnosno obavljajući poslove na elektro i energetskim postrojenjima.

21. Iz radnog naloga broj 0011502 od 10. svibnja 2012. i dopusnice za rad broj 68/12 od 11. svibnja 2012. proizlazi da je mjesto rada dana 17. svibnja 2012. bilo sistem 1. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka M. P., stalnog sudskog vještaka za elektrotehniku, kao i iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka L.. Kao što je već rečeno, sistem 1 je bio bez napona, što je među strankama i nesporno, jer su ostali radnici toga dana radili na sistemu 1 te nitko od njih nesporno
nije zadobio nikakve ozljede. Iako je radnik A. G. u iskazu naveo da je njegov radni nalog spornog dana predviđao kontrolni servis svih spojeva, iz izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno, odnosno da je radni nalog od 10. svibnja 2012.,
koji se odnosio na sve radnike koji su spornog dana radili na reviziji sistema 1, obuhvaćao samo poslove revizije sistema 1. S obzirom na to da radnik A. G. nije niti tvrdio da bi dobio usmenu uputu od strane poslovođe V. da ode raditi u sistem 2, koji je bio pod naponom, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da su radnim nalogom bili predviđeni poslovi samo u sistemu 1, ovaj sud zaključuje da je radni nalog radnika A. G. spornog dana obuhvaćao samo radove u sistemu 1, koji je bio bez napona.

22. Iako iz nalaza i mišljenja vještaka P. proizlazi da je rukovoditelj radova V. trebao trajno nadzirati rad i sigurnost radnika u postrojenju, prema nalazu i mišljenju vještaka L., stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu, proizlazi da Zakon o zaštiti o radu ne predviđa trajan nadzor nad radnicima koje je poslodavac educirao i praktično obučio za rad na siguran način, jer je smatra da radnik koji je educiran i obučen za rad na siguran način, zna raditi na siguran način. Stoga proizlazi da radnik A. G. nije trebao cijelo vrijeme obavljanja radnog procesa biti pod nadzorom poslovođe V.

23. Nadalje, iz nalaz i mišljenja vještaka L. proizlazi da su sustavi sistem 1 i sistem 2 bili fizički odvojeni, te da isključenjem sustava, uzemljenjem i kratkim spajanjem u sustavu u kojem se radilo nije bilo opasnosti od strujnog udara, pa stoga nije niti bilo potrebe da se sustav koji je bio pod naponom osigurava za rad na siguran način izolacijskim pločama i drugim mjerama zaštite na radu. Dakle, s obzirom na to da su radovi revizije bili predviđeni samo u sistemu 1, nije bilo potrebe da se postavlja izolacijska ploča u sistem 2, jer taj dio postrojenja nije niti bio predviđen kao mjesto izvođenja radnih operacija.

24. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (čl. 162. st. 2. ZOMO-a). Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (čl. 162. st. 3. ZOMO-a).

25. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu nastalu ozljedom na radu prosuđuje se po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09). Tuženik bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu, pa je, teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) na tuženiku, u skladu s propisima obveznog prava.

26. Budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik kao
poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu, te da je do ozljeđivanja radnika
A. G. došlo isključivo njegovom krivnjom jer se samoinicijativno udaljio iz sistema 1, koji je bio propisano uzemljen i bez napona prema sistemu 2, koji je bio pod naponom i u kojem spornog dana nije niti bilo predviđeno obavljanje radnih operacija, ovaj sud zaključuje da je tuženik dokazao ekskulpacijski razlog iz odredbe
čl. 1067. st. 2. ZOO-a budući da je utvrđeno da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika.

27. Ovaj sud nije razmatrao dokaze dostavljene po prvi puta tek uz žalbu, jer
se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni
odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što konkretno nije slučaj (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

28. Podredno se ističe tuženiku da prvostupanjski sud nije niti bio dužan
odlučiti o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova, budući da je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i naložio tuženiku plaćanje utužene tražbine.

29. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu temeljem odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška na ime uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 5.000,00 kn.

30. Budući da tuženik zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka nije postavio određeno u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a, njegov je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

31. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredaba čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

32. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

33. S obzirom na obvezu dvostrukog iskazivanja propisanu odredbama članka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon), ovaj sud je, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona, iznose izražene u kunama obračunao i u iznose u eurima, te ih u izreci ove presude iskazao i u kunama i u eurima.

Zagreb, 8. studenog 2022.

Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović