- 1 -              Rev 3136/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3136/2019-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice F. R. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. V. odvjetnica u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-404/2017-2 od 7. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1983/15-33 od 18. rujna 2017. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-1983/15-36 od 28. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-404/2017-2 od 7. ožujka 2019. osim u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu te točka II. i IV. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1983/15-33 od 18. rujna 2017. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-1983/15-36 od 28. rujna 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II.              O troškovima postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-1983/15-33 od 18. rujna 2017. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-1983/15-36 od 28. rujna 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 781.957,02 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke, pod točkom II. izreke odbio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 646.042,08 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke, pod točkom III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 79.915,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2017. do isplate, a pod točkom IV. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 52.211,25 kuna, sve u roku od 8 dana.

 

2.              Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž R-404/2017-2 od 7. ožujka 2019. odbio je žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu te je pod točkom a) izreke potvrdio prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, a pod točkom b) je preinačio prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke tako da je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 49.302,00 kuna, dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev za naknadu parničnog troška, a nije prihvatio niti zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3.              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1., toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

4.              U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iz revizije i predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5.              Revizija je osnovana.

 

6.              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za vrijeme za koje nije radila zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu.

 

8.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-496/06 od 27. prosinca 2011., koja je postala pravomoćna i ovršna 16. srpnja 2014. vraćena na radno mjesto direktorice vanjske prodajne mreže,

 

- da tužiteljica nije u roku propisanom čl. 238. st. 1. Ovršnog zakona tražila vraćanje na rad,

 

- da je ugovorom o radu od 9. ožujka 2004. propisano da zaposleniku pripada fiksni dio mjesečne bruto plaće koji iznosi 70% od 14.000,00 kn (ciljana plaća), a što iznosi 9.800,00 kn bruto te da može ostvariti i varijabilni dio plaće u iznosu od 50% od ciljane bruto plaće što iznosi 7.000,00 kn bruto sukladno ispunjenju kvartalnih Glavnih pokazatelja uspješnosti utvrđenih u modelu varijabilnog dijela plaće iz opisa poslova.

 

9.              Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu fiksnog dijela plaće i to za razdoblje do pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da otkaz tužiteljici nije dopušten primjenom odredbe čl. 95. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/2003, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 – dalje: ZR). Nadalje, sudovi su odbili zahtjev za isplatu naknade plaće u visini varijabilnog dijela plaće jer tužiteljica nije dokazala da bi za vrijeme nezakonitog prestanka ugovora o radu ostvarila pravo na postotak varijabilnog dijela plaće koji za pretpostavku ima posebne parametre, a odbili su i zahtjev za isplatu naknade plaće u fiksnom iznosu za razdoblje od dana pravomoćnosti presude 21. siječnja 2014. do dana ovršnosti presude 16. srpnja 2014. jer tužiteljica nije sukladno čl. 270. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13 i 93/14) tražila vraćanje na posao.

 

10.              Očitujući se o prigovoru tužiteljice da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer da prvostupanjski postupak nije proveden u skladu s čl. 299. ZPP te da je odluka utemeljena na temelju dokaza koje je tuženik predložio nakon ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak tj. na ročištu 1. lipnja 2017., drugostupanjski sud je naveo da nije jasno od kakvog je to utjecaja bilo ili moglo biti na pravilnost i zakonitost pobijane presude s obzirom da je već u odgovoru na tužbu tuženik predložio kao dokaz saslušanje svjedoka (po potrebi). Nadalje, drugostupanjski sud navodi da je cilj provođenja dokaza saslušanjem svjedoka T. H. bio utvrditi pojam "ciljane" plaće, pojam fiksnog i varijabilnog dijela plaće te način na koji se ugovarala plaća s tužiteljicom, kao i da je sud radi utvrđivanja spornih odredaba ugovora o radu istražio zajedničku namjeru ugovaratelja te je na okolnost utvrđivanja sporne odredbe o plaći saslušao tužiteljicu i svjedoka H. koji je u svom iskazu jasno i precizno objasnio na koji način se utvrđuje plaća prilikom sklapanja ugovora o radu u odjelu Prodaje odnosno na koji je način utvrđena plaća tužiteljice i o kakvim se iznimkama radi u njezinom slučaju.

 

11.              U pravu je revidentica kada tvrdi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 299. ZPP pa se shvaćanja nižestupanjskih sudova ne mogu za sada prihvatiti kao pravilna.

 

12.              Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

13.              Iz tužbe tužiteljice proizlazi da tužiteljica potražuje naknadu plaće koja se sastoji iz fiksnog i varijabilnog dijela, dok iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik predložio saslušanje svjedoka po potrebi ne navodeći kojeg svjedoka i to na okolnost da tužiteljica nema pravo na varijabilni dio plaće jer on ovisi o ispunjenju kvartalnih glavnih pokazatelja te da se opravdano može sumnjati u njihovo ispunjenje s obzirom da je tužiteljica duže vrijeme provela na bolovanju. Međutim, tuženik na ročištu 1. lipnja 2017. nije predložio saslušanje svjedoka T. H. na okolnost ispunjenja kvartalnih glavnih kriterija nego na okolnost određivanja plaće kako proizlazi iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu 1. lipnja 2017., dakle, na druge okolnosti od onih na koje je tuženik predlagao saslušanje svjedoka pri tome ne navodeći niti kojeg točno svjedoka.

 

14.              Nadalje, iz obrazloženja nižestupanjskih sudova proizlazi da su sudovi utemeljili odluku i na iskazu svjedoka T. H. čije saslušanje je tuženik predložio tek na ročištu za glavnu raspravu jer drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da je taj svjedok jasno i precizno objasnio na koji način se utvrđuje plaća prilikom sklapanja ugovora o radu, a i prvostupanjski sud je poklonio vjeru iskazu tom svjedoku za kojeg navodi da ga je saslušao radi utvrđenja volje ugovornih stranaka prilikom zaključenja ugovora o radu.

 

15.              Budući da je tužiteljica već tužbom potraživala isplatu i fiksnog i varijabilnog dijela plaće te da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao pravo tužiteljice na isplatu varijabilnog dijela plaće, ne postoje okolnosti zbog kojih tuženik na okolnost određivanja plaće nije mogao predložiti dokaz saslušanjem svjedoka T. H. već u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu 21. ožujka 2016. (na kojem je ostao kod dokaza za provođenje financijskog vještačenja) već je taj dokaz tuženik predložio tek na ročištu za glavnu raspravu 1. lipnja 2017.

 

16.              U pravu je revidentica kada navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP koju je počinio prvostupanjski sud, a potom i drugostupanjski sud koji tu povredu nije sankcionirao jer sudovi nisu cijenili nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo da je tužiteljici u razdoblju prije spornog obračunavana mjesečna plaća upravo u iznosu od 14.000,00 kuna bruto tj. i varijabilni dio plaće pri čemu je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužiteljica ne može potraživati varijabilni dio plaće za razdoblje u kojem nije obavljala zadatke radnog mjesta direktor vanjske prodajne mreže i nije ostvarivala nikakve ciljeve i ispunjavala projekte temeljem kojih bi imala pravo na varijabilni dio plaće. To stoga jer tužiteljica radne zadatke nije mogla obavljati upravo zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, a nakon što je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim pravomoćnom sudskom presudom, tužiteljicu treba vratiti u situaciju u kojoj bi bila da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu odnosno ona bi imala pravo na sva očekivana primanja koja bi ostvarila prema redovitom tijeku stvari da nije bilo nedopuštenog otkaza ugovora o radu.

 

17.              Stoga je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18.              U ponovljenom će postupku sudovi otkloniti opisane relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti nove, na zakonu osnovane odluke, uzimajući u obzir gore navedeno.

 

19.              Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenoga 2022.