- 1 -              Rev 1112/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1112/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Č., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika H. - O. d. s. d.o.o. iz Z., Distribucijsko područje E. R., R., OIB: ... , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4012/2018-3 od 14. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-12/17-9 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4012/2018-3 od 14. rujna 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.287,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.537,50 kn od 13. ožujka 2015. pa do isplate, a na iznos od 4.750,00 kn od 28. veljače 2018. pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 78/15 – dalje: ZOO). U točki II. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2018. pa do isplate u visini u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

 

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda te je suđeno na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dok je u točki II. izreke drugostupanjske presude naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 830/2021-2 od 1. lipnja 2022. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Predstavlja li račun popravka dokaz da je nastala imovinska šteta doista i otklonjena, odnosno što je tužitelj dužan priložiti, osim računa, kao dokaz da je nastala imovinska šteta doista otklonjena?

 

2. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete, prema ponudi za popravak iako štetu nije otklonio?".

 

8. U postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelju nastala šteta na automatici centralnog grijanja i klimi P. uslijed kvara na niskonaponskoj mreži, odnosno kad je ispala "0" što je dovelo do povećanja napona i pregorijevanja automatike,

 

- da iz uvida u račun broj 136/PJ 100/1 proizlazi da je trgovačko društvo T. tužitelju izdalo račun na iznos od 7.537,50 kn za uslugu interventnog dolaska po pozivu uslijed zastoja u radu sistema grijanja,

 

- da se navedeni račun odnosi i na odspajanje i demontažu neispravne automatike, montažu i spajanja nove automatike, parametriranje, puštanje u automatski rad sistema itd.,

 

- da iz ponude broj 83-2015 proizlazi da je trgovačko društvo O. d.o.o. izdalo tužitelju ponudu na iznos od 4.750,00 kn za popravak klime ... .

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je prvotno utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužitelju, te na temelju navedenih računa i ponude zaključuje da je osnovana i zatražena visina naknade štete koja proizlazi iz računa trgovačkog društva T. i ponude broj 83-2015. trgovačkog društva O. d.o.o. Drugostupanjski sud suprotno prvostupanjskom sudu zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete jer tužitelj nije dokazao da je podmirio iznose koje u ovom postupku potražuje na ime naknade štete, odnosno nije dokazao da je izvršio plaćanje, slijedom čega ne može potraživati naknadu imovinske štete koju potražuje u ovom postupku.

 

10. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu imovinske štete koja mu je nastala na automatici centralnog grijanja i klimi P., a uslijed štetnog događaja od 5. ožujka 2015. kada je zbog naglog prekida isporuke električne energije odnosno nakon smanjenja i povećanja napona došlo do štete na električnim instalacijama. Dakle, radi se o imovinskoj šteti koja može biti novčana ili nenovčana zavisno o tome da li je oštećenik sam reparirao imovinsku štetu ili ne. Slijedom navedenog, pravo na naknadu imovinske štete postoji i kada se šteta ne reparira, ili u konkretnom slučaju kada se ne plati popravak prouzročene štete na električnim instalacijama i uređajima tužitelja.

 

11. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete samo u slučaju da je tužitelj dokazao da je podmirio iznose štete koje u ovom postupku potražuje. Tužitelj ne mora dokazivati da je podmirio prouzročenu mu štetu, već mora dokazati samo visinu štete. Iz obrazloženja presude drugostupanjskog suda proizlazi da drugostupanjski sud smatra kako je za priznanje i dosuđenje naknade štete potrebno istu podmiriti, a što je pogrešno i suprotno ustaljenoj praksi ovoga suda (primjerice i u odluci ovoga suda broj Rev 3549/2018 od 6. veljače 2019.), a i u odlukama ovoga suda na koje se poziva tužitelj u reviziji.

 

12. Također je potrebno napomenuti da postoji i kontradiktornost u obrazloženju drugostupanjskog suda jer isti prvotno navodi da tužitelj mora dokazati da je podmirio iznose štete koje u postupku potražuje, a nakon toga navodi kako račun koji je priložio tužitelj potvrđuje da je tužitelj izvršio popravak na sustavu grijanja dok samo u odnosu na ponudu za popravak klime zaključuje da ista ne potvrđuje da je popravak izvršen. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti je s čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO kao i ustaljenoj praksi ovoga suda.

 

13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljena pravna pitanja u reviziji bi glasio da oštećenik ima pravo na naknadu štete i u slučaju kada nije sam popravio štetu, a račun popravka može biti dokaz da je šteta podmirena te se o pravu na naknadu štete može zaključiti i prema ponudi za popravak štete. Kao što je već navedeno, tužitelj u takvim slučajevima mora dokazati visinu štete, a koja može proizlaziti i iz priloženih računa i ponude ukoliko takva visina nije sporna.

 

14. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, s time da će drugostupanjski sud ponovno odlučiti o žalbi anulirajući svoje pogrešno pravno shvaćanje u vezi prava na naknadu imovinske štete.

 

 

 

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 8. studenoga 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.