Poslovni broj: 8 Gž-258/2022-2

1

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB: …, iz K., …, zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., …, protiv tuženika H. c. d.o.o., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku V. T., dipl. iur, djelatniku tuženika, te umješača na strani tuženika P. B. d.o.o., OIB: …, iz S. B., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-131/2019-29 od 19. veljače 2020. te odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača protiv presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-69/2020-16 od 10. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se djelomično žalba tuženika H. c. d.o.o. i umješača P. B. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-69/2020-16 od 10. siječnja 2022. i to:

 

- u dijelu pod toč. I. izreke kojim je nalaženo tuženiku H. c. d.o.o da tužiteljici M. M. isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 65.000,00 kn (8.626,98 eur) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 46.000,00 kn (6.105,25 eur) teče od 17. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 eur) počev od 18. lipnja 2021. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana te

 

- u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-69/2020-16 od 10. siječnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke na način da se zahtjev tužiteljice M. M. za naknadu zateznih kamata na iznos od 19.000,00 kn (2.521,73 eur) za razdoblje od 17. listopada 2018. pa do 17. lipnja 2021., odbija kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba tuženika H. c. d.o.o. protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-131/2019-29 od 19. veljače 2020., kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Tuženica H. c. d.o.o. dužna je na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti platiti tužiteljici M. M. iznos od 65.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od 17.listopada 2018. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Tuženica H. c. d.o.o. dužna je na ime naknade za tuđu pomoć i njegu platiti tužiteljici M. M. iznos od 4.800,00 kn zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

III. Tuženica H. c. d.o.o. dužna je nadoknaditi tužiteljici M. M. parnični trošak u iznosu od 17.775,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.''

 

1.1 Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              ''Prihvaća se prijedlog tužitelja i dopušta se povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta od 16. prosinca 2019., te se ukida rješenje o povlačenju tužbe ovog suda broj Pn-131/19 od 18. prosinca 2019.''

 

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe, u vezi neprovedenih dokaza, da u obrazloženju pobijane presude sud nije naveo koje dokaze je proveo u postupku, pa se stoga pobijana presuda ne može ispitati na okolnost koje činjenice je sud utvrdio iz pojedinih dokaza, koje dokaze je cijenio, koje nije, kako ih je cijenio, kojim dokazima je poklonio vjeru i zašto, a kojima nije i zašto, zbog kojeg razloga je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, u vezi načina utvrđivanja odlučnih činjenica upućuje na odredbu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku i dodaje da sud nije utvrdio postojanje leda ispod snijega sa sigurnošću već s vjerojatnošću koji način utvrđivanja činjenica je protivan čl. 221.a Zakona o parničnom postupku pa slijedom toga proizlazi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U vezi proturječnosti iskaza svjedoka i tužiteljice te njihove proturječnosti sa razlozima u presudi tuženik upućuje na toč. 4. obrazloženja pobijane presude citirajući dijelove navodeći da sud nije naveo dokaze koje je proveo, pa se osnovano zaključak suda ne može ispitati. Upućuje na iskaze svjedoka P., M. i tužiteljice i smatra da je zaključak suda u suprotnosti sa iskazima svjedoka i tužiteljice, kao i da su međusobno proturječni, a sud nije naveo razloge zbog kojih je ili nije poklonio vjeru pojedinom iskazu u cijelosti ili djelomično niti je naveo razloge zbog kojih smatra da predmetni iskazi nisu proturječni. Zbog toga se pobijana presuda ne može ispitati na okolnosti gdje je svjedok M. parkirao, kada i gdje je tužiteljica pala, je li se moglo proći nogostupom budući da je snijeg na istom bio utaban kao i na druge činjenice bitne za pravilnu i zakonitu odluku, zbog čega je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U pogledu nespornih činjenica ukazuje se na utvrđenje suda da nije sporno da se nezgoda dogodila na državnoj cesti D 232 i dodaje da je taj navod proturječan navodima tuženika iz odgovora na tužbu koji odgovor sud nije izložio, a u istom je navedeno da je sporno mjesto štetnog događaja i način nastanka iz razloga što iz dojave PP H. K. proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je tužiteljica pala prilikom izlaska iz automobila i da je do štetnog događaja došlo u ulici …, a ne …, koju dojavu je dostavila tužiteljica. Stoga da je sud nezakonitim postupanjem odnosno netočnim izlaganjem odgovora na tužbu u pobijanoj presudi onemogućio tuženika u sudjelovanje u postupku zbog čega je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, a svojim neočitovanjem na odgovor na tužbu i neiznošenjem razloga o mjestu nastanka štetnog događaja da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče nepostojanja doprinosa tužiteljice poziva se na toč. 4. obrazloženja pobijane presude i ujedno ukazuje na odredbu čl. 124. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako je tužiteljica policajka navedenu odredbu morala je i trebala znati. S obzirom da tužiteljica tvrdi da je pala na kolniku, a nije se niti smjela kretati po kolniku to je nerazumljivo, zbog čega sud smatra da tužiteljica koja je svjesno postupala protupravno nije doprinijela nastanku štete u cijelosti ili djelomično. Presuda je nerazumljiva i u dijelu u kojem se tvrdi da se tužiteljica nije mogla kretati nogostupom, ali da su H. c. d.o.o. odgovorne što nisu održavale ceste na siguran način za kretanje pješaka, iako se pješaci u naseljenom mjestu trebaju kretati po nogostupu. Sud da je pogrešno primijenio materijalno pravo u vezi utvrđivanja jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu, protupravnosti. Nadalje, u vezi tijeka zateznih kamata ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo određujući tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu štetu od podnošenja zahtjeva. Sud je dopustio preinaku tužbe iz razloga što tužitelj nije mogao urediti tužbeni zahtjev pa je nerazumljivo zbog čega je tuženik pao u zakašnjenje od trenutka podnošenja zahtjeva, a ne od trenutka preinake tužbe. U vezi neodređivanja tijeka zateznih kamata na trošak sud je pogrešno primijenio procesno i materijalno pravo. Ističe da troškovi dospijevaju u trenutku pravomoćnosti odluke pa stoga kamate na troškove koje je dosudio ne mogu teći od 10. siječnja 2022. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da tužiteljicu odbije sa tužbenim zahtjevom odnosno da pobijanu odluku ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio i umješač na strani tuženika (dalje: umješač) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje se na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, iz priloženih dokaza da je vidljivo da su tuženici postupali u skladu s posebnim propisima koji uređuju način održavanja ceste te da su samo par sati prije štetnog događaja navedenu dionicu posuli sa soli, a što prvostupanjski sud ne uzima kao dokaz, nego utvrđuje da je vjerojatno ispod snijega bilo leda. Zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti je s iskazima tužiteljice i svjedoka kao i da su isti međusobno proturječni, a prvostupanjski sud ne navodi zbog kojih je razloga poklonio vjeru iskazima istih. Prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno utvrdio je da je uzrok nastanka štetnog događaja činjenica da je na kolniku bilo snijega, a ispod njega vjerojatno i leda što je dovelo do klizavosti površine kolnika i pokliznuća tužiteljice. Niti jedan zakon ne predviđa da osoba zadužena za održavanje prometnica u zimskim uvjetima istu mora u potpunosti očistiti od snijega. Predmetna cesta održavana je na standardan način te se ne prihvaća utemeljenom tvrdnja da nije izvršena obveza održavanja predmetne ceste. Upravo je iz Dnevnika zimske službe vidljivo da su izvršene sve potrebne radnje predviđene zakonom i Pravilnikom o održavanju ceste u zimskom razdoblju. Iz Dnevnika zimske službe od 24. veljače 2018. vidljivo je da je predmetnu dionicu ceste prešao u periodu od 4,00-5,19 sati te da je na nju utrošeno 4,5 tona soli. Dakle, prvostupanjski sud je paušalno, bez podloge zaključio da je u konkretnim okolnostima obveza tuženika i umješača bila odstraniti snijeg i led u dovoljnoj mjeri za kretanje svakog sudionika u prometu, uključujući i pješaka, ne određujući pri tome u kojim atmosferskim uvjetima, vremenskim rokovima, na kojoj cestovnoj površini su tuženik i umješač to dužni osigurati. Ukazuje na odredbu čl. 27. Zakona o cestama i Zakon o komunalnom gospodarstvu navodeći da je navedeno mjesto štetnog događaja u O. J. i da je obveza jedinice lokalne samouprave osigurati pješačke staze uz glavnu ceste i održavati u skladu s navedenim Zakonom. Također se i tužiteljica kao pješak trebala kretati dovoljno oprezno u takvim uvjetima. Nadalje, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo ukazujući na to da je tuženik u obavljanje poslova održavanje javne ceste u smislu čl. 14. Zakona o javnim cestama poduzeo odgovarajuće standarde te Pravilnika o održavanju cesta (čl. 34. i čl. 37.). Pri određivanju tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu štetu od podnošenja zahtjeva sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže se preinačiti pobijanu odluku na način da se tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom odnosno podredno da se odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti pobijano rješenje o povratu u prijašnje stanje i odbiti prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje te da drugostupanjski sud donese odluku kojom potvrđuje da je tužba povučena, a podredno da pobijano rješenje ukine.

5. U odgovoru na žalbu tuženika i umješača tužiteljica je navela da su iste neosnovane te predložila žalbe odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

6. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba protiv rješenja nedopuštena.

7. Tuženik smatra da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okolnost što je prvostupanjski sud propustio sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, međutim taj propust nije utjecao na donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koja bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pred prvostupanjskim sudom nije počinjena navedena bitna povreda budući da je prvostupanjski sud u navodima odgovora na tužbu iznio da je tuženik osporio osnovanost tužbenog zahtjeva jer je cesta održavana po pravilima struke, da je odgovorna i tužiteljica koja nije prilagodila svoje kretanje zimskim uvjetima na cesti, zatim da nije koristila nogostup, a što nije "netočno izlaganje odgovora na tužbu" kako tvrdi tuženik te prvostupanjski sud nije postupio nezakonito i tuženiku uskratio mogućnost da pred sudom raspravlja.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tuženik i umješač, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Predmet spora predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 69.800,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade imovinske i neimovinske štete.

 

12. Prvostupanjski sud obvezao je tuženika da isplati tužiteljici utuženi iznos, a tako donesenu odluku obrazlaže time da je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je u usmenom očitovanju odgovorio na sva pitanja tuženika i umješača, zatim da iz iskaza tužiteljice i svjedoka M. P. i A. M. slijedi da su upravo odradili svoju smjenu koja je trajala od 20:00 sati 24. veljače 2018. do 08:00 sati ujutro 25. veljače 2018., da se nesreća dogodila u 08:15 sati 25. veljače 2018. i da je tužiteljica još uvijek bila u radnoj odjeći i obući (službene čizme), da su potvrdili da je padao snijeg protekle noći, da je snijega bilo i na cesti, da se tužiteljica nije mogla kretati nogostupom jer je na istom bila velika količina snijega, kao i parkirana vozila. Svjedoci Z. K. i A. S., djelatnici umješača, da nisu bili očevidci nezgode, niti su se u svojim iskazima mogli očitovati o tome u kakvom je stanju bila cesta na mjestu pada tužiteljice. Također da nije utvrđeno da je tužiteljica na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja s obzirom da je ista na sebi imala radne zimske čizme, da se nije mogla kretati nogostupom jer je na njemu bila veća količina snijega, kao i parkirana vozila. Zaključuje, dakle, da je uzrok nastanka štetnog događaja činjenica da je na kolniku bilo snijega, a ispod njega vjerojatno i leda što je dovelo do klizavosti površine kolnika i poskliznuća tužiteljice, pa kako se nezgoda dogodila na državnoj cesti … to da je za održavanje iste odgovoran tuženik sukladno odredbama čl. 45. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj  84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.; dalje ZC). U pogledu visine zahtjeva sud je odluku utemeljio na nalazu medicinskog vještaka te utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn, a primjenom odredbi čl. 1045., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO). Također temeljem nalaza medicinskog vještaka utvrdio je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 240 sati, pa uzimajući vrijednost sata od 20,00 kn utvrđuje da tužiteljici pripada novčana naknada za imovinsku štetu u iznosu od 4.800,00 kn.

 

13. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje s time što je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu odnosno djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je djelomično preinačena presuda.

 

14. Naime, i u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li je tuženik odgovoran za tužiteljici nastalu štetu iz predmetnog štetnog događaja koju odgovornost dovodi u pitanje tvrdnjom o mjestu pada tužiteljice, zatim izostanku elementa protupravnosti, a umješač tvrdnjom da su izvršene sve radnje predviđene za održavanje ceste u zimskom razdoblju, zatim je sporan doprinos tužiteljice nastanku štete i pravno pitanje u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbe.

 

15. Žalbeni navodi kojima tuženik dovodi u pitanje mjesto pada tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, reći je da je u konkretnom slučaju izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka I. P. koji je utvrdio da je do ove nesreće došlo u Jasenovcu, u …., ispred "P. P.". Neposredno prije nesreće tužiteljica da je hodajući sa parkirališta ispred navedene pekarne izlazila na kolnik ... Izašavši na kolnik tužiteljica da se poskliznula i pala, a koje mjesto pada je označeno na skici sačinjenoj od imenovanog vještaka (l.s. 94), a u svezi s čime tuženik i umješač nisu imali primjedbi i prigovora. Kako, štoviše iz očitovanja umješača na nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 100) proizlazi da se štetni događaj dogodio na kolniku državne ceste …, to je zaključak prvostupanjskog suda o mjestu nezgode pravilno utemeljen na neposrednom zapažanju.

 

16. Nastavno na gornje utvrđenje niti žalbeni navodi u svezi proturječnosti zaključka prvostupanjskog suda sa iskazima svjedoka M. P., A. M. i tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. U svezi s time ukazati je i na sadržaj prijave o ozljedi na radu (l.s. 5-6) iz koje proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljedu ''prilikom povratka s posla kući, u mjestu J., prilikom izlaska iz trgovine, na zaleđenom kolniku da se pokliznula i pala'' pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaze navedenih svjedoka kao dane na jasan i uvjerljiv način s obrazloženjem da se radi o službenim osobama – policajcima koji su se nalazili u neposrednoj blizini tužiteljice, te su im dobro poznate okolnosti pod kojima se nezgoda dogodila. Slijedom toga nisu utemeljeni niti žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije dao ocjenu iskaza imenovanih svjedoka, kao niti djelatnika umješača, koji pak nisu imali neposredna saznanja o okolnostima nastanka same nesreće.

 

17. Za štetu koja je prouzročena zbog propusta u održavanju ceste tuženik odgovara po načelu krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, (tako i u odluci Rev-1199/95 od 7. listopada 1998., Rev-1350/86 od 23. listopada 1986. PSP-33/91, Rev 699/12 od 7. veljače 2017. i dr.), na kojoj odredbi je sud prvog stupnja pravilno utemeljio pobijanu presudu.

 

18. Odgovoriti je da je tuženik društvo za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta, dakle, predmet poslovanja tog trgovačkog društva je održavanje državnih cesta (čl. 2. ZC).

 

18.1. Prema odredbi čl. 16. ZC javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

 

18.2. Odredbom čl. 26. ZC propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona : - redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, pa između ostalog i ophodnja.

 

18.3. Članak 30. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14.; dalje Pravilnik) određuje da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša.

 

18.4. Članak 52. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14.; dalje Pravilnika o ophodnji) propisuje da za vrijeme ophodnje javne ceste ophodar mora, prema potrebi, obavljati i radove manjeg opsega te druge radnje i aktivnosti koje su funkciji provedbe mjera za zaštitu javne ceste i prometa na njima. To se osobito odnosi na, između ostalog, - ručno posipanje kolnika sa soli radi sprječavanja ili uklanjanja poledice na manjim površinama kolnika (kod lokalnog vlaženja kolnika, na manjim objektima, manjim usponima, zavojima i sl.).

 

18.5. Članak 10. Pravilnika o ophodnji određuje učestalost ophodnje koja je ovisna o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa, ali i to da je u razdoblju nepovoljnih vremenskih prilika i u drugim situacijama koje ugrožavaju javnu cestu ili promet na njoj potrebno povećati učestalost ophodnje.

 

19. Polazeći od citiranih odredbi i utvrđenja iz spisa predmeta, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima umješač ukazuje na Dnevnik zimske službe ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, štetni događaj nije se zbio 24. veljače 2018. kako tvrdi žalba već 25. veljače 2018. u 8.50 h, a uvidom u evidenciju rada i dežurstva vozila i strojeva C. K. (l.s. 43-45) slijedi da se temperatura zraka 25. veljače 2018. od 2 h do 24 h kretala od najniže -7 °C do najviše -2 °C s time što je u 8 h zabilježena temperatura zraka od čak -7 °C. Također slijedi da je padao snijeg od 05,45 do 08 h (minute nisu čitljive). Iz rubrike kretanja vozila, strojeva i obavljanja poslova ne slijedi da je predmetna dionica ceste pređena u periodu od 4.00 – 5.19 h kako tvrdi umješač, a to nisu potvrdili niti svjedoci tuženika Z. K. koji je u svom iskazu naveo da ne zna kakvo je stanje bilo na licu mjesta, a A. S. da ne može ništa reći o stanju na licu mjesta, da redovito čiste snijeg pa da misli da je tako bilo i tada.

 

19.1. Dakle, s obzirom na utvrđenje da je neposredno prije štetnog događaja, cijelu noć temperatura zraka bila ispod 0 °C, da je temperatura zraka u 8 h bila -7 °C, da je u periodu od 5 h do 8 h padao snijeg to žalbeni navodi kako sud prvog stupnja nije sa sigurnošću utvrdio postojanje leda nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja u svezi s time.

 

19.2. Po ocjeni ovog suda riječ je o nepovoljnim vremenskim prilikama koje su ugrožavale promet na javnoj cesti u kojim uvjetima je svakako potrebna povećana učestalost ophodnje što iz spisa predmeta ne slijedi.

 

19.3. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženik je propustio održavati cestu odnosno propustio poduzeti zaštitne mjere - ručno posipanje kolnika sa soli radi sprječavanja ili uklanjanja poledice na manjim površinama kolnika, pa žalbeni navodi kojima umješač ukazuje na to da je u smislu čl. 14. Zakona o javnim cestama (inače isti je nevažeći od 28. srpnja 2011.) poduzeo odgovarajuće standarde kao i odredbama Pravilnika, time dovodeći u pitanje protupravno postupanje tuženika, nisu s uspjehom osporili odgovornost tuženika koji je propustio izvršiti svoju zakonsku obvezu održavanja državne ceste na naprijed navedeni način.

 

20. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužiteljica nije pridonijela da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila. Naime, već je navedeno da je u konkretnom slučaju izveden dokaz očevidom na licu mjesta te je, suprotno žalbenim navodima, utvrđen način kretanja tužiteljice, mjesto gdje je bilo parkirano vozilo, kao i nakupine snijega koje su se nalazile na nogostupu radi čega se tužiteljica niti nije mogla kretati istim već se kretala površinom koja je u takvim uvjetima bila prikladna za kretanje pješaka, dakle, nije se kretala suprotno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.), pa kada se tome doda da je ista bila u obuči prikladnoj za opisane vremenske prilike odnosno službenim čizmama ne slijedi da je pridonijela da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila.

 

21. Prvostupanjski sud je s obzirom na utvrđene povrede koje je tužiteljica zadobila, a imajući na umu pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, umanjenje životnih aktivnosti pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1100. ZOO) kad je tužiteljici dosudio na ime neimovinske štete ukupno iznos od 65.000,00 kn odnosno imovinske štete s osnova pružene tuđe pomoći iznos od 4.800,00 kn s time što se potrebnim nalazi navesti da je visina (ne)imovinske štete utvrđena pomoću vještačenja koje utvrđenje tuženik i umješač žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.

 

22. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbe u svezi s čime je ukazati na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. prema kojem shvaćanju, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

 

23. Prema tome, u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete za iznos od 19.000,00 kn, zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamata na taj iznos za više zatraženo razdoblje od 17. listopada 2018. pa do 17. lipnja 2021., valjalo je odbiti kao neosnovan.

 

24. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi trošak postupka, kao i kada je obvezao tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske odluke jer nisu osnovani žalbeni navodi o početku tijeka zakonske zatezne kamate od dana pravomoćnosti odluke. Naime, zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.) koja odredba se prema stajalištu sudske prakse primjenjuje u parničnom postupku, što potvrđuju i odluke Vrhovnog suda RH (npr. Rev-1334/11 od 18. prosinca 2014., Revx-25/15 od 24. veljače 2015.).

 

25. Slijedom svega navedenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP, djelomično odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i umješača te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu kao je to odlučeno toč. I izreke ove drugostupanjske presude odnosno djelomično prihvatiti žalbu tuženika i umješača te preinačiti prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, a kako je to odlučeno pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

26. Odredbom čl. 367. st. 1. ZPP određeno je da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (čl. 358. ZPP). Kako je Županijski sud u Dubrovniku odlučio o žalbi tuženika i umješača protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-131/2019 od 19. veljače 2020. (l.s. 127) to nije dopuštena ponovno izjavljena žalba tuženika protiv navedenog rješenja, pa je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP, u svezi čl. 348. ZPP i čl. 381. istog Zakona odbaciti žalbu tuženika, kao nedopuštenu.

 

U Zadru, 8. studenoga 2022.

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.