1

Poslovni broj: 5 Gž-3292/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-3292/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E
 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. OIB… iz B., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika H. a. d.o.o., OIB… iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-80/2021-21 od 4. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-80/2021-21 od 4. kolovoza 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 11.881,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2022. do isplate, te u dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.462,50 kn.

 

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 7. siječnja 2021. do zaključno 3. kolovoza 2022., te se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

                                                                     

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.881,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2021. do isplate (toč. I. izreke), kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.462,50 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 989,00 kn tužitelj odbijen (toč. II. izreke).

 

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i dijela toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

             

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu do koje je došlo ... 2020. na autocesti broj A5 kada je na njegovo vozilo naletjela divljač (zec).

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

 

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ... 2020. u 5,20 sati na autocesti A 5 (na 33 kilometru + 50 m, odnosno 1100 metara južno od naplatne postaje O.) tužitelj u noćnim uvjetima svojim vozilom reg. oznaka OS… naletio na divlju životinju – zeca koji je pretrčavao kolničku traku od lijeva prema desno, da je policija prilikom očevida na licu mjesta utvrdila oštećenja na prednjem lijevom dijelu vozilu tužitelja i da je tamo zatekla divljač, da je prometnim vještačenjem utvrđeno da pri brzini kretanja divljači do 72 km/h ili 20 m/sek koji je iznenada izletio pred vozilo tužitelj nije imao vremenske, niti prostorne mogućnosti za zaustavljanje svoga vozila prije naleta na divljač neovisno o upotrebi dugih ili kratkih svjetala; da nije bilo materijalnih tragova za utvrđivanje naletne brzine, da je tužitelj iskazao da se prije naleta da divlju životinju kretao u noćnim uvjetima brzinom od 120 km/h koristeći kratka svjetla i da je prometni vještak procijenio štetu vozilu na dan izrade nalaza i mišljenja 4.2.2022. u visini od 11.881,21 kn.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je divlja životinja (zec) ušla na autocestu unatoč postojanju zaštitne ograde i formalno izvršenoj ophodnji i pregledu autoceste, te da tuženik, koji je bio dužan osigurati neometan i siguran promet na autocesti, a što u konkretnom slučaju nije učinio, odgovara po načelu presumirane krivnje temeljem odredbe čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine,“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), time da u ponašanju tužitelja nije bilo nikakvog doprinosa nastanku prometne nezgode. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

 

9. Tuženik u žalbi otklanja svoju odgovornost navodeći da odgovara po načelu subjektivne odgovornosti u skladu s odredbama čl. 6. i 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19  - dalje: ZC), time da nije dovoljna sama činjenica što se divljač našla na autocesti, jer da u konkretnom slučaju nije utvrđen nikakav njegov konkretan propust. Nadalje smatra da prvostupanjski sud nije na pravilan način primijenio odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC i da je propustio prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevu cijeniti po njemu dostavljenu sudsku praksu viših sudova u ovakvoj vrsti sporova.

 

10. Iznijeti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

 

11. Odredba čl. 50. st. 1. ZC propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladnom posebnim propisima (st. 2.).

 

12. Divlja životinja – zec u konkretnom slučaju mogla se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava tuženik, što svakako upućuje na zaključak da je izostao pojačan nadzor tuženika, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštita ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

 

13. Na navode žalitelja da nije vlasnik divlje životinje (opasne stvari), valja ponoviti da je tuženik kao koncesionar autoceste dužan sukladno odredbi čl. 23. st. 1. ZJC  osigurati neometan i siguran promet autocestom i stoga odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud. 

 

14. S obzirom da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da uzrok nezgode nije neprilagođena brzina kretanja tužitelja, jer se tužitelj kretao u okviru dopuštenog ograničenja brzine na tom dijelu autoceste koja je iznosila 130 km/h, te da je prema ocjeni prometnog vještaka jedino pri brzini od 22 km/h mogao reagirati kočenjem, no ne i zaustaviti svoje vozilo, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da u ponašanju tužitelja nema nikakvog doprinosa štetnom događaju. Kako je tuženik propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja (zec) ne bi mogla ući na prostor autoceste, a to se u konkretnom slučaju dogodilo, tuženik je po načelu pretpostavljene krivnje temeljem odredbe čl. 1045. ZOO odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na svom vozilu i dužan mu je isti naknaditi u cijelosti, a kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

 

15. Prema odredbi čl. 1085.  ZOO, koja se odnosi na popravljanje imovinske štete, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Stoga, u situaciji kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijelu stvari potrebna da materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, time da u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Iz navedenih razloga jedino dosuđenjem ukupnom iznosa koji je bio potreban za popravak vozila tužitelju može biti u potpunosti naknađena imovinska šteta koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik, i jedno se na taj način vrijednost tužiteljeve imovine (vozila) može u potpunosti vratiti u stanje koje je postojalo prije štetne radnje. Pri tome pravo na naknadu u tom opsegu, uključujući i PDV nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravak. Zato činjenica da je tužitelj kao oštećenik vozilo popravio za manji iznos (ugradnjom rabljenih dijelova, kako to tvrdi u svom iskazu) od iznosa previđenog za vraćanje stvari u prijašnje stanje ne oslobađa odgovornosti tuženika od obveze za isplati tužitelju naknadu koja mu omogućuje potpunu restituciju.

 

16. Međutim, odlučujući o zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zatezne kamate dosudio od 7. siječnja 2021. (kao dana kada je tuženik dostavio tužitelju obavijest kojom otklanja njegov zahtjev za naknadu štete), a ne od presuđenja do ispate. Ovo iz razloga što je visina štete utvrđena tek u ovom postupku prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO od tada i teku. Stoga je u tom pobijanom dijelu žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP odbiti tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice iz toč. I. izreke pobijane presude za razdoblje od 7. siječnja 2021. do zaključno 3. kolovoza 2022.

 

17. Budući da nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude u dijelu odluke o zateznim kamatama tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), to odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. prvostupanjske presude, kojom su sve parnične radnje pravilno utvrđene, nije dirana.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

19. Tuženiku koji je u žalbenom postupku uspio samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, nije dosuđen zatraženi trošak žalbe.

 

 

U Zagrebu 8. studenog 2022.

 

                                                                                             Predsjednik vijeća:

                                                                                                         Jasenka Grgić, v.r.