REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 2812/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i
Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GLAMI FOODMATE d.o.o.
TRNOVEC, Gospodarska ulica 1, OIB 25940596798 (kao pravni sljednik društva
EDITION FOOD d.o.o. OPATIJA, Eugena Kumičića 9, OIB 72249649898, kao pravni
sljednik društva PURE ART d.o.o. ZAGREB, Trg Republike Hrvatske 1, OIB
94898652128, a ovaj kao pravni slijednik društva INLET d.o.o. ZAGREB, Trg
Republike Hrvatske 1, OIB: 31190697197 (ranije HEMINGWAY BAR d.o.o.
OPATIJA, Kumičićeva 5, OIB: 31190697197) kojeg zastupaju odvjetnici iz
odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika LIBURNIJA
RIVIERA HOTELI d.d. OPATIJA, Maršala Tita 198, OIB: 155732308024, kojeg
zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički i Partneri iz Zagreba
radi utvrđenja ništetnosti i isplate, VPS: 2.040.840,06 kn, odlučujući o prijedlogu za
dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske broj Pž-847/2017-2 od 16. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i
djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-4/2016-12 od 25.
studenoga 2016., u sjednici održanoj 8. studenoga 2022.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

1.Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-847/2017-2 od 16. srpnja 2020. kojom
je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci
broj P-4/2016-12 od 25. studenoga 2016.

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika.

- 2 - Revd 2812/2022-2

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda
RH i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da od odgovora na postavljena
pravna pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

4. Naime, iako tuženik u prijedlogu postavlja šest vrlo opširnih pitanja, ona sva
polaze od tuženikova pravnog shvaćanja da je tuženik prije nego što je predmetna
nekretnina proglašena pomorskim dobrom bio njezin vlasnik. Navedeno međutim ne
proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima, te je
drugostupanjski sud pravilno obrazložio iz kojeg razloga je pogrešno shvaćanje
prvostupanjskog suda da je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnoj
nekretnini.

5. Sam tuženik u prijedlogu navodi da je zapravo osnovno pitanje (koje je zapravo bit
svih 6 postavljenih pitanja) da li pravo posjeda pomorskog dobra može imati samo
koncesionar ili to pravo posjeda i gospodarskog iskorištavanja može proizlaziti iz
nekog drugog pravnog temelja, kao što su primjerice prava stečena prije formalnog
izvlaštenja koje je u konkretnom slučaju uslijedilo donošenjem Uredbe o utvrđivanju
granice pomorskog dobra 2002. odnosno formalnim upisom u smislu publiciteta 1.
ožujka 2010.

5.1. Tuženik međutim nikada nije bio vlasnik predmetne nekretnine, sada pomorskog
dobra, pa iz tog razloga nikada nije ni provedeno izvlaštenje predmetne nekretnine,
dok kako to ispravno obrazlaže drugostupanjski sud odredba čl. 7. Zakona o
pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03., 100/04.,
141/06., 38/09., 123/11. i 56/16.) je posve jasna i ne treba joj dodatno tumačenje te
glasi:

„Za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u
Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.
Za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću
upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko
odobrenje.

Pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u
skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode.

Koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica
pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.“

6. Ovdje valja napomenuti da tuženik kao razloge zbog kojih smatra da su njegova
pitanja važna navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-178/1994
od 17. siječnja 1995. i Rev-663/1998 od 3. travnja 2002. Navedene odluke međutim
nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujuće s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom
te se odnose na predmete u kojima je drugačija i činjenična i pravna osnova. Naime,
u konkretnoj stvari ugovor je proglašen ništetnim obzirom da je tuženik gospodarski
iskorištavao pomorsko dobro bez koncesije, dakle suprotno kogentnoj odredbi čl. 7.
st. 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama dok to nije slučaj u
navedene dvije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženik poziva.

- 3 - Revd 2812/2022-2

7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije određene
odredbom čl. 385. a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl.

387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb314-815b4

Kontrolni broj: 03292-32af9-75f12

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.