Poslovni broj: 15 Kž-926/2022-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                                    Poslovni broj: 15 Kž-926/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Restović, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-655/2021-23 od 4. svibnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti zz braniteljice odvjetnice N. B., dana 8. studenog 2022.

 

 

p r e s u d  i o   j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-655/2021-23 od 4. svibnja 2022., optuženi M. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom - opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano kao u izreci pobijane presude, pa je na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godinu, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i ukoliko ispuni određenu mu posebnu obvezu.

 

2. Istom presudom na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženom M. B. naložena je posebna obveza i to da u roku 4 godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da oštećenom trgovačkom društvu W. S. d.o.o. sa sjedištem u R., isplati iznos 110.000,00 kuna. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu W. S. d.o.o. dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 110.000,00 kuna te je nalaže optuženiku platiti navedeni novčani iznos oštećenom u roku 4 godine od pravomoćnosti presude.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08.

 

5. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku I. S. iz O. društva Š.&P. d.o.o. u Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

8. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju je pristupio zz branitelja odvjetnica N. B., dok nisu pristupili uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik i optuženik, dok je zz branitelja u cijelosti ostala kod navoda žalbe.

 

9. Žalba optuženika nije osnovana.

 

10. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22 navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

 

11. Žalitelj interpretira zakonski opis bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22 te potom gotovo doslovno ponavlja razloge pobijane presude, dok se ovi žalbeni prigovori isprepliću sa sadržajem žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Stoga je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08-22 po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08-22 jer je sud pravilno sastavljen, te je u postupku sudjelovao ovlašteni tužitelj, odlučivao je stvarno nadležni sud, optužba nije prekoračena te nisu povrijeđene odredbe iz članka 13. ZKP/08-22, presuda je razumljiva, a utvrđenja prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama su jasna i valjana, te su i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilna.

 

13. Stoga nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

14. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije u pravu žalitelj kada drži da je činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

16. Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženi oštećenom neistinito predočio da će predmetni automobil pripremiti za prodaju, odnosno obaviti tehnički pregled, čišćenje i produžiti godišnju registraciju vozila te osigurati isto vozilo i novac od kupoprodajne cijene mu predati znajući da će mu oštećeni povjerovati. Optuženi je platio registraciju i osiguranje predmetnog vozila, a kako bi oštećenog održao u uvjerenju da će mu isplatiti kupoprodajnu cijenu vozila po prodaji, dok stvarne namjere plaćanja nije imao. Optuženik se u to vrijeme bavio uvozom i prodajom automobila iz S. N. pa je mogao da je htio oštećeniku prodati automobil ili mu platiti barem djelomično kupoprodajnu cijenu što nije učinio. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da mu je automobil mogao i vratiti. Imajući na umu da je taj poslovni odnos trajao od veljače 2019. pa do dovršetka kaznenog postupka gdje optuženik nije pokazao bilo kakvu stvarnu namjeru da auto proda ili isplati kupoprodajnu cijenu, niti da vozilo vrati, a niti je optuženik cijelog vremenskog razdoblja automobil prodavao, već je automobil registrirao i to za 2020. i 2021. godinu, a niti u jednom trenutku nije optuženika izvijestio niti o navodnim popravcima, a niti o namjerama vraćanja, niti vozila niti novca (točka 18. presude).

 

17. Upravo činjenica da oštećeni ističe da nije dao nalog optuženiku da popravlja vozilo, odnosno da u njega uloži novac ukazuje na neuvjerljivost obrane optuženika u pogledu ulaganja novca u vozilo i razlog za nevraćanje vozila.

 

18. Naime, prije svega je nelogično i neuvjerljivo da vozilo koje je za prodaju optuženik na svoju ruku popravlja bez konzultacije s oštećenikom.

 

19. Nadalje iz komunikacije optuženika i oštećenika ne proizlazi da bi oštećenik pristao na popravak, odnosno time bio u obvezi naknaditi troškove popravka, što je po optuženiku razlog nevraćanja vozila oštećenika.

 

20. Stoga se nameće zaključak da je u trenutku nastanka pravnog odnosa, odnosno pravnog posla, optuženik imao prijevarnu namjeru u odnosu na oštećenika da vozilo koje je preuzeo i trebao prodati je zadržao za sebe čime je oštetio E. D. za iznos od 110.000,00 kuna, a koju cijenu su dogovorili u trenutku nastanka pravnog odnosa za sporno vozilo Passat.

 

21. Nadalje, iz potpuno neuvjerljive obrane optuženika proizlazi da je bio nezadovoljan popravkom na vozilu oštećenika pa ga je ponovno odlučio popraviti i to sam uz pomoć M. M. jer autolimar, svjedok I. Z. nije imao vremena za popravak. S tim u vezi, kada se uzme u obzir dio iskaza svjedoka M. M. koji je iskazao da je popravak trajao dugo jer je nabavljao dijelove, a radi o skupim dijelovima upravo i iz navedenog proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su iskazi navedenih svjedoka neuvjerljivi.

 

22. Prije svega, nema nikakvih podataka niti dokaza u pogledu nabave i vrijednosti „skupih dijelova“ i obavljanja popravka posebno kada niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je oštećenik upoznat s nabavom i popravkom vozila koji je predao optuženiku u cilju daljnje prodaje što se nije dogodilo.

 

23. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te činjenična utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica su potpuno i pravilno utvrđena.

 

24. Pravilno je dosuđen imovinskopravni zahtjev jer se prijevarna namjera kod ovog kaznenog djela prosuđuje u trenutku nastanka pravnog posla, odnosno dogovora optuženika i oštećenika oko prodaje vozila, pa je iz toga visina štete odnosno cijena vozila koja proizlazi iz dogovora oštećenog i optuženika kao kupoprodajna cijena za vozilo, dok vrijednost vozila zasigurno nije ista u trenutku presuđenja jer je vrijednost vozila pala što se ne može pripisati krivnji oštećenika.

 

25. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi na temelju članka 478. ZKP/08-22 i žalbu zbog odluke o kazni to je ovaj drugostupanjski sud ispitao okolnosti na temelju koje je prvostupanjski sud odmjerio kaznu, te je utvrđeno da su sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne pravilno utvrđene te je upravo kazna zatvora u trajanju od 1 godine s rokom provjeravanja od 4 godine dostatna da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

26. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08-22 po službenoj dužnosti, nisu utvrđene povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika, a kao ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 8. studenog 2022.