1

Poslovni broj: 47 Gž-928/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 47 Gž-928/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada S., S., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva B., B.&partneri iz Z., protiv tuženice Lj. R. iz S., OIB: …, radi iseljenja i predaje stana u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-7/2021-7 od 19. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja Grada S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-7/2021-7 od 19. siječnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Grada S. koji glasi: "Tuženica Lj. R. iz S., OIB: … dužna je iseliti iz stana u S., STAN BROJ 14-jednosobni stan, i nalazi se na II katu lijevo od glavnog stubišta, od jedne sobe, kuhinje i kupaonice u površini od 32,40 m2 u stambenoj zgradi u … koji se nalazi na k.č.br. 1811/100 stambena zgrada, … od 531 m2, upisanoj u zk.ul. 5845 k.o. N. S. te isti stan slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju Gradu S., kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana ." kao neosnovan.“

 

2.               Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga te nejasno predlaže „prihvatiti žalbu i odbaciti tužbu“, podredno predlaže prihvatiti žalbu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3.               Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4.               Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

5.               Predmet spora je zahtjev za iseljenje tuženice iz jednosobnog stana u S., površine 32,40 m2, te predaja tog stana u posjed tužitelju. 

 

6.               Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,

- da su tužitelj i tuženica 25. ožujka 2002. sklopili Ugovor o najmu stana (za socijalno ugrožene osobe) prema kojom je tuženica bila oslobođena plaćanja najmanine, ali je bila obvezna plaćati režijske troškove za stan,

- da je tužitelj na temelju utvrđenja da tuženica ne plaća režijske troškove za stan uputio 18. listopada 2018. tuženici poziv na plaćanje tih troškova, a koji poziv je tuženica primila 26. listopada 2018.,

- da je tužitelj donio 2. travnja 2019. odluku o otkazu ugovora o najmu budući da tuženica nije podmirila obveze za režijske troškove, a koju odluku je tuženica primila 8. travnja 2019.,

- da je tužitelj 9. prosinca 2019. uputio poziv tuženici da mu preda predmetni stan, a koji poziv je tuženica primila 16. prosinca 2019.

- da je tuženica od dana podnošenja tužbe podmirivala svoja dugovanja s osnove troškova stanovanja, te da svoje dugovanje podmiruje u ratama,

- da je tuženici rješenjem Centra za socijalnu skrb o 20. travnja 2016. priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 800,00 kn mjesečno,

- da je pred Općinskim sudom u Sisku vođen jednostavni postupak stečaja nad imovinom tuženice kao potrošača te je rješenjem od 25. veljače 2020. otvoren i zatvoren jednostavni postupak stečaja i kojim je tuženica oslobođena obveza u odnosu na vjerovnike, između ostalih, S. v., HRT i Grad S., jer nije u stanju prema svom imovnom stanju podmiriti nagomilane režijske troškove.

 

7.               Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima zakonsko ovlaštenje na temelju čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) tražiti od tuženice predaju u posjed predmetne nekretnine, ali je ocjenjujući sadržajno istaknut prigovor poštovanja prava na dom proveo test razmjernosti te ocijenio da u odnosu javnog i privatnog interesa, prednost treba dati privatnom interesu, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio.

 

8.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

9.               Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi mu predmetna nekretnina bila potrebna radi vlastitog korištenja te ističe da tuženica nije dokazala tvrdnju da nema drugu nekretninu za život.

 

9.1.              U odnosu na takve žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da navodi tuženice da nema nekretnina i da nema gdje drugdje živjeti predstavljaju prigovor tuženice na poštivanje prava na dom, pa se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takove mjere. Dakle, potrebno je po službenoj dužnosti provesti test razmjernosti, a što je prvostupanjski sud i učinio. Stoga suprotno naprijed navedenim navodima tužitelja u žalbi, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10.          Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija), u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st. 1.), kao i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (st. 2.).

10.1.              U smislu Konvencije te prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, pa i bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili ne.

 

11.          Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni stan predstavlja dom tužene, budući da je tužena s prostorijama u kojima živi duže od 20 godina ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost s tim prostorom kao stambenim i da predstavlja njezin  dom, a zahtjev tužitelja za iseljenje da svakako predstavlja čin kojim se pravo na dom tuženice oduzima.

 

11.1.              Provodeći test razmjernosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je čin miješanja utemeljen na zakonu, konkretno odredbi čl. 162. ZV, a budući da je tužitelj vlasnik stana, njegov je zahtjev u skladu s odredbom čl. 161. st. 1. ZV, odnosno ima legitiman cilj - zaštitu prava vlasništva.

 

11.2.              U konkretnom slučaju ne postoje suprotstavljeni interesi dviju privatnih osoba ili dviju skupina privatnih osoba, jer vlasnik stana Grad S. je javna vlast (jedinica lokalne i regionalne samouprave), u čijem je djelokrugu obavljanje poslova kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito onih koji se odnose na stanovanje. Notorno je stoga da Grad S. iseljenjem tuženice i stupanjem u posjed predmetnog stana po naravi stvari ne bi mogao sam koristiti taj stan za stanovanje, već bi, kako tužitelj tvrdi u ovom postupku, u stan uselio drugu osobu koja bi ga koristila na isti način kao i tuženica.

 

11.3.              Ocjenjujući je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, valja istaknuti da je tuženici predmetni stan dan u najam na neodređeno vrijeme kao socijalno ugroženoj osobi, a takav je status tuženica imala cijelo vrijeme trajanja ugovora o najmu, a ima ga i dalje, kao i da je razlog za otkaz ugovora o najmu stana bio neplaćanje režijskih troškova, a da je dio tih troškova tuženica, nakon otkaza ugovora o najmu, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom tuženice kao potrošača, djelomično oslobođena. U takvim okolnostima, pravilno je i jasno prvostupanjski sud obrazložio da svrha koja se ima ostvariti iseljenjem tuženice iz predmetnog stana (useljavanje drugih građana koji su podnijeli zahtjeve za dodjelu stana), pri čemu tužitelj nije dokazao da se radi o korisnicima kojima je smještaj potrebniji nego tuženici kod koje je njezino pravo na dom aktualno i egzistirajuće, u okolnostima konkretnog slučaja ne opravdava zaključak da za iseljenjem tuženice postoji prijeka društvena potreba, niti je mjera njezina iseljenja razmjerna cilju koji se želi postići i nužna u demokratskom društvu.

 

12.          Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelji ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj su pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga na temelju odredbe čl. 368.st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

 

         Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.