Poslovni broj: 28 Gž R-2572/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 28 Gž R-2572/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB: …, iz V., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika K. d.o.o., OIB: …, V., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2022. posl. br. Pr-14/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru od 21. lipnja 2022. posl. br. Pr-14/2022-4.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

- (toč. I. izreke) odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 11. ožujka 2019. i da joj radni odnos nije prestao;

- (toč. II. izreke) da ju je tuženik dužan vratiti na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije nezakonitog otkaza i priznati sva prava iz radnog odnosa;

- (toč. III. izreke) odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška;

- (toč. IV. izreke) naloženo tužiteljici da tuženiku da naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn.

 

2. Presudu pobija tužiteljica iz svih zakonom predviđenih razloga uz prijedlog da se prihvati žalba, ukine presuda i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu na radnom mjestu referenta tehničke pripreme (42C) u sektoru „Zajedničke službe“ i radnoj jedinici „Komercijalni poslovi i javna nabava“ s ponudom izmijenjenog ugovora za poslove radnog mjesta „Službenik za korisnike i naplatu“ u sektoru „Zajedničke službe“ odnosno radnoj jedinici „Kontroling i opći poslovi“, a koju ponudu izmijenjenog ugovora o radu tužiteljica nije prihvatila (listovi 7-10).

 

5. Bilo je i ostalo sporno je li prestala potreba za radom tužiteljice s obzirom na njezine ponovljene žalbene prigovore da nije ukinuto radno mjesto tužiteljice već je samo promijenjen naziv radnog mjesta. Osim toga naglašava da nije jasan otkazni razlog (poslovno ili osobno uvjetovani otkaz) budući da se u otkazu poslodavac poziva i na njezine vrlo slabe rezultate rada kroz izvještaje voditelja odjela komercijalne i javne nabave, o čemu nema razloga u presudi, iako je istaknuto u tužbi.

 

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno (toč. 1. iste odredbe) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), (toč. 2. iste odredbe) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Dalje, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 2. iste odredbe).

 

7. U provedenom postupku je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja:

- da je tužiteljica kod tuženika zaposlena 2008. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referent tehničke pripreme,

- da je 4. kolovoza 2018. stupio na snagu Zakon o komunalnom gospodarstvu („„Narodne novine“, br. 68/18) koji je za poslove profitabilne djelatnosti propisao odvojeno računovodstvo, što tuženikov softver iz 2015. nije omogućavao, te je, nakon što su 2019. nabavili novi softver, posao tužiteljice automatiziran, pojednostavljen i ubrzan s obzirom da se rad sa starim softverom temeljio na ručnom unosu i duže se obavljao,

- da je referent tehničke pripreme obavljao poslove vezano za zaduženje i razduženje gradilišta, kontrolu ulaska materijala, kontrolu utroška materijala, pripreme troškovnika za natječaje i sudjelovanje u pripremi ponuda za natječaje, koje poslove je obavljala samo tužiteljica,

- da je opseg poslova koji je tužiteljica obavljala drastično smanjen nakon navedenih promjena i da količina novog posla nije bila dostatna za jednog djelatnika zbog čega je preostali dio poslova raspoređen na djelatnike koji su bili zaposleni u poslovnoj jedinici u kojoj je tužiteljica radila, a koji djelatnici obavljaju i druge poslove i jednom mjesečno se obavljaju poslovi za razduživanje gradilišta da bi se moglo obračunati koliki su prihodi i rashodi na način da se taj posao obavi u jednom danu odnosno do podne, jer zaposlenik pripremljene sve podatke unosi u program,

- nakon sistematizacije koncem 2018. je tužiteljici od poslodavca ponuđen novi ugovor za radno mjesto službenik za korisnike i naplatu s istim koeficijentom i jednakom plaćom, koji je odbila jer se radi o radnom mjestu sa srednjom stručnom spremom, a tužiteljica je prvostupnik ekonomije, a kod tuženika u tom trenutku nije bilo slobodnih radnih mjesta s višom stručnom spremom,

- da tužiteljici nije ponuđeno radno mjesto stručni suradnik za tehničku pripremu jer nije bilo potrebe za obavljanjem tih poslova, niti je bilo tko zaposlen, a naknadno je i ukinuto,

zaključio da iako su poslovi referenta tehničke pripreme u katalogu radnih mjesta tuženika ostali, na to radno mjesto nisu nikog primili, jer su nakon uvođenja novog softvera 2019. „spoznali“ da im za takve poslove više ne treba posebno radno mjesto. Stoga je sud ocijenivši da otkaz nije nedopušten odbio tužbeni zahtjev, kao i utvrđenje da tužiteljici radni odnos nije prestao, da ju vrati na posao i prizna sva prava iz rada.

 

8. Iz navedenog slijedi da nakon što se tuženik u racionalizaciji poslovanja odlučio za ukidanje radnog mjesta tužiteljice koja je bila jedini izvršitelj (čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR) ocijenivši ga najmanje potrebnim, a poslove tog radnog mjesta rasporedio na drugog radnika koji će ga obavljati uz svoje poslove, više nije imao obvezu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete radnika odnosno za primjenu okolnosti iz st. 2. iste odredbe.

 

9. U vezi prigovora da nije navedeno temeljem kojeg dokaza je odbijen tužbeni zahtjev, valja prije svega reći da niti tužiteljica ne tvrdi ili dokazuje koja sporna činjenica je ostala nedokazana. Osim toga je neodlučan prigovor da je obrazloženje toč. 8. presude proturječno, jer se radi o tekstu ranije prvostupanjske presude koja je ukinuta. Iako je u pravu tužiteljica da se sud nepotrebno bavio iznošenjem svojih stavova o otpremnini i o otkaznom roku, navedeni „višak argumenata“ nije od utjecaja na odluku.

 

10. U vezi prigovora da „sud nije utvrdio da je tuženik kao poslodavac namjerno izmjenom kataloga radnih mjesta, formalno ukinuo radno mjesto tužiteljice“ i ponudio joj drugi ugovor, a istovremeno zaposlio sebi podobnog djelatnika, valja isteći, da se nove činjenice ne mogu prvi put iznositi u žalbi (čl. 352. st .1. Zakona o parničnom postupku –„Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

 

11. U pravu je žaliteljica da sud nije dao razloge o njezinim slabim radnim rezultatima, čemu je ona neosnovano pokušala dati značaj otkaznog razloga iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR. Ovo stoga što je nedvojbeno riječ o poslovno uvjetovanom otkazu iz toč. 1. iste odredbe, imajući u vidu da obrazloženje otkaza koje daje činjenični opis predmetnog otkaza, a uvod i obrazloženje se pozivaju na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR. Stoga okolnost da se u obrazloženju otkaza dodatno spominju njezini slabi rezultati, nije od utjecaja na odluku.

 

12. Pobijana presuda nije nerazumljiva, kako bez argumenata prigovara, jer ima jasne i neproturječne razloge te se može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), a nisu povrijeđene niti procesne odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

13. Odluka o troškovima postupka, čemu se određeno ne prigovara, je donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

 

      Predsjednica vijeća:

     Dubravka Burcar, v.r.