1              Poslovni broj: 4 Kž-960/2022-6

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-960/2022-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. V., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KO-DO-405/2020 od 21. lipnja 2022. i okrivljenog J. V., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-39/2015 od 13. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2022. u prisutnosti zz branitelja okrivljenika, odvjetnika I. B.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni J. V. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

II.              Uslijed gornje odluke, a po službenoj dužnosti, ukida se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 te se ista neće izvršiti.

 

III.              Žalba okrivljenog J. V. odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom okrivljeni J. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina.

 

2.              Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, okrivljenik je dužan izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećenom A. K. u iznosu od 330.000,00 EUR (tristotridesettisućaeura), u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, a ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11).

 

3.              Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni A. K. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje u parnicu.

 

4.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.804,00 kn (dvijetisućeosamstočetirikune), od čega iznos od 1.428 kn predstavlja trošak provođenja grafološkog vještačenja, iznos od 376,00 kn trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos od 1.000,00 kn predstavlja sudski paušal.

 

5.              Protiv presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenom J. V. izrekne bezuvjetna kazna zatvora u primjerenom trajanju.

 

6.              Također je protiv presude podnio žalbu okrivljenik, po branitelju Ž. L., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine. Okrivljenik i njegov branitelj zatražili su obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

7.              Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojem je predloženo da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

 

8.              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

 

9.              Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljeni J. V., a pristupio je zz branitelj okrivljenika, odvjetnik I. B. koji je ostao kod svih navoda istaknutih u žalbi.

 

10.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

11.              Žalba okrivljenog J. V. nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu okrivljenika osim zbog odluke o kazni

12.              Iako žalitelj, tj. okrivljenik uvodno u navodima žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on tu žalbenu osnovu nije obrazložio niti je konkretizirao u čemu se točno sastoji, a niti se iz sadržaja žalbe može zaključiti da bi ista bila podnesena iz te osnove. Sve što se navodi u sadržaju žalbe odnosi se samo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa je očigledno da žalitelj žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka veže za pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

13.              Pobijanje prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na to da žalitelj komparira uvjete i visinu u odnosu na kamate koje je oštećenik mogao dobiti u konkretnom slučaju za posudbu novca, s visinom kamata koje bi dobio da je novac položio u banci, pa je njegov zaključak da nije vjerojatno da bi oštećenik davao okrivljeniku „…novac za manji prinos nego bi ga imao u banci“. Ističe da je grafološki vještak u odnosu  na njega kao skriptora na izjavi o priznanju duga, u nalazu i mišljenju dao kao najniži stupanj vjerojatnosti da je on skriptor, a nije mu jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud odbio pročitati grafološki nalaz (2.3.).

 

14.              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i to upravo pod uvjetnima i na način kako je to opisano izrekom pobijane presude.

 

15.              Naime, nakon savjesne i kritičke analize iskaza oštećenog A. K. i svjedokinja I. B. i C. M. ponaosob i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka grafologa i sadržajem izjave (list 3 spisa), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik početkom svibnja 2009. u S., u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu A. K. neistinito prikazao da će kao djelatnik obiteljske mjenjačnice u trajektnoj luci brzo mijenjati devize u količini većoj od raspoloživih sredstava u blagajni mjenjačnice, uz povoljnu zaradu na tečajnoj razlici te je A. K. predložio da mu za poslovanje mjenjačnice pozajmi iznos od 100.000,00 EUR, prvo na rok od 6 mjeseci, a da će A. K. zauzvrat dobiti 4,00 kune na svakih promijenjenih 100,00 EUR i da će ostvariti minimalnu zaradu u iznosu od 15.000,00 kuna kroz to vrijeme, time da će taj novac ionako biti u mjenjačnici, pa ga A. K. po potrebi uvijek može odmah dobiti natrag, a ukoliko se nakon proteka 6 mjeseci po izvršenom obračunu pokaže da su promet u mjenjačnici i zarada na tečajnoj razlici dobri, da A. K. novac i nadalje ostavi u mjenjačnici i po mogućnosti mu pozajmi još deviza na daljnji rok od 6 mjeseci i pod istim uvjetima, a najdulje na rok od 2 godine, iako je unaprijed odlučio da tako ne postupi, što mu je A. K. povjerovao te u razdoblju od svibnja 2009. do konca kolovoza 2010. u tri navrata dao iznos od ukupno 330.000,00 EUR, a on isti novac zadržao za sebe ne vrativši do danas A. K. ni manji dio od tog novca, na koji je način ostvario nepripadnu dobit od 330.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan presuđenja, čime je oštetio A. K. za navedeni iznos.

 

16.              Okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela, a posebno negira da se na izjavi o priznanju duga nalazi njegov potpis. Pravilno je prvostupanjski sud njegovu obranu ocijenio nevjerodostojnom jer je u suprotnosti s iskazima oštećenika i svjedokinje I. B., kao i nalazu i mišljenju vještaka grafologa.

 

17.              Svjedokinja I. B., odvjetnica, decidirano je u iskazu navela da su oštećenik i okrivljenik u veljači 2013. došli u njezin odvjetnički ured kako bi im ona sastavila izjavu o priznanju duga okrivljenika prema oštećeniku, a radilo se o 330.000,00 EUR, da je takvu izjavu prema njihovoj želji, a prema diktatu okrivljenika i sastavila, u toj izjavi je bilo sadržano na koji način i kada će okrivljenik taj dug vratiti oštećeniku, ali izjavu pred njom nisu potpisali.

 

18.              Cijeneći njen iskaz, kao i iskaz oštećenika da je okrivljenik pred njim potpisao izjavu o priznanju duga i nalaz i mišljenje vještaka grafologa da okrivljenik dolazi u obzir kao mogući skriptor potpisa na izjavi o priznanju duga, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik potpisao izjavu o priznanju duga prema oštećeniku u iznosu od 330.000,00 EUR.

 

19.              U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da „je nestvarno“ zbog kojih razloga je oštećenik dao novac njemu i to pod uvjetima kada mu je manja zarada na kamatama nego da ih je uložio u banku, ovaj sud nalazi da je potpuno irelevantno koji su bili motivi zbog kojih je oštećenik u konkretnom slučaju dao novac upravo okrivljeniku.

 

20.              Jednako tako, okrivljenik u žalbi navodi da mu nije jasno zašto prvostupanjski sud nije pročitao nalaz i mišljenje vještaka za grafologiju Zvonimira Ćorića izrađen za potrebe parničnog postupka vođenog pod brojem Pi-984/14. Međutim, osim što je prvostupanjski sud naveo razloge zbog kojih je odbio pročitati nalaz i mišljenje vještaka grafologa Zvonimira Ćorića, potrebno je napomenuti da to vještačenje nije dokaz u ovom kaznenom postupku, već pomoćno sredstvo koje obrani može poslužiti u postupku u svrhu provjere dokaza provedenih na raspravi ispitivanjem vještaka i sl. Dakle, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 jer je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist. Za takvo utvrđenje, prvostupanjski je sud dao valjane, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud na koje se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja. Iz ovih razloga nije osnovan ni žalbeni prigovor povrede Kaznenog zakona.

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni

 

21.              Državni odvjetnik smatra da je prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, dok je nedovoljno otegotnim cijenio iznos imovinske koristi ostvarene počinjenim kaznenim djelom koja višestruko premašuje iznos što ga zakonodavac propisuje vezano za kvalifikaciju počinjenog kaznenog djela te da je propustio otegotnim cijeniti činjenicu da okrivljenik unatoč dužem vremenskom razdoblju od počinjenja kaznenog djela okrivljeniku nije naknadio ni najmanji dio počinjene štete.

 

22.              Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je žalbu okrivljenika ispitao i u odnosu na odluku o kazni.

 

23.              U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku trebalo izreći strožu kaznu jer je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, ali nije pravilno vrednovao odlučne okolnosti prilikom odluke o kazni kada je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu temeljem članka 56. izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina. Naime, olakotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika, prvostupanjski sud je cijenio da je otac četvero maloljetne djece te da do sada nije osuđivan, dok mu je otegotnom okolnošću cijenjena šteta koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom u iznosu od 330.000,00 EUR koja višestruko premašuje iznos znatne imovinske koristi propisane u članku 87. stavku 29. KZ/11.

 

24.              Imajući u vidu da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i utvrđenu otegotnu okolnost, ovaj drugostupanjski sud drži da kazna zatvora od 1 (jedne) godine te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina nije u konkretnom slučaju kazna primjerena težini počinjenog kaznenog djela, a posebno činjenici da se radi o imovinskoj koristi koju je okrivljenik ostvario počinjenjem kaznenog djela u iznosu od čak 330.000,00 EUR te da okrivljenik unatoč dužem vremenskom razdoblju od 13 godina od počinjenja kaznenog djela okrivljeniku nije naknadio ni najmanji dio počinjene štete, a niti je na neki način pokazao da ima namjeru tu štetu naknaditi. Upravo navedene činjenice ukazuju da izrečena kazna okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda nije primjerena težini počinjenog kaznenog djela i posljedicama tog počinjenog kaznenog djela, kao i stupnju krivnje okrivljenika te po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda takva kazna neće ostvariti svrhu u pogledu specijalne i generalne prevencije.

 

25.              Iz ovih je razloga valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se ovako izrečenom kaznom zatvora prije svega djelovati na okrivljenika da shvati svu nedopustivost takvog svog protupravnog ponašanja i da prestane činiti kaznena djela, ali će se djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna zatvora od 1 (jedne) godine, po uvjerenju ovoga suda, primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i društvenoj opasnosti.

 

26.              S obzirom na to da je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, trebalo je po službenoj dužnosti ukinuti posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 koja je izrečena okrivljeniku jer se posebna obveza iz članka 62. KZ/11 može naložiti samo uz uvjetnu osudu i djelomičnu uvjetnu osudu.

27.              Cijeneći izneseno, trebalo je presuditi i riješiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 8. studenog 2022.