1

Poslovni broj 78 Gž Ob-900/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž Ob-900/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog D. K. iz V., OIB: … i maloljetne L. K. iz V., OIB: …, koje zastupa zakonska zastupnica, majka K. K. iz V., koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G., H. M. u B., protiv tuženika V. K. iz K.1, OIB: …, kojega zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. Š. i V. R. u K.2, radi izmjene odluke o uzdržavanju i održavanju osobnih odnosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P Ob-144/19-34 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P Ob-144/19-34 od 19. travnja 2022. u dijelu pod točkama I., II. i V. Izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se da se o trošku nastalom stankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačno odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Mijenja se odluka Općinskog suda u Križevcima presuda P-424/13-22
od 25. srpnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da za uzdržavanje djece
doprinosi 650,00 kn mjesečno za mlljt. D., a 800,00 kn za mlljt. L.
mjesečno počevši od 15. 11. 2013. pa nadalje najkasnije do 10-tog u mjesecu
uplatama na tekući račun K. K. te se određuje da je tuženi dužan doprinositi
za uzdržavanje mlljt. D. K. iznos od 1.800,00 kn mjesečno, a za mlljt. L.
K. 1.600,00 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe, tj. od 26. 6.2019. pa
nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do 10-tog u mjesecu
za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zakonskom
zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće od dana presuđenja 19.
travnja 2022. do isplate, a dospijevajuće do svakog 10-tog u mjesecu za tekući
mjesec.
 

II Mijenja se odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u
Križevcima br. R1 Ob-105/16 od 22. prosinca 2016. u dijelu u kojem je određen
način i vrijeme održavanje osobnih odnosa tuženika i djece u vidu susreta i druženja,
te se isti određuju na način da se odvijaju od petka poslije podne do nedjelje poslije podne kada se otac nalazi u Hrvatskoj, te svaki drugi vjerski blagdan i državni
praznik naizmjence kod oca i kod majke, tako da otac dođe po djecu u domaćinstvo
majke i odvede ih u svoje domaćinstvo i ponovo dovede u domaćinstvo majke, time
da djeca mogu prespavati kod oca ukoliko te žele, a otac je dužan svoj dolazak
najaviti majci telefonom ili SMS porukom najkasnije 3 dana prije dolaska u Hrvatsku.

 

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže doprinos za uzdržavanje iznad dosuđenih iznosa za mlljt. D. iznad 1.800,00 kn, odnosno za iznos od 200,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te se isto tako odbija dio tužbenog zahtjeva kojim se traži doprinos za uzdržavanje za
mlljt. L. iznad dosuđenog iznosa od 1.600,00 kn, odnosno za iznos od 200,00 kn
sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos. Isto tako odbija se
zahtjev tužitelja za izmjenama odluke za uzdržavanje od 3. 4. 2019. pa do 26. 6.
2019.

 

IV Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koji glasi:
 

"Određuje se privremena mjera radi uzdržavanja maloljetnog D. K. i malodobne L. K. na način da je tuženik V. K. dužan plaćati za
uzdržavanje D. K. iznos od 1.487,86 kn mjesečno umjesto iznosa od 650,00
kn, a radi uzdržavanja malodobne L. K. iznos od 1.487,86 kn mjesečno umjesto
iznosa od 800,00 kn, kako je bilo određeno presudom Općinskog suda u Križevcima
P-424/13-22 od 25. srpnja 2014. godine, počev od 26.06.2019.g. najkasnije do 10-
tog u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zz K. K., time da je
dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zakonskim zateznim kamatama po stopi
koja se određuje je za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
postotna poena tekuće do isplate, a dospjevajuće do svakog 10.-og u mjesecu za
tekući mjesec, u roku od 8 dana.

 

Privremena mjera traje do nastupanja ovršnosti presude koja će biti
donijeta u ovom parničnom postupku.

 

Žalba ne odgađa ovršnost rješenja o privremenoj mjeri (čl. 539 st.2. Obiteljskog zakona)."

 

V U ovom postupku svaka stranka snosi svoj trošak postupka“.

 

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

 

3. Odgovorom na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a traže i naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Sud prvoga stupnja presudom je izmijenio presudu Općinskog suda u Križevcima, poslovni broj P-424/13-22 od 25. srpnja 2014. u odluci o uzdržavanju i održavanju osobnih susreta. Obrazlože da je tuženik kupio obiteljsku kuću u Nj. za koju da je očito imao mogućnost dobiti kredit od 400.000 Eur i da stoga ostvaruje solidne prihode pa da sada može za uzdržavanje tužitelja doprinositi povećane iznosa, dok odluku o susretima mijenja uz obrazloženje da otac ne živi u Republici Hrvatskoj i da je stoga u najboljem interesu djece da se susreti u buduće održavaju na način kako je to određeno izrekom te presude.

 

6. Ispitujući pravilnost takve odluke ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tuženika na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ali i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. toga Zakona.

 

7. Sukladno čl. 285. Obiteljskog zakona (Nar. nov.  103/15., 98/19., 47/20. dalje: ObZ) osobe koje primaju uzdržavanje mogu tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Iz te odredbe proizlazi osnovna pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi se mogla izmijeniti ranija pravomoćna odluka kojom je određen iznos uzdržavanja, a to je da su se okolnosti na temelju kojih je ranije određeno uzdržavanje promijenile i to u mjeri koja opravdava donošenje izmjene koja se tužbenim zahtjevom traži, sve to imajući na umu i propisano čl. 307. st. 1. i 2. te čl. 311. do 313. te čl. 317. ObZ-a.

 

8. Iz predmetne presude, osim zaključka da su tužitelji sada stariji i da je 1. tužitelj dijete povećanih potreba radi zdravstvenih problema (za koje se ne navodi kakvi su to problemi te je li ta okolnost i ranije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o uzdržavanju) presuda ne sadrži obrazloženje o tome na temelju kojih je okolnosti sud ranijom pravomoćnom presudom odredio uzdržavanje, koje su se od tih okolnosti promijenile i jesu li, eventualno, nastale i neke nove okolnosti koje bi opravdavale promjenu iznosa uzdržavanja određenog ranijom sudskom odlukom.  Također, kada sud obrazlaže da su tužitelji sada stariji, što nije sporno, ne obrazlaže koliko su stari sada i na koji način i glede kojih potreba njihova dob utječe na osnovanost zahtjeva za promjenu iznos uzdržavanja u odnosu na vrijeme kada je ranijom presudom odlučeno o takvom zahtjevu. Isto tako sud uopće nije utvrdio i obrazložio koliko sada i zbog čega iznose ukupne potrebe svakog djeteta (čl. 317. ObZ).

 

9. Sud prvoga stupnja ni glede obveznika uzdržavanja, ovdje tuženog oca tužitelja, ne navodi kakve su bile njegove ukupne mogućnosti u trenutku donošenja ranije sudske odluke čija se izmjena u ovom predmetu traži, a kakve su sada (koliki su njegovi prihodi sada, kakvo je njegovo ukupno imovinsko stanje, ima li uz obvezu uzdržavanja tužitelj i neke druge obveze uzdržavanja, kakve su mu mogućnosti ostvarivanja dodatne zarade i dr.). Naprotiv sud samo zaključuje, bez ocjene ijednog dokaza koji je tuženik priložio i na koje upućuje i navodima žalbe, da tuženik očito ima solidne prihode kada je mogao dobiti kredit za kupnju kuće u iznosu od 420.000,00 Eura, a takav zaključak niti je moguće ispitati niti je odluka razumljiva.

 

10. Time prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama ne sadrži ni valjane ni jasne razloge, a niti je ocjena dokaza provedena na način kako je to propisano čl. 8. ZPP, čime su počinjene ranije navedene povrede parničnog postupka zbog kojih se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11. Također valja reći da je u pravu žalitelj kada navodi da djeca primaju dječji doplataka radi činjenice da tuženik živi i radi u inozemstvu i to u iznosu od oko 300 Eur mjesečno (svaki po 150 Eur), uz što tuženik redovno plaća i uzdržavanje određeno ranijom presudom. Međutim, sud kada određuje novi iznos uzdržavanja ne obrazlaže od kakvog je utjecaja činjenica da djeca primaju i doplatak i uzdržavanje na zahtjev kakav je u ovom dijelu postavljen.  

 

12. Ne može se ispitati ni odluka o promjeni načina održavanja susreta jer općenito pozivanje na najbolji interes djece odluku u tom dijelu ne čini nerazumljivom. Naime, ovaj se sud, s obzirom na činjenicu da otac ne živi u Republici Hrvatskoj, već u inozemstvu, gdje je osnovao novu obitelj i radi, slaže da odluka o održavanju susreta i druženja kako glasi prema pravomoćnoj odluci nije provediva i da se susreti i druženja zbog rečenog ne mogu održavati na način kako je određeno, što nije u interesu ni djece niti tuženika, te isto može dovesti i do potpunog udaljavanja djece od oca. No da bi se zaista i poštivao najbolji interes djece na način da s ocem unatoč udaljenosti održavaju što redovitiji i kvalitetniji odnos, a da pri tome ne pate njihove redovne obveze, kao i da bi se ocu omogućilo da s djecom kroz održavanje susreta održi bliskost i povezanost s djecom, bilo je potrebno razmotriti i utvrditi obveze obiju stranka i odnos djece s ocem, uzeti u obzir i mogućnost dolazaka tuženika u Hrvatsku, što sve nije razmatran pa ni u ovom dijelu nije moguće ispitati pravilnost primjene prava.

 

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP.

 

14. Odluka o zahtjevu stranaka za naknadu troškova nastalih im u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.