1

Poslovni broj 78 Gž-3635/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-3635/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E P R E S U D A

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud druga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M.-H., Republika Nj., E., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv 1. tuženice M. O. iz O., OIB: …, 2. tuženika H. O., Republika Nj., E., 3. tuženika E. O., Republika Nj., E., i 4. tuženice M. O. Republika Nj., M., 1. i 4. tuženice zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u J., a 2. i 4. tuženici zastupani po privremenom zastupniku K. B., odvjetniku u I., radi isplate, odlučujući o žalbama svih tuženih protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-50/19-53 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe 1. do 4. tuženih kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-50/19-53 od 23. ožujka 2022. u dijelu pod točkama I. i II. izreke te se kao neosnovani odbijaju zahtjevi tuženih za naknadu troškova nastalih im podnošenjem žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljici solidarno plate 31.558,61 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 16.121,25 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. ožujka 2022. do isplate (točka II. izreke) te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za isplatu iznosa od 26.385,28 kn (točka III. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žale se 1. i 4. tuženice. Ističu sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traže i naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

 

3. Pozivom na sve žalbene razloge čl. 353. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu  pobijaju i 2. i 3. tuženici, također predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te isto traže naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

 

4. Žalba nisu osnovane.

 

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja pošao je od nespornih činjenica, da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/10 dijela, da je tužiteljica protiv tuženih vodila parnični postupka P-451/2013 (koji je ranije nosio oznaku P-733/2009) u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je ovdje tuženicima naloženo da tužiteljici predaju predmetnu nekretninu u suposjed, u vezi čega je vođen ovršni postupka koji je okončan rješenjem Ovr-181/2019 od 06. srpnja 2021. te je prilikom uredovanja sudskog ovršitelja dana 18. lipnja 2021. tužiteljica uvedena u suposjed sporne nekretnine. Također je utvrdio da su tuženici tužbu u navedenom parničnom predmetu primili 07. rujna 2012. (koje utvrđenje navodima žalbe tuženici ne osporavaju), kao i da bi da je u utuženom periodu predmetna nekretnina bila davana u zakup bio ostvaren prihod od 574.985,95 kn.

 

6. Na temelju tih činjenica, a pozivom na odredbe sadržane u čl. 165 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) i čl. 18. st. 4. toga Zakona sud prvoga stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev. Obrazlaže da su tuženici primanjem tužbe u predmetu koji je protiv njih pokrenula tužiteljica radi predaje u posjed (što je nesporno, jer navodima žalbe nije osporeno, bilo 7. rujna 2012.) postali nepošteni posjednici, zbog čega da kao takvi posjednici, zbog činjenice korištenja i uživanja tužiteljičina suvlasničkog dijela sve do predaje ključeva u spomenutom ovršnom postupku 6. srpnja 2021. imaju obvezu platiti naknadu za korištenje tužiteljičina suvlasničkog dijela u iznosu koji odgovara 1/10 zakupnine koja bi se mogla ostvariti davanjem u zakup.

 

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost takve presude ovaj je sud ocijenio da presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama te da nema ni drugih nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. s.t 2. točka 11. ZPP. Uz to je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

8. Suprotno navodima žalbi stranaka sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, a pravilno je primijenio i materijalno pravo.

 

9. Naime, na sjednici Građanskog odjela vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je 1. ožujka 2021. obvezujuće pravno shvaćanje koje glasi:

 

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.

 

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

 

 

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

 

10. Kako u predmetnom slučaju nije sporno da je tužiteljica radi predaje u suposjed njezinog suvlasničkog dijela protiv tuženika vodila parnični postupak u kojem je donesena presuda zbog ogluhe, unatoč čemu tuženici kroz daljnji dugi niz godina tužiteljici suposjed nisu predali, već je isto tužiteljica uspjela ishoditi tek u ovršnom postupku u kojem je prilikom uredovanja sudskog ovršitelja uvedena u suposjed to se i prema shvaćanju ovoga suda pravilnim ukazuje zaključak suda prvoga stupnja da su tuženici u periodu obuhvaćenom točkom I. izreke pobijane presude bili nepošteni posjednici i to od trenutka kada su primili tužbu, odnosno od 07. rujna 2012.godine (koje utvrđenje navodima žalbe tuženici ne osporavaju), pa sve do uvođenja tužiteljice u suposjed.

 

11. Nadalje, kako su tužiteljičin suvlasnički dio tuženici koristili besplatno i bez njezina odobrenja to se ima smatrati da su takvim besplatnim korištenjem stekli korist koja se pravilno, kako to čini i sud prvoga stupnja, utvrđuje sukladno veličini tužiteljičina suvlasničkog dijela u odnosu na iznos najma koji bi se mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam. Pri tome činjenica da tuženici žive u inozemstvu i da kuću koriste samo ljeti ne umanjuje njihovu obvezu iz ovog predmeta prema tužiteljici. Ovo jer je tužiteljica u suposjed uvedena tek 18. lipnja 2021. u ovršnom postupku koji je bila primorana pokrenuti jer tuženici, unatoč znanju da tužiteljica sudskim putem traži predaju u suposjed i da je ishodila takvu pravomoćnu odluku nisu smatrali potrebnim niti dokazuju da su tužiteljicu pozivali da preuzme ključeve i stupi u posjed i ranije, već samo paušalno ističu da joj suposjed nisu branili što ovom sudu, kao ni sudu prvoga stupnja s obzirom da je tužiteljica bila primorana voditi i ovršni postupka, nije uvjerljivo.

 

12. Neosnovanim ovaj sud smatra i navode žalbe da tužiteljica nije dokazala da bi svoj suvlasnički dio davala u najam, kao i navode da sve i da je to namjeravala da se radi o poslu izvanredne uprave te da to ne bi bila u mogućnosti učiniti bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Ovo jer je za odluku u ovom sporu jedino odlučno da su tuženici bili ti koji su isključivo koristili, kada su htjeli i koliko su htjeli, tijekom cijele godine, cijelu nekretninu, a time i tužiteljičin dio pa za takvo besplatno i od strane tužiteljice neodobreno korištenje moraju tužiteljici platiti korist koju su imali, a koja se iskazuje kroz iznos najma koji bi se ostvario davanjem u zakup razmjerno tužiteljičinom suvlasničkom dijelu.

 

13. Navodima žalbe iznos visine dosuđene naknade utvrđen vještačenjem nije doveden u sumnju, niti ga u sumnju dovode tvrdnje tuženih da je tako utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iznos poreza i troškova uzdržavanja. Naime, sve i da je točna tvrdnja da je utvrđeni iznosa koristi koju su tuženici stekli i koju su dužni platiti tužiteljici valjalo umanjiti za iznose poreza i održavanja nekretnine, valja reći da je na tuženicima bio teret dokazati koliko iznosi taj dio, a u tom dijelu tuženici niti su tražili dopuniti vještačenje niti su predlagali provođenje drugih dokaza (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP) pa stoga pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju.

 

14. Zaključno na navode žalbe 2. i 3. tuženih valja reći da iz obrazloženja ove drugostupanjske odluke, kao i prvostupanjske odluke, jasno proizlazi koje odredbe materijalnog prava se primjenjuju u situaciji kakva je predmetna pa stoga nije bilo potrebe odgovarati na navode žalbe ovih tuženika glede primjene prava izvan rečenog.

 

15. Zbog navedenog je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

16. Sukladno čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Nar. nov. 70/19.) uspjeh stranaka u ovom postupku utvrđuje se u skladu čl. 28. toga Zakona kojim je izmijenja odredba čl. 154.. ZPP. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno uspjeh stranaka utvrđivao prema propisanom čl. 154. st. 2. ZPP, a ne na način kako se to navodi u žalbi 1. i 4. tuženih prema vrijednosti predmeta spora i uspjehu s tim vrijednostima u pojedinim fazama ovoga postupka. U vezi s tim sud prvoga stupnja pravilno obrazlaže da uspjeh tužiteljice glede osnove iznosi 100%, dok njezin uspjeh  glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim je tražila isplatu iznosa od 57.943,89 kn, a dosuđen joj je iznos od 31.558,61 kn iznosi 54%  iz čega proizlazi uspjeh tužiteljice od 77% (100% + 54% = 154% : 2 = 77%). S druge strane tuženici nisu uspjeli s osnovom, a glede visine njihov uspjeh iznosi 23%, što daje konačni uspjeh od 11,5% (0% + 23% = 23% : 2 = 11,5%), što daje konačni uspjeh tužiteljice od 65,5%. No, kako se žale samo tuženici, a ne i tužiteljica te bi mijenjanje uspjeha u sporu u odnosu na njih bilo nepovoljnije to u ovom dijelu ipak treba poći od konačnog uspjeha tužiteljica kako ga je utvrdio sud prvoga stupnja od 50% i time navode žalbe 1. i 4. tuženih u ovom dijelu ocijeniti neosnovanima.

 

17. Imajući na umu rečeno ovaj je sud nadalje ocijenio da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) pravilno ocijenio koliki trošak za pojedinu radnju tužiteljici pripada s obzirom na konačni uspjeh te je time odluku o troškovima postupka potvrdio na temelju čl. 380. točka 3. ZPP.

 

18. Žaliteljima troškovi nastali podnošenjem žalbi nisu priznati jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 8. studenoga 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.