1

Poslovni broj 78 Gž Ob-687/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž Ob-687/2022-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnika I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. P. iz G. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P Ob-26/20-30 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. studenoga 2022.

p r e s  u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja N. J. iz Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P Ob-26/20-30 od 30. ožujka 2022. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva utvrditi da je automobil marke i tipa Fiat Punto, registarske oznake Zg 1102 GF, broj šasije … isključivo vlasništvo tužitelja i da ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, kojim zahtjeva naložiti tuženici da mu na ime naknade štete za otuđeni automobil plati iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2008. do isplate i kojim zahtjeva da mu tuženica naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude od isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijane presude u bitnome obrazlažući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da predmetni auto nije bračna stečevina stranka i da je isključivo vlasništvo tužitelja, a neosnovanim sud ocjenjuje i zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 30.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnovanost visine tako postavljenog zahtjeva, zbog čega svega neosnovanim smatra i zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i iste priznaje tuženici.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ovaj je sud ocijenio da presudna nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. U postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Upravo suprotno navodima žalbe u tom dijelu sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, da je predmetni automobil kupljen u vrijeme trajanja te zajednici te da u spisu nema dokaza da bi bio kupljen iz neke imovine koja bi predstavljala posebnu imovinu tužitelja. Također, pravilno je utvrdio da u spisu nema dokaza koji bi potvrdio da vrijednost predmetnog automobila, koji je tužiteljica, nesporno, prodala u studenom 2019. iznosi koliko tužitelj traži da mu tuženica isplati.

7. Žalitelju stoga valja odgovorit da u situaciji kada se u činjeničnim navodima tužbe izrijekom potvrđuje da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici sve do 2018., što je ujedno utvrđeno i u postupku utvrđivanja izvanbračne stečevine na nekretnini, koji postupak se između stranaka vodio kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, pod poslovnim brojem Ps-3/19-21 od 16. ožujka 2020., uz što, osim iskaza samog tužitelja iz ovog postupka, kojim proturječi navodima koje je iznio u tužbi, ne postoji ni jedan drugi dokaz koji bi išao u prilog zaključku da stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici u vrijeme kupnje predmetnog vozila, nije bilo mjesta drugačijem utvrđenju od onoga do kojeg je došao i sud prvoga stupnja da su stranke bile u izvanbračnoj koja je trajala do 2018.

8. Nadalje, kako je jedan od uvjeta da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici, u smislu čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov. 103/15., 98/19., 47/20., dalje: ObZ) da ta zajednica traje najmanje 3 godine (dakle minimalno od 2015.), a dokazano je da je trajala i duže, a iz isprava u spisu, kako to pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja proizlazi da je predmetno vozilo kupljeno 16. prosinca 2016. to je time ispravan i zaključak da se radi o pokretnini stečenoj za trajanja izvanbračne zajednice.

9. Nadalje, sukladno čl. 11. st. 2. ObZ izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. tog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Navedeno znači da je na tužitelju bio teret dokazati istinitost tvrdnji kojom je to svojom vlastitom imovinom kupio predmetno osobno vozili, zbog čega bi isto bilo njegova vlastita imovina i ne bi predstavljalo bračnu stečevinu, sve u smislu čl. 39. ObZ. Međutim, kako pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja, istinitost tih činjeničnih tvrdnji također nije dokazana dokazima koji se nalaze u spisu te je u takvoj situaciji sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao pod točkom I. izreke.

10. Navodima žalbe tužitelj ne obrazlaže zbog čega bi bilo pogrešno činjenično utvrđenje suda prvoga stupnja da iz dokaza koji su provedeni ne proizlazi osnovanost visine tužbenog zahtjeva iz točke II izreke. Glede ovog dijela odluke žalba ne sadrži jasno i određeno obrazloženje, već samo općenito pozivanje na žalbene razloge. Stoga je u tome dijelu odluka ispitana samo u okviru onoga na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) i u tom je smislu, s obzirom da nije osporeno utvrđenje da tužitelji nije dokazao visinu ovog dijela tužbenog zahtjeva, odluka sud prvoga stupnja ocijenjena pravilnom i zakonitom.

11. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

12. Odluka o troškovima nije obrazloženo pobijana pa je ispitana po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) i u tom smislu je smisli ocijenjena pravilnom i zakonitom i glede osnove i glede visine zbog čega je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

13. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 8. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.