1

Poslovni broj: 76 Gž-3346/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž-3346/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. P., OIB: …, R., zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u R., protiv tuženice-protutužiteljice L. T., OIB: …, Z., zastupane po punomoćnici T. D.-K., odvjetnici u Z., radi činidbe, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-6/2021-21 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2022.,

 

 

p  r e s u d i o j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-6/2021-21 od 13. svibnja 2022. u pobijanoj točki I. izreke i kao djelomično neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđuje se točka II. u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana izvrši sanaciju međašnog suhozida između nekretnina tuženice-protutužiteljice na k.č.br. 615 u naravi kuhinjski zid vrt pod P. od 50 m2, z.k.ul. 3530 k.o. N. i k.č.br. 616 u naravi kuhinjski vrt pod P. od 36 m2, z.k.ul. 3530 k.o. N., i nekretnine tužitelja-protutuženika k.č.br. 594/1, M. M. od 268 m2, dvorište od 153 m 2, stambena zgrada N. V., od 115 m2, ukupne površine 268 m2 ili da na mjestu suhozida izgradi armirano-betonski potporni zid kojim će spriječiti eroziju tla, nastanak klizišta na k.č.br. 594/1, M. M. od 268 m2, dvorište od 153 m2, stambena zgrada N. V., od 115 m2, ukupne površine 268 m2 i nastanak štete na nekretninama tuženice-protutužiteljice k.č.br. 615 u naravi kuhinjski zid vrt pod P. od 50 m2, z.k.ul. 3530 k.o. N., i k.č.br. 616 u naravi kuhinjski vrt pod P. od 36 m2, z.k.ul. 3530 k.o. N., tuženici-protutužiteljici i trećim osobama."

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Povodom žalbe tuženice-protutužiteljice ukida se ista presuda u točki II. u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku I. P. iz N. V., OIB …, da u roku od 15 dana osigura stabilnost nekretnina u svom vlasništvu na k.č.br. 594/1 z.k.ul. 4610 k.o. N., na način da na k.č.br. 594/1 z.k.ul. 4610 k.o. N. u naravi M. M. od 268 m2, dvorište od 153 m2, stambena zgrada, N. V., od 115 m2, ukupne površine 268 m2, izgradi armirano-betonski potporni zid i time spriječi rušenje kuće, terase i ograde na predmetnim nekretninama, eroziju zemljišta, nastanak klizišta na nekretninama u svom vlasništvu i nastanak štete na nekretninama u vlasništvu tužene-protutužiteljice k.č.br. 615 u naravi kuhinjski vrt pod P. od 50 m2 z.k.ul. 3530 k.o. N. V. i k.č.br. 616 u naravi kuhinjski vrt pod P. od 36 m2 z.k.ul. 3530 k.o. N., tuženici-protutužiteljici i trećim osobama."

i u točki III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Ivana Puhala da se naloži tuženoj L. T. da u ostavljenom roku sukladno pravilima građevinske struke popravi suhozid ili na istom mjestu izgradi armirano-betonski potporni zid, i to na istočnom dijelu nekretnina oznake k.č. 615 k.o. N. i k.č.br. 616 k.o. N., na način da predmetna građevina osigurava stabilnost i sprječava rušenje nekretnine tužitelja oznake k.č. br. 594/1, k.o. N., a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke od 15. lipnja 2016. godine označenim brojčanim oznakama 1-11-10-4-5-6-7-8-9-10-11-12, u protivnom se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u roku 8 dana, o trošku tužene sukladno pravilima struke popravi predmetni suhozid ili izgradi armirano-betonski potporni zid na označenim nekretninama u vlasništvu tužene kao i da je tužena dužna kao osiguranje naknade eventualne buduće štete, u sudski polog na ime tužitelja, položiti iznos od 30.000,00 kn (trideset tisuća kuna) koji iznos će tužitelj moći koristiti samo za potrebe otklanjanja već nastale štete te eventualno buduće štete. (točka I. izreke).

U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice da se naloži tužitelju-protutuženiku da u ostavljenom roku osigura stabilnost nekretnina u svom vlasništvu na k.č.br. 594/1 u naravi dvorište od 153 m2 i izgradi armirano-betonski potporni zid i time spriječi rušenje kuće, terase i ograde na predmetnim nekretninama, eroziju zemljišta, nastanak klizišta na nekretninama u svom vlasništvu i nastanak štete na nekretninama u vlasništvu tužene-protutužiteljice oznake k.č. 615 k.o. N. i k.č.br. 616 k.o. N. u naravi kuhinjski vrt, tuženici-protutužiteljici i trećim osobama kao i da se naloži tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana izvrši sanaciju međašnog suhozida između nekretnina tužene-protutužiteljice k.čbr. 615 k.o. N. i k.č.br. 616 k.o. N. i nekretnine tužitelja-protutuženika k.č.br. 594/1 ili da na mjestu suhozida izgradi armirano-betonski potporni zid kojim će spriječiti eroziju tla, nastanak klizišta na opisane nekretnine tužene-protutužiteljice i nastanak štete na nekretninama tužene-protutužiteljice, kako je to pobliže označeno u izreci.

U točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

2. Citiranu presudu žalbama pobijaju stranke, i to tužitelj-protutuženik u točkama I. i III. izreke, a tuženica-protutužiteljica u točkama II. i III. izreke, oboje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj žalbeni sud istu preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Stranke u odgovorima na žalbu osporavaju žalbene navode protivnika i predlažu žalbu suprotne strane odbiti kao neosnovanu.

Tužitelj-protutuženik potražuje naknadu troškova sastava žalbe i odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana, dok je žalba tuženice-protutužiteljice djelomično osnovana.

 

5. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuju stranke jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

 

6. U tom smislu tužitelj-protutuženik neosnovano ukazuje da bi bila počinjena opisana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz razloga što je zaključak kako tužitelj-protuutženik nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 111. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje u tekstu: ZV) da postoji ozbiljna opasnost da bi se dio nekretnine tuženice, tj. suhozid mogao srušiti, zbog čega da prijeti opasnost na njegovoj nekretnini, proturječan sadržaju dokaza u spisu, odnosno da je utemeljen isključivo na tvrdnji prvostupanjskog suda kako tu činjenicu tužitelj nije dokazao jer je tužitelj tijekom postupka povukao prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja na te okolnosti.

 

7. Naime, upravo takvo utvrđenje proizlazi iz stanja spisa, budući da je tužitelj doista izričito na ročištu od 8. travnja 2022. povukao prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja, kako je to u obrazloženju i naveo prvostupanjski sud i temeljem istog pravilno zaključio kako tužitelj kao vlasnik nekretnine nije dokazao i da postoji ozbiljna opasnost njegovoj nekretnini uslijed urušavanja suhozida na nekretnini tuženice-protutužiteljice. Sama činjenica da je suhozid na nekretnini tuženice- protutužiteljice urušen, nije i po ocjeni ovog suda bila dovoljna za utvrđenje da time postoji ozbiljna opasnost za nekretnine tužitelja koje bi bile uzrokovane upravo urušavanjem suhozida.

8. Time tužitelj-protutuženik u bitnom upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući kako opasnost od rušenja nekretnine tužitelja proizlazi iz fotografija priloženih uz tužbu, koje pokazuje da je ograda tužitelja učvršćena za obližnje stablo kao i da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka S. L. i M. K.

Naime, tim žalbenim navodima tužitelj-protutuženik daje svoju vlastitu ocjenu provedenih dokaza paušalno navodeći samo dokaze koji ukazuju na osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, pri tom propušta ukazati na dio obrazloženja prvostupanjskog suda u kom je ocjenom provedenog vještačenja po vještaku G. M., vještaku za geologiju, geotehniku i hidrologiju, koji je po provedenom uviđaju dostavio svoj vještački nalaz i mišljenje, te je u tijeku postupka odgovorio na primjedbe stranaka i u nalazu naveo da je urušeni suhozid sagrađen puno prije nekretnina tužitelja, koju isti podupire u svojoj nožici, kao i da u vrijeme izgradnje suhozid nije izveden na način koji je predviđao opterećenja za koju dimenziju zid nije izveden i koja se gradnjom nije uzela u obzir. Naveo je da u uvjetima velike strmine je elementarno pravilo gradnje zabrana bilo kakvog nasipavanja iskopnog ili drugog kamenog ili građevinskog materijala, što da nije poštivano od strane tužitelja. Zasađene biljke i stabla na nekretnini tužitelja dodatno da su opteretile zid, korijenje stabala svojim rastom da dodatno pomiče ugrađene blokove i kamene na koji se način zidu tereti njegova konstrukcija. Vještak je naveo da rezanje živice i bršljana, što je tužitelj u tužbi naveo kao uzrok erozije  suhozida, nije uzrokom erozije niti da do erozije može doći u jednom danu.

 

9. Iz takvog nalaza i mišljenja sud je osnovano mogao zaključiti kako urušavanje -erozija suhozida izgrađenog na nekretninama u vlasništvu tuženice-protutužiteljice nije uzrokovalo urušavanje ograde tužitelja-protutuženika, već da je uzrok upravo u radnjama tužitelja-protutuženika koji je vršio nasipavanje iskopnog i drugog kamena i građevnog materijala i sađenjem biljaka na svojoj nekretnini, što je zabranjeno u uvjetima velike strmine.

 

10. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja budući da nije dokazao da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke iz cit. čl. 111. ZV-a, kojim je propisano da kada postoji opasnost da bi se nečija zgrada ili neki drugi dio nečije nekretnine mogao potpuno ili djelomično srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini čija je nekretnina u opasnosti, može od onoga čiji je objekt zahtijevati poduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete, budući da, kako je to ranije navedeno, uzrok urušavanja predstavlja nasipavanje građevnog materijala i izgradnja ograde na nekretnini tužitelja i sadnjom drveća koje je dodatno opteretilo ugrađene blokove i kamene suhozida na nekretninama tuženice- protutužiteljice.

 

11. Takav zaključak ukazuje se logičnim i pravilno utemeljenim na provedeni dokazima i time nije povrijeđeno „načelo zdravog razuma“, na koje se u žalbi poziva tužitelj-protutuženik.

 

12. Budući da je iz navedenih razloga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da uzrok urušavanja suhozida nije u nekretnini tuženice-protutužiteljice, osnovano je odbio provesti i predložene dokaze utvrđenja vrijednosti građevinskih radova potrebnih za popravak predmetnog suhozida, što predstavlja način sprečavanja nastanka štete.

13. Time nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1., a u vezi s čl. 220. st. 2 ZPP-a koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost postupka budući da je prvostupanjski sud ovlašten samo odlučiti koje će dokaze u postupku provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica u postupku.

 

14. Žalbeni navodi kojima tužitelj-protutuženik upire na pristranost suca i vještaka u prvostupanjskom postupku navodeći da je stranka u postupku sutkinja Visokog trgovačkog suda, također ne ukazuju na nezakonitost u postupanju prvostupanjskog suda budući da u postupku tužitelj-protutuženik nije postavio zahtjev za izuzećem, a sama činjenica na koju je i ukazivao tijekom postupka ne predstavlja razlog za izuzećem u smislu čl. 71. ZPP-a zbog kojeg sudac ne može obavljati sudačku dužnost, odnosno u smislu čl. 254. st. 1. ZPP-a.

 

15. Iz navedenih razloga pobijana presuda je u točki I. izreke potvrđena kao pravilna temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao u izreci.

 

16. U pogledu točke II., kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice u dijelu u kom je protutužiteljica zahtijevala da tuženik-protutužitelj izvrši sanaciju međašnog suhozida, prvostupanjski sud je isti odbio nakon što je na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrdio da se sporni suhozid nalazi upravo na nekretninama tuženice-protutužiteljice, naročito s obzirom na stanje snimljeno 1959., kako je u svom iskazu naveo saslušani vještak. Iz tog razloga, a budući da je tužbeni zahtjev postavljen s osnove čl. 111. ZV-a koji daje ovlast vlasniku susjedne nekretnine da od vlasnika nekretnine od koje prijeti opasnost od rušenja, zahtijeva poduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete i osiguranje naknade buduće štete, to je osnovano prvostupanjski sud zahtjev protutužiteljice odbio budući da se suhozid nalazi na njenoj nekretnini, pa njoj ne pripada to susjedsko pravo.

 

17. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je protutužiteljica zahtijevala da protutuženik na svojoj nekretnini (k.č.br. 594/1) izgradi potporni zid kojim će spriječiti eroziju tla i nastanak klizišta na toj čestici, tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga što se u trenutku pokretanja parničnog postupka od strane tuženice- protutužiteljice ta čestica nije nalazila u samovlasništvu tužitelja, već u suvlasništvu i Puhalo Renate u ¼ dijela, dok se u trenutku podnošenja tužbe tuženičina nekretnina oznake k.č.br. 594/1 i 594/3 k.o. N. vodila upisana kao vlasništvo tužitelja Ivana Puhala. Podneskom predanim na ročištu 15. lipnja 2021. tuženica je navela da je došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na način da su prijavnim listom nekretnine, i to k.č.br. 594/1, 594/2 i 594/3 spojene u jednu, i to k.č.br. 594/1.

Temeljem toga zaključuje da tužitelj nije jedni vlasnik k.č.br. 594/1, već je suvlasnik zajedno s P. R. te da je svojom tužbom tuženica-protutužiteljica trebala obuhvatiti i drugog suvlasnika, pogotovo jer je isti u trenutku podnošenja njene tužbe bio suvlasnik kuće - objekta, a sada je suvlasnik, zajedno s tužiteljem nakon spajanja čestica k.č.br. 594/1, 594/2, 594/3 k.o. N. Kako se ovaj spor može riješiti na jednak način prema svim suvlasnicima predmetne k.č.br. 594/1, to je zahtjev tuženice-protutužiteljice odbio, jer svojom tužbom nije obuhvatila sve suvlasnike predmetne nekretnine.

 

18. Takav zaključak prvostupanjskog suda ukazuje se pogrešnim.

19. Naime, prvostupanjski sud je pritom propustio utvrditi da je u trenutku podnošenja tužbe od strasne tuženice-protutužiteljice činjenično stanje bilo takvo da je tužitelj-protutuženik bio samovlasnik nekretnina k.č.br. 594/3, na kojima se u naravi nalazila ograda i raslinje koje su i po nalazu i mišljenju vještaka uzrokovale eroziju suhozida na nekretnini tuženice-protutužiteljice (nalaz i mišljenje vještaka geodete, list 120 spisa).

 

20. Činjenica da je tijekom postupka došlo do spajanja tih čestica u jedinstvenu česticu s kućom koja je u etažnom vlasništvu tuženika i protutužitelja i P. R., protiv kojeg je, kako to u žalbi i tvrdi tuženica-protutužitejica ustala posebnom tužbom koju je sud tijekom postupka propustio spojiti zbog zajedničkog raspravljanja, ne može imati za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva tuženice-protutužiteljice, budući da je sud vezan činjeničnim navodima tužbe i stanjem kakvo je bilo u vrijeme podnošenja tužbe.

 

21. Na to upućuje i odredba čl. 195. ZPP-a kojom je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, isto ne sprječava da se parnica među tim strankama dovrši.

 

22. Iz navedenih razloga presuda u pobijanoj točki II. izreke u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice, za sada nije pravilna i zakonita, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda izostalo je utvrđenje svih ostalih odlučnih činjenica na temelju dokaza koje su stranke predložile, a sud ih je propustio provesti, zbog čega se istu u tom dijelu ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu temeljem čl. 370. ZPP-a, kao u izreci.

 

23. Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 8. studenog 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.