1              Broj: Gž R-9/2022-3

              Broj: Gž R-9/2022-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te suca Željka Marina kao izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao članova vijeća u građansko pravnoj stvari tužitelja J. D. iz P., OIB…, zastupana po punomoćniku S.S. odvjetniku iz P., protiv tuženika bolnica P., OIB:…, zastupana po punomoćniku E. S., odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pr-75/2019-27 od 26. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 8. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pr-75/2019-27od 26. svibnja 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pr-75/2019-27od 26. svibnja 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 27.185,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci kao i da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kuna, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenih u točki I. izreke.

              Istom presudom odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 1. prosinca 2018. s obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću, a jer nije pravilno obračunao dodatke koji joj pripadaju temeljem Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17.), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 126/11., 88/13., 143/13.) i Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12., 150/13., 24/17.) i to pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada iz članka 94. Zakona o radu, dodatak na posebne uvjete rada temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora iz 2013. i članka 55. Kolektivnog ugovora iz 2018., dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi temeljem članka 59a. Dodatka I. Kolektivnog ugovora iz 2015. i članka 57. Kolektivnog ugovora iz 2018., naknade plaće za godišnji odmor temeljem članka 36. Kolektivnog ugovora iz 2013. i članka 34. Kolektivnog ugovora iz 2018. kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.

7. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev osim u dijelu za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I. izreke.

8. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a rad joj je bio organiziran u raznim oblicima rada smjene i turnusima, a prema nalazu i mišljenju vještaka razlika bruto plaće nastala je zbog pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Zaključka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu te ta razlika po svim utuženim osnovama iznosi 27.185,19 kuna bruto.

9. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na VIII. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

10. Tužiteljica dakle protivno žalbenim navodima ima pravo da joj se plaća za redovan i prekovremeni rad obračuna u uvećanom iznosu primjenjujući brojčane parametre koji su za pojedini dodatak predviđeni Ugovorom o radu i Kolektivnim ugovorom, a tužiteljica je kao anesteziolog obavljala jednake poslove i radne zadatke u oba slučaja.

Pravilno je stoga prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te tužiteljici dosudio utvrđenu razliku od 27.185,19 kuna bruto.

Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio dopunu vještaka navodeći da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdane i te iste neradne dane uistinu radio.

11. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. Kolektivnog ugovora/13 pod brojem 148 a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez subota, nedjelja i blagdana i osam sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu, ali budući je tumačenje 148 izmijenjeno tumačenje 153 od 21. prosinca 2015., a prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez subota i nedjelja i osam sati od dana izmjene tumačenja odnosno od 21. prosinca 2015. ima se primjenjivati to tumačenje.

12. Zaključci i tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora i imaju obvezujući karakter, pa protivno žalbenim navodima prihvaćajući tumačenja Kolektivnog ugovora dana od strane zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora pravilno je sud utvrdio da tužiteljici pripadaju razlike u obračunu plaće koje su predmet ovoga spora, a vještak je detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

13. Obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši se putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji, ali poslodavac je sukladno Zakonu o radu dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a to što istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad.

14. Tuženik u žalbi iznosi svoje viđenje i tumačenje primjene propisa u ovom konkretnom slučaju, ali isti nisu osnovani jer je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava i u skladu sa postojećom sudskom praksom i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako je to naprijed obrazloženo.

Pogrešan je stav tuženika da je tužiteljica isplatom uvećane plaće za prekovremeni rad u odnosu na redovni rad podmirena u cijelosti, jer je to uvećanje naknada za njezin dodatni rad i napor izvan propisanog redovnog radnog vremena, pa joj i na taj dodatak pripadaju daljnji dodatci koji joj se obračunavaju na plaću za redovno radno vrijeme.

15. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 8. studenog 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Vesna Vrkić Perak,v.r.