1

Poslovni broj: Gž-6/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-6/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. Š. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & K. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-630/2017-59 od 08. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 07. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-630/2017-59 od 08. studenog 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

              III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

              -u st. I., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"Nalaže se tuženiku M. Š. iz Z. - L., OIB… da tužitelju G. P. iz Z., OIB…isplati novčani iznos od ukupno 38.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.";

 

              -u st. II., da se nalaže tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 58.875,00 kuna, u roku od 15 dana;

 

              -u st. III., da se odbija u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 12.539,00 kuna.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga podnosi tužitelj putem svojega punomoćnika. Ističe da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da nije proveo sve po strankama predložene dokaze koji su na pripremnom ročištu prihvaćeni kao relevantni i određeni da se imaju provesti a iz dijela utvrđenog činjeničnog stanja da je izveo pogrešne zaključke. Ističe da kod grafološkog vještačenja postoji osam različitih stupnja procjene a što već samo po sebi dovodi do zaključka da ukoliko se ne radi o procjeni "sigurno je krivotvoren" ili "sigurno nije krivotvoren", dakle o najvišem stupnju (pa čak i tada) da grafološko vještačenje može biti samo jedan od dokaza u postupku, a nikako ključni dokaz iz kojega sud izvodi svoj zaključak bez da bi proveo druge dokaze predložene po strankama. Vještak Đ. Č. ocjenjuje da je potpis tuženika na potvrdi (stranica 4 i 17 spisa) vjerojatno krivotvoren, a što bi bio središnji dio skale koji nije moguće tretirati kao dokaz takve snage da se odluka donese samo na osnovu tog vještačkog nalaza. Vještak L. Z. u svojem nalazu dala je ocjenu "vrlo je vjerojatno" što je ponovno ocjena iz srednjeg dijela skale nedovoljna da bi mogla predstavljati ključni dokaz u ovom predmetu.

 

2.1.              Saslušani svjedok Đ. Z. u svojem iskazu potvrđuje da je K. G. doista dao zajam tuženiku i to onaj naznačen u potvrdi kao i da je tuženik potpisao tu potvrdu (stranica 4 i 17 spisa) istovjetno kada i potvrdu (stranica 67 spisa) o zajmu koji je uzeo od svjedoka. Ističe se da su odnosi između K. G. i Đ. Z. i tuženika bili prijateljski i poslovni, značajni i isprepleteni na više poslovnih razina i u više poslovnih odnosa te da je između njih postojao odnos potpunog povjerenja. Žalitelj nadalje ističe da su obje stranke suglasno predložile dva bitna dokaza i to saslušanje svjedoka K. G. te tuženika. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da je svjedoka K. G. pozivao u više navrata te da se ovaj iako uredno pozvan nije odazivao što ne može biti razlogom da se odustane od saslušanja ovog svjedoka obzirom da Zakon o parničnom postupku (dalje ZPP) poznaje više mjera koje se mogu primijeniti da bi svjedok pristupio na raspravu.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači "tako da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

 

4.              U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik navodi da je sud prvog stupnja povodom prigovora tužitelja proveo novo grafološko vještačenje kojim je potvrđeno kako potpis na potvrdi vrlo vjerojatno nije potpisan od strane tuženika, da su dakle dva sudska vještaka utvrdili da se na potvrdi o primitku zajma ne nalazi potpis tuženika, da dostava poziva za svjedoka K. G. nije bila uredna već je vraćena sa naznakom "odselio", a tužitelj nije dostavio novu adresu niti je predložio prvostupanjskom sudu drugačiji oblik dostave. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Prije svega valja istaknuti da ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (po čl. 365. ZPP-a), po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju opisno upire tužitelj jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te su u njoj navedeni jasni razlozi o svim pravno relevantnim činjenicama za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

7.              Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 38.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2015. do isplate uz tvrdnju da je navedeni iznos tuženiku pozajmio K. G. od kojega je on otkupio isti dana 01. lipnja 2017. Ugovorom o prodaji potraživanja.

 

8.              Nakon provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave, vještačenjem po vještacima grafološke struke te saslušanjem tužitelja i svjedoka) sud prvog stupnja utvrdio je i zaključio slijedeće:

             

-da iz potvrde (stranica 4 i 17 spisa) od 21. listopada 2015. proizlazi da je tuženik dana 21. listopada 2015. primio 38.000,00 eura kao pozajmicu od K. G. i da se istu obvezuje vratiti do 15. prosinca 2015.;

 

              -da su u postupku provedena dva vještačenja po stalnim sudskim vještacima za rukopise i to dipl. ing. Đ. Č. i prof. L. Z.;

 

-da iz nalaza i mišljenja vještaka Đ. Č. kao i iz njegove dopune istog nalaza proizlazi "da potpis tuženika na navedenoj potvrdi je vjerojatno krivotvoren oponašanjem poznatog uzorka";

 

              -da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. L. Z. proizlazi da se predmetni potpis na navedenoj potvrdi koji se nalazi iznad navoda imena i prezimena M. Š. vrlo vjerojatno nije potpisan od strane tuženika;

 

              -da iz iskaza svjedoka Đ. Z. proizlazi da je isti bio nazočan kada je K. G. pozajmio navedeni iznos tuženiku kao i da je i istog dana temeljem potvrde sa stranice 67 spisa pozajmio i on tuženiku 2.000,00 eura;

 

              -da, jer su dva vještačenja po stalnim sudskim vještacima grafolozima rezultirali istim zaključkom, odnosno da predmetni potpis vrlo vjerojatno nije pisan rukom tuženika proizlazi da potvrdu kao jedini pisani dokaz o postojanju ugovora o zajmu nije potpisao tuženik pa da nije došlo niti do isplate novca po tom osnovu;

 

              -da stoga jer nije došlo do sklapanja ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje ZOO) nema ni obveze vraćanja predmetnog zajma pa da je potpuno irelevantno da li je do ustupa nepostojeće tražbine prema odredbi čl. 80. došlo "pa stoga da dio iskaza o kojem tužitelj iskazuje o ustupu tražbine nije niti odlučan".

 

9.              Tužitelj dakle tvrdi da je K. G. sa tuženikom sklopio ugovor o zajmu temeljem navedene potvrde kojim je zajam dat u iznosu od 38.000,00 eura, a koje potraživanje je K. G. "prodao kao dospjelo" tužitelju za vrijednost od 25% nominalne vrijednosti, odnosno za iznos od 9.500,00 eura u protuvrijednosti kuna.

 

9.1.              Tuženik tvrdi da mu K. G. nije pozajmio navedeni iznos novca te da on potvrdu na koju se poziva tužitelj nije potpisao. Provedenim vještačenjima po vještacima grafološke struke proizlazi da predmetni potpis tuženika na navedenoj ispravi je vjerojatno krivotvoren oponašanjem poznatog uzorka, odnosno da navedeni potpis vrlo vjerojatno nije potpis tuženika.

 

10.              Odredbom čl. 499. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

             

11.              Uzimajući stoga u obzir sve izvedene dokaze i rezultat cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno našao utvrđenom činjenicu da tuženik nije potpisao navedenu potvrdu i da slijedom toga, a i drugih utvrđenih činjenica nije bio stranka navedenog ugovora o zajmu.

 

12.              U odnosu na žalbene navode tužitelja, a kojima se isti poziva na iskaz svjedoka Đ. Z. valja reći da iz njegovog iskaza doista proizlazi da je on vidio kada se taj novac davao, odnosno da je vidio kada je K. G. tuženiku isplatio 38.000,00 eura. Međutim, naveo je da se radilo o kunama, a ne u eurima premda se tužbenim zahtjevom i u potvrdi navode euri. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da je sadržaj potvrde pisao upravo on kao i da postoji još jedna potvrda (sastavljena istog dana) prema kojoj proizlazi da je on tuženiku pozajmio 2.000,00 eura. Tvrdi da mu tuženik taj iznos nije vratio pa da je upravo zbog povrata tog iznosa u sporu sa tuženikom. Ostaje stoga upitno koliko bi iskaz navedenog svjedoka mogao biti vjerodostojan.

 

12.1.              Što se tiče predloženog dokaza saslušanjem svjedoka K. G. za kojega tužitelj u svojoj žalbi navodi da sud "nije trebao odustati od saslušanja navedenog svjedoka", valja reći da je isti svjedok pozivan u više navrata (stranica 117 i 121 spisa) međutim da je dostava poziva sa navedene adrese koju je dostavio sam tužitelj vraćena sa naznakom - odselio. Odredba čl. 248. ZPP-a na koju se poziva tužitelj odnosi se na situaciju kada je svjedok uredno pozvan na raspravu, a na istu ne pristupi što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.

 

13.              Valja navesti da tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena prema ocjeni ovog suda nema podlogu u rezultatima dokaznog postupka pa time ne može dovesti ni u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

14.              Konačno i odluka o parničnim troškovima pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbe Odvjetničke tarife).

 

15.              Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u st. I. izreke ove odluke. Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka kao i zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao procesno nepotreban (čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u st. II. i st. III. izreke odluke.

 

 

U Puli - Pola 07. studenog 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.