Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Pr-316/2022-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-316/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. M., S., OIB:…, zastupane po punomoćniku J. G. odvjetniku u S., protiv tuženika N. F., d.o.o. za trgovinu i usluge, D., zastupanog po punomoćnici S. J. odvjetnici u S., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom, te zz tuženika a punomoćnicom prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 07. studenog 2022. godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''Utvrđuje se da odluka tuženika od 02.veljače 2022. godine o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu na posao.''
II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 2.500,00 Kuna.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 08.03.2022.godine tužiteljica ističe da joj je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 01.01.2016.godine svojom odlukom od 02.veljače 2022.godine o redovnom poslovnom uvjetovanom otkazu. Ističe se da je tužiteljica navedenu odluku zaprimila 10.veljače 2022.godine i da je dana 21.veljače 2022. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a koji zahtjev da je poslodavac zaprimio 22.02.2022. godine te da ga je dopisom od 23.02.2022. godine, a kojeg da je tužiteljica primila 08.03.2022. godine odbio kao neosnovan. Tužiteljica pobija navedenu odluku o otkazu ističući da je ista nezakonita, a da se mjesna nadležnost ovog suda temelji na činjenici da je tužiteljica radnica koja je posao obavljala na području S.. U navedenom smislu tužiteljica predlaže da se odluka tuženika od 02.02.2022.godine o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 12-13 spisa) ističe da je predmetnu odluku o redovnom poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici donio iz opravdanih – zakonom propisanih razloga iz članka 115.stavka 1. ZR-a. Nadalje tuženik navodi da je zbog značajnog pada prometa u svrhu racionalizacije poslovanja
i održanja na tržištu bio prisiljen smanjiti broj zaposlenih. Navodi da je autonomno pravo poslodavca da racionalno organizira vlastito poslovanje na način koji će dovesti do najboljih poslovnih rezultata te sukladno tome donese i odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. U tom smislu se ističe da je neosnovan navod tužiteljice da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenjem predmetne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02.02.2022.godine (list 3 spisa); odgovora tuženika tužiteljici od 23.02.2022.godine na zahtjev za zaštitu prava (list 5-7 spisa); zahtjeva za zaštitu prava od 21.veljače 2022.godine (pozadina lista 7 spisa); stanje bilance u 2018.godini i 2019.godini i 2020. godini i 2021. godini (list 16-44 spisa); očitovanja HAMAG-a tuženiku od 08.01.2021.godine (list 45 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu od 23.rujna 2022.godine. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.
5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu poslovođe prodavaonice temeljem ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme 01.01.2016.godine, te nije dvojbeno da je tuženik tužiteljici dao redovni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a koje činjenice proizlaze i iz pregledane odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02.02.2022.godine (list 3-4 spisa). Iz sadržaja navedene odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02.02.2022.godine nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici otkaz dan zbog poslovno uvjetovanih – gospodarskih razloga i to iz razloga što da poslodavac – tuženik otežano posluje od 2020.godine zbog pandemije, te da je u 2021.godini pad prometa tuženika premašio 50%, a zbog čega da je poslodavac bio prisiljen napraviti značajne promjene u poslovanju u cilju smanjenja troškova, te da je radi toga smanjio broj prodavaonica i zaposlenih. Istaknuto je da kod tuženika kao poslodavca ne postoji mogućnost zapošljavanja na drugim poslovima koji bi odgovarali poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila te koji bi odgovarali njenoj stručnoj spremi, iskustvu i radnoj sposobnosti. Istaknuto je da sukladno odredbi članka 122.stavka 4. točke 5. Zakona o radu tužiteljici utvrđen otkazni rok te da je tužiteljica kod tuženika zaposlena neprekidno od 01.01.2016.godine. Također je tužiteljici utvrđeno u izreci citirane odluke da je ista iskoristila godišnji odmor za 2021.godinu i alikvotni dio godišnjeg odmora za 2022.godinu, te da nije obvezna dolaziti na posao budući da će ista godišnji odmor iskoristiti tijekom trajanja otkaznog roka. Utvrđeno je i da tužiteljicu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne plaće ostvarene u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku godinu rada kod poslodavca.
6. Među strankama nije sporno ni da je tužiteljica kao radnik sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) podnijela tuženiku kao poslodavcu zahtjev za zaštitu prava i to u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu, a koja činjenica je razvidna i iz sadržaja pregledanog zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 21.veljače 2022.godine (pozadina lista 7 spisa). Navedeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženik je zaprimio 22.02.2022.godine, a koja činjenica je razvidna iz primke povratnice (list 7 spisa), te tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice budući je isti odbio, a što je razvidno iz očitovanja tuženika od 23. veljače 2022.godine punomoćniku tužiteljice (list 5 spisa) pa je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana obzirom da tuženik nije udovoljio njenom zahtjevu podnijela tužbu ovom sudu sukladno odredbi članka 133.stavak 2. ZR-a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena ovom sudu 08.03.2022.godine. U navedenom smislu tužiteljica nije prekludirana podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari.
7. Iz pregledanih bilanci- izvješća o poslovanju tuženika u 2018., 2019., 2020. i 2021. godini (list 16-44 spisa) je razvidno da je tuženik u 2018.godini ostvario pad dobiti u odnosu na 2017.godinu budući je u rubrici dobit razdoblja za 2017.godinu naznačena dobit od 373.084,00 Kuna, a za tekuću godinu 2018. je naznačena dobit od 172.103,00 Kuna, (list 22 spisa). Također iz podataka o bilanci – izvješću o poslovanju tuženika u 2019.godini je razvidno da je dobit u 2018.godini bila 172.103,00 Kuna a u 2019.godini 31.688,00 (list 29 spisa). Iz pregledane bilance- izvješća za 2020.godinu (list 36 spisa) je razvidno da je u rubrici dobit označeno da je u 2019.godini dobit iznosila 31.688,00 Kuna a gubitak u 2020.godini 603.068,00 Kuna te u 2020.godini nije zabilježena nikakva dobit. Iz pregledanog izvješća – bilance za 2021.godinu je razvidno (list 43 spisa) da tuženik nije u toj godini nikakvu dobit, a da je imao gubitak od 361.273,00 Kuna. Iz svih pregledanih izvješća-bilanci, a koje je tuženik dostavio ovom sudu u svrhu dokazivanja loše financijske situacije i značajnog pada prihoda jasno proizlazi da je tužitelj počevši od 2017.godine pa nadalje bilježio stalan pad dobiti, dok u 2020.godini u vrijeme pandemije koronavirusa tuženik bilježi značajan gubitak od 603.068,00 Kuna, kao i u 2021.godini kad mu je gubitak iznosio 361.273,00 Kuna. Iz očitovanja agencije (skraćeno HAMAG) od 08.01.2021.godine (list 45 spisa) proizlazi da je ovo tijelo izvjestilo tuženika vezano za njegov zahtjev br. 78/22092 da je donesena negativna odluka o odobrenju Covid – 19 zajma jer da je projekt označen rizičnim budući postoji kod tuženika negativan financijski tijek i da je tuženikov otplatni potencijal prenizak i nedovoljan za podmirenje svih kreditnih obveza.
8. Tužiteljica u iskazu ističe da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu poslovođe tuženikove prodavaonice u S. Navodi da je vrijeme otkazivanja ugovora o radu prvo bila na godišnjem odmoru, te prije toga na porodiljnom dopustu. Ističe da su na radnom mjestu na kojem je radila obzirom da ona nije bila prisutna bile zaposlene dvije zaposlenice. U odnosu na način uručenja otkaza ističe da je odluku o otkazu dobila pismenim putem te da je odluku dobila u vrijeme kad se trebala vratiti na posao, ali se nije vratila zbog corona virusa, a o čemu da je obavijestila poslodavca. Tužiteljica ističe da tuženik prema njoj prilikom otkazivanja nije primjenjivao kriterije u smislu ocjene njenih obveza uzdržavanja i godina staža, a da je ona u vrijeme otkazivanja imala troje malodobne djece, od kojih kći S. u dobi od tri godine te da je samohrani roditelj. Nadalje, ista navodi da nema saznanja kakav je bio promet u prodavaonici u kojoj je bila poslovođa jer da je bila odsutna s posla već da joj je poslodavac rekao da ne može plaćati tri radnika. Ista ističe da su nove dvije radnice netom zaposlene kod tuženika. Također navodi da je u razgovoru sa poslodavcem saznala da ne postoji mogućnost da se njoj osigura eventualno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi, te da je uredno primala sve naknade vezano za porodiljni i roditeljski dopust i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Ista ističe da oj nije izračunata ni plaćena otpremnina.
9. Iz iskaza zz tuženika P. P. Š. proizlazi da je u coroni značajno opao promet kod tuženika i to za otprilike 50%. Navodi da je prije toga tri godine poslovanje tuženika bilo u minusu te da je pokušavala urediti to poslovanje tako što je smanjivala poslovnice koje je imala u Z., S. i D.. Ističe da je u početku mijenjala lokacije poslovnih prostora, a potom da je smanjivala plaće radnicima, te da ni takva situacija nije dovela do poboljšanja poslovanja pa da je u svakoj poslovnici odlučila da će tamo gdje ima troje radnika smanjiti broj na dvoje te da je pri tome izabirala voditelje poslovnica budući da voditelj poslovnice nije bio nužno potreban u takvoj situaciji jer da je ona sama preuzimala poslove voditelja. ZZ tuženika ističe da je pokušavala dobiti kredit za mikropoduzetnike kako bi poboljšala poslovanje, ali da joj taj kredit nije odobren te da je u međuvremenu i glavni brend kojeg su njene trgovine prodavale bankrotirao. ZZ tuženika ističe da je u više navrata pričala sa tužiteljicom telefonski i najavila joj odluku o otkazu i to pismeno i usmeno te da je vrlo vjerovatno da je otpremnina tužiteljici isplaćena. Nadalje, ista ističe da je u pogledu tužiteljice znala da je ista 10 godina bila zaposlenik tuženika te da ima malodobnu djecu, te da nije istina da je tužiteljici otkaz dan jer ima malodobnu djecu. Također zz tuženika ističe da ona u poslovnici u S. nema potrebe za troje djelatnika te da je selila u jeftiniji prostor radi jeftinijeg najma. Ističe da je tužiteljica bila voditelj prodaje u njenoj trgovini u S. te da su na tom radnom mjestu zadržane djelatnice koje su prodavači i koje da su bile primljene u radni odnos kod tuženika u vrijeme dok je tužiteljica bila odsutna sa porodiljnog dopusta. Nadalje, iz iskaza zz tuženika proizlazi da je račun tuženika bio u blokadi u kolovozu rujnu 2021.godine, a u vrijeme kad je tužiteljici dan otkaz da su uredno isplaćivane plaće. U odnosu na broj radnika zz tuženika je istakla da tuženik ima tri poslovnice u kojima da trenutno radi 7 zaposlenika, te da je isti broj zaposlenika i poslovnica bio i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu, te da jedino u sezoni tuženik ima 10 radnika te da sezona počima 01. travnja te da treba uzeti u obzir da je tuženik od corone upotpunosti smanjio poslovanje, te da su coroni radnicima isplaćivane naknade plaća koje je davala država. Nadalje, zz tuženika je istakla da je prije korone imala četvero zaposlenih po poslovnici u sezoni, a jedno ili dvoje izvan sezone, a u poslovnicu u Splitu da bi bilo zaposlenih preko student servisa u ljetnim mjesecima 4-5 prodavača, a izvan sezone dvoje. Također je ista istakla da je imala zaposlene poslovođe u Z. i D., ali da je te poslove preuzela umjesto istih, te da je i u D. smanjila broj radnika u poslovnicama, te da ni u sadašnje vrijeme nema zaposlenog nijednog poslovođu na niti jednoj lokaciji već da se poslovanje uglavnom vodi kompjuterski. U odnosu na činjenicu zašto je tuženik dao otkaz tužiteljici, a zadržao dvije preostale radnice zz tuženika je istakla da je razlog tome što nema mjesta za troje zaposlenih radnika. Nadalje, u odnosu na činjenicu kad su zaposlene primljene dvije radnice koje su spomenute, a rade kod tuženika zz tuženika je istakla da su zaposlene u listopadu 2021. Zaključno je zz tuženika istakla da je nakon problema zbog corone poslovanje tuženika svedeno na minimum te da je uveden kompjuterski program preko kojeg se odvija prodaja te da se jednim dijelom prodaja odvija putem web shopa koji da je tek pokrenut. ZZ tuženika je ujedno istakla da su za maloprodaju još ranije ukinute potpore, a da su za druga poslovanja potpore primane još od proljeća 2021., a nakon toga više ne.
10. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem nekog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Temeljem odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Međutim, sukladno stavku 3. istog Zakona odredbe stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Temeljem odredbe članka 115.stavka 5. ZR-a poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika, te sukladno stavku 6. istog članka ako u roku iz stavka 5. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.
11. Prije svega je potrebno istaći da gospodarski razlozi predstavljaju okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, ali koje zbog svog negativnog učinka utječu na poslodavca koji je radi smanjenja troškova poslovanja prisiljen smanjiti broj radnika. Prema mišljenju ovog suda, a obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu na tuženiku, tuženik je u potpunosti dokazao da su u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici postojali opravdani gospodarski razlozi (otežano poslovanje i konstantan pad prometa tuženika iskazan kao gubitak u poslovanju posebno u vrijeme pandemije koronavirusa), a zbog kojih razloga je tuženik bio prisiljen smanjiti broj radnika pa se odlučio da u svakoj poslovnici otkaže ugovor o radu poslovođama poslovnica, a radi čega je i otkazao ugovor o radu tužiteljici koja je radila na radnom mjestu poslovođe prodavaonice u Splitu, a na poslu u poslovnicama je zadržao samo prodavače. Naime, tuženik je sudu u dokazne svrhe dostavio bilance- izvješća o poslovanju tuženika u 2018., 2019., 2020. i 2021. godini (list 16-44 spisa) iz kojih je razvidno da je tuženik u 2018.godini ostvario pad dobiti u odnosu na 2017.godinu budući je u rubrici dobit razdoblja za 2017.godinu naznačena dobit od 373.084,00 Kuna, a za tekuću godinu 2018. je naznačena dobit od 172.103,00 Kuna, (list 22 spisa). Također iz podataka o bilanci – izvješću o poslovanju tuženika u 2019.godini je razvidno da je dobit u 2018.godini bila 172.103,00 Kuna a u 2019.godini 31.688,00 (list 29 spisa). Iz pregledane bilance- izvješća za 2020.godinu (list 36 spisa) je razvidno da je u rubrici dobit označeno da je u 2019.godini dobit iznosila 31.688,00 Kuna a gubitak u 2020.godini 603.068,00 Kuna te u 2020.godini nije zabilježena nikakva dobit. Iz pregledanog izvješća – bilance za 2021.godinu je razvidno (list 43 spisa) da tuženik nije u toj godini ostvario nikakvu dobit, a da je imao gubitak od 361.273,00 Kuna. Iz svih pregledanih izvješća-bilanci, a koje je tuženik dostavio ovom sudu u svrhu dokazivanja loše financijske situacije i značajnog pada prihoda jasno proizlazi da je tužitelj počevši od 2017.godine pa nadalje bilježio stalan pad dobiti, dok u 2020.godini u vrijeme pandemije zbog koronavirusa tuženik bilježi značajan gubitak - minus od 603.068,00 Kuna, kao i u 2021.godini kad mu je gubitak iznosio 361.273,00 Kuna. Navedena izvješća-bilance su dokaz o konstantnom padu dobiti (ostvarivanja prometa) kod tuženika te samim time nije dvojbeno da je tuženik morao mijenjati poslovanje na način da smanjuje broj radnika u poslovnicama radi sprječavanja daljnjih gubitaka, a zbog čega je i smanjivao broj zaposlenih i poslovnica te zbog čega je u konačnici tužiteljica i dobila otkaz na radnom mjestu poslovođe prodavaonice u S.. Navedena loša poslovna situacija tuženika je posebno razvidna iz očitovanja HAMAG-a tuženiku dopisom od 08.01.2021.godine (list 45 spisa) budući je iz tog dopisa razvidno da razlozi zbog kojih tuženiku nije odobren Covid 19 zajam je negativan financijski tijek tuženika i preniski otplatni potencijal koji nije dovoljan za podmirenje svih kreditnih obveza. Sve navedeno je jasno obrazložila i potkrijepila svojim iskazom zz tuženika koja je u pogledu poslovanja istakla upravo da je u coroni značajno opao promet kod tuženika i to za otprilike 50%, te da je prije toga tri godine poslovanje tuženika bilo u minusu te da je pokušavala urediti to poslovanje tako što je smanjivala poslovnice koje je imala u Z., S. i D., te da je u početku mijenjala lokacije poslovnih prostora, a potom da je smanjivala plaće radnicima, te da ni takva situacija nije dovela do poboljšanja poslovanja pa da je u svakoj poslovnici odlučila da će tamo gdje ima troje radnika smanjiti broj na dvoje te da je pri tome izabirala voditelje poslovnica budući da voditelj poslovnice nije bio nužno potreban u takvoj situaciji jer da je ona sama preuzimala poslove voditelja. Iz iskaza zz tuženika proizlazi i to da je pokušavala dobiti kredit za mikropoduzetnike kako bi poboljšala poslovanje, ali da joj taj kredit nije odobren te da je u međuvremenu i glavni brend kojeg su njene trgovine prodavale bankrotirao. Također iz iskaza zz tuženika proizlazi da ona u poslovnici u S. nema potrebe za troje djelatnika te da je selila u jeftiniji prostor radi jeftinijeg najma, te da je tužiteljica bila voditelj prodaje u njenoj trgovini u S. te da su na tom radnom mjestu zadržane djelatnice koje su prodavači i koje da su bile primljene u radni odnos kod tuženika u vrijeme dok je tužiteljica bila odsutna sa porodiljnog dopusta te da je račun tuženika bio u blokadi u kolovozu i rujnu 2021.godine. Iz iskaza saslušane zz tuženika jasno proizlazi da na radno mjesto tužiteljice šest mjeseci od dostave odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici nisu zaposlene nove dvije djelatnice budući su iste zaposlene u listopadu 2021. godine, a iz pregledane odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužiteljica dobila otkaz 02.02.2022.godine iz čega proizlazi da su navedene radnice zaposlene nekoliko mjeseci prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a ne šest mjeseci od otkazivanja ugovora o radu, a slijedom čega tuženik nije postupio protivno odredbi članka 115.stavka 5. ZR-a. Nije dvojbeno, a što je razvidno i iz iskaza tužiteljice i iz iskaza zz tuženika da tuženik prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu nije posebno vodio računa o činjenici da je tužiteljica samohrana majka i da ima troje maloljetne djece premda je zz tuženika prema svom iskazu s tim činjenicama bila upoznata. Međutim, tuženik nije trebao u predmetnom slučaju voditi računa o uvjetima propisanim odredbom članka 115.stavka 2. ZR-a i to o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika budući se ove odredbe ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika, a tuženik je prema iskazu zz tužene u vrijeme otkazivanja 2022.godine imao zaposleno 7 radnika u tri poslovnice pa u tom smislu obzirom da je tuženik u vrijeme otkazivanja imao zaposleno manje od 20 radnika isti nije imao ni obvezu voditi računa o onome što je propisano odredbom članka 115.stavka 2. ZR-a. Tužiteljica u svom iskazu ne osporava činjenicu da je dobila obrazloženi otkaz u pisanom obliku putem pošte. Obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koji je uvjetovan gospodarskim razlozima tuženik nije bio u obvezi omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu budući se u predmetnom slučaju ne radi o redovnom otkazivanju ugovora o radu uvjetovanom ponašanjem radnika već se radi o poslovno uvjetovanom otkazivanju ugovora o radu iz gospodarskih razloga pa se na predmetno otkazivanje ne odnosi odredba članka 119.stavka 1. i 2. ZR-a. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik pad prometa u vrijeme otkazivanja ugovora o radu te potrebu smanjenja radnika na radnim mjestima poslovođa svojih poslovnica dokazao dostavljanjem dokumentacije u spisu (izvješća bilanci za razdoblje od 2018-2021.godine, dopisa HAMAG-a od 08.01.2021.godine), te iskazom zz tuženika koja je objasnila razloge zbog kojih je dala otkaz voditeljima svih poslovnica, a na radnim mjestima ostavila samo prodavače ovaj sud ne poklanja vjeru onom dijelu iskaza tužiteljice u kojem ista ističe da je poslovno uvjetovani otkaz dobila iz razloga što ima malodobno dijete koje se može razboljeti pa da je poslodavac pretpostavljao da će ista odlaziti na bolovanja jer iz iskaza zz tuženika i priležeće dokumentacije jasno proizlazi da su isključivo gospodarski razlozi, a na koje tuženik nije mogao utjecati doveli do poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Tužiteljica prema vlastitom iskazu i nije imala saznanja o poslovanju-prometu u prodavaonici u kojoj je bila poslovođa u S. budući je ista bila odsutna sa posla jer je prvo bila na godišnjem odmoru, te na roditeljskom i porodiljnom dopustu. Poslodavac je prema iskazu tužiteljice istoj stavio do znanja da ne može plaćati tri radnika i istoj je u razgovoru stavio do znanja da joj ne može osigurati drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi.
12. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tuženik u predmetnom postupku dokazao postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici iz gospodarskih razloga te da je u tom smislu neosnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da odluka tuženika od 02.02.2022.godine o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao kao i zahtjev da tuženik tužiteljicu vrati na posao.
13. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8.ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
14. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku tužiteljica je istome dužna naknaditi parnični trošak sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7 st. 2. OT-a), a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 2.000,00 Kuna te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 500,00 Kuna ukupno iznosi 2.500,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 04. studenog 2022. godine
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DN-a:
- tužitelju- po punomoćniku
- tuženiku – po punomoćniku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.