Poslovni broj 17 P-1364/2019-56

 

            Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

 

Poslovni broj 17 P-1364/2019-56

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                                             P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. Š. (OIB: …)  , zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz D. S., protiv I tuženika T. R.   , II tuženika D. K. iz     i III tuženika D. L. iz , radi naknade štete, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 12. rujna 2022. u prisutnosti  punomoćnika tužitelja i III tuženika osobno, dana 7. studenog 2022. donio, objavio i

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

''I              Nalaže se I-III tuženicima da solidarno poprave vozilo tužitelja marke O. R., model …, godina proizvodnje ... na način da ga vrate u prvotno stanje prije počinjene štete i to na način da:

-          nabave i montiraju ili poprave zadnje lijevo i desno svjetlo

-          nabave i montiraju ili poprave ulaznu bravicu prtljažnog prostora

-          poprave desna vrata automobila u predjelu ulazne bravice

-          nabave i montiraju bočnu ukrasnu lajsnu

-          nabave i montiraju desno bočno ogledalo

-          nabave i ugrade prednje vjetrobransko staklo

-          poprave ili nabave i montiranju bočno ogledalo na prednjim lijevim vratima

-          obave radove ispune oštećenja, bojenja i lakiranja kako bi gore navedena oštećenja bila uklonjena, sve u roku 15 dana.

 

II               Nalaže se I-III tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 28.367,60 kuna/3.765,03 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,'' kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj M. Š. je dana 30. studenog 2011. podnio tužbu protiv I tuženika T. R., II tuženika D. K. i III tuženika D. L. radi naknade štete počinjene na automobilu tužitelja od strane mlljt. djece I-III tuženika.

 

2.               Tužitelj u tužbi navodi kako su u vremenskom periodu od 23. srpnja 2008. pa do 9. rujna 2008. u unutrašnjosti garaže, u dvorištu obiteljske kuće tužitelja na adresi u D. S.,    , maloljetna djeca I-III tuženika oštetila vozilo tužitelja marke O. R., model …, godina proizvodnje ..., bez registarskih pločica, na način da su na predmetnom vozilu razbili zadnje lijevo i desno svjetlo, oštetili ulaznu bravicu prtljažnog prostora, oštetili desna vrata automobila u predjelu ulazne bravice, otkinuli bočnu ukrasnu lajsnu i desno bočno ogledalo te razbili prednje vjetrobransko staklo i oštetili bočno ogledalo na prednjim lijevim vratima predmetnog automobila.

 

3.               Tužitelj u tužbi nadalje navodi da su šteta i počinitelji utvrđeni po policiji, te da je oštećenik obaviješten o identitetu po jednog od roditelja počinitelja, budući da su sami počinitelji bili maloljetni. Tužitelj navodi da je višekratno upozoravao tuženike na potrebu da se nastala šteta otkloni. Nadalje navodi da su tuženici priznali štetu i odgovornost te prvotno obećavali da će istu otkloniti, no međutim nikada to nisu učinili.

 

4.               Tužitelj u tužbi navodi da obzirom da su I-III tuženici  odbili dobrovoljno otkloniti štetu koju su počinila njihova djeca, on je podnio tužbu sudu, a temeljem čl. 1054. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje ZOO) utužio je samo roditelje koji su u ime svojih obitelji potpisali dopis upućen tužitelju od 6. travnja 2011., dakle po jednog roditelja svakog mlljt. djeteta. 

 

5.               U odgovoru na tužbu, na ročištu održanom 28. ožujka 2012. I tuženik T. R., II tuženik D. K. i III tuženik D. L. naveli su da priznaju da su njihova mlljt. djeca oštetila automobil u vlasništvu tužitelja M. Š. na način kako je to opisano u tužbi, ali da se radi o starom automobilu koji nije u prometu unatrag 15 godina. Nadalje su naveli da je tužitelj M. Š. od njih potraživao iznos od 2.000,00 eura, no da oni taj iznos ne mogu platiti jer taj automobil toliko ne vrijedi te da su na ime naknade štete na automobilu tužitelja voljni isplatiti iznos od 2.000 kuna.

 

6.               U podnesku od 18. veljače 2020. II tuženik D. K. je naveo  kako nije utvrđeno čije dijete je počinilo oštećenja na automobilu koje je predmet ovoga postupka te je predložio da se u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbije jer njegovo dijete nije pridonijelo nastanku štete u bilo kojem omjeru. Naveo je i to kako se u ovom postupku traži solidarna isplata štete, a za solidarnost nema pravne osnove jer se solidarnost nikada ne pretpostavlja. Naveo je i to kako tužitelj, ukoliko je stekao suvlasništvo predmetnog vozila nasljeđivanjem, može tražiti samo naknadu štete razmjerno svome suvlasničkom dijelu, a ne cjelokupne štete, a kojoj šteti je i sam pridonio.

 

7.               U podnesku od 4. veljače 2022. (list 81-82) I-III tuženici su naveli kako u ovom postupku nije utvrđeno tko je vlasnik spornog vozila marke O. R., godina proizvodnje ...

 

8.               Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva  sud je izvršio uvid u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja D. S. od 23. rujna 2008. (list 3), potvrdu Policijske postaje D. S. o prijavi kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari (list 4), zamolbu I-III tuženika (list 5), odgovor na tužbu I-III tuženika (list 7), službenu zabilješku Policijske postaje D. S. o dojavi oštećenja (list 13-17) potvrdu Policijske postaje D. S. o podatcima o vozilu (list 19), presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-1864/2011 od 4. srpnja 2014 (list 29-30), žalbu tužitelja (list 31), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2453/14 od 5. ožujka 2019. (list 33-34), podnesak II tuženika od 18. veljače 2020. (list 52), podnesak tužitelja od 2. prosinca 2020. (list 62), presliku prometne dozvole za oštećeni automobil (list 96-97) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. B. Š. (list 98-100).

 

9.               Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

10.           Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su u vremenskom periodu od 23. srpnja 2008. do 9. rujna 2008. djeca I-III tuženika oštetila vozilo tužitelja Marke O. R., model …, godina proizvodnje ..., bez registarskih pločica.

 

11.           U odgovoru na tužbu I-III tuženici nisu osporavali činjenicu da su njihova, tada maloljetna djeca počinila štetu na vozilu tužitelja te su tijekom postupka predlagali tužitelju da mu isplate iznos od 2.000,00 kuna, a kasnije 3.000,00 kuna kako bi mu naknadili počinjenu štetu. Tužitelj međutim nije pristao da mu I-III tuženici isplate novčani iznos na ime naknade štete, već je tijekom cijelog postupka ustrajao na prijedlogu da se vozilo popravi i vrati u prvobitno stanje, kakvo je bilo prije navedenih oštećenja. U podnesku od 18. veljače 2020. II tuženik D. K. naveo je kako se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer do štete nije došlo krivnje njegovog djeteta.

 

12.           Iz dopisa Policijske postaje D. S. od 1. listopada 2012. (list 14) proizlazi da je dana 9. rujna 2008. u 16,00 sati gđa. J. J. iz    prijavila oštećenje na osobnom automobilu O. R., godina proizvodnje ..., koji je u vlasništvu njezinog brata M. Š. Proizlazi nadalje da su policijski službenici Policijske postaje D. S. obavili obavijesne razgovore sa mlljt. I. R., mlljt. A. R., mlljt. D. K. i mlljt. F. L. u prisustvu njihovih roditelja na okolnost oštećenog osobnog automobila marke O. R. u vlasništvu M. Š., koji su priznali oštećenja na automobilu o čemu su sačinjene službene zabilješke. U dopisu se napominje kako na osobnom automobilu zbog proteka vremena i nemogućnosti izuzimanja korisnih tragova uslijed prljavštine i prašine nije obavljen očevid, već je osobni automobil od strane kriminalističkih tehničara Policijske postaje D. S. fotografiran.

 

13.           Iz iskaza svih maloljetnih sudionika štetnog događaja (list 15-18) proizlazi da priznaju krivnju za oštećenje predmetnog vozila marke O. R. u vlasništvu tužitelja M. Š., te su svi na posebno postavljeno pitanje, je li bilo nekih stvari u autu te jesu li iste uzeli, naveli da nisu ništa vidjeli niti dirali, osim što su određenim predmetima oštetili neke dijelove predmetnog automobila.

 

14.           Iz dopisa Policijske postaje D. S. od 17. siječnja 2013. (list 19) proizlazi da M. Š. do tada nije evidentiran kao vlasnik motornog vozila marke O. R., model …, godina proizvodnje ....

 

15.           U podnesku od 2. prosinca 2020. (list 62) tužitelj obavještava sud da su štetnici koji su u vrijeme počinjenja štete bili maloljetni sada svi punoljetni, no kako su u vrijeme nastanka štete bili djeca mlađa od 14 godina za njihova djela odgovaraju roditelji.

 

16.           Kako bi se utvrdilo nalazi li se predmetno vozilo još uvijek u posjedu tužitelja te koja su oštećenja na vozilu počinjena obavljen je očevid na licu mjesta zajedno sa prometno tehničkim vještakom dipl. ing. B. Š.

 

17.           Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila B. Š. (list 98-100) proizlazi da je vještačeni automobil osobni automobil O. R.    ,   , bez registarskih oznaka, godine proizvodnje ..., broj šasije: …, obujma motora …, snage motora …, boje oksidno crvene tamne te datuma prve registracije ...

 

18.           Iz nalaza i mišljenja vještaka B. Š. nadalje proizlazi da se na gornjem veznom limu nalazi metalna pločica na kojoj je utisnut broj šasije vozila i koji se poklapa s brojem iz prometne dozvole. Isto je utvrđeno podizanjem poklopca motora.

 

19.           Prometno tehnički vještak je prilikom pregleda vozila na vozilu utvrdio oštećenja stražnjeg lijevog i desnog sklopa svjetala, brave poklopca prtljažnog prostora, brave desnih i lijevih prednjih brata, ukrasne letvice prednjih desnih vrata, desnog i lijevog bočnog retrovizora te prednjeg vjetrobranskog stakla, a koja su oštećenja opisana i u potvrdi koju je dana 23. rujna 2008. izdala Policijska postaja D. S. Iz svega navedenog zaključuje se da se u garaži tužitelja nalazi automobil koji je predmet ovog postupka.

 

20.           Na zaprimljeni nalaz i mišljenje niti tužitelj niti I-III nisu imali nikakvih primjedaba niti su tražili dopunu nalaza, već su nalaz u cijelosti prihvatili. Ovaj sud također nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvaća i poklanja mu svoju vjeru jer je izrađen stručno i nepristrano u skladu sa pravilima struke.

 

21.           Iz nalaza i mišljenja međutim, proizlazi samo da se predmetno vozilo nalazi u garaži tužitelja te je vještačenjem utvrđeno koja su oštećenja nastala na predmetnom vozilu. Iako tužitelj u ovom postupku traži isključivo da mu se vozilo vrati u prvobitno stanje, tj. da se popravi, nije zatražio dopunu nalaza i mišljenje i izjašnjenje vještaka je li to uopće moguće. Kako sud ne može po službenog dužnosti davati zadatak vještacima kako bi se utvrdile sporne činjenice, a tužitelj to nije zatražio iako je to osnovni uvjet da bi se moglo primijeniti odredbu čl. 1085. ZOO u ovom postupku nije utvrđeno je li uspostava prijašnjeg stanja uopće moguća. Kako teret dokaza leži na tužitelju, a tužitelj ovu činjenicu nije dokazao njegov tužbeni zahtjev ukazuje se neosnovanim, obzirom da traži uspostavu prijašnjeg stanja, a nije predlagao provođenje dokaza kojim bi se utvrdilo je li to uopće moguće. Posebno se ima u vidu nespornu činjenicu da je automobil proizveden ..., dakle pred gotovo 40 godina te da je upitno mogu li se uopće nabaviti dijelovi za predmetno vozilo, a koji su neophodni da bi se vozilo vratilo u prvobitno stanje. Vještak u nalazu nije izračunavao niti visinu počinjene štete jer to tužitelj također nije tražio, već je samo tražio da se utvrdi nalazi li se predmetno vozilo i dalje kod njega.

 

22.           Kako su tuženici tijekom postupka nudili tužitelju isplatu određenog novčanog iznosa na ime naknade štete, a tužitelj je kategorički odbijao bilo kakvu isplatu sud ponašanje tužitelja doživljava kao obijesno parničenje. Ovo stoga što tužitelj odbija bilo kakvu mogućnost mirnog rješenja ovog spora u vidu isplate, a s druge strane ne predlaže dokaze kojima bi se utvrdilo je li njegov tužbeni zahtjev osnovan, odnosno je li činidbu moguće izvršiti onako kako se u tužbenom zahtjevu traži. Posebno se napominje da je tužitelja u ovom postupku zastupao odvjetnik pa se njegovo ponašanje ne može pripisati neznanju. S druge strane I-III tuženici nisu angažirali punomoćnika, već su se tijekom cijelog postupka zastupali sami i u nekoliko navrata nudili mirno rješenje ovoga spora i isplatu realne visine počinjene štete.

 

23.           Kako bi se utvrdilo vlasništvo predmetnog vozila sud je izvršio uvid u prometnu dozvolu i spis Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj O-195/97.

 

24.           Iz preslike prometne dozvole (list 96-97) za automobil marke O. R., model …, godina proizvodnje ... proizlazi da je vlasnik vozila P. Š. te da je vozilo zadnji puta registrirano 24. lipnja 1997.

 

25.           Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj O-195/97 od 9. travnja 2002. utvrđeno je da su pokojnog P. Š. naslijedila njegova djeca i to sin J. Š. u 2/10 dijela, sin N. Š. u 2/10 dijela, kćerka J. J. u 3/10 dijela i sin M. Š. u 3/10 dijela. Nasljednici su između ostalog naslijedili i osobni automobil marke O. R. model …, godina proizvodnje ... registarske oznake ZG ...

 

26.           Predmetni automobil za kojeg tužitelj traži naknadu štete u ovom postupku u suvlasništvu je četiri osobe. Odredbom čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

27.           Ova odredba odnosi se međutim na postavljanje stvarnopravnih zahtjeva, a ne i obveznopravnih pa tužitelj kao jedan od suvlasnika predmetnog automobila od I-III tuženika ne može sa obveznopravnim zahtjevom za naknadu štete nastupati u ime svih suvlasnika bez njihovog odobrenja i samo u svoje ime tražiti popravljanje nastale štete.

 

28.           Na konkretni slučaj primjenjuje se odredba čl. 64. st. 2. ZOO u kojoj je propisano da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu samo njemu ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da ju položi sudu ili javnom bilježniku.

 

29.           Tužitelj M. Š. nije dokazao da su ga ostali suvlasnici predmetnog automobila ovlastili da primi ispunjenje niti je on tužbenim zahtjevom zatražio od I-III tuženika da obvezu ispune svima suvlasnicima, već je tužbu podnio samo u svoje ime tijekom postupka tvrdeći kako je predmetni automobil njegovo vlasništvo u cijelosti.

 

30.           Točno je, kao što tvrdi tužitelj tijekom postupka, da podatci iz evidencije MUP-a nisu dokaz o vlasništvu automobila, već se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom u posjed. Međutim, u konkretnom slučaju predmetni automobil naslijedio je tužitelj i još troje njegove braće pa tužitelj ne može tvrditi da je on isključivi vlasnik tog automobila bez ikakvih dokaza o tome. Tužitelj je tijekom postupka navodio da su mu ostali nasljednici darovali svoj suvlasnički dio na predmetnom automobilu, ali te svoje tvrdnje tužitelj nije ni na koji način dokazao pa sud smatra kako su suvlasnici predmetnog automobila osim tužitelja M. Š. i J. Š., N. Š. i J. J.

 

31.           Kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je on jedini vlasnik predmetnog automobila, niti je dostavio ovlaštenje koje su mu dali ostali suvlasnici da traži ispunjenje obveze, odnosno naknadu štete i umjesto njih te kako tužitelj nije u ovom postupku dokazao, odnosno nije čak niti dokazivao da je uspostava prijašnjeg stanja moguća, tužbeni zahtjev sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanim te ga je u cijelosti odbio pa je odlučeno kao u izreci.

 

32.           Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 28.367,60 kuna.

             

33.           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je  kao u izreci.

 

U Vrbovcu 7. studenog 2022.

             

 

          Sudac

              Ljiljana Košić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

             

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja
2. I-III tuženici
3. presuda nepravomoćna
4. vidi upisnik ''P''
5. kal 15 dana

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450