1

Poslovni broj: 31 Gž-2385/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2385/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz R., OIB …, zastupan po punomoćniku N. F., odvjetniku iz R., protiv tuženice E. T. iz R., OIB …, zastupane po punomoćniku F. M. odvjetniku iz R., odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-688/2020-22 od 12. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2022. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-688/2020-22 od 12. svibnja 2022. godine pod točkom I i II izreke.

 

II              Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos od 7.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2020. do isplate koja se određuje po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužena se odbija. "

 

2. Protiv ove presude pod točkom I i II izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe tužitelja sud prvog stupnja nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se poziva žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud utvrđuje:

              "Na temelju sadržaja spisu priležećeg Predugovora utvrđeno je:

da su tužitelj kao kupac i tužena kao prodavateljica 27. veljače 2020. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnine predmet koje je namjeravana kupoprodaja trosobnog stana br. 8 površine 63,85 m2 na trećem katu zgrade sagrađene na k.č.br. 1430/7 upisanoj u zk.ul. 5060 k.o. P., a sve na adresi u R.,

da je predmetni Predugovor sklopljen s čvrstom namjerom da se istim stranke obvežu na zaključenje definitivnog Ugovora o kupoprodaji radi prijenosa prava vlasništva s prodavatelja na kupca (čl. 2. Predugovora),

da je za nekretninu koja je predmet Predugovora ugovorena kupoprodajna cijena u visini do 88.830,00 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednje tečaju HNB-a na dan isplate,

da se je naprijed navedeni iznos kupoprodajne cijene tužitelj kao kupac obvezao isplatiti tuženoj kao prodavatelju dinamikom tako da je iznos od 7.000,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, kupac isplatio prodavatelju na ime kapare, kao odustatnine iz vlastitih sredstava prilikom sklapanja Predugovora. Zatim iznos od 18.830,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji te iznos u visini od 63.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kojeg se je kupac obvezao isplatiti prodavatelju na ime ostatka kupoprodajne cijene realizacijom stambenom kredita putem P. b. Z. d.d. na način da će banka kreditor isti iznos uplatiti u korist računa prodavatelja otvoren kod PBZ d.d., najkasnije do 27. travnja 2020. (čl. 4. Predugovora),

da je u odredbi čl. 5. Predugovora naznačeno da je prodavatelj ovlašten zadržati primljenu kaparu ukoliko kupac odustane od sklapanja glavnog Ugovora odnosno ukoliko je odgovoran za prestanak ugovora, a ukoliko prodavatelj odustane od sklapanja glavnog ugovora vraća kupcu kaparu u dvostrukom iznosu odnosno ako je odgovornost na njegovoj strani, da je dužan kupcu isplatiti dvostruki iznos primljene kapare,

da je tužitelj dopisom od 17. travnja 2020. raskinuo među strankama sklopljeni Predugovor o kupoprodaji od 27. veljače 2020.,

da tužitelj u sadržaju svog raskida ističe kao razlog raskida Predugovora nemogućnost realiziranja kredita zbog prve globalne pandemije virusa Covid-19, te smatra da je do raskida Predugovora došlo zbog više sile odnosno zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći slijedom čega drži da je raskid Predugovora zakonit.

 

7. Prvostupanjski sud navodi da u sadržaju svog raskida tužitelj navodi da je poduzeo sve nužne radnje za realizaciju kredita koji bi mu zasigurno bio odobren da nije nastupila pandemija bolesti Covid-19, a kako radi na poslovima koji su vezani uz turizam koji je najviše pogođen tom situacijom da mu je smanjena plaća te mu nije odobren kredit pa kako drži da nije kriv zbog odustanka od sklapanja glavnog ugovora niti je odgovora na prestanak Predugovora, drži da mu je tužena kao prodavatelj u obvezi vratiti primljenu kaparu u visini 7.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (list 10)."

 

8. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna u onom dijelu gdje se obrazlaže da do raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe čl. 369. ZOO može doći samo na temelju konstitutivne odluke suda.

 

9. Naime, iz činjeničnog supstrata tužbe, a kojim je sud vezan, kao i naznačene pravne osnove, jasno proizlazi da tužitelj svoju tužbu temelji na odredbi čl. 369. ZOO, dakle, na raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, a ako je to tako, onda je pravilan stav prvostupanjskog suda da raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu pravnog odnosa između stranaka, a to tužitelj ne traži.

 

10. Stoga nije pravno odlučno što je tužitelj, a zbog istih promijenjenih okolnosti kao u navodima tužbe prije podnošenja tužbe izjavio da raskida ugovor jer, a kao što je prethodno rečeno, iz tog razloga sud može samo konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu ugovora.

 

11. Stoga, a kako ugovor iz razloga na kojima se temelji tužba nije konstitutivnom presudom raskinut, on i dalje važi među strankama pa utoliko tužitelj ne može, a kao što traži tužbenim zahtjevom, tražiti vraćanje iznosa datih u ispunjenju tog ugovora u smislu odredbe čl. 368. ZOO.

 

12. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

13. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

14. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

             

U Zagrebu, 22. studenog 2022. godine

 

Predsjednica vijeća:

                      Vanda Senta, v.r.