Poslovni broj: 7 Pr-431/2020-27

                                                                                                                                           

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

     

Poslovni broj: 7 Pr-431/2020-27

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S. B., N. S. … …/…, OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz OD R. i k. j.t.d. Z., P. u S. B., protiv tuženika O. b. Dr. J. B. S. B., U. dr. A. Š. …, S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz S. B., radi isplate, dana 22. rujna 2022., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, odvjetničke vježbenice I. K. iz OD R. i k. j.t.d., te punomoćnika tuženika, dana 7. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

             

I Nalaže se tuženiku tuženika O. b. Dr. J. B. S. B., U. dr. A. Š. …, S. B., OIB: …, da tužiteljici A. M. iz S. B., N. S. … …/…, OIB: …, isplati bruto iznos od 6.870,45 kn (šest tisuća osamsto sedamdeset kuna i četrdeset pet lipa) / 911,87 eura[1] (devetsto jedanaest eura i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

 

-          na iznos od 503,13 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 503,13 kn od 16. veljače 2016. do isplate,  

-          na iznos od 503,13 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

-          na iznos od 454,00 kn od 16. travnja 2016. do isplate,  

-          na iznos od 503,13 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 503,13 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 503,13 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 505,23 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,  

-          na iznos od 505,23 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

-          na iznos od 505,23 kn od 16. listopada 2016. do isplate,  

-          na iznos od 505,23 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

-          na iznos od 505,23 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

-          na iznos od 534,42 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 336,82 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku O. b. Dr. J. B. S. B., U. dr. A. Š. …, S. B., OIB: …, da tužiteljici A. M. iz S. B., N. S. … …/…, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.509,36 kn / 996,66 eura[2], sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 7. studenog 2022., do isplate, sve u roku od 15 dana. 

 

              III Tužiteljica A. M. iz S. B., N. S. … …/…, OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 404,42 kn / 53,68 eura2, te sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 421,89 kn / 55,99 eura2.

 

              IV Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je utužila tuženika radi isplate navodeći u tužbi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika. Nadalje je navela da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09).

Dana 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i Sindikata javnih službi,  sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

Zbog nastupa recesije, dana 13. svibnja 2009., Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su  Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Dana 26. listopada 2011., između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, za koje je tužiteljica navela da predstavljaju osnovu tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu), a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istoga 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Vlada RH i Sindikati javnih službi, dana 28. prosinca 2012., usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., u vezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica je navela da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno slijedeće: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." 

Dana 28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015., DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi  upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), tužiteljica smatra da je krajem studenog 2015., ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a budući da je odredbom čl. VII c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, da se onda osnovica u prosincu 2015., povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Budući da joj je tuženik od prosinca 2015., pa nadalje, plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu, po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica smatra da postoji dug tuženika s osnove razlike u plaći.

Navela je i da osim gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka Sporazuma u člancima IV i V, predviđaju i dodatna povećanja koja nisu predmet ove tužbe, te da ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazumu.  

 

1.1.               Slijedom navedenog tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., isplati bruto iznos od 7.274,87 kn, odnosno mjesečne iznose pobliže opisane u tužbi, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Eventualno su potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava budući da tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma, kao niti Izmjena i dopuna na koje se tužitelj poziva, a nije ni potpisnik navedenih sporazuma. 

 

Odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama (Narodne novine 39/2009) propisano je da od 1. travnja 2009., prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („+Narodne novine 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009., dakle, odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je izvan snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., pa tako niti daljnje izmjene i dopune toga Sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Vlada Republike Hrvatske je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. siječnja 2017. godine.

Naime, 1. siječnja 2017., na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu, te Dopunama i Izmjenama, nije predmet ovog postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno kvalificira Sporazume, Dodatak, te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kao i kolektivni ugovor. 

Dakle, tuženiku je prije svega sporna pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011., smatra da je potrebno odmah utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od  26. listopada 2011., parafirao je, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Slijedom toga predmetne izmjene i dopune potpisalo je manje potpisnika od potpisnika prethodnih akata, što znači da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatku Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. S time u svezi, tuženik smatra kako se sve ove izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., što te izmjene čini pravno nevaljanim.

Nadalje je tuženik istakao da nisu bili na zakonit način sklopljeni ni Kolektivni ugovori jer sklapanju Kolektivnih ugovora, te svih njegovih daljnjih dodataka, izmjena i dopuna, nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se Kolektivni ugovor sklapa. Ovi predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za Kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu, odnosno odredbi čl. 254. Zakona o radu. Radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obični ugovor obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno ovaj sporazum je kao potonji ništetan.

U svezi navedenoga, tuženik se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013. godine. Naveo je da iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti navedenog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., njegovog Dodatka i Izmjena i dopuna Dodatka, kao kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada, prema proceduri i Zakonu o radu, nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Smatra da ne bi postojala subjektivno utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama kao i drugih usklađivanja plaća, te da se niti u pogledu sadržaja Sporazuma, njegovog Dodatka i Izmjena i dopuna ne može govoriti o kolektivnom ugovoru, jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno samo pozivom na iste mogla primijeniti.

Dodatno je tuženik istakao da je pogrešno i nepotpuno tužiteljevo pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., u kojem stoji: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“.

Tuženik je istakao i da tužitelj pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Tužitelj, slučajno ili ne, predviđa da u čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine. Tako se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu "uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kao trenutak primjene "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto."

Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - "realni tromjesečni BDP" - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., zaključno sa trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o padu realnog tromjesečnog BDP-a, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016., pa nadalje.

To sve prema mišljenju tuženika znači da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužitelj nisu nastupile. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene navedenih propisa. 

Nadalje, tuženik je istakao da se tužitelj poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenog 2015., u kojem je izričito navedeno kako je priopćenje "prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda". Tuženik je istakao da ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji, ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni, a osim navedenog preslika nepotpisanog i neovjerenog priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku nije i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

Napose je tuženik istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak sa Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn, temeljem akata ne koje se tužitelj poziva.

 

2.1.              Predložio je da se tužba i tužbeni zahtjev obiju kao neosnovani, uz obvezu tužitelja da mu naknadi parnični trošak.

 

3.              U podnesku od 30. kolovoza 2021., tužiteljica je osporila navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe, te je istakla da su neosnovani prigovori promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije.

 

3.1.              Nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i knjigovodstva, dr.sc. Mirjane Radman-Funarić, tužiteljica je u podnesku od 8. prosinca 2021., navela da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome specificirala tužbeni zahtjev. Predložila je da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike neisplaćenih plaća i naknada plaća, isplati bruto iznos od 6.870,45 kn, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u izreci ove presude pod točkom I, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

4.              Tuženik je u podnesku od 10. siječnja 2022., naveo da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ali je istakao da se u ovoj pravnoj stvari radi o pravnom pitanju vezanom za povećanje osnovice plaće od 6%. Osim toga, tuženik je naveo da je tužitelj, tužbeni zahtjev u tužbi postavio na iznos od 7.274,87 kn, a u kasnije dostavljenom podnesku, snizio ga na iznos od 6.870,45 kn, dakle da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 404,42 kn, kojem povlačenju dijela tužbenog zahtjeva se tuženik protivio.

 

5.              U postupku su provedeni dokazi uvidom u obračun razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn, Dodatak ugovora o radu od 1. listopada 2014., obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.,  Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost, te nalaz, mišljenje i očitovanje stalnog sudskog vještaka za područje financija, računovodstva i knjigovodstva, dr.sc. Mirjane Radman-Funarić.

             

5.1.               Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), utvrđeno je da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

6.               U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, što proizlazi iz Dodatka ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka, a navedenu činjenicu niti tuženik ne osporava,

- da tuženik kao poslodavac tužiteljice, predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09),

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017., po osnovici od 5.211,02 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, što tuženik niti ne osporava,

              - da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn i od 5.211,02 kn, za utuženo razdoblje iznosi ukupno 6.870,45 kn bruto, odnosno mjesečno kako je pobliže označeno u izreci ove presude, koja visina proizlazi iz izračuna financijskog vještaka,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je Vlada Republike Hrvatske, dana 1. travnja 2009., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Narodne novine 40/09) kojom je osnovica za obračun plaća, utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto, s primjenom od 1. travnja 2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009., koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi, dana 13. svibnja 2009., sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojega su se u čl. II, suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto, u čl. III utvrdili su način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.", a u čl. IV, odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane, kojim Izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je dana 7. prosinca 2011., arbitraža koja je sastavljena na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te na temelju sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način prethodno opisan,

-  da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. dvanaest tromjesečja uzastopno,                

- da je u drugom tromjesečju 2015., zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku, objavljen dana 4. prosinca 2015.,

              - da je Vlada RH, dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

 

7.              Sporna je osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužiteljici za utuženo razdoblje pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, jesu li nastupile pretpostavke za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te jesu li navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu neprimjenjive u konkretnom slučaju iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.  

 

7.1.              Prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, nisu osnovani.

Naime, nesporno je među parničnim strankama da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je aktivno legitimirana u ovome postupku. Nadalje, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, zajedno sa ostalim sindikatima javnih službi potpisnik je Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te je sudjelovao u pregovorima za sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a iste Izmjene je i parafirao, što znači da je ravnopravno sa ostalim malim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Prema praksi VSRH i USRH, kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, te da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke dovoljno je da je potpisan od jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata. Tuženik kao poslodavac tužiteljice, stoga je bio u obvezi tužiteljici isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima, pa nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

8.              Uobzirujući kronologiju i sadržaj opisanih pravnih propisa, ovaj sud smatra pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to i iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao njihov potpisnik, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te napose i zbog pravnog stava zauzetog u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine.

 

9.              Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba se primjenjuje i u ovoj pravnoj stvari.

 

10.              U utuženom razdoblju, na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 51. st. 1. do 4., propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.     

 

11.              Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti zaključenim između Sindikata javnih službi i Vlade RH, dana 23. studenog 2006., Vlada RH i Sindikati zbog utvrđenog zaostajanja plaća, istim su utvrdili dodatke i modalitete te dinamiku uklanjanja zaostajanja plaća. U čl. 2. Sporazuma, sporazumne strane suglasno su utvrdile da je dana 23. studenog 2006., zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. do 2009. godine, uvećava za 6% sukladno točki I. navedenog Sporazuma.

 

12.              Odredbom čl. I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovorne strane suglasile su se da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za po 6%, u 2007., 2008. i 2009. godini i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

 

13.              Sindikati javnih službi i Vlada RH, dana 26. listopada 2011., sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojima su u čl. III, ugovorile da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja tih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Uvažavajući pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne 25. listopada 2016. godine.

 

14.              Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kako je već naprijed navedeno, prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

 

15.              U čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13) Vlada RH umanjila je koeficijente za 3%, dakle umanjen je koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

 

16.              Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10, 141/12). Isto potvrđuje i činjenica što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012., usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u svezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, prema kojemu su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, ispunjeni krajem 2015. (tj. dana 27. studenog 2015.) sa početkom primjene od siječnja 2016., što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

 

17.              Nadalje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti,  Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao  proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Taj sindikat parafirao je Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika,  u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. 

 

18.              Vezano za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ističe se da se odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

 

19.              Osim toga, ističe se da je u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., Vrhovni sud RH naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12 tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS).

20.              Obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici. 

 

21.              Radi utvrđenja razlike neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i knjigovodstva, dr.sc. Mirjani Radman-Funarić.

 

21.1.              Vještakinja je u nalazu i mišljenju od 19. studenog 2021., navela da je tužiteljica kao zdravstvena radnica zaposlena kod tuženika kao poslodavca, te da je pregledom obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016., utvrdila da je tuženik tužiteljici obračunao plaću temeljem osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, a od 1. do 31. siječnja 2017., temeljem osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.211,02 kn.

Navela je da je prilikom vještačenja razlike plaće izračunala na način da je za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., plaće obračunala temeljem osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn, te da je mjesečne iznose oduzela od iznosa obračunatih po osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, odnosno po osnovici od 5.211,02 kn.

U tablici 1., prikazala je osnovicu za obračun plaće, koeficijent radnog mjesta i dodatke na plaću prema radnom mjestu tužiteljice. U tablici 2., prikazala je mjesečne obračune plaća, a u tablici 3., isplaćenu bruto plaću tužiteljici, bruto plaću koja bi joj pripadala temeljem osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn i razlike neisplaćenih bruto plaća po mjesecima.

Utvrdila je da ukupna razlika neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., iznosi 6.870,45 kn, odnosno po mjesecima kako je pobliže prikazala u tablici 3.

 

21.2.              U podnesku od 8. veljače 2022., vještakinja se očitovala na primjedbe tuženika, a na ročištu održanom 22. rujna 2022., usmeno je iznijela nalaz i mišljenje, te je u cijelosti ostala kod istoga.

 

21.3.              Nalazu, mišljenju i očitovanju financijskog vještaka, sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući isti stručnim, obrazloženim, te danim u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a na primjedbe tuženika, vještakinja se obrazloženo očitovala, te kako tuženik nije predložio provođenje dokaza novim financijskim vještačenjem po drugom vještaku, točnost i istinitost svojih primjedbi, nije dokazao.

 

22.              Obzirom da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn (za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016.), odnosno po osnovici od 5.211,02 kn (od 1. do 31. siječnja 2017.), a ne ispravno po osnovici od 5.415,37 kn, te da razlika neisplaćene plaće po navedenim osnovicama za utuženo razdoblje, iznosi ukupno 6.870,45 kn bruto, odnosno po mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, utuženi iznos valjalo je tužiteljici u cijelosti dosuditi.

 

23.               Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.  

 

24.               Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa je stoga tužiteljici kao osnovane valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca.

 

25.               Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužiteljica osnovano ne potražuje zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.

 

26.               Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)

 

27.              Tuženik se u podnesku od 10. siječnja 2022., protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 404,42 kn, jer je tužiteljica tužbeni zahtjev u tužbi postavila u iznosu od 7.274,87 kn, a kasnije, sukladno izračunu financijskog vještaka, snizila ga na iznos od 6.870,45 kn.

 

27.1.              Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužba se može povući, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su-IV-16/2021-8) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

 

27.2.              Obzirom da se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 404,42 kn, sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi, tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 404,42 kn.

 

28.              Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a, a visina troškova je određena prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, priloženim troškovnicima, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje OT) i prema uspjehu stranaka u parnici.

 

28.1.              Tužiteljica je od tuženika u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, potraživala isplatu iznosa od 7.274,87 kn, a nakon provedenog financijskog vještačenja, iznos od 6.870,45 kn (dakle snizila je tužbeni zahtjev za iznos od 404,42 kn, a tuženik se protivio povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva). Tužiteljici je dosuđen iznos od 6.870,45 kn, a odbijena je sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 404,42 kn.

 

28.2.              Prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 94%, što u prosjeku iznosi 97%. Tuženik u pogledu osnove nije uspio u parnici, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 6%, što u prosjeku iznosi 3%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio, dobije se 94%, te je tužiteljici odmjerena naknada ukupnih troškova koja odgovara tome postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. 

 

28.3.              Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 750,00 kn, sastav podnesaka od 30. kolovoza 2021. i 8. prosinca 2021. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po 750,00 kn, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 23. rujna 2021., 28. listopada 2021. i 22. rujna 2022. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 750,00 kn, pristup na ročište za objavu presude tbr. 9/3 OT u iznosu od 375,00 kn, pribavu dokumentacije po tbr. 28 OT u iznosu od 750,00 kn, PDV u iznosu od 1.406,25 kn, što ukupno iznosi 7.031,25 kn, a prema postotku od 94%, koji je preostao nakon opisanog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužiteljici bi pripadala naknada troškova u iznosu od 6.609,36 kn. Međutim, na taj iznos valjalo je dodati troškove financijskog vještačenja u punom iznosu od 900,00 kn, jer je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh tužiteljice u parnici, tako da ukupni osnovani troškovi tužiteljice koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznose 7.509,36 kn, te je iste tužiteljici valjalo dosuditi, a odbiti je sa preostalim dijelom zatraženih parničnih troškova u iznosu od 421,89 kn.   

 

29.              Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

 

30.              Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19), iznosi 15 dana.

 

31.               Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18).

             

32.               Uzimajući u obzir naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci. 

                   

U Slavonskom Brodu 7. studenog 2022.

 

     Sutkinja                                                                                         

 

                                                                                          Mirjana Šebalj Meglajec, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

DN-a

1. OD R.i i k. j.t.d. Z., P. u S. B.
2. D. I., odvjetnik iz S. B., N. Z. …
3. P. u. S. B. - nakon pravomoćnosti