Poslovni broj: 7 Pr-1816/2021-11

                                                                                                                                           

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 7 Pr-1816/2021-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz O., B. R. …, OIB: …, zastupane po odvjetnicima iz OD R. i R. V. j.t.d. iz S. B., protiv tuženika O. Š. DR. S. I., O., F. …, OIB: …, zastupane po zakonskoj zastupnici, ravnateljici D. J. R., radi isplate, dana 22. rujna 2022., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te zakonske zastupnice tuženika, dana 7. studenog 2022.,

 

                                           p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku O. Š. DR. S. I., O., F. …, OIB: …, da tužiteljici N. M. iz O., B. R. …, OIB: …, isplati iznos od 1.497,30 kn (tisuću četiristo devedeset sedam kuna i trideset lipa) bruto / 198,73 eura[1] (sto devedeset osam eura i sedamdeset tri centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

 

-          na iznos od 221,03 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

-          na iznos od 221,03 kn od 16. rujna 2016. do isplate,  

-          na iznos od 221,03 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

-          na iznos od 237,83 kn od 16. studenog 2016. do isplate,  

-          na iznos od 222,08 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

-          na iznos od 222,08 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 152,22 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku O. Š. DR. S. I., O., F. …, OIB: …, da tužiteljici N. M. iz O., B. R. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 eura[2], sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 7. studenog 2022., do isplate, sve u roku od 15 dana. 

 

              III Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

 

   Obrazloženje              

 

1.              Tužiteljica je utužila tuženika radi isplate navodeći u tužbi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

Zbog nastupa recesije, 13. svibnja 2009., Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Dana 26. listopada 2011., između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim se navedeni članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." 

Člankom XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istoga 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Navela je i da je 28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. Nadalje, 27. studenog 2015., DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. godine.

S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi  upravo 2%, tužiteljica smatra da je 27. studenog 2015., ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, slijedom čega se od prosinca 2015., trebala primjenjivati osnovica za rad u iznosu od 5.415,37 kn bruto, zaključno do 26. siječnja 2017. (istek primjene kolektivnog ugovora).

Budući da joj je tuženik u utuženom razdoblju, plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica smatra da postoji dug tuženika s osnove razlike u plaći, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

 

1.1.               Tužiteljica je predložila donošenje presude opisane u izreci, što je specificirala u naknadno dostavljenom podnesku.

 

2.               U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tužiteljica kod njega zaposlena temeljem ugovora o radu. Učinio je nespornim i da je dana 25. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zatim da je 13. svibnja 2009., sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a dana 26. listopada 2011., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kako to navodi i tužitelj. Međutim, vezano sa gore navedenim, tuženik smatra kako je pogrešno da bi 13. svibnja 2009., sklopljeni Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, te dana 26. listopada 2011., sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, smatra da je iz samih naziva Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, razvidno da isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog dana 23. studenog 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju iz znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine.

Tuženik je istakao da je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost i sadržaj navedenog.

Smatra da je prije svega sporna pravna valjanost navedenih pravnih izvora, te da valja utvrditi jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke u tome smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenih dana 26. listopada 2011., tuženik je istakao da je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu, potpisani od osam potpisnika. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., parafirao je ali nije potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi. Tuženik smatra da sve izmjene i dopune da bi bile pravno valjane trebaju biti sačinjene i sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava, a u konkretnom slučaju, ne postoji identitet stranaka, što Izmjene i dopune, čini pravno nevaljanim. Nastavno na navedeno, istakao je da za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru, da bi izmjene bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor, pri čemu se pozvao na sudsku praksu. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da su ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., te da ne postoji utuživa obveza za uvećanje iznosa osnovice na plaću u javnim službama.

U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., tuženik je istakao da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, jer sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac po sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, što smatra protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl.  186. Zakona o radu, odnosno čl. 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. U odnosu na navedene činjenice, tuženik se pozvao na sudsku praksu. Pozvao se tuženik na odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012., te odredbu čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine. Smatra da činjenica da se u pogledu navedenih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom, pa se niti tužitelj kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti kao aktivno legitimiran potraživati prava iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Opreza radi istakao je da se niti u pogledu sadržaja navedenih akata, ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih.

U odnosu na navod tužiteljice o tome kako u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., stoji: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a na kojemu tužiteljica zasniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 kn bruto, a ne 5.108,84 kn bruto, tuženik je isto u cijelosti osporio.

Tuženik je naveo da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09), te je citirao odredbe čl. 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama, odredbu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i prijelazne i završne odredbe Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, ističući da navedeno uređenje plaće i osnovice plaća u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojega otklon voljom stranaka nije moguć.

Naveo je da je na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016., Vlada RH donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, a koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., te da prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno, drugačije odluke Vlade, te se primjenjivala osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, dana 13. svibnja 2009. godine. Navedeno je tuženik naglasio jer smatra da se radi o strogom i apsolutnom zakonskom uređenju od kojega otklon voljom stranaka nije moguć kao i da bi svaki eventualni automatizam usklađivanja te osnovice koji bi eventualno bio interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, bio u suprotnosti sa odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

Slijedom iznesenoga, tuženik smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu od dana 13. svibnja 2009. godine.

Također tuženik smatra da je pogrešno i nepotpuno pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., jer tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto,  pri čemu se pozvao na odredbu čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. koju je citirao, te je naveo da citirano nesporno uređuje odgodu "uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kao trenutak primjene - "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)". 

Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH, promatran na tromjesečnoj razini "realni tromjesečni BDP", u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počevši od četvrtog tromjesečja 2011., zaključno sa trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP-a", tuženik smatra da se uskladba prema čl. III do V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, što znači da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako se to navodi u tužbi, nisu nastupile. Pri tome je tuženik naveo i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od dana 26. listopada 2011., imaju ugovoreno vremensko ograničenje od pet godina čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016. godine.

Tuženik se pozvao na odredbu čl. 458. Zakona o parničnom postupku, te je istakao prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. 

 

2.1.               Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.      

 

3.               U podnesku dostavljenom u spis tijekom postupka, tužiteljica je opisala kronološki tijek sporazuma između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te je osporila navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe. 

 

4.               U postupku su provedeni dokazi uvidom u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, sudsku praksu, ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka, Aneks ugovora o radu, obračune isplaćenih plaća, zapisnike Općinskog suda u Zlataru iz predmeta broj Pr-36/17, sa iskazima svjedoka Petra Čobanković, Miranda Mrsić i Branimira Mihalinec, zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016., sa profesorima Pravnih fakulteta u RH, e-mail korespondenciju, te izračun razlike neisplaćenih plaća.

 

5.               Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

6.               U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica temeljem ugovora o radu u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, što je tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu, 

- da tuženik kao poslodavac tužiteljice predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09),

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, što tuženik ne osporava,

              - da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn, za utuženo razdoblje iznosi 1.497,30 kn bruto, odnosno mjesečno kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, visinu koje je tuženik učinio nespornom, a proizlazi i iz izračuna tuženika,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je Vlada Republike Hrvatske, dana 21. prosinca 2006., donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika Državnog proračuna u 2007. godini, kojom je osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena u visini od 4.819,66 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2007. (Narodne novine 142/06), u uvodu koje Odluke je navedeno da je ista donijeta na temelju Sporazuma od 23. studenoga 2006. godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi, dana 13. svibnja 2009., sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojega su se u čl. II, suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto, u čl. III utvrdili su način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.", a u čl. IV, odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane, kojim Izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je dana 7. prosinca 2011., arbitraža koja je sastavljena na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te na temelju sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način prethodno opisan,

-  da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. dvanaest tromjesečja uzastopno,                

- da je u drugom tromjesečju 2015., zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku, objavljen dana 4. prosinca 2015.,

              - da je Vlada RH, dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

 

7.              Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., ističući da su ništavi Izmjene Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., te Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., obzirom da je na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih Sindikata koji su pregovarali sa Vladom RH. Zatim tuženik prigovara i ispunjenju uvjeta za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te navodi i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od dana 26. listopada 2011., imaju ugovoreno vremensko ograničenje od pet godina čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., pa smatra da je otpala pravna osnova za "uskladbu" plaća.  Sporna je i osnovanost prigovora zastare.       

 

8.              Uz suglasnost parničnih stranaka, sud je prihvatio izvođenje dokaza čitanjem iskaza svjedoka Miranda Mrsić, Branimira Mihalinec i Petra Čobanković, saslušanih u predmetu poslovni broj: 1 Pr-36/17 kod Općinskog suda u Zlataru, na ročištima održanim dana 18. prosinca 2017. i 8. veljače 2018. godine.

 

8.1.              Iz iskaza svjedoka Miranda Mrsić koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava, te predsjednika pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske, potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2016. i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 20. prosinca 2012., proizlazi da se pitanje pravne valjanosti Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, te njegovih izmjena i dopuna, nije postavljalo niti prilikom sklapanja Temeljnom kolektivnog ugovora, niti prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja. Pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo niti o odgodi primjene čl. III (povećanje osnovice) u svezi s odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, niti je isto bilo problematizirano. U to vrijeme nisu bili ispunjeni gospodarski uvjeti za povećanje osnovice, pa se nije raspravljalo niti na sastancima sa sindikatom, niti u Vladi Republike Hrvatske, kako bi povećanje osnovice tehnički izgledalo, a s obzirom da nisu očekivali rast BDP-a, nije razmatrana ni mogućnost odgode predviđena čl. VII Dodatka Sporazumu za koju smatra da je napisana specifičnim pravnim jezikom, pa se nije mogao očitovati odnosi li se ona na i čl. III Dodataka Sporazumu koji regulira povećanje osnovice i čl. IV koji regulira način usklađivanja pariteta ili se pak odnosi samo na neki od tih članaka. 

 

8.2.              Svjedok Branimir Mihalinec je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Republike Hrvatske, sudjelovao u pregovorima, između ostalih i u vezi povećanja osnovice plaća u javnim službama, iskazao je da je Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama regulirano da do povećanja, odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto treba doći automatski nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% ili više, da su idućom točkom regulirani uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u zemlji, budući da su znali da je zbog gospodarske situacije taj dio teže ostvariti nego samo povećanje osnovice. Sjeća se da je bila ugovorena i mogućnost eventualnog sniženja osnovice odnosno revizije sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji pogoršaju, ali ne jednostrano već opet kroz kolektivno pregovaranje. O odgodi primjene povećanja osnovice nije ništa dogovoreno. Iskazao je i da je bila ugovorena mogućnost, a kod pregovaranja i konačnog potpisivanja Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., pod tamo navedenim pretpostavkama odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama, ali ne i za samo povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do njega treba doći automatizmom nakon što se navedeni uvjeti ispune, odnosno nakon što Državni zavod za statistiku objavi službene podatke o rastu BDP-a. Svjedok je kao zastupnik sindikata sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja, te je iskazao da ni tom prilikom kao ni inače u međusobnim pregovorima Vlada RH nije dovodila u pitanje pravnu valjanost Sporazuma kao ni njegovih izmjena i dopuna. Iskazao je da se Vjerodostojnom tumačenju pristupilo, između ostaloga i zato da se jasno regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo i što su svi znali, odnosno povećanje osnovice u Vjerodostojnom tumačenju se nije ni spominjalo jer je to bilo nesporno. Sudjelovao je i u pregovorima oko sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, ali ga nije prihvatio iz određenih razloga, te mu je poznato da ni u tim pregovorima Vlada Republike Hrvatske nije ni na koji način osporavala valjanost sporazuma o osnovici plaće niti njegovih izmjena i dopuna, te je sve to uneseno u Kolektivni ugovor.  

 

8.3.              Iz iskaza svjedoka Petra Čobankovića proizlazi da je u ime Vlade RH kao  potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, dana 26. listopada 2011., sa Sindikatima potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ali ne sjeća detalja, niti zna zašto je baš on bio određen u ime Vlade potpisivati Izmjene i Dopune, jer ta problematika nije ulazila u resor kojim se bavio. Iskazao je da nitko nije dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka Sporazumu za osnovice plaće. Ne sjeća se je li u Vladi, oko tih pregovora bilo govora o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti, a ne sjeća se niti kako je i na što se odnosila odgoda primjene, odnosno da li bi se odgoda odnosila samo na povrat povećanja osnovice ili na usklađivanje pariteta ili na oboje.

 

9.              Iskaze svjedoka sud smatra nepristranim i vjerodostojnim, te u bitnome za predmet ovoga spora suglasnim.

 

10.              Uobzirujući kronologiju i sadržaj opisanih pravnih propisa, ovaj sud smatra pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to i iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao njihov potpisnik, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te napose i zbog pravnog stava zauzetog u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine.

 

11.              Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba se primjenjuje i u ovoj pravnoj stvari.    

12.              U utuženom razdoblju, na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 51. st. 1. do 4., propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.    

 

13.              Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključenim između Sindikata javnih službi i Vlade RH, dana 25. studenog 2006., Vlada RH i Sindikati zbog utvrđenog zaostajanja plaća, istim su utvrdili dodatke i modalitete te dinamiku uklanjanja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja. U čl. 2. Sporazuma, sporazumne strane suglasno su utvrdile da je dana 23. studenog 2006., zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. do 2009. godine, uvećava za 6% sukladno točki I. navedenog Sporazuma. U čl. 3. Sporazuma, sporazumne strane nadalje su utvrdile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. toga Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007.: 2,0%, od dana 1. srpnja 2008.: 2,1%, od dana 1. srpnja 2009.: 2,2%, od dana 1. srpnja 2010.: 2,2%, od dana 1. srpnja 2011.: 2,2% i od dana 1. srpnja 2012.: 2,3%, te je utvrđeno da će se navedena uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

 

14.              Odredbom čl. I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovorne strane suglasile su se da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za po 6%, u 2007., 2008. i 2009. godini i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

 

15.              Sindikati javnih službi i Vlada RH, dana 26. listopada 2011., sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojima su u čl. III, ugovorile da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja tih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Uvažavajući pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne 25. listopada 2016. godine.

 

16.              Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kako je već naprijed navedeno, prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

 

17.              U čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13) Vlada RH umanjila je koeficijente za 3%, dakle umanjen je koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

 

18.              Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10, 141/12). Isto potvrđuje i činjenica što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012., usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u svezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, prema kojemu su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, ispunjeni krajem 2015. (tj. dana 27. studenog 2015.) sa početkom primjene od siječnja 2016., što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

 

19.              Nadalje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti, ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao  proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Taj sindikat parafirao je Izmjene

Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika,  u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. 

 

20.              Neosnovan je prigovor tuženika i da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

 

21.              Vezano za navedeno, ističe se da je u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., Vrhovni sud RH naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.  U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS)."

 

22.              Obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici. 

 

23.              Nesporno je da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, te da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn, za utuženo razdoblje iznosi ukupno 1.497,30 kn bruto, odnosno mjesečno kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, pa je slijedom svega naprijed navedenoga utuženi iznos tužiteljici u cijelosti dosuđen.

 

24.               Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.  

 

25.               Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. važećeg Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa je stoga tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca.

 

26.               Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužiteljica osnovano ne potražuje isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.

 

27.              Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

28.              Neosnovan je prigovor zastare koji je tuženik samo uopćeno istakao navodeći da su sva novčana potraživanja za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe, protekao zastarni rok od 5 godina.

 

28.1.              Naime odredbom čl. 139. Zakona o radu, propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. U predmetnom slučaju prva utužena razlika neisplaćene plaće odnosi se na mjesec srpanj 2016., a dospjela je 15. kolovoza 2016. godine, pa obzirom da je tužba podnesena 30. srpnja 2021., prigovor zastare nije osnovan.

 

29.               Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje OT).

29.1.               Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 250,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 5. listopada 2021. po tbr. 8/1 OT u iznosu od 250,00 kn, sastav podnesaka od 11. rujna 2022. i 20. rujna 2022. po tbr. 8/3 OT u iznosima od po 62,50 kn, zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom 22. rujna 2022. po tbr. 9/1 OT u iznosu od 250,00 kn, pristup na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 OT u iznosu od 125,00 kn, što ukupno iznosi 1.000,00 kn, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužiteljici valjalo dosuditi.

 

30.               Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18).

 

31.               Uzimajući u obzir naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci. 

 

U Slavonskom Brodu 7. studenog 2022.

 

   Sutkinja                                                                                         

 

                                                                                           Mirjana Šebalj Meglajec, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

DN-a

1. OD R. i R. V. j.t.d., S.B., P. …
2. OŠ Dr. S. I., O., F. …
3. P. u. S. B. - nakon pravomoćnosti