REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-3904/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja
M. Š., O.: …, iz K. S., kojeg
zastupa opunomoćenik D. Č., odvjetnik u K. K., protiv tuženike P.Z. d.d. sa sjedištem u Z.,
O.: …, iz Z., , kojeg zastupa opunomoćenica
B. B., odvjetnica u O. M., B. i V. d.o.o.,
S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 21. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja sa zamjenikom opunomoćenika
M. J., odvjetnikom u K. K., i zamjenice punomoćnika
tuženika B. B., odvjetnice u O.D. M., B. i V.
d.o.o., 4. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba sadržana u članku 4.1. Ugovora o kreditu broj ugovora 9013317202 od dana

11. prosinca 2007. zaključenom između tuženika kao B. i tužitelja kao Korisnika
kredita i koji ugovor je potvrđen po JB B. J. iz S. pod
brojem OV12315/07 dana 17. prosinca 2007. u dijelu u kojem je ugovorena godišnja
kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, kao
i ugovorna odredba sadržana u članku 7.2. Ugovora i njegovu I. dodatku od 8.
veljače 2012. koja glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora
korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati
tako izmijenjene anuitete.".

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d. sa sjedištem u
Z., O.: …, da u roku od 15 dana isplati
tužitelju M. Š., iz K. S., O.: …,
iznos od 32.298,11 HRK/4.286,70 EUR po osnovi pretplaćenih kamata koji odgovara
razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj promjenjivoj
kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih
kamata, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog
pojedinog obroka do isplate, i to: do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje; od 1.
srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje; od 1. kolovoza 2015. do

31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja

2016. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi
od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 %
godišnje; od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1.

2

P-3904/2021-23

siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7.09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do

31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja

2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi
od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 18. travnja 2020. po stopi od 6,11%
godišnje, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,
od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja

2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do
isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po
stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku
na iznos od:

- 396,00 HRK/52,56 EUR od dana 1. ožujka 2008. - 395,61 HRK/52,51 EUR od dana 1. travnja 2008. - 395,21 HRK/52,45 EUR od dana 1. svibnja 2008.

- 394,81 HRK/52,40 EUR od dana 1. lipnja 2008.

- 394,41 HRK/52,35 EUR od dana 1. srpnja 2008.

- 394,00 HRK/52,29 EUR od dana 1. kolovoza 2008.
- 393,59 HRK/52,24 EUR od dana 1. rujna 2008.

- 393,19 HRK/52,19 EUR od dana 1. listopada 2008.
- 392,78 HRK/52,13 EUR od dana 1. studenog 2008.
- 392,36 HRK/52,08 EUR od dana 1. prosinca 2008.
- 391,95 HRK/52,02 EUR od dana 1. siječnja 2009.

- 407,58 HRK/54,10 EUR od dana 1. veljače 2009. - 407,14 HRK/54,04 EUR od dana 1. ožujka 2009. - 406,71 HRK/53,98 EUR od dana 1. travnja 2009. - 406,27 HRK/53,92 EUR od dana 1. svibnja 2009. - 405,84 HRK/53,86 EUR od dana 1. lipnja 2009.

- 405,39 HRK/53,80 EUR od dana 1. srpnja 2009.

- 404,95 HRK/53,75 EUR od dana 1. kolovoza 2009.
- 404,51 HRK/53,69 EUR od dana 1. rujna 2009.

- 404,06 HRK/53,63 EUR od dana 1. listopada 2009.
- 403,61 HRK/53,57 EUR od dana 1. studenog 2009.
- 403,16 HRK/53,51 EUR od dana 1. prosinca 2009.
- 402,70 HRK/53,45 EUR od dana 1. siječnja 2010.

- 402,25 HRK/53,39 EUR od dana 1. veljače 2010. - 401,79 HRK/53,33 EUR od dana 1. ožujka 2010. - 401,32 HRK/53,26 EUR od dana 1. travnja 2010. - 400,86 HRK/53,20 EUR od dana 1. svibnja 2010. - 400,39 HRK/53,14 EUR od dana 1. lipnja 2010.

- 399,92 HRK/53,08 EUR od dana 1. srpnja 2010.

- 399,46 HRK/53,02 EUR od dana 1. kolovoza 2010.
- 398,88 HRK/52,94 EUR od dana 1. rujna 2010.

- 398,51 HRK/52,89 EUR od dana 1. listopada 2010.
- 398,03 HRK/52,83 EUR od dana 1. studenog 2010.
- 397,55 HRK/52,76 EUR od dana 1. prosinca 2010.
- 397,07 HRK/52,70 EUR od dana 1. siječnja 2011. - 396,58 HRK/ 52,64 EUR od dana 1. veljače 2011.

- 396,09 HRK/52,57 EUR od dana 1. ožujka 2011. - 395,60 HRK/52,51 EUR od dana 1. travnja 2011.

3

P-3904/2021-23

- 395,11 HRK/52,44 EUR od dana 1. svibnja 2011.
- 394,62 HRK/ 52,38 EUR od dana 1. lipnja 2011.
- 394,12 HRK/52,31 EUR od dana 1. srpnja 2011.
- 393,62 HRK/ 52,24 EUR od dana 1. kolovoza 2011.
- 393,12 HRK/52,18 EUR od dana 1. rujna 2011.
- 392,61 HRK/ 52,11 EUR od dana 1. listopada 2011.
- 392,10 HRK/52,04 EUR od dana 1. studenog 2011.
- 391,60 HRK/ 51,97 EUR od dana 1. prosinca 2011.
- 391,08 HRK/ 51,91 EUR od dana 1. siječnja 2012.
- 184,23 HRK/24,45 EUR od dana 17. siječnja 2012.
- 170,93 HRK/22,69 EUR od dana 1. veljače 2012.
- 364,21 HRK/48,34 EUR od dana 1. ožujka 2012.
- 362,11 HRK/48,06 EUR od dana 1. travnja 2012.
- 360,01 HRK/47,78 EUR od dana 1. svibnja 2012.
- 357,90 HRK/47,50 EUR od dana 1. lipnja 2012.
- 355,77 HRK/47,22 EUR od dana 1. srpnja 2012.
- 353,64 HRK/46,94 EUR od dana 1. kolovoza 2012.
- 351,49 HRK/ 46,65 EUR od dana 1. rujna 2012.
- 349,33 HRK/ 46,36 EUR od dana 1. listopada 2012.
- 347,16 HRK/ 46,08 EUR od dana 1. studenog 2012.
- 344,99 HRK/45,79 EUR od dana 1. prosinca 2012.
- 342,80 HRK/45,50 EUR od dana 1. siječnja 2013.
- 340,60 HRK/45,21 EUR od dana 1. veljače 2013.
- 338,38 HRK/ 44,91 EUR od dana 1. ožujka 2013.
- 336,16 HRK/44,62 EUR od dana 1. travnja 2013.
- 333,92 HRK/44,32 EUR od dana 1. svibnja 2013.
- 331,68 HRK/44,02 EUR od dana 1. lipnja 2013.
- 329,42 HRK/ 43,72 EUR od dana 1. srpnja 2013.
- 327,15 HRK/43,42 EUR od dana 1. kolovoza 2013.
- 324,86 HRK/43,12 EUR od dana 1. rujna 2013.
- 322,58 HRK/42,81 EUR od dana 1. listopada 2013.
- 320,27 HRK/42,51 EUR od dana 1. studenog 2013.
- 317,96 HRK/42,20 EUR od dana 1. prosinca 2013.
- 315,62 HRK/41,89 EUR od dana 1. siječnja 2014.
- 313,29 HRK/ 41,58 EUR od dana 1. veljače 2014.
- 310,94 HRK/41,27 EUR od dana 1. ožujka 2014.
- 308,57 HRK/40,95 EUR od dana 1. travnja 2014.
- 306,20 HRK/ 40,64 EUR od dana 1. svibnja 2014.
- 303,81 HRK/ 40,32 EUR od dana 1. lipnja 2014.
- 301,41 HRK/40,00 EUR od dana 1. srpnja 2014.
- 299,00 HRK/39,68 EUR od dana 1. kolovoza 2014.
- 197,72 HRK/26,24 EUR od dana 1. rujna 2014.
- 196,06 HRK/ 26,02 EUR od dana 1. listopada 2014.
- 194,40 HRK/ 25,80 EUR od dana 1. studenog 2014.
- 192,73 HRK/ 25,58 EUR od dana 1. prosinca 2014.
- 191,05 HRK/25,36 EUR od dana 1. siječnja 2015.
- 189,37 HRK/ 25,13 EUR od dana 1. veljače 2015.
- 153,55 HRK/20,38 EUR od dana 1. ožujka 2015.
- 152,15 HRK/20,19 EUR od dana 1. travnja 2015.

4

P-3904/2021-23

- 150,74 HRK/20,01 EUR od dana 1. svibnja 2015.
- 149,33 HRK/19,82 EUR od dana 1. lipnja 2015.
- 147,91 HRK/19,63 EUR od dana 1. srpnja 2015.
- 146,48 HRK/ 19,44 EUR od dana 1. kolovoza 2015.
- 104,76 HRK/13,90 EUR od dana 1. rujna 2015.
- 103,71 HRK/ 13,76 EUR od dana 1. listopada 2015.
- 102,66 HRK/13,63 EUR od dana 1. studenog 2015.
- 101,60 HRK/13,48 EUR od dana 1. prosinca 2015.
- 100,54 HRK/13,39 EUR od dana 1. siječnja 2016.
- 99,47 HRK/13,20 EUR od dana 1. veljače 2016.
- 60,55 HRK/8,04 EUR od dana 1. ožujka 2016.
- 59,89 HRK/ 7,95 EUR od dana 1. travnja 2016.
- 59,22 HRK/ 7,86 EUR od dana 1. svibnja 2016.
- 58,55 HRK/ 7,77 EUR od dana 1. lipnja 2016.
- 57,87 HRK/ 7,68 EUR od dana 1. srpnja 2016.
- 57,19 HRK/ 7,59 EUR od dana 1. kolovoza 2016.
- 38,85 HRK/ 5,16 EUR od dana 1. rujna 2016.
- 38,38 HRK/5,09 EUR od dana 1. listopada 2016.
- 37,91 HRK/ 5,03 EUR od dana 1. studenog 2016.
- 37,43 HRK/4,97 EUR od dana 1. prosinca 2016.
- 36,96 HRK/4,91 EUR od dana 1. siječnja 2017.
- 36,48 HRK/4,84 EUR od dana 1. veljače 2017.'

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u
iznosu od 13.823,00 HRK/1.834,63 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku
od presuđenja pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.500,00
HRK/ 331,81 Eura s pripadajućom kamatom, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 17. lipnja 2019., tužitelj je zatražio utvrđenje ništenim
ugovorne odredbe i istaknuo potraživanje spram tuženika na temelju te ništetene
ugovorne odredbe o sadržane u članku 4.1. Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2007.
1.1. Kao pravnu osnovu svog potraživanja tužitelj je istaknuo kako je
ugovorom o kreditu od 11. prosinca 2007., koji je zaključen bez valutne klauzule,
ugovorena ništetna odredba o promjenjivosti stope ugovorene kamate jednostranim
odlukama tuženika, poradi koje ništetne odredbe je tužitelj platio tuženiku odnosno
preplatio tuženiku s osnove kamata nepripadajući novčani iznos.

1.2. Podneskom od 22. srpnja 2019. tužitelj je precizirao visinu tužbenog
zahtjeva, a po primitku dokumentacije od strane tuženika, kojim je zatražio isplatu
iznosa od 33.865,37 HRK.

1.3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 9. prosinca 2021., tuženik je naveo
kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima u cijelosti,
predlažući tužbu odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Također,
tuženik je istaknuo prigovor zastare, te da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da

5

P-3904/2021-23

banka nije mogla jednostrano mijenjati ugovorenu kamatnu stopu, a koje postupanje
da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012, presudom Visokog
trgovačkog suda, Pž-7129/2013 i dr. utvrđeno nepoštenim i ništetnim. Tako tužitelj
osnovu svog traženja da vidi u navedenim presudama, odgovarajućim odredbama
Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, te Direktivi 93/13 EEZ, a
što da nije osnovano. Tužitelj i tuženik da su zaista zaključili Ugovor o kreditu broj
9013317202 dana 11. prosinca 2007. kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju
iznos od 390.000,00 kuna. Odredbom članka 4. da je ugovorena promjenjiva
kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja da je na dan sklapanja predmetnog
ugovora iznosila 4,78 % godišnje. Potom, tužitelj i tuženik da su dana 8. veljače
2012. zaključili I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9013317202 kojim je
regulirana činjenica da je tužitelj prijevremeno otplatio dio svog dugovanja po
predmetnom kreditu. Odredbom članka 1. I. (prvog) Dodatka Ugovoru o kreditu broj
9013317202 da je utvrđeno kako je kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka
iznosila 6,10% godišnje. Budući u konkretnom slučaju da nije riječ o kreditu u CHF,
već o kunskom kreditu, da nema mjesta pozivanju na presudu iz predmeta
Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12. Predmetna presuda da nije obvezujuća za
naslovni sud, niti da je došlo do prekida zastare po kreditu ovog tužitelja. Budući da
se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate na temelju
stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog
suda da se ukazuje pravno irelevantnim. Osim toga, u konkretnom slučaju da ne
postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku
zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu. U
konkretnom slučaju kamatna stopa da se mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata
čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, a sukladno D. V. 93/13 EEZ od 5.
travnja 1993., takva ugovorna odredba da je izuzeta od ocjene poštenosti. Tužitelj da
je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i
informacije, kao uostalom i od JB prilikom ovjere ugovora. Nadalje,
tuženik da u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja i to u iznosu od

33.865,37 HRK, sve uvećano za pripadajući iznos kamata koje teku na pojedinačne
iznose.

1.4. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog dokaza
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem podneskom od 20. travnja 2022. na način
da je zatražio isplatu iznosa od 32.298,11 HRK, kako je to i navedeno pod točkom II.
izreke ove presude.

2. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom i čitanjem ugovora o kreditu
broj 9013317202 od 11. prosinca 2007., ovjerenog kod JB B.
J. pod brojem OV-12315/2007 u S. 17. prosinca 2007., I. (prvi) Dodatka
ugovora kreditu broj 9013317202 od 8. veljače 2012., plana otplate, izračuna od 17.
srpnja 2019., Općih uvjeta poslovanja s građanima, knjigovodstvene kartice,
knjigovodstveno financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja, dok drugih
dokaznih prijedloga stranke nisu imale, pa je ovaj sud po prijedlogu stranaka
zaključio raspravljanje.

2.1. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije
ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi
osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj
pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi

6

P-3904/2021-23

članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke
dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) (načelo
materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

3.1. Predmet ove parnice je zahtjev:

- za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi - za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope.

3.2. Među strankama nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen
ugovor o kreditu broj 9013317202 11. prosinca 2007. kojim je banka stavila na
raspolaganje tužitelju iznos od 390.000,00 HRK, a odredbom članka 4. da je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom banke a koja da je na dan
sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,78 % godišnje. Potom, tužitelj i tuženik da
su 8. veljače 2012. zaključili I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9013317202
kojim je regulirana činjenica da je tužitelj prijevremeno otplatio dio svog dugovanja po
predmetnom kreditu, a odredbom članka 1. I. (prvog) Dodatka Ugovoru o kreditu broj
9013317202 da je utvrđeno kako je kamatna stopa na dan sklapanja Dodatka
iznosila 6,10% godišnje.

3.3. Također, tijekom postupka nije bilo sporno da bi tužitelj u tom ugovoru bio potrošač a banka trgovac.

3.4. Kao sporno valjalo je utvrditi je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj
kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, koja se
očituje u razlici između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne
stope tijekom otplatnog perioda, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za
isplatom.

3.5. Također, valjalo je raspraviti i istaknuti prigovor zastare.

4. Pregledom ugovora o kreditu broj … od 11. prosinca 2007.
razvidno je da je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos od 390.000,00 HRK, te
da je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom
banke a koja da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,78 % godišnje, a
pregledom I. dodatka ugovori o kreditu od 8. veljače 2012. je razvidno da je
odredbom članka 3. ugovoreno da iznos anuiteta je obračunat primjenom kamatne
stope važeće na dan zaključenja dodatka, a u slučaju promjene kamatne stope iz
točke 4. Osnovnog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos
anuiteta.

4.1. U svom iskazu saslušani tužitelj je naveo kako je sklopio predmetni
ugovor s tuženikom radi kupnje stana. Prije sklapanja ugovora da je provjeravao kod
banaka tko bi mu uopće dao kredit i u konačnici da se odlučio za tuženika jer je tu
već bio klijent. Sve što je sređivao u vezi tog kredita u banci da je rješavao s osobom
koja je imala status osobnog bankara M. R.. Ona da mu je ponudila kredit,
informirala ga o visini rate i uputila ga na radnje koje je morao napraviti kako bi dobio
taj kredit. Tada da nije ništa pregovarao u pogledu bilo koje stavke ugovora već da
mu je bankarica ponudila ugovor. Dakle, da nisu razgovarali ni o odredbi glede
kamatne stope a niti je on shvatio značenje ugovorne odredbe glede kamatne stope.

7

P-3904/2021-23

Tada da je tek bio diplomirao i s obzirom na svoju struku da ne može reći da je
razumio sadržaj takve ugovorne odredbe. On da ipak ne bi sklopio ugovor da je znao
da banka može svojevoljno mijenjati kamatnu stopu, a kredit da je otplatio prije dva
mjeseca.

5. Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja valjalo je utvrditi je li tuženik dužan
tužitelju isplatiti iznos od 32.298,11 HRK po osnovi pretplaćenih kamata koji
odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj
promjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi
ugovorenih kamata, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od
dospijeća svakoga pojedinog obroka do isplate.

5.1. Upravo na temelju tako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je morao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

5.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju
na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,
a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8.
ZPP-a.

5.3. Tužitelj tijekom postupka tvrdi kako je dio odredbe članka 4. predmetnog
ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, a koja se utvrđuje aktom
kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa Odlukom o pravilima za utvrđivanje
promjena kamatnih stopa za kredite i depozite iz poslovanja s građanima ili aktom
Kreditora koji uređuje postupak odobravanja i korištenja kredita, ništetana, a s
obzirom na to da dio odredbe kojim se definira način promjene kamatne stope nije
mogao biti ugovoren na način kako je to ugovorom definirano.

5.8. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je sklopljen 11.
prosinca 2007.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan
je Zakon o zaštiti potrošača ("NN" br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje
do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača ("NN" 79/07.,
125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).
5.9. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije
dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni
ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba
identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene
one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba
ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na
štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o
pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed
formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito
ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

5.10. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na D. V. 93/13/ EEZ od 5.
travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL EZ

1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.)
smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i
ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed

8

P-3904/2021-23

formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi
individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih
odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i
mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj
utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
5.11. Prema Presudi ES pravde od 30. travnja 2014. u predmetu
broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način
da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Konkretno,
kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili
prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili
dobar domaćin s druge strane.

5.12. Nadalje, prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim
odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)
proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu R. H., prisilnim
propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na
neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što
drugo.

5.13. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO proizlazi da je u slučaju
ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila
na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je
ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema
cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.5.14.
Prema odredbi članka 324. stavka 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe
ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i
ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
5.14. Prema odredbi članka 272. stavka 1. ZOO proizlazi da je činidba
odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane
ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta
treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan, a prema
odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj
ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora
predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom)
ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne
pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i
ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti
poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne
stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je
jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom
slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti
objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s
drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može
predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni
kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog
ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa
ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji
promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema
nikakvih egzaktnih kriterija.

9

P-3904/2021-23

5.15. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li
pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo
sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju
obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni
pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

5.16. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o
kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora
koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke
(jednostrano) bez unaprijed formuliranoga čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je
protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati
kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće
promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog
pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste
dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva
ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika
kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno
trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog
prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim
odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno
odredbama ZZP.

5.17. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnim Ugovorima, osim
u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve
promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez
prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te
stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 96. stavka 1. ZZP
u svezi odredbi iz članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO, a kako proizlazi
i iz odluke VS RH broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno
da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini
ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je
visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom
slučaju kamatna stopa od 4,78% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja
Ugovora.

5.18. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja
ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 4,78 %, a to i
obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni
plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog
anuiteta banci, te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu
kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom
jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

5.19. Nije sporno da je ovoj parnici prethodio kolektivni spor radi zaštite
kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene pravomoćne presude - presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., djelomično
potvrđena (glede promjenjivosti ugovorne kamate) presudom Visokoga trgovačkog
suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a ova presudom Vrhovnog
suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

5.20. Međutim, predmet navedenoga kolektivnog spora je bila zaštita
kolektivnih interesa potrošača koju je tamošnji tužitelj zahtijevao u smislu odredbi
Zakona o zaštiti potrošača i to glede odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene
banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio

10

P-3904/2021-23

ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica te ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u
skladu s jednostranim odlukama tuženika. Izreka prvostupanjske presude, kojom je
navedena zaštita i pružena tužiteljima, čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno
razvidno da se isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača (i glede
valutne klauzule i glede promjenjivosti ugovorne kamate) vezano za ugovore o
kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog
franka, a ne i neke druge valute.

5.21. Stoga, po nalaženju ovog suda pravomoćne presude u navedenom
kolektivnom sporu se ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu
u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezanu uz neku drugu valutu, ili koji su
proizašli iz ugovora o kreditima zaključenim u domaćoj valuti (u kunama). Slijedom
navedenog, pravomoćne presude donesene u navedenom kolektivnom sporu
nemaju nikakvog pravnog utjecaja na predmetnu parnicu u kojoj tužitelj traži pravnu
zaštitu po ugovoru o kreditu zaključenom u domaćoj valuti - u kunama, zbog čega se
niti tužitelj, na temelju odredbe čl.502.c ZPP-a, ne može u predmetnoj parnici pozivati
na pravna shvaćanja izražena u odlukama iz navedenog kolektivnog spora, niti je
sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl.118. Zakona o zaštiti potrošača
("NN" broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP/14), vezan pravnim utvrđenjem iz
pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa
potrošača.

5.22. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno kako je predmetni ugovor o kreditu
unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, kako u predmetnom ugovoru o
kreditu nisu utvrđeni (navedeni) egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara
koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate, i kako stranke ugovora
o kreditu, ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora, nisu pojedinačno
pregovarale o navedenoj odredbi u tom smislu da je davatelj kredita pojasnio tužitelju
kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina
stope ugovorene kamate, a kako to i proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja, slijedom
čega je navedena ugovorna odredba bila nerazumljiva za korisnika kredita i
potrošača te je posljedica postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i
poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu potrošača - te se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu
propisa – članka 81. stavka 1. u svezi s člankom 87. st. 1. ZZP/03 odnosno člankom

96. ZZP/07, člankom 3. D. V. 93/13/EEZ, i člankom 4. i 322. ZOO.
5.23. Prema tome, s obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja
obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu na temelju navedene ništetne
ugovorne odredbe - tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je
u skladu sa naprijed navedenim ta odredba nepoštena i ništetna, tužitelju pripada
pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada mu pravo na
povrat danog u izvršenju navedene ugovorne odredbe, sve to kako je i propisano
odredbom članka 323. stavka 1. ZOO.

6. S obzirom na to da je dio odredbe Ugovora o kreditu, koji se tiče dijela o
promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom članka 1111. ZOO-a.
Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike
u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a na temelju odredbe članka 323.
stavak 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o
kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.

11

P-3904/2021-23

6.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i
financije A. B..

6.2. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. proizlazi da
zbog promjene kamatne stope, u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do 31.
svibnja 2019., tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s
osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 32.298,11 HRK
(ukupan zbroj stupca 15. tablice 3.).

6.3. U odnosu na tako dostavljeni nalaz i mišljenje tuženik je naveo da
prigovara provedenom vještvu budući su analizom nalaza sudskog vještaka utvrđeni
nedostaci koji bitno utječu na ispravnost i stručnost provedenog vještačenja. Naime,
sudski vještak u tablici 3 da pogrešno izračunava visinu anuiteta po početnoj
kamatnoj stopi obzirom da koristi amortizaciju glavnice iz stvarnog plana otplate, što
da je u suprotnosti sa svim počelima financijske matematike koja obrađuje anuitetsku
otplatu kredita. Iznosi mjesečnih anuiteta da moraju biti jednaki svaki mjesec ukoliko
se ne mijenja kamatna stopa. Kod otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima,
prilikom promjene kamatne stope da nužno dolazi i do promjene dinamike otplate
glavnice u odnosu na početne uvjete, odnosno, prilikom povećanja kamatne stope uz
ukupni iznos anuiteta raste i iznos kamate sadržan u anuitetu dok iznos glavnice
pada u odnosu na početne uvjete. Obrnuta situacija da je kod smanjenja kamatne
stope.

6.4. Očitujući se na tako dane prigovore sudski vještak A. B. je naveo da
svi navodi tuženika o metodologijama otplate kredita u mjesečnim anuitetima i
mjesečnim ratama su u potpunosti ispravni. Naime, da su ispravni navodi tuženika o
ponašanju glavnice i kamate kod promjene kamatne stope na manje ili više kod
otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, a što da je vještak naveo u
vještačenju od 22. ožujka 2022. na stranicama 3. i 4. vještačenja. Stoga, da nije
jasno čemu tuženik prigovara kada u potpunosti ponavlja navode i metodologiju koju
je vještak naveo u vještačenju. Naime, vještaku da je jasna tendencija tuženika da se
koristi neispravna metoda, a koja da je u suprotnosti s metodologijom koju je naveo
vještak u vještačenju od 22. ožujka 2022. i tuženik u podnesku od 3. svibnja 2022.,
jer rezultira izračunom u korist tuženika. Međutim, izrada vještva sukladno pravilima
struke nužno zahtjeva korištenje upravo metoda koju je vještak koristio. Potom,
tuženik ispravno da navodi da je vještak koristio amortizaciju glavnice iz konačnoga
otplatnog plana, znači glavnicu iz otplate kredita na temelju jednakih mjesečnih
anuiteta, pa poslije navodi da je korištenjem te glavnice vještak „preoblikovao kredit“
u otplatu kredita u jednakim mjesečnim ratama, a što da je netočno. Posebno da su
nelogični navodi ukoliko se uzme u obzir da je tuženik financijska institucija, kojoj bi
pojmovi i predmetne metodologije trebale biti posve jasne i nadasve jednostavne.
Stoga, izračun na kojem inzistira tuženik, a koji je suprotan opisu metodologije iz
tuženikovog podneska od 3. svibnja 2022., da je baziran na pretpostavkama a ne na
stvarnom stanju. Dakle, na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na
raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama,
zaključuje da je nalaz i mišljenje izradio na temelju pravila struke, nepristrano i
uporabom odgovarajuće metodologije te u potpunosti da ostaje kod prethodno
iznijetog nalaza i mišljenja u vještačenju od 22. ožujka 2022.

6.5. I nakon tako danog nalaza i mišljenja tuženik je ustrajao u iznesenim
prigovorima obzirom da su u metodologiji izračuna utvrđeni nedostaci koji utječu
valjanost i ispravnost izračuna vještaka te predložio sudu pozvati imenovanog

12

P-3904/2021-23

vještaka na izradu dopune nalaza i mišljenja kojim će otkloniti nedostatke u
metodologiji vještačenja na koje je tuženik uputio prigovorom podredno pozvati
drugoga ovlaštenog vještaka na davanje očitovanja.

6.6. Na tako dane primjedbe ovaj sud je pozvao sudskog vještaka koji je u
svom iskazu naveo da je metodu izračuna objasnio na stranici 3 i 4 vještačenja, pa
stoga, tuženikovi prigovori da nisu osnovani. Naime, tuženik da traži izračun kamate
na iznos glavnice koji nikad nije postojao, a kamata da se plaća upravo na kraju ili na
početku razdoblja ovisno o dogovoru na neotplaćenu dosjelu glavnicu kredita, a to da
je upravo način na koji je vještak izvršio obračun. Metodologija koju predlaže tuženik
da je na štetu upravo tuženika te da je moguće izvršiti i takav obračun, međutim, da
je ovakvim obračunom ispunjen zadatak ovog vještačenja.

6.7. Nakon takvoga dodatnog očitovanja tuženik nije imao daljnjih pitanja i primjedbi već je predložio sudu zaključenje raspravljanja.

6.8. Stoga, ovaj sud je visinu potraživanja cijenio upravo na temelju tako
izrađenog nalaza i mišljenja, a koji je ovaj sud prihvatio kao stručan, temeljit i
objektivan, te zaključio da je zbog promjene kamatne stope, u razdoblju od sklapanja
ugovora o kreditu do 31. svibnja 2019., tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u
kunama) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u
iznosu od 32.298,11 HRK (ukupan zbroj stupca 15. tablice 3. nalaza i mišljenja
sudskog vještaka A. B.).

6.9. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude. 7. Prigovor zastare nije osnovan.

7.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su
ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih
ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. ZOO-a/05. (104. ZOO-a/91.), kao
posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske
odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav
stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice VS
R. H. od 1. ožujka 2022. Stoga, kako je ovaj sud tek utvrdio ništavost
pojedinih odredbi Ugovora od 11. prosinca 2007., a koja odluka nije pravomoćna, to
zastara još uvijek nije počela teći.

7.2. Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na
temelju Ugovora od 11. prosinca 2007. (tako i Gž Zg-2406/19. od 1. srpnja 2020., Gž
Ši-286/20. od 21. prosinca 2020., Gž Varaždin-503/20. od 19. svibnja 2020.).
7.3. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7.4. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni
stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je bio svjestan sadržaja predmetnog
ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve
navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao
sadržaj ugovor. Naime, radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna
stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem (tuženik je isti Ugovor
potpisao u svojstvu kreditora). Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora
tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što
nije učinio. Ovaj sud, stoga, smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni
stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta
(Gž Zd-1477/2016-4), te su kamate na sve anuitete dosuđene od dana isplate, kako
to tužitelj i potražuje.

13

P-3904/2021-23

7.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
8. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 5. i
članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika.

8.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava žalbe od 4. lipnja 2021.
po 100 bodova, zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2022., 18. svibnja 2022. i 21.
rujna 2022. po 100 bodova, sastav podnesaka od 20. srpnja 2019., 14. prosinca

2021. i 20. travnja 2022. po 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova, što pri
vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 8.000,00 HRK.
Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 2.000,00 HRK odnosno
ukupno 10.000,00 HRK. Tužitelju pripada trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00
HRK, trošak sudske pristojbe tužbe 650,00 HRK i trošak sudske pristojbe presude u
iznosu od 673,00 HRK pa se dolazi do iznosa od 13.823,00 HRK, koliko je ovaj sud i
obistinio tužitelju pod točkom III. izreke ove presude.

8.2. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od

2.000,00 HRK, uvećano za trošak PDV-a, s pripadajućom kamatom, zahtjev se
odbija kao neosnovan budući sastav podnesaka od 9. svibnja 2022. i 29. svibnja

2022. nije bio nužan za ovaj postupak.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. studenog 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu
u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženiku
- u spis