Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split

P-2573/2018-51

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari
tužitelja Z. M., O.: …, iz S., kojeg zastupa
opunomoćenik V. L., odvjetnik u O. L. &
V., odvjetnicima u S., protiv tuženika V. d.o.o., O.:…, iz
Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. A., odvjetnik u
V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. rujna 2022., u
prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika
tuženika, na ročištu za objavu održanom 4. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju protuvrijednost u kunama
iznosa od 14.105,00 EUR-a po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče od:
- 1. lipnja 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2013. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama

2

P-2573/2018-51

- 1. studenog 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2014. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2015. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2016. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2017. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2018. na iznos od 217,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, sve po
srednjem tečaju HNB-a na dan isplate pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se
određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila

3

P-2573/2018-51

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet
postotnih poena.

Za više traženo od 11.645,00 € u protuvrijednost u kunama po srednjem
tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na
pojedinačne iznose teče od:

- 1. prosinca 2018. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2019. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2020. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. siječnja 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. veljače 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. ožujka 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. travnja 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. svibnja 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. lipnja 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. srpnja 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. kolovoza 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. rujna 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. listopada 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. studenog 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama
- 1. prosinca 2021. na iznos od 250,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, tužbeni
zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

4

P-2573/2018-51

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 21. svibnja 2018. tužitelj je
ustao zahtjevom naspram tuženika, radi isplate.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo kako je on suvlasnik
i suposjednik nekretnine označene kao kat. čest. zem. 1464/4 K.O. N. S., na
kojoj nekretnini je tuženik postavio telekomunikacijsku opremu i koju tuženik
koristi bez tužiteljeve suglasnosti, a za koju je tuženiku presudom ovog suda
poslovni broj P-3354/2010 naloženo uklanjanje s objekta tužitelja. Kako tuženik
nije uklonio svoju opremu tužitelj da je primoran ovom tužbom zahtijevati isplatu
iznosa naknade korištenja tuđe stvari za razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno u
ranijem postupku, dakle, od lipnja 2013. pa do podnošenja tužbe.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo kako
osporava da bi tužitelj bio suvlasnik i suposjednik nekretnine, u naravi betonskoga
samostojećeg objekta u N. S., obzirom da su se kao suvlasnici, realno
podijelili te da svaki od suvlasnika drži u posjedu određeni dio nekretnine, što da
je već utvrđeno u ranijem postupku u parnici koja se vodila kod ovog suda pod
poslovnim brojem P-3354/2010. Z. M., ovdje tužitelju, da je pripalo
isključivo pravo vlasništva i posjed prizemni objekt, položen na sjeverozapadnom
katnom objektu definiranim točkama "C D E F G C" u nalazu vještaka za
geodeziju. Nadalje, tuženik je naveo kako je tijekom parnice pod poslovnim
brojem P-3354/2010 vršio razne prilagodbe, mijenjao i uklanjao dijelove antenske
opreme tako da je u zadnjoj godini te parnice na terenu i tom antenskom stupu
ostala instalirana samo oprema HT., pa tuženik da nije
mogao maknuti čitav stup sa zračnog prostora ovdje tužitelja, dok nije riješio
micanje opreme drugog sukorisnika konkretno upravo partnera tužitelja, kojemu
da je tužitelj dopustio korištenje (dijela) njegove nekretnine i zračnog prostora. U
konkretnom slučaju da se radi o povremenim davanjima, jer poslovi u
telekomunikacijama da nisu dugotrajne naravi. Tužitelj da se ne može s uspjehom
pozvati na odštetnu odgovornost, ako nije trpio i ne trpi štetu, sve da je tuženik i
poduzeo štetnu radnju. Naime, tužitelj da slobodno raspolaže svojom
nekretninom, te je slobodno daje u najam drugom operateru (HT-u), tako da mu
zadiranje u njegov zračni prostor po tuženiku u ničem ne šteti. Pod izmaklom
koristi, da se misli na onaj dobitak koji bi oštećenik ostvario prema redovitom
tijeku stvari ili prema okolnostima, da je bilo štetne radnje, U konkretnom slučaju,
a s obzirom na položaj i opremu objekta (stanje neizgrađenosti) tužitelj da ne trpi
apsolutno nikakvu štetu. Ujedno, tuženik je istaknuo prigovor presuđene stvari jer
da su presudom iz 2015. već tužitelju obistinjeni troškove.

1.3. Tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 13. prosinca

2021. na način da je zatražio naknadu koristi koju je tuženik imao upotrebom tuđe
stvari od lipnja 2013. do 1. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 25.750,00 € u
kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom, kako je navedeno u izreci
presude pod točkom I.

2. U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja
te je izveo dokaz pregledom Ugovora o zakupu broj S4399A/08 od 20. ožujka

2008. (list 18-21 spisa), Ugovora o zakupu broj S4818A/08 (list 22-24 spisa),
pregledom nalaza i mišljenja priloženog u spis od vještaka N. L.,
geodeta (list 41-46 spisa), te dopune od 6. svibnja 2015 (list 55-59 spisa),
uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta I. B.,
pregledom nalaza i mišljenja vještaka geodeta I. B. od 12. studenog

2020. (list 109-113 spisa), skice priložene (list 121/122 spisa te od 125-128

5

P-2573/2018-51

spisa), spisa ovog suda poslovni broj P-3354/2010, (list 58 spisa), dopunskog
nalaza i mišljenja vještaka I. B. (list 134-136 spisa), saslušanjem
svjedoka I. M., dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
2.1. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije
ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi
osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u
ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. , a sukladno odredbi
članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku,
stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

2.2. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) (načelo
materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

3.1. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužitelja kojim traži
naknadu za korištenje njegove nekretnine odnosno nekretnine u njegovom
suvlasništvu koju tuženik koristi bez pravne osnove.

4. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj P-3354/2010 razvidno je da je
ovaj sud svojom presudom poslovni broj P-3354/2010 od 6. studenog 2015. u
pravnoj stvari tužitelja Z. M., V., S., O.:
…, kojeg zastupaju odvjetnici u ZOU V. L. i Ž. V., S., protiv tuženika V. d.o.o.
Z.,., O.:…, kojeg zastupa punomoćnik M.
A., odvjetnik u V., radi uklanjanja i isplate, usvojio
tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu: „Dužan je tuženik u roku od 15 dana ukloniti
antenski sklop 1 (repetitor), antene na ukupno tri nosiva metalna stupa položeno
na sjeverozapadnom katnom objektu definiranom točkama E-F-H-I-E u nalazu i
mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. L. od 26.veljače

2014. i 06.svibnja 2015., a koji je položen na čest. zem. 1461/4 K.O. N. S.,
te se ubuduće kloniti takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja u korištenju i
izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti.“, a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana ukloniti sa čest. zem. 1461/4 K.O. N.
S., odnosno u naravi sa središnjeg prizemnog objekta definiranog točkama C-
D-E-F-G-C položenu cijev za odvodnju atmosferskih voda (žuta cijev) sa kosog
krova katnog objekta definiranom točkama E-F-H-I-E, zatim crni kabel s tim da se
isti kabel proteže po ravnoj ploči središnjeg prizemnog objekta na istog do
antenskog sklopa koji je položen na istočnom objektu definiranom točkama A-B-
C-D-A, a sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju
N. L. od 26.veljače 2014. i 6. svibnja 2015., te se ubuduće kloniti takvog
ili sličnog uznemiravanja tužitelja u korištenju i izvršavanju njegovih vlasničkih
prava.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana ukloniti antenski sklop 2 koji se sastoji od
jednog nosivog stupa s dva bočna sigurnosna raspona (podupore), kao i kabel
koji sa središnjeg objekta definiranog točkama C-D-E-F-G-C prelazi preko
„stepenice“ („skoka“) na betonskoj ravnoj ploči (krovu) na istoči prizemni objekt A-
B-C-D-A, s tim da kabel ide prema antenskom sklopu 2 koji se nalazi uz lomnu

6

P-2573/2018-51

točku B opisanog objekta (jugoistočnom dijelu), a sve sukladno nalazu i mišljenju
stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. L. od 26.veljače 2014. i 6.
svibnja 2015., a koji je položen na čest. zem. 1461/4 k.o. N. S., te se
ubuduće kloniti takvom ili sličnog uznemiravanja tužitelja u korištenju i izvršavanju
njegovih vlasničkih prava.“ Nadalje, sud je naložio tuženiku u roku od 15 dana
isplatiti tužitelju protuvrijednost u kunama iznosa od 7.500,00 EUR-a po srednjem
tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje
teku od 28. lipnja 2010. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena dok se za više traženo u kunskoj
protuvrijednosti iznosa od 7.500,00 EUR zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
Također, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4.1. Takva odluka temelji se na utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je na predmetnoj čest. zem. 1461/1 K.O. N. S. izgrađen objekt visine
prizemlja i to središnji prizemni dio definiran točkama C-D-E-F-G-C te istočni
prizemni dio definiran točkama A-B-C-D-A koji se proteže u pravcu istok-zapad te
sjeverozapadni objekt visine prizemlja i kata sa završnim kosim krovom definiran
točkama E-F-H-I-E,

- da je antenski sklop-1 (repetitor) antene s ukupno tri nosiva metalna stupa
instaliran na sjeverozapadni katni objekta definiran točkama E-F-H-I-E (fotografije

1.i 2. u fotoelaboratu vještva),

- da je cijev za odvodnju atmosferskih voda (žuta cijev) koja vodi sa gore
opisanog sjeverozapadnog katnog objekta (E-F-H-I-E) položena na središnjem
prizemnom dijelu definiranom točkama C-D-E-F-G-C (fotografija 2 u foto
elaboratu), da je spoj uzemljenja i gromobrana te izvod iz kabela (crni kabel) iz
katnog objekta (E-F-H-I-E) kabel također položen po ravnoj ploči središnjeg dijela
prizemlja (C-D-E-F-G-C) put istoka do antenskog sklopa-2 (fotografija 3 u foto
elaboratu) a koji antensku sklop je položen na istočnom dijelu prizemnog objekta
definiranog točkama A-B-C-D-A,

- da je na istočnom dijelu prizemnog objekta definiranog točkama A-B-C-D-A
položen kabel sa središnjeg dijela prizemlja (C-D-E-F-G-C) prelazi preko
„stepenice“ odnosno „skoka“ na betonskoj ravnoj ploči na istočni dio prizemnog
objekta (A-B-C-D-A) te, nadalje, da ide prema antenskom sklopu-2 koji se nalazi
uz lomnu točku B opisanog objekta na jugoistočnom dijelu istog (fotografije 4.i 5.u
fotoelaboratu) a taj antensku sustav-2 sastoji da se od jednog nosivog stupa s dva
bočna sigurnosna raspona (podupore).

4.2. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja, a s obzirom na tvrdnje
tužitelja da je suvlasnik i suposjednik predmetne čest. zem. 1461/4 i postavljeni
tužbeni zahtjev prema odredbama članka 38., 42. i 46. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, – dalje u tekstu: ZV), koje odredbe
govore o izvršavanju suvlasništva odnosno prava vlasništva glede cijele stvari, o
izvršavanju posjeda i vlasničkih odnosno suvlasničkih ovlasti te zaštiti glede cijele
stvari, a sve pozivajući se na prijepis posjedovnog lista br. 815 od 21. kolovoza
200, sud je utvrdio da iz dokaza izvedenih u tom postupku proizlazi da tužitelj nije
suvlasnik predmetne nekretnine već vlasnik točno određenoga realnog dijela
nekretnine. Sud u tom postupku je, stoga, utvrdio da su tužitelj i njegov brat I.
M. izvršili diobu objekata izgrađenih na predmetnoj nekretnini te diobu
zemljišta. Prema podacima u katastru tužitelj i njegov brat I. M. da su
upisani kao suposjednici predmetne nekretnine za po ½ dijela. No, iz iskaza

7

P-2573/2018-51

tužitelja i njegovih navoda prilikom uviđaja na licu mjesta (zapisnik od 3. lipnja

2013.) sud je zaključio da su se tužitelj i njegov brat I. M. podijelili prije 6
godina, dakle 2007., na način da je tužitelju pripao prizemni objekt (središnji
prizemni dio kao definiran u vještvu vještaka L. točkama C-D-E-F-G-C te
istočni prizemni dio definiran u vještvu vještaka L. točkama A-B-C-D-A koji se
proteže u pravcu istok-zapad) a sjeverozapadni objekt visine prizemlja i kata sa
završnim kosim krovom (u vještvu vještaka L. definiran točkama E-F-H-I-E) je
pripao njegovom bratu I. M.. Kod takvog utvrđenja sud nije mogao
prihvatiti tvrdnje tužitelja da zemljište na kojem su položeni objekti odnosno
predmetna čest. zem. nisu podijeljeni, i to stoga što je iz fotoskice (list 59.spisa) i
fotoskice lica mjesta (list 77. spisa), razvidno da predmetni objekti predstavljaju
zasebne cjeline sa zasebnim pristupnim putevima, a iz pisane izjave njihova oca
V. M., koja izjava je ovjerena od JB V. D. iz
S. 7. kolovoza 2007. pod brojem OV-6780/07, proizlazi da je njegov sin I.
M. vlasnik zapadne polovine predmetne čest. zem. 1461/4 K.O. N. S. na
kojoj polovini se nalazi objekt koji se sastoji od prizemlja i kata. Dakle, suprotno
tvrdnjama tužitelja, sud je stava da se ne može govoriti o suvlasništvu u smislu
odredbi članaka 38., 42.i 46. ZV, već da je u konkretnom slučaju sud primijenio
odredbu članka 167. ZV, koja govori o zaštiti od uznemiravanja vlasnika odnosno
predmnjevanog vlasnika. U tom smislu sud je pružio tužitelju zaštitu samo u
odnosu na pravo na zaštitu od uznemiravanja koju traži glede uklanjanja
antenskog sklopa-1 (repetitor) antene s tri nosiva metalna stupa.

4.3. Odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika Županijski sud u Splitu, je
svojom presudom poslovni broj Gž-1013/2016-2 od 14. ožujka 2018. odbio kao
neosnovane žalbe te potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-
3354/2010 od 6. studenog 2015.

4.4. Na drugostupanjsku odluku tuženik je izjavio reviziju koja je Rješenjem
Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Rev 1637/2018-2 od 7. lipnja

2022. odbačena kao nedopuštena.

4.5. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak I. B., d.i.geod., je
naveo da se predmetna čestica u naravi sastoji: zgrade mješovite namjene (s tri
dilatacija), površine 268 m² i dvorišta površine 560 m². Na zgradi da se nalaze
četiri telekomunikacijska stupa, na Skici vještva označeni točkama A, B, C, D. Na
stupu oznake D da nisu pričvršćene antene. Stupovi oznake A i C da su položeni
uz fasadu objekta, dok se stup oznake B nalazi na krovu (unutar) objekta. Na
terenu da nisu zatečene vanjske elektro-instalacije. Stupovi da ne posjeduju
nikakve oznake iz kojih je vidljivo čijeg su operatera.

4.6. U dopuni svog nalaza i mišljenja sudski vještak I. B.,
d.i.geod., je naveo: 'Katni objekt' u Skici vještva prikazan je točkama 1-2-3-4-1 i
šrafiran plavom bojom. Antenski sklop označen slovom A pričvršćen je za 'katni
objekt' na fasadu s njegove zapadne strane, te se tlocrtno nalazi 'poviše' terase
'katnog objekta'. Predmetna terasa nije evidentirana u katastarskom operatu.
Antenski sklop označen slovom B, nalazi su u potpunosti unutar 'katnog' objekta.
Antenski sklop označen slovom C, pričvršćen je za fasadu 'katnog objekta' s južne
strane, te se tlocrtno nalazi poviše 'prizemnog objekta 1' (označen točkama 3-4-5-
8-9-3 i šrafiran crvenom bojom) položenog južno od 'katnog' objekta. Antenski
sklop označen slovom D, pričvršćen je za fasadu 'prizemnog objekta 2' s istočne
strane (označen točkama 5-6-7-8-5 i šrafiran zelenom bojom), te se tlocrtno nalazi
poviše okućnice/dvorišta objekata položenih na č. zem. 1461/4, K.O. N. S..
Stranke i njihovi opunomoćenici na terenu da nisu pokazale granice pojedinih

8

P-2573/2018-51

posjeda, te iz toga razloga da nije moguće označiti pojedini posjed. Nadalje,
položajni prikaz objekata da je identičan onome prikazano u Nalazu i mišljenju
sudskog vještaka u predmetu P-3354/2010. Oznake stupova koincidiraju redom:
A1=A, A2=D, na fotoskici lica mjesta zapadni 'kružić odgovara slovu C, linija C-D
=linija 5-8.

4.7. Konačno, saslušani sudski vještak I. B. je naveo kako u
cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja te da oznake antenski stupovi na
kojima se nalazi telekomunikacijska oprema u usporedbi s nalazom i mišljenjem
vještaka N. L. iz predmeta ovog suda poslovni broj P-3354/2010
odgovaraju: A1=A, A2= D, C=C, dva neoznačena stupa odgovaraju u vještvu
vještaka B. oznakama C i B (stup oznake B je translatiran s ruba objekta
u njegovo središte), pri čemu stupovi označeni slovima A i B ne zalaze na
prizemni objekt označen od 3-9 u nalazu. Stup oznake B da je položen na krovu
sjevernog objekta.

5. Saslušani svjedok I. M. je naveo da su se on i njegov brat podijelili
glede objekta na kojem se nalazi tuženikova oprema odnosno odašiljač. Ta
podjela da je temelj njihovog dogovora s ocem i činjenice da ono što je danas u
njegovom vlasništvu da je on sam i sagradio i financirao. Dio koji pripada tužitelju
je dio kojeg da su napravili otac i on, s tim da je u radovima sudjelovao i tužitelj na
način da su to investirali kako bi se tužitelj mogao baviti kozama. Ostatak objekta
da je financirao isključivo on. Na temelju tih činjenica njemu da pripada dio
prizemlja koji je zapadno i kat predmetnog objekta, a tužitelju da pripada samo dio
prizemlja s istočne strane. U pogledu te diobe da oni nikada nisu imali problema i
uvijek da je svatko koristio svoje s tim da u tim objektima ne žive jer da nisu
uređeni. U njegovom dijelu objekta da ima priključak vode i struje a u tužiteljevu
dijelu da nema. Svoj dio da je legalizirao dok tužitelj nije i u svrhu legalizacije da
su objekti morali biti podijeljeni s dva zida tako da je on napravio i taj zid. Njegov
brat da je stvorio problem nakon što mu dopustio tuženiku da postavi odašiljač za
koji prima naknadu. Tvrtka T M. da je htjela postaviti na njegovom dijelu ranije
antenu čemu da se on nije protivio, međutim, kako to nije bilo tehnički izvedivo od
toga da se odustalo. Tom prilikom da je on rekao da mu ne da svoju struju i da on
sam riješi svoju struju. Kad je dozvolio tuženiku da postavi odašiljač on da nije
tražio suglasnost tužitelja jer da je to bilo na njegovom dijelu. Tvrtka A1 da mu
plaća mjesečno za te odašiljače 450 €. On i brat da su kupili tu zemlju i da su bili
uknjiženi nakon te kupoprodaje, a zemlju da su kupili po pola. On da je platio svoj
dio a da ne zna je li tužitelj platio sam ili mu je platio otac. Oprema tvrtke A1 da se
nalazi na krovu odnosno antene da se nalaze na krovu a ostatak opreme na I.
katu unutar objekta. Još da se nalaze T M. i M. T. (T. M.). Svi stupovi
da se nalaze na njegovom objektu. Na bratovom dijelu da ima konzola koju je
stavila tvrtka T M. kao dokaz zašto mu daju novac, a koji da su stavili samo
figurativno da bi mu mogli plaćati. Taj stup da se nalazi pod točkom D u skici
vještva i ta konzola da nije s ničim spojena.

6. Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja valjalo je utvrditi je li tuženik
dužan tužitelju naknaditi uporabu njegove nekretnine, a kod činjenice da tuženik
osporava da bi koristio tužiteljevu nekretninu.

6.1. Upravo na temelju tako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je morao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

6.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih

9

P-2573/2018-51

dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

6.3. Prvenstveno valja kazati da je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i
mišljenje sudskog vještaka I. B., d.i.geod., kao stručan i objektivan, a
na koje ni stranke nisu imale primjedbi, te među strankama, a nakon tako izvršene
identifikacije predmeta spora, nije bio sporan predmet tužbenog potraživanja.
7. Nakon ovako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio:
- da se predmetna čestica u naravi sastoji od zgrade mješovite namjene (s tri
dilatacije), površine 268 m² i dvorišta površine 560 m², na kojoj zgradi se nalaze
četiri telekomunikacijska stupa, na Skici vještva označena točkama A, B, C, D, s
tim da na stupu oznake D nisu pričvršćene antene. Stupovi oznake A i C da su
položeni uz fasadu objekta, dok se stup oznake B nalazi na krovu (unutar)
objekta. Vanjske elektro-instalacije na terenu nisu zatečene kao ni oznake
operatera

- antenski sklop označen slovom A pričvršćen je za 'katni objekt' na fasadu s
njegove zapadne strane, te se tlocrtno nalazi 'poviše' terase 'katnog objekta',
- antenski sklop označen slovom B, nalazi su u potpunosti unutar 'katnog' objekta
- antenski sklop označen slovom C, pričvršćen je za fasadu 'katnog objekta' s
južne strane, te se tlocrtno nalazi poviše 'prizemnog objekta 1' (označen točkama
3-4-5-8-9-3 i šrafiran crvenom bojom) položenog južno od 'katnog' objekta,
- antenski sklop označen slovom D, pričvršćen je za fasadu 'prizemnog objekta 2'
s istočne strane (označen točkama 5-6-7-8-5 i šrafiran zelenom bojom), te se
tlocrtno nalazi poviše okućnice/dvorišta objekata položenih na č. zem. 1461/4
K.O. N. S.,

- da oznake antenski stupovi na kojima se nalazi telekomunikacijska oprema u
usporedbi s nalazom i mišljenjem vještaka N. L. iz predmeta ovog suda
poslovni broj P-3354/2010 odgovaraju: A1=A, A2= D, C=C, dva neoznačena
stupa odgovaraju u vještvu vještaka B. oznakama C i B (stup oznake B je
translatiran s ruba objekta u njegovo središte), pri čemu stupovi označeni slovima
A i B ne zalaze na prizemni objekt označen od 3-9 u nalazu. Stup oznake B da je
položen na krovu sjevernog objekta,

- da je pravomoćnom sudskom presudom ovog suda poslovni broj P-3354/2010
od 6. studenog 2015. odlučeno o tužbenom zahtjevu između istih stranaka na
temelju utvrđenju da su se tužitelj i njegov brat I. M. podijelili prije 6 godina,
dakle 2007., na način da je tužitelju pripao prizemni objekt (središnji prizemni dio
kao definiran u vještvu vještaka L. točkama C-D-E-F-G-C. te istočni prizemni
dio definiran u vještvu vještaka L. točkama A-B-C-D-A. koji se proteže u
pravcu istok-zapad) a sjeverozapadni objekt visine prizemlja i kata sa završnim
kosim krovom (u vještvu vještaka L. definiran točkama E-F-H-I-E) je pripao
njegovom bratu I. M.,

- da je saslušani svjedok I. M. naveo da njemu pripada dio prizemlja koji je
zapadno i kat predmetnog objekta, a tužitelju da pripada samo dio prizemlja s
istočne strane, dakle, da su podijelili nekretninu i u pogledu te diobe da nikada
nisu imali problema i uvijek da je svatko koristio svoje s tim da u tim objektima ne
žive jer da nisu uređeni.

7.1. Tužitelj je u činjeničnim navodima svoje tužbe naveo da je suvlasnik
čest. zem. 1461/4 K.O. N. S. te da mu pripada pravo na naknadu uporabe
njegove stvari te da su sve činjenice utvrđenje u postupku ovog suda poslovni broj
P-3354/10 u kojem je tužitelju dosuđena naknada za uporabu tuđe stvari, a
tuženik tijekom postupka ističe kako koristi stupove A i B na temelju ugovornog

10

P-2573/2018-51

odnosa s I. M., vlasnikom nekretnine na kojoj se nalaze stupovi, te da
je po pravomoćnosti presude ovog suda poslovni broj P-3354/2010 od 6.
studenog 2015. do dana podnošenja odgovora na tužbu, 5. studenog 2018.,
uklonio svu svoju opremu iz posjeda tužitelja.

7.2. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da su se tužitelj i njegov
brat I. M. podijelili 2007. na način da je tužitelju pripao prizemni objekt
(središnji prizemni dio kao definiran u vještvu vještaka L. točkama C-D-E-F-
G-C. te istočni prizemni dio definiran u vještvu vještaka L. točkama A-B-C-D-A
koji se proteže u pravcu istok-zapad) a njegovom bratu I. M., saslušanom
svjedoku u ovoj pravnoj stvari, sjeverozapadni objekt visine prizemlja i kata sa
završnim kosim krovom (u vještvu vještaka L. definiran točkama E-F-H-I-E), a
koji predmetni objekti predstavljaju zasebne cjeline sa zasebnim pristupnim
putevima, da je tuženik do 5. studenog 2018. uklonio svoju opremu sa stupa
označenog kao C u Skici vještva studeni 2020.

7.3. Iz tako utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi kako je tuženik uistinu
koristio predmetni stup oznake C i tijekom 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i do
studenog 2018., pa je upravu tužitelj kada potražuje naknadu za to razbolje
upravo na temelju utvrđenja koja proizlazi iz pravomoćne presude ovog suda
poslovni broj P- 3354/2010. Stoga, tužitelj kao izvanknjižni odnosno predmnjevani
vlasnik određenog dijela predmetne nekretnine, potražuju naknadu od tuženika,
za kojeg je ovaj sud utvrdio da nema pravne osnove korištenja posjeda tužiteljeve
nekretnine, pa je njegovo potraživanje za to razdoblje u cijelosti osnovano.
7.4. U odnosu na postavljeni zahtjev za naknadu koristi koju je tuženik
imao od nekretnine tužitelja ističe se kako je osnova takve tražbine u odredbi
članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN",
broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV).

7.5. Dakle, tužitelj bi imao pravo tražiti od nepoštenog posjednika da mu
naknadi korist koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja kao nepošteni
posjednik. U konkretnom slučaju tuženik je koristio predmetnu nekretninu
odnosno njen dio bez valjane pravne osnove kao nepošteni posjednik još od
podizanja tužbe u predmetu poslovni broj P-3354/2010, kada je tuženik saznao da
njegov posjed nije pošten pa bi, dakle, posjed tuženika bio nepošten od trenutka
kada je primio tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj P-3354/2010, s obzirom
na raniji ugovorni odnos. Kako tužitelj od tuženika potražuje isplatu utuženog
iznosa od lipnja 2013., to je valjalo obvezati tuženika upravo na naknadu od lipnja

2013., s obzirom da se presuda ovog suda poslovni broj P-3354/2010 od 6.
studenog 2015. odnosi na razdoblje od 30 mjeseci prije utuženja odnosno 28.
lipnja 2010., pri čemu je visina naknade utvrđena prema vrijednosti ugovor koju
tuženik isplaćuje svjedoku I. M., a koju tuženik nije ni sporio s obzirom na
utvrđenja iz postupka ovog suda poslovni broj P-3354/2010. Slijedom navedenog
valjalo je obvezati tuženika na isplatu iznosa od 250,00 € počev od lipnja 2013. pa
do studenog 2018.

7.6. Međutim, na tako utvrđene iznose valjalo je sukladno Zakonu o porezu
na dohodak („NN“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/11,
22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i Zakonu o porezu
na dohodak („NN“ br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20),
obračunati poreze i doprinose, jer bi tužitelj trebao platiti poreze i doprinose, a u
protivnom bi na strani tužitelja došlo do stjecanja bez osnove. Dakle, tako
dobiveni iznos predstavlja poreznu osnovicu na koju bi trebalo obračunati poreze i

11

P-2573/2018-51

doprinose sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a koji padaju na teret tužitelja i
za toliku umanjiti obvezu prema tužitelju, pa je ovaj sud tako dobivene iznose
umanjio za 12% (porezna stopa zakupa) i dobio iznos od 14.300,00 €, a tako
dobiveni iznos umanjio za trošak prireza u visini od 10% (na poreznu osnovicu od
12% dobivenih iznosa), što ukupno proizlazi 14.105,00 €, u kunskoj
protuvrijednosti, za koji iznos je valjalo tuženika obvezati prema tužitelju, što u
konačnici predstavlja mjesečnu zakupninu u iznosu od 217,00 €. Upravo tako
utvrđenu visinu ovaj sud je dosudio tužitelju, a za više zatraženu zakupninu odbio
tužbeno potraživanje.

7.7. U odnosu na potraživanje od prosinca 2018. pa do prosinca 2021. ovaj
sud je odbio kao neosnovano potraživanje jer tuženik ne korist više stup C, a što
tužitelj nije ni dokazivao, a kod utvrđenja ovog suda da bi tužitelj bio izvanknjižni
odnosno predmnjevani vlasnik određenog dijela predmetne nekretnine i to
prizemnog objekta (središnji prizemni dio kao definiran u vještvu vještaka Lelasa
točkama C-D-E-F-G-C te istočni prizemni dio definiran u vještvu vještaka Lelasa
točkama A-B-C-D-A koji se proteže u pravcu istok-zapad, iz predmeta ovog suda
poslovni broj P-3354/2010) i da se na tom dijelu ne nalaze stupovi A i B, a koje
tuženik koristi. Dakle, antenski sklop označen slovom A pričvršćen je za 'katni
objekt' na fasadu s njegove zapadne strane, te se tlocrtno nalazi 'poviše' terase
'katnog objekta', a antenski sklop označen slovom B, nalazi su u potpunosti
unutar 'katnog' objekta, pa u tom smislu ne diraju u dijelove nekretnine kojih je
vlasnik tužitelj, pa je za utuženu naknadu od prosinca 2018. do prosinca 2021.
tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

7.8. Stoga, za više zatraženu zakupninu tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Zatezna kamata dosuđena je za svaki mjesečni iznos od 217,00 € i teče
od 1.-og u mjesecu za taj mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.
9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja kazati da zastarni rok, a na
temelju odredbe članka 165. stavka 3. ZV-a, za vlasnikovo traženje zastarijeva u
roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Kako je ovaj sud utvrdio da je
tuženik bio u posjedu tužiteljeve nekretnine sve do studenog 2018., to je
nedvojbeno da zastarni rok za potraživanja od lipnja 2013. pa nadalje, počeo teći
tek od studenog 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari zaprimljena 21. svibnja

2018. to je neupitno da je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

10. Također, tuženikov prigovor presuđene stvari je neosnovan. Naime,
tuženik se poziva da je o ovom zahtjevu odlučeno u predmetu ovog suda poslovni
broj P-3354/2010, što iz provedenoga dokaznog postupka ne proizlazi, pa je i taj
prigovor paušalan i neosnovan.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
12. Na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni
tijek postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odlučio da svaka
stranka snosi svoje troškove, poradi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke
ove presude.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. studenog 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

v.r.

12

P-2573/2018-51

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti
žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
županijskom sudu a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis