1

Poslovni broj: 24 Pr-12/2022-6

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-12/2022-6

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz V., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. Dž., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika R. d.o.o. V., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz O. d. R. i k. iz S. B., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave 6. listopada 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. Dž., odvjetnika iz S. B. i punomoćnice tuženika M. K., odvjetnice iz O. d. R. i k. iz S. B., a u nenazočnosti tužitelja, 4. studenog 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I  Utvrđuje se da Odluka tuženika R. d.o.o. za p., k. g. i p. p., V., OIB:…, o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju  I. G. iz V., OIB:…, od 29. studenog 2017. nije dopuštena, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

              II Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja I. G. iz V., OIB:… i tuženika R. d.o.o. V., OIB:…, dana 30. prosinca 2016. sudski se raskida s danom 12. ožujka 2019.

 

              III Nalaže se tuženiku R. d.o.o. V., OIB:…, da tužitelju I. G. iz V., OIB:…, na ime bruto plaće isplati ukupan iznos od 62.383,43 kuna / 8.269,83 eura[1] (slovima: šezdeset dvije tisuće tristo osamdeset tri kune i četrdeset tri lipe/ osam tisuća dvjesto šezdeset devet eura i osamdeset tri centa), uvećan za zakonske zatezne kamate, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima plaće, koje teku na svaki pojedini iznos plaće od dospijeća, kako slijedi:

 

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. siječnja 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. veljače 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. ožujka 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. travnja 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. svibnja 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. lipnja 2018. do isplate

-          na iznos od 4.060,32 kn od 16. srpnja 2018. do isplate

-          na iznos od 4.060,32 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate

-          na iznos od 4.060,32 kn od 16. rujna 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. listopada 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. studenog 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. prosinca 2018. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. siječnja 2019. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. veljače 2019. do isplate

-          na iznos od  4.060,32 kn od 16. ožujka 2019. do isplate

-          na iznos od  1.624,13 kn od 16. travnja 2019. do isplate

 

do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima,  u roku od 8 dana.

 

              IV Nalaže se tuženiku R. d.o.o. V., OIB:…, da tužitelju I. G. iz V., OIB:…, na ime naknade štete isplati iznos od  12.180,00 kuna /1.614,64 eura[2] (slovima: dvanaest tisuća sto osamdeset kuna i nula lipa / tisuću šesto četrnaest eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (4. studeni 2022.) do isplate, po stopi zatezne kamate koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku od  8 dana.

 

              V Nalaže se tuženiku R. d.o.o. V., OIB:…, da tužitelju I. G. iz V., OIB:…, naknadi parnični trošak u iznosu od 10.250,00 kn / 1.360,41 eura[3] (slovima: deset tisuća dvjesto pedeset kuna i nula lipa / tisuću tristo šezdeset eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja ( 4. studeni 2022.) do isplate, u roku od 8  dana.

 

              VI  Odbija se tužitelj              I. G. iz V., OIB:…, sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđene naknade plaće.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, naknade štete i isplate plaće.

 

              2. U tužbi navodi  da je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca  2016. do 30. studenog 2017. Radio je na poslovima fizičkog radnika. Dana 29. studenog 2017. usmeno je obaviješten da je dobio otkaz, a pisana odluka dostavljena mu je nekoliko dana kasnije na kućnu adresu. Protiv odluke o izvanrednom otkazu tužitelj je pravovremeno 11. prosinca  2017. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.  Tužitelj smatra da je izvanredni otkaz ugovora o radu  nedopušten jer nisu postojali opravdani razlozi za otkaz, niti je prilikom otkazivanja ugovora o radu provedena zakonom predviđena procedura, odnosno radniku nije omogućeno da iznese svoju obranu, a ne postoje okolnosti  zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to ne učini. Također sama odluka je proturječna jer se navodi da se tužitelju uručuje izvanredni otkaz, a u obrazloženju je navedeno da mu je ugovor otkazan zbog skrivljenog ponašanja.  Kao razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu navodi se da je tužitelj 29. studenog 2017. odbio izvršiti radni zadatak na način da je ostao u D. A. dok su ostali radnici otišli na drugo mjesto obavljanja radova.  Navedena tvrdnja nije točna.  Tužitelj se s grupom radnika nalazio u privatnom dvorištu postavljajući dekorativne kocke. Ostali radnici su bez znanja tužitelja napustili "bauštelu", a tužitelj to uopće nije primijetio već je samo završavao svoj posao. Naknadno se javio svom šefu.  S obzirom da su odnosi između tužitelja i tuženika sada poremećeni tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, pa predlaže da sud kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan zaključenja glavne rasprave. Potražuje isplatu naknade plaća za period od donošenja odluke o izvanrednom otkazu do dana sudskog raskida. Na ime naknade štete potražuje tri prosječne bruto plaće, odnosno iznos od 11.454,54 kune.

 

              Podneskom od 13. lipnja 2018. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te  je uređenim tužbenim zahtjevom ostao kod zahtjeva da sud utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, kao i da odredi sudski raskid ugovora o radu.  Na ime naknade plaća za period od dana izvanrednog otkaza ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu potražuje ukupan iznos od 24.361,92 kune, dok na ime naknade štete potražuje iznos od  12.180,96 kuna.

 

              3.Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi.

 

4. Tuženik navodi  da nije sporno da je tužitelju, kao radniku tuženika, ugovor o radu prestao Odlukom o izvanrednom  otkazu ugovora o radu od 29. studenog 2017.  Netočno je da je tužitelj usmeno obaviješten da je dobio otkaz.  Izvanredni otkaz sačinjen je 29. studenog 2017., a dana  30. studenog 2017. tužitelj je pozvan da preuzme otkaz ugovora o radu kojom prilikom je odbio potpisati primitak odluke, iako je odluku preuzeo.  Tog istog dana, 30. listopada 2017. tužitelj je odjavljen sa mirovinskog osiguranja. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj nastoji, kako se navodi u odgovoru na tužbu, minorizirati  povredu radne obveze koju je počinio.  Odbijanje i proizvoljno neslaganje sa odlukama i zadacima  koje je tuženik dao tužitelju predstavlja grubo kršenje obveza iz radnog odnosa.  Netočni su i navodi da tužitelju nije pružena mogućnost obrane. Tužitelju ovo nije bio prvi prijestup, ali je sve do odbijanja izvršenja radnih zadataka koje se dogodilo u D. A. tuženik prijestupe tužitelja tolerirao i usmeno ga opominjao. Kod svakog sličnog prijestupa tužitelj je pozvan da se izjasni. Tuženik smatra kako je tužitelj odbijanjem izvršenja radnog zadatka nanio štetu ugledu tuženika i postupio protivno odredbama ugovora o radu i Zakona o radu.   Tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te je  nastavak radnog odnosa bio nemoguć. Štoviše, tuženik je pretrpio štetu jer tužitelj nije obavio zadatak koji mu je zadan, te je njegov dio posla morao odraditi netko drugi. Kontinuirano odbijanje obavljanja radnih zadataka predstavlja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Povreda radnog odnosa koja se dogodila  29. studenog 2017. i samostalno predstavlja takvu povredu zbog koje se može izreći izvanredni otkaz ugovora o radu. Zbog svega naprijed navedenog tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi.

 

5. Presudom ovoga suda poslovni broj 6 Pr-1/2018-11 od 10. srpnja 2018. odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom, a navedena presuda potvrđena je u odluci o glavnoj stvari, a preinačena u odluci o troškovima postupka, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj : Gž R-815/2018-2 od 17. siječnja 2019.

Protiv odluke Županijskog suda u Splitu, tužitelj je uložio reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj : Rev- 2394/2019-3 od 28. rujna 2021. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-815/2018-2 od 17. siječnja 2019. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. Tužitelj je podneskom od 27. rujna 2022. predložio sudski raskid ugovora o radu s danom 12. ožujka 2019. te na ime isplate naknade plaće za period od donošenja odluke o izvanrednom otkazu pa do trenutka zaposlenja kod novog poslodavca  ukupni iznos od 62.383,43 kn s obzirom da se zaposlio kod novog poslodavca C. I., 13. ožujka 2019.

 

7. Nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca  2016.  kojim ugovorom se obvezao za poslodavca obavljati poslove po naređenju poslodavca (iskop rake, prikupljanje smeća, košnja).  Nesporno je i da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od  29. studenog 2017.  kao i da je odluku o otkazu ugovora o radu  tužitelj zaprimio prvi slijedeći radni dan, ali da je odbio potpisati prijem odluke.

Nesporno je i da je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava 11. prosinca  2017., na koji tuženik nije odgovorio, što znači da je tužba u ovom predmetu podnesena u zakonskom roku iz članka 133 Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14. i 127/17., dalje ZR).

              8. Sporna je dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a posljedično i datum sudskog raskida ugovora o radu.

 

9. U provedenom dokaznom postupku pročitan je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12. srpnja 2016., Ugovor o radu od 30. prosinca 2016, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. studenog 2017., žalba o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. prosinca 2017., prijava o prestanku osiguranja od 30. studenog 2017., preslika sms poruka,  potvrde HZMO, obračunske liste plaća. U suglasnosti stranaka nisu ponovno saslušavani svjedoci N. G., M. A., tužitelj,  te zakonski zastupnik tuženika J. A., pa je sud njihove iskaze pročitao na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. listopada 2022.

 

10. Analizirajući svaki dokaz zasebno i sve dokaza zajedno u uzajamnoj i logičnoj svezi,  sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan izuzev u neznatnom dijelu sporednog akcesornog potraživanja, koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima razlike plaće.

 

              11. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je bio zaposlen kod tuženika od srpnja 2016. prvo na određeno, a potom od prosinca  2016. na neodređeno vrijeme. Radio je na različitim poslovima i to: iskopima rake, pogrebnim poslovima, košenju, građevinskim radovima i slično. U D.. A. (tužitelj se ne sjeća koji je dan bio) u jednom dvorištu su radili na radovima slaganja betonskih kocki.  Kada su gotovo sve složili,  vlasnica  nije bila zadovoljna,  zbog čega su sve kocke morali povaditi i početi ponovno slagati. Ostalo im je otprilike, još pola kvadrata  i netko od radnika tuženika je rekao da se mora ići na sahranu. U dvorištu su radili radnici tuženika i to D., P., I., Z. i još jedan radnik koji se prezivao P..  Bilo je i drugih radnika  koji su radili u istom dvorištu, ali su bili zaposleni u drugoj firmi koja je radila neke druge poslove neovisno o poslovima koje je obavljao tuženik. Tužitelj navodi da im je on odgovorio da se treba završiti posao, okrenuo se, a jedan od radnika iz druge firme mu je rekao "G., oni odoše".  Tužitelj dalje navodi da su oni sjeli u kombi i otišli, a on je ostao raditi. Nazvao je sina  zakonskog zastupnika M., te mu  rekao da su oni otišli (ostali radnici tuženika koji su radili u dvorištu u D. A.), a njega ostavili na što da mu je M.  rekao da će nazvati D.. D. je radnik tuženika, ali on tada nije bio u dvorištu. Nakon toga više mu se nisu javljali niti M., niti D.. Poslao je D. sms poruku i pitao ga treba li on ići na sahranu, a D. mu nije odgovorio na poruku.

Kada je vlasnica kuće došla s posla, negdje oko 15,00 sati, ona ga je odvezla kući. Tužitelj misli da se sve to događalo petkom.

              U ponedjeljak je došao redovno na posao, a gazda je prošao kraj njega i šapnuo mu da dođe u kancelariju. U kancelariji mu je gazda  dao papir, rekao mu da ga potpiše i da ima sva prava. Tužitelj je uzeo taj papir rekavši da ga mora proučiti i otišao kući. Iznenadio se kada je vidio da se radi o izvanrednom otkazu. Ističe da nikada nije stvarao nikakve probleme, a niti tuženik prema njemu nije bio nekorektan, a nije bilo niti nikakvih primjedbi na njegov rad. Tužitelj je zamjerao tuženiku činjenicu da se puno radilo, a da su bili malo plaćeni, međutim te primjedbe nije iznosio, već je šutio i radio. Nikada nije odbio izvršiti bilo koji radni zadatak.

              Tužitelj nadalje navodi da nikada nije dobio nikakvo pisano upozorenje od strane poslodavca vezano uz izvršavanje radnih zadataka, odnosno da općenito nije dobio nikakvo upozorenje.

              Radio je subotom i nedjeljom kada je bila njegova smjena, odnosno kada se to od njega zahtijevalo, a ne zna da li je bio plaćen za taj rad.

              U trenutku kada su ostali radnici ušli u kombi i otišli tužitelj iskazuje da je bio okrenut leđima i radio, a da je bio u korektnim odnosima s ostalim radnicima koji su s njim radili u dvorištu u D. A..

              Niti gazda niti njegov sin M. da se nisu žalili na njegov rad niti ga upozoravali da ne izvršava uredno svoje radne zadatke.

              Na radilištu u P. on i radnik P. su radili na iskopavanju starog temelja, kojom prilikom se pokvario mali bager i on je o otme izvijestio gazdu, na što je gazda rekao da nije pokvaren bager nego ljudi. To je tužitelja povrijedilo jer se osjetio prozvanim i malo je podigao ton i rekao gazdi da on to ne može trpjeti.

              U par navrata je rekao gazdi s kojim se stvarima nije slagao, kao na primjer kada su bili na jednoj sahrani u K. gdje je rečeno da se pokojnika iznese pola sata prije sahrane, međutim pokojnik da je iznesen dva sata prije sahrane. Rekao je gazdi da na jednoj sahrani u K., raka nije bila dobro iskopana, pa da skoro lijes nije stao u raku. Na sve što je on rekao gazdi, razda je odgovarao „riješit ćemo“.

 

              12. Zakonski zastupnik tuženika J. A. je iskazao da se tuženik bavi poslovima u komunalnom gospodarstvu, građevinskim poslovima, te poslovima vezanim uz pogrebničku djelatnost. Tužitelj da je od samog početka rada bio nezadovoljan jer je imao nepovjerenje prema ostalim radnim kolegama i smatrao je da mu netko nešto podmješta. Jedan od prvih sukoba između njega i jednog od radnih kolega, konkretno B. U. bio je na jednom radilištu u P., gdje  je u jednom trenutku tužitelj planuo, počeo psovati i bacati alat. To je bilo u ljeto 2017. Nakon tog incidenta praktički je rekao tužitelju, ali usmeno, da je dobio otkaz zbog takvog ponašanja. Tužitelj se međutim, slijedeći dan pojavio na poslu, a zakonski zastupnik je prešao je preko onoga što mu je usmeno rekao, te ga je ostavio da radi, budući da  odluku o otkazu nije bio ni napisao. Problemi sa tužiteljem su se međutim nastavili.

Jedna od djelatnosti tuženika je pogrebnička djelatnost. Vrijeme i termine sahrane određuje obitelj u dogovoru sa svećenikom. Tuženik dogovorene termine mora pratiti i tome se prilagođavati. S  obzirom na to, često se događa da sve svoje poslove radnici tuženika moraju ostaviti, obaviti sahranu i onda se eventualno vratiti na poslove koje su započeli.  Isto tako sahrane su morali odrađivati subotom i nedjeljom ako je to bilo nužno i ako se to od njih  zahtijevalo. Tužitelj je odbijao raditi sahrane nedjeljom. Zakonski zastupnik je  to prihvatio, ali ostali radnici su se bunili, međutim, zakonski zastupnik im je objasnio da je tužitelj ipak stariji, zbog čega su oni to nevoljko, ipak prihvatili. Nakon nekog vremena odbio je raditi i sahrane subotom.

Što se tiče konkretnog događaja povodom kojeg je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zakonski zastupnik navodi da se taj dan radilo u jednom privatnom dvorištu u D. A. te da se i prije početka posla, znalo se da se taj posao mora prekinuti u određenom trenutku, jer se mora ići na sahranu.  Koliko je on obaviješten, tužitelj je odbio ići na sahranu, zbog čega su ostali radnici otišli bez njega, a on je ostao u tom dvorištu. Misli da je taj dan bio petak.

U ponedjeljak, kada su svi radnici bili u dvorištu, gdje su se inače skupljali i gdje se određivalo što će se i gdje raditi, zakonski zastupnik  je došavši na posao, sve uredno pozdravio, prišao tužitelju i  tiho mu rekao, da drugi ne čuju, da dođe u kancelariju.  Tada mu je rekao da tako više ne može, te s obzirom da je odluku o otkazu napisao, istu mu je uručio i rekao mu da ima sva svoja radnička prava. On je primjerak odluke uzeo i otišao, a tuženik  mu je  odluku dostavio i  putem pošte.

Zakonski zastupnik ističe da je tužitelj bio pun nepovjerenja prema ostalim radnicima i da se znalo dogoditi da svi idu kombijem, a tužitelj svojim automobilom, jer ne vjeruje radniku koji vozi. Tužitelj da je dobio otkaz u D. A., a da su se problemi već „akumulirali“. Nije pismeno upozorio tužitelja na njegove propuste u obavljanju radnih zadataka, a da je prilikom uručivanja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju rekao da ima svoja radnička prava i da je pod tim podrazumijevao da mu je omogućio da iznese svoju obranu.

Posebno upitan, zakonski zastupnik je iskazao da je tužitelj dobio ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer je u njega vjerovao kao radnika, i da nije imao primjedbi na sam njegov rad. Problemi su bili tužiteljev odnos prema drugim zaposlenicima i njegov odnos prema radu.

Posebno upitan zakonski zastupnik je iskazao da je tužitelj znao predlagati kako unaprijediti nekakve poslove, međutim da tužitelj nije znao pozadinu cijele situacije, jer određene situacije ne određuje tuženik kao tvrtka, pa tako na primjer tuženik nekada u danu ima jednu, nekada ni jednu , a nekada i više sahrana, pa je nužno obaviti preraspodjele ljudi i određene radne zadatke napustiti, radi obavljanja sahrane.

U većini tih situacija, tužitelj je znao nešto predložiti, međutim, kada mu se obrazloži, znao je i prihvaćati situaciju, i odraditi radne zadatke. Ponekad i nije bilo tako, kao na primjer u P. kada je došlo do incidenta jer su vlasnici bili dosta zahtjevni i nisu bili zadovoljni sa tim kako su stavljeni rubnjaci, zbog čega su radnici morali stavljati rubnjake više puta, što se tužitelju nije svidjelo, pa je planuo, počeo psovati i bacati alat, a što je bilo neprimjereno.

 

12. Tužitelj je stavio primjedbu na dio iskaza zakonskog zastupnika na događanja u P. jer da je bio problem što poslodavac nije dobro izvršio mjerenja, pa se moralo nekoliko puta ponavljati izvršavanje tog radnog zadatka te da nije bacao alat i da ga sve to psihički ubija. Iznio je i primjedbu da su netočni navodi da nije radio subotom i nedjeljom, te da je radio kada je bila njegova smjena.

 

13. N. G., supruga tužitelja, saslušana kao svjedok je iskazala da je taj dan, kada je radio u D. A., tužitelj došao kući oko 17 sati i da ga je dovezla žena, vlasnica kuće u kojoj su radili. Tužitelj joj je tada rekao da su se drugi radnici pokupili i otišli, a njega ostavili. Ističe da je bio sumnjičav kao da je predosjećao da će dobiti otkaz. Svjedokinja je iskazala da je tužitelj uvijek išao sa voljom na posao, ali da je bio nezadovoljan ponašanjem prema njemu, i to ponašanjem gazde, ali i drugih radnika. Čula je za situaciju u P. i da su se tužitelj i gazda porječkali, a koliko joj je tužitelj ispričao to je bilo zato što ga je gazda omalovažavao. Istaknula je da je njen suprug, radio subotom i nedjeljom kada mu je bila smjena.

 

14. Svjedok M. A., sin zakonskog zastupnika tuženika je iskazao da je zaposlenik tuženika i da radi u uredu. Zna za par situacija  u kojima je bilo problema sa tužiteljem.  Zna za situaciju kada tužitelj nije htio raditi sa jednim radnikom, ne zna iz kojeg razloga ali je zbog toga napravljen drugi raspored radnika.  Bio je nazočan na radilištu u P. kada se  rušila jedna ograda. Tužitelj je  bacio lopatu, vikao da on više neće raditi, da on ne živi od R. i jednostavno je otišao (napustio  radno mjesto). On osobno da je bio za to da se tužitelja više ne primi na posao, međutim, kada se tuženik preko toga prešao i tužitelj je nastavio raditi.

 

Svjedok nema neposrednih saznanja što se točno dogodilo u D. A. Samo po priči zna da su radnici otišli na sahranu, a da tužitelj nije išao s njima. Ističe da taj dan uopće nije kontaktirao sa tužiteljem. Dopušta mogućnost da ga je možda tužitelj zvao na telefon, ali zna da se na telefon nije javljao, odnosno zna da taj dan nije pričao sa tužiteljem.

 

15. Tužitelj je prigovorio iskazu saslušanog svjedoka u odnosu da nije razgovarao sa tužiteljem, jer da ga je tužitelj nazvao, rekao mu da će završiti ovih pola kvadrata i pitao ga može li koga poslati po njega.

 

16. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. studenog 2017. tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika osobito teškom povredom iz radnog odnosa. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je dana 29. studenog 2017 tužitelj odbio izvršiti zadatak u skladu s ugovorom o radu.  29. studenog 2017. nakon dovršetka radova u mjestu D. A., po nalogu poslodavca svi radnici su otišli na drugo mjesto obavljati radove, ali je tužitelj to odbio i ostao u D. A. Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu je prethodilo više upozorenja i opomena od strane poslodavca jer je ovakvo ponašanje radnika postalo učestalo. Dakle, radnik je prethodno napravio više sličnih povreda radnih odnosa gdje je odbijao raditi po uputama poslodavca, odnosno radio je na onim poslovima koji njemu „odgovaraju“. Dužan je štiti ugled poslodavca i brinuti se na interese poslodavca, a koji interesi obuhvaćaju i pravovremeno obavljanje ugovorenih poslova.  Grubim kršenjem obveze iz radnog odnosa ima se smatrati svako odbijanje izvršavanja zadataka  bez valjanog opravdanja ili obrazloženja.

 

17. Iz potvrde HZMO od 23. rujna 2022. proizlazi da se tužitelj zaposlio 13. ožujka 2019. kod poslodavca I. C.

 

18.              Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

19.              Sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

20.              Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

21.              Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj 29. studenog 2017.  odbio izvršiti zadatak sukladno ugovoru o radu jer je kao član skupine radnika, nakon dovršetka radova u mjestu D. A., odbio, po nalogu poslodavca, otići na drugo mjesto rada s ostalim radnicima te da je toj odluci prethodilo više upozorenja i opomena od strane poslodavca jer je takvo ponašanje radnika, odnosno tužitelja postalo učestalo. Dakle, da je tužitelj prethodno napravio više sličnih povreda radnih odnosa gdje je odbijao raditi po uputama poslodavca, odnosno da je radio na onim poslovima koji njemu "odgovaraju".

 

22.              Nesporno je, da su radnici tuženika, između ostalih i tužitelj, dana 29. studenog 2017. u D. A., u dvorištu obiteljske kuće, postavljali betonske kocke i da su tog istog dana, radnici morali obaviti i sahranu.

 

23.              Navod iz Odluke o izvanrednom otkazu, da je tužitelj "nakon dovršetka radova u mjestu D. A." odbio otići na drugo mjesto rada s ostalim radnicima ( obaviti sahranu) je u suprotnosti s iskazom tužitelja koji navodi: " Bilo nam je ostalo otprilike, još pola kvadrata  i netko od radnika tuženika je rekao da se mora ići na sahranu... kada sam ja rekao da trebamo završiti, i dok sam se samo okrenuo,  taj jedan od radnika iz druge firme je rekao: "G., oni odoše", …..mogu reći da sam bio okrenut leđima i radio sam, kada su svi ostali ušli u kombi i otišli."

 

              Ovakav iskaz tužitelja, tuženik nije osporio, a nije niti predložio dokaze kojima bi osporio navode tužitelja pa ga sud smatra istinitim.

 

              O ponašanju tužitelja i o eventualnom odbijanju radne obveze u D. A., nitko od predloženih i saslušanih svjedoka, pa niti zakonski zastupnik tuženika, nema neposrednih saznanja:

 

-zakonski zastupnik tuženika: "Koliko sam ja obaviješten, tužitelj je odbio ići na sahranu, zbog čega su ostali radnici sjeli i otišli, a tužitelj je ostao u tom dvorištu."

- svjedok M. A.: "Što se točno dogodilo u D. A., nemam saznanja, znam samo po priči."

- svjedokinja N. G.: "Tada mi je rekao da su se drugi radnici pokupili i otišli, i njega ostavili".

 

Neposredna saznanja o ponašanju tužitelja kritičnog dana imaju samo radnici koji su s tužiteljem radili u D. A.

S obzirom da tuženik nije dokazao, a niti predložio dokaze, sud nije bio u mogućnosti utvrditi je li tužitelj imao namjeru, samo odgoditi odlazak na sahranu, i završiti posao u D. A., s obzirom da je ostalo vrlo malo posla, "oko pola kvadrata", je li došlo do greške u komunikaciji i shvaćanju izrečenog između ostalih radnika i tužitelja, ili je tužitelj doista odbio otići na sahranu i izvršiti radnu obvezu zbog koje bi teško narušio ugled poslodavca, jer nije primjereno da zakazani ukop kasni ili da nedostaje radnika zaduženih za ukop.

 

24.              Navod iz Odluke o izvanrednom otkazu o radu da je predmetnoj odluci prethodilo više upozorenja i opomena od strane poslodavca, jer je ovakvo ponašanje radnika postalo učestalo, i da je radnik prethodno napravio više sličnih povreda radnih odnosa gdje je odbijao raditi po uputama poslodavca, odnosno da je radio na onim poslovima koji njemu "odgovaraju" je u suprotnosti s iskazom tužitelja, a djelomično i s iskazom zakonskog zastupnika tuženika.

              Tužitelj na navedene okolnosti navodi: "Nisam nikada dobio nikakvo pisano upozorenje od strane poslodavca vezano uz izvršavanje radnih zadataka, odnosno općenito nisam dobio nikakvo upozorenje….mogu reći da se ni gazda ni njegov sin, niti D., koji inače radi u kancelariji, nisu žalili, niti su me upozoravali da ja ne bih uredno izvršavao svoje radne zadatke".

              Zakonski zastupnik tuženika navodi da je tužitelj dobio ugovor o radu na neodređeno vrijeme "jer je u njega vjerovao kao radnika, i nije imao primjedbi na sam njegov rad. Problemi su bili tužiteljev odnos prema drugim zaposlenicima i njegov odnos prema radu. …. U većini radnih situacija da je tužitelj znao nešto predložiti, međutim, kada mu se obrazloži, znao je i prihvaćati situacije, i odraditi radne zadatke“.

              Niti na ove okolnosti tuženik nije predložio dokaze kojima bi potvrdio da je radnik ranije kršio radne obveze na što je upozoravan i što je kulminiralo odbijanjem odlaska na sahranu i dovelo do Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kako to tuženik navodi u odluci o otkazu.

 

25.              U konačnici, čak i da je tužitelj dokazao ranije kršenje radnih obveza i opominjanje tužitelja o tome, isto ne može biti temelj za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, već  eventualno osnova za redovit otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika iz čl. 115 Zakona o radu.

 

26.              Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku,  je najteža sankcija za povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je zakonodavac, sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, nametnuo obvezu poslodavcu, da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

27.              Neprihvatljiva je tvrdnja tuženika da je tužitelju omogućio iznošenje obrane kada mu je prilikom uručivanja odluke o otkazu rekao da „ima sva svoja radnička prava“, jer zakon predviđa iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu, a ne, kako to tumači tuženik, po uručenju odluke o otkazu ugovora o radu. Iznositi obranu nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, u konačnici, bi bilo sasvim besmisleno.

 

28.              Sud nije utvrdio niti postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja omogući tužitelju iznošenje obrane. Upravo suprotno. Iz  izjave zakonskog zastupnika: "Koliko sam ja obaviješten, tužitelj je odbio ići na sahranu…" već proizlazi da se zakonski zastupnik na neki način "ograđuje" od pogrešnog obavještavanja i da je zbog toga, svakako postojala obveza tuženika omogućiti tužitelju iznošenje obrane, a samim time  sa sigurnošću, a ne po obavijesti, utvrditi povredu radne obveze tužitelja.

 

29.              Saslušani svjedoci M. A., sin zakonskog zastupnika tuženika i N. G., supruga tužitelja, nemaju saznanja o događanjima u D. A., pa njihovi iskazi nisu relevantni za utvrđivanje je li tužitelj počinio tešku povredu radne obveze ili ne, i  je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena ili nije.

 

30.              Sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama Zakona o radu, da bi u konkretnom predmetu, izvanredni otkaz ugovora o radu bio zakonit i dopušten, tuženik je  morao dokazati da je tužitelj počinio  takvu tešku povredu  radne obveze koja upravo zbog svoje težine opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu, odnosno, tuženik je morao  dokazati, postojanje nekih drugih važnih činjenica, zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

31.              Nesporna je činjenica  da tužitelj nije otišao na sahranu, međutim, ta činjenica,  nije dovoljan dokaz da je tužitelj odbio otići na sahranu i postupiti po nalogu tuženika.

Da bi Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila dopuštena i zakonita, povreda radne obveze  mora biti nedvojbeno dokazana, a težina povrede takva da opravdava  trenutni prestanak radnog odnosa.             

 

32.              S obzirom da tuženik, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao, a samim time, niti sud utvrdio, osobito tešku povredu radne obveze tužitelja, pa čak niti samo povredu radne obveze, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju  nije dopuštena, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

33.  Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. i 5. ZR, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Ako ovim zakonom ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u posljednja tri mjeseca.

              Prema isplatnim listama plaća za rujan, listopad i studeni 2017., odnosno isplatnim listama plaća isplaćenim tužitelju u posljednja tri mjeseca, visina prosječne plaće iznosi 4.060,32 kn.

 

34.              Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, a sukladno odredbi  članka 92. stavak 3. ZR plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zbog čega kamata na mjesečne iznose razlike plaće teče od šesnaestog u mjesecu. 

 

35.              Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbama Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.), zbog čega je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima razlike plaće.

 

36.              Sukladno odredbi čl. 125. st.1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

37.              S obzirom da su kumulativno ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, odnosno da je sud utvrdio nedopuštenost otkaza, da je tužitelj postavio zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i da je izjavio da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, sud je usvojio tužiteljev zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu bez preispitivanjem kakvih daljnjih okolnosti.

 

38.              Uvažavajući sve okolnosti slučaja, sud je kao dan prestanka radnog odnosa utvrdio 12. ožujka 2019. s obzirom da se tužitelj zaposlio kod novog poslodavca 13. ožujka 2019.

 

39.              Tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 12.180,00 kn, a koji iznos predstavlja tri plaće tužitelja pa mu je sud taj iznos i dosudio kao najmanji iznos naknade štete koji se može dosuditi radniku u slučaju sudskog raskida ugovora o radu na prijedlog radnika.

 

40.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  čl.  154. st. 5. i  čl.  155. st. 1. ZPP-a. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (odbijanje zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na  iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima), sud je odlučio da mu tuženik sukladno odredbi čl.  154. st. 5. ZPP-a nadoknadi sve troškove.

 

Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora,  te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarife).

 

41.              Trošak tužitelja koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na pripremnom ročištu održanom  15. ožujka 2018. koje nije dovršeno  u iznosu od 500,00 kn po tbr.. 9/2 Tarife umjesto zatraženog iznosa od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištima održanim 9. svibnja 2018. i 14. lipnja 2018. na kojima su se izvodili dokazi po tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn po ročištu,  te trošak  podneska od 17. svibnja 2018., u iznosu od 1.000,00 kn po  tbr. 8/1 Tarife. Tužitelju je dosuđen i trošak  ročišta za objavu presude Pr-1/2018, po tbr. 9/3 Tarife u iznosu od 500,00 kn. tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe od 17. srpnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn po tbr. 10/1 Tarife, kao i trošak revizije u iznosu od 1.500,00 kn po tbr. 10/6 Tarife. Ovi troškovi su nastali tužitelju u postupku poslovni broj Pr-1/18.

Tužitelju je priznat i trošak podneska od 27. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn po tbr. 8/1 Tarife, te trošak ročišta održanog 6. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kn po tbr. 9/1 Tarife i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kn po tbr. 9/3 Tarife. Ovi troškovi su nastali tužitelju u postupku Pr-12/2022.

 

Dakle, ukupno dosuđen trošak tužitelju iznosi 10.250,00 kn.

 

42.              Paricijski rok u radnim sporovima pokrenutim prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 8 dana.

 

43.              Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu,  4. studenog 2022.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

DN-a:

1. T. Dž., odvjetnik iz S. B.

2. M. K., odvjetnica iz S. B.

3. Porezna uprava S.B., nakon pravomoćnosti