Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                       Poslovni broj: 8. Pn-46/2022-6

 

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

          Industrijska cesta 15, Sesvete

 

                                                                                                       Poslovni broj: 8. Pn-46/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                     

              Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos u pravnoj stvari prvo tužitelja-protutuženika I. V. P. iz R., OIB:... i drugo tužiteljice-protutuženice L. G. P., iz R., OIB:..., oboje zastupani po B. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika-protutužitelja A. O. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz O. d. G. & p. iz Z., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 04. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              " 1. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB:..., prvotužitelju P. I. V. iz R., OIB: ... s naslova naknade štete isplatiti iznos od 74.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 5.5.2015.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31.7.2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              2. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB:..., drugotužiteljici P. G. L. iz R., OIB: ..., s naslova naknade štete isplatiti iznos od 20.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 5.5.2015.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31.7.2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

II.              Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "1. Nalaže se tužitelju/protutuženiku I. V. P., OIB..., R. isplatiti tuženiku/protutužitelju A. o. d.d., iz Z., OIB... iznos od 96.518,97 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 08.03.2022. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana

              2.Nalaže se tužitelju/protutuženiku G. L. P. OIB..., R. isplatiti tuženiku/protutužitelju A. o. d.d., iz Z., OIB... iznos od 28.118,82 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 08.03.2022. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana

              3. Nalaže se tužiteljima/protutuženicima I. V. P., OIB..., R. i G. L. P. OIB..., Stranica 3 od 36 R. isplatiti tuženiku/protutužitelju A. o. d.d., iz Z., OIB... iznos od 25.704,47 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 08.03.2022. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

 

IV.              Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              U konkretnom predmetu, ranijom djelomično pravomoćnom prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama  posl. br. Pn-1779/2015-42 od  21. srpnja 2017. odlučeno je:

              "I. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. iz Z., isplatiti I. tužitelju I. V. P. (OIB: ...) iz R., iznos od 109.190,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 5. svibnja 2015. do dana do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              II. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. iz Z., isplatiti II. tužiteljici L. G. P. (OIB: ...) iz R., iznos od 43.360,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 5. svibnja 2015. do dana do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. iz Z., isplatiti III. tužitelju mldb. D. G. P. (OIB: ...) iz R., iznos od 5.250,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 5. svibnja 2015. do dana do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              IV. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. iz Z., isplatiti IV. tužitelju L. M. B. (OIB: ...) iz R., iznos od 36.460,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 5. svibnja 2015. do dana do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I. tužitelja I. V. P. za isplatu  iznos od 3.845,00 kuna kao razlike od ukupno zatraženog iznosa od 113.035,00 kuna do dosuđenog iznosa pod točkom I izreke ove presude kao neosnovan.

              VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva II. tužiteljice L. G. P. za isplatu  iznosa od 640,00 kuna kao razlike od ukupno zatraženog iznosa od 44.000,00 kuna do dosuđenog iznosa pod točkom II. izreke ove presude kao neosnovan.

              VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva III. tužitelja mldb. D. G. P. za isplatu iznosa od 750,00 kuna kao razlike od ukupno zatraženog iznosa od 6.000,00 kuna do dosuđenog iznosa pod točkom III. izreke ove presude kao neosnovan.

              VIII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva IV. tužitelja L. M. B. za isplatu iznosa od 7.540,00 kuna kao razlike od ukupno zatraženog iznosa od 44.000,00 kuna do dosuđenog iznosa pod točkom IV. izreke ove presude kao neosnovan.

              IX. Odbijaju se tužbeni zahtjevi I. tužitelja I. V. P., II. tužiteljice L. G. P., III. tužitelja mldb. D. G. P. i IV. tužitelja L. M. B. za platež zatezne kamate od dana 22. ožujka 2013. do dana 4.  svibnja 2015., kao neosnovani.

              X. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. iz Z., isplatiti I. tužitelju I. V. P. (OIB: ...), II. tužiteljici L. G. P. (OIB:..), III. tužitelju mldb. D. G. P. (OIB:...) iz R., i IV. tužitelju L. M. B. (OIB:...) iz R., troškove parničnog postupka u iznosu od 34.808,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              XI. Odbija se zahtjev tuženika J. o. d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 21.056,25 kuna kao neosnovan".

 

2.              Postupajući po žalbi tuženika, koji je pobijao predmetnu prvostupanjsku presudu preko za I. tužitelja nespornog iznosa neimovinske štete od 30.000,00 kn i tuđe pomoći i njege 4.690,00 kn, za II. tužitelja nespornog iznosa neimovinske štete od 20.000,00 kn i tuđe pomoći i njege 3.360,00 kn, za IV. tužitelja nespornog iznosa neimovinske štete od 16.000,00 kn i tuđe pomoći i njege 1.260,00 kn, te parničnog troška od 10.000,00 kn, Županijski sud u Slavonskom Brodu je presudom posl. br. Gž-1325/2017-2 od 13. studenog 2017. djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te djelomično istu prihvatio kao osnovanu i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama od 21. srpnja 2017., posl. br. Pn-1779/2015-42. u točki I. izreke presude potvrdio u pobijanom dosuđujućem dijelu: u odnosu na I. tužitelja nespornog iznosa od 30.000,00 kn na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.690,00 kn; u odnosu na II. tužitelja nespornog iznosa neimovinske štete od 20.000,00 kn i tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.360,00 kn; u odnosu na IV. tužitelja nespornog iznosa neimovinske štete od 16.000,00 kn i tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.260,00 kn; u odluci o troškovima postupka preko nespornog iznosa od 10.000,00 kn, odnosno u točki II. izreke preinačio istu u dijelu odluke o tijeku zakonskih zateznih kamata na način da zakonske zatezne kamate u odnosu na dosuđeni iznos za I. tužitelja teku od 5. svibnja 2015. na iznos neimovinske štete od 104.500,00 kn do isplate, a na iznos od 4.690,00 kn od 21. srpnja 2017. do isplate po stopi zatezne kamate kako je navedeno u izreci te u točki III. izreke presude preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate u odnosu na II. tužitelja (stavak II. izreke) na način da zatezne kamate na iznos neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 kn teku od 5. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015., a na iznos od 3.360,00 kn od 21. srpnja 2017. po stopi kao u izreci; u točki IV. izreke preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o tijeku zakonske zatezne kamate u odnosu na IV. tužitelja (stavak IV. izreke) na način da zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 35.200,00 kn teku od 5. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015., a na iznos od 1.260,00 kn po stopi kao u izreci, sve u roku od 15 dana.

 

3.              Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom I.1. izreke u dijelu odluke o neimovinskoj šteti, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 665/2018-2 od 10. studenog 2021. u točki I. izreke ukinuta presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1325/2017-2 od 13. studenoga 2017. pod točkom I.1. izreke i to u odnosu na 1. tužitelja i 2. tužiteljicu u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj Pn-1779/2015-42 od 21. srpnja 2017. za iznos neimovinske štete i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

              Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju rješenja posl. br. Rev 665/2018-2 od 10. studenog 2021. naveo kako su u konkretnom slučaju 1. i 2. tužitelj u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, podneskom od 11. svibnja 2017. preinačili tužbu, isticanjem uz postojeći (1. tužitelj uz iznos od 45.000,00 kuna koji je potraživao u tužbi i 2. tužiteljica iznos od 40.000,00 kuna koji je potraživala u tužbi) i daljnji novčani iznos (1. tužitelj daljnji iznos od 68.035,00 kuna i 2. tužiteljica daljnji iznos od 4.000,00 kuna), a što je uslijedilo nakon što je prethodni postupak bio zaključen. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, u kojima je ocjenjivao dopuštenost preinake tužbe po zaključenju prethodnog postupka, a nakon provedenog vještačenja na okolnosti utvrđivanja vrste i težine ozljeda vezano uz koje se potražuje naknada štete, izrazio pravno shvaćanje da to nije dopušteno, jer je protivno izričitoj odredbi članka 190. stavak 1. ZPP, iz čega proizlazi da je pobijana odluka suprotna postojećoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Rev-1517/18 od 22. kolovoza 2018., broj Rev-2683/19 od 25. kolovoza 2020. i dr.), pa je ocjenjeno da pitanja zbog kojih je revizija podnesena, imaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuta je presuda suda drugog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

 

4.              Županijski sud u Slavonskom Brodu je u ponovljenom postupku rješenjem posl.br. Gž-55/2022-3 od 24. veljače 2022., ispravljeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž-55/2022-3 od 16. ožujka 2022., prihvatio žalbu tuženika te je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama od 21. srpnja 2017., poslovni broj Pn-1779/2015-42 ukinuta u pobijanom dijelu u točki I. preko dosuđenog iznosa neimovinske štete od 30.000,00 kn te u dijelu točke II. izreke preko dosuđenog iznosa od 20.000,00 kn, kao i u odluci o troškovima preko nespornog iznosa od 10.000,00 kn te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. U obrazloženju predmetne presude je navedeno kako zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, pa da je žalbu tuženika valjalo prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ukinuta i drugostupanjska presuda broj Gž-1325/2017-2 od 13. studenog 2017., dakle, u odnosu na I. tužitelja i II. tužiteljicu za iznos neimovinske štete, kao i u dijelu o troškovima postupka, te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji će utvrditi ponovnom ocjenom provedenih dokaza o postavljenom tužbenom zahtjevu o ukinutom dijelu, time da u neukinutom dijelu prvostupanjska presuda, odnosno u dijelu koji je potvrđen drugostupanjskom presudom, odluka ostaje neizmijenjena.

 

5.              Postupajući po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda tužitelj su u podnesku od 08. lipnja 2022. uredili tužbu i tužbeni zahtjev. Uzevši u obzir da je drugostupanjskom odlukom glede prvotužitelja potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu neimovinske štete za iznos od 30.000,00 kn, odnosno da je ista ukinuta za iznos neimovinske štete od 74.500,00 kn (dosuđeni iznos od 104.500,00 kn od kojih se oduzima potvrđeni iznos od 30.000,00 kn) to prvotužitelj od tuženika potražuje daljnji iznos neimovinske štete od 74.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 5.5.2015.

              U odnosu na drugotužiteljicu potvrđena je prvostupanjska odluka glede neimovinske štete za iznos od 20.000,00 kn, odnosno ista je ukinuta za iznos od 20.000,00 kn (dosuđeni iznos od 40.000,00 kn od kojih se oduzima potvrđeni iznos od 20.000,00 kn) to drugotužiteljica od tuženika potražuje daljnji iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5.5.2015.

 

6.              Tuženik se u podnesku od 03. listopada 2022. očitovao na navode tužitelja iz tužbe, istaknuo prigovor zastare potraživanja po preinačenoj tužbi te je podnio protutužbu navodeći kako je po primitku prve drugostupanjske presude postupio po istoj te zajedno s kamatama i troškovima 24. siječnja 2018., isplatio prvotužitelju iznos od 96.518,97 kn., drugotužiteljici 28.118,82 kn te parnični trošak u ukupnom iznosu od 25.704,47 kn, a koje iznose tužitelji opet potražuju u nastavljenom postupku, a zbog čega je njihov zahtjev neosnovan. Naveo je kako je primitkom druge drugostupanjske presude 08. ožujka 2022., otpala osnova za navedenu isplatu te stoga tuženik podnosi protutužbu kojom potražuje da sud donese presudu kojom će naložiti tužiteljima vratiti neosnovano isplaćene iznose.

             

7.                U nastavljenom postupku glavna rasprava počela je iznova zbog izmjene raspravnog suca, a uz suglasnost stranaka, izvedeni dokazi nisu izvedeni ponovno, već su pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza.

 

8.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 8-10 spisa), pročitana je presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br K-29/13 od 25. travnja 2013. potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Kž-59/14-3 od 05. ožujka 2014.(list 11- 16 spisa), izvršen je uvid u odštetni zahtjev (list 17-18 spisa), medicinsku dokumentaciju i fotografije (list 19-91 spisa), e-mail poruku od 29. kolovoza 2013. (list 103 spisa), proveden je dokaz kombiniranim sudsko medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. J. Š. i ing. I. B. te su pročitani izrađeni nalazi i mišljenja vještaka (list 121-130 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. B. Š. i psihijatru dr. l. M. te su pročitani izrađeni nalazi i mišljenja vještaka (list 139- 155 spisa), pročitano je dopunsko očitovanje na prigovore na nalaz i mišljenje dr. B. Š. (list 187-190 spisa), pročitan je iskaz vještaka dan na ročištu za glavnu raspravu od 28. lipnja 2017. (list 196-197 spisa) te je izvršen uvid u priklopljen spis Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br K-29/13.

 

9.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan no da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu dok je protutužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

 

10.              S obzirom na stadij ovoga postupka koji je nastavljen u odnosu na prvo i drugotužitelja nespornim proizlazi kako slijedi:

- tužitelji u tužbi tvrde da su dana 21. prosinca 2012. tjelesno povrijeđeni u prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovali prvo tužitelj I. V. P. kao vozač, a drugo tužiteljica G. L. P., treće tužitelj D. G. P. i četvrto tužitelj L. M. B. kao putnici u osobnom vozilu reg. oznake ... kojim je upravljao prvo tužitelj, a koju je nezgodu skrivio vozač K. S. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake ..., koje je u vrijeme štetnog događaja osigurano kod tuženika.

- u tužbi podnesenoj protiv tuženika ovome sudu 20. travnja 2015., tužitelji su postavljenim tužbenim zahtjevom zatražili da se tuženiku naloži isplatiti im na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) vezano za pretrpljenu ozljedu od 21. prosinca 2012., umanjenu za nesporno isplaćene iznose od tuženika, 1. tužitelju iznos od 45.000,00 kuna, 2. tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama,

- tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, osporava odgovornost za štetne posljedice u vidu tjelesnih povreda tužitelja ističući da su prvo tužitelj i drugo tužiteljica isključivo odgovorni jer u vozilu nisu bili vezani sigurnosnim pojasevima odnosno da su tužitelji sami doprinijeli nastanku više štete stoga što se nisu pridržavali uputa liječnika tijekom liječenja. Spori visinu štete i zatraženi tijek zateznih kamata.

- da je na ročištu održanom 9. lipnja 2015. sud zaključio prethodni postupak,

- da su podneskom od 11. svibnja 2017., nakon što je na ročištu za glavnu raspravu provedeno vještačenje po liječnicima vještacima, a na okolnost utvrđivanja težine i obima zadobivenih ozljeda tužitelja u štetnom događaju, tužitelji preinačili tužbu zatraživši na ime naknade štete za 1. tužitelja iznos od 113.035,00 kuna, za 2. tužiteljicu iznos od 44.000,00 kuna, za 3. tužitelja iznos od 6.000,00 kuna i za 4. tužitelja iznos od 44.000,00 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama,

- da se tuženik u odnosu na 1. i 2. tužitelja, usprotivio navedenom povećanju te je istaknuo prigovor zastare

 

11.              Uvažavajući u cijelosti pravna stajališta i ocjenu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesena u revizijskoj odluci posl. br. Rev 665/2018-2 od 10. studenog 2021. za istaknuti je kako je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom koja je vremenski uslijedila nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo drugačije pravno stajalište vezano za istu činjeničnu i pravnu osnovu, odnosno Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj U-III-4474/19 od 29. ožujka 2022. ukinuo odluku županijskog suda koji je utvrdio da bez pristanka tuženika nije dopuštena preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka temeljem provedenog medicinskog vještačenje te je predmet vraćen županijskom sudu na ponovan postupak.

 

12.              Naime, Ustavni sud je u svojoj odluci naveo da je drugostupanjski sud strogo formalistički primijenio odredbu stavka 1. članka 190. ZPP-a ne obrazlažući zbog čega se ne može primijeniti stavak 2. ZPP-a te da zbog formalističkog stajališta da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama članka 190. ZPP-a i okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud nije ni pokušao sagledati postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje opravdavaju preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. K tome, Ustavni sud je primijetio da je drugostupanjski sud donio presudu 2. rujna 2019., odnosno dan nakon što su stupile na snagu izmjene i dopune ZPP-a iz 2019. godine, tj. ZIDZPP 70/19 kojim je u članak 190. ZPP-a dodan novi stavak 2. prema kojem, iznimno od pravila iz stavka 1. (da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a člankom 117. ZIDZPP-a 70/19 propisano je da se, među ostalima, članak 39. ZIDZPP 70/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku. Ustavni sud je u konačnici zaključio da je drugostupanjski sud izgubio iz vida navedenu izmjenu članka 190. ZPP-a te njezinu obveznu primjenu na postupke u tijeku sukladno odredbama ZIDZPP:70/19 te da takvo postupanje nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem članak 190. ZPP-a (i prije, a posebice nakon izmjena iz 2019. godine) teži, čime je narušena sama bit prava podnositeljice ustavne tužbe na pristup sudu zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava.

 

13.              Sukladno čl. 31. ičl. 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02), sudovi su obvezni poštivati pravna stajališta Ustavnog suda i uvažavati ustavnosudskom praksom ustanovljene obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava.

 

14.              Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvaćajući u cijelosti pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4474/19 od 29. ožujka 2022., a koje kao takvo obvezuje i ovaj sud u smislu odredbe članka 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02), sud je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a uz primjenu odredbe čl. 117. ZIDZPP-a 70/19 kojom je propisano da se, među ostalima, članak 39. ZIDZPP 70/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku, raspravnim rješenjem od 01. listopada 2022. dopustio preinaku tužbe u konkretnom predmetu.

 

15.              Također, neosnovan je prigovor zastare vezano uz povišeni zahtjev tužiteljice, s obzirom da tužiteljica preinakom tužbe nije postavila novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirala imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka

 

16.              Dakle, nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 11.5.2017.g. prvotužitelj je povećao tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 113.035,00 kn dok je drugotužiteljica istim podneskom povećala tužbeni zahtjev te je potraživala iznos od 44.000,00 kn. Prvotužitelj je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 68.035,00 kn, a drugotužiteljica za iznos od 4.000,00 kn.

 

17.              Uzevši u obzir da je drugostupanjskom odlukom glede prvotužitelja potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu neimovinske štete za iznos od 30.000,00 kn što znači da je ukinuo za iznos neimovinske štete od 74.500,00 kn (dosuđeni iznos od 104.500,00 kn od kojih se oduzima potvrđeni iznos od 30.000,00 kn) to prvotužitelj od tuženika potražuje daljnji iznos neimovinske štete od 74.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 5.5.2015.

              U odnosu na drugotužiteljicu potvrđena je prvostupanjska odluka glede neimovinske štete za iznos od 20.000,00 kn što znači da je ukinuta za iznos od 20.000,00 kn (dosuđeni iznos od 40.000,00 kn od kojih se oduzima potvrđeni iznos od 20.000,00 kn) to drugotužiteljica od tuženika potražuje daljnji iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5.5.2015.

 

18.              Uvidom u zapisnik o očevidu i presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu K-29/13 utvrđeno je da je osiguranik tuženika K. S.,vozač vozila ..., oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa opisano u čl.227.st.1. Kaznenog zakona, odnosno utvrđeno je da je isti na  protupravan način 21.prosinca 2012. na autocesti ... upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i opijata te vožnjom u suprotnom smjeru  naletio na vozilo koje se propisno kretalo i u kojem su se nalazili tužitelji te su u uzročnoj vezi svi tužitelj zadobili teške tjelesne povrede.

             

19.              Za potrebe sudskomedicinskog i prometnog vještačenja izvršen je uvid u relevantne dijelove kaznenog spisa i medicinsku dokumentaciju o povredama i liječenju tužitelja u ovom spisu te je na osnovi stručnog i jasnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet I. B. i vještaka sudske medicine J. Š. utvrđeno da je u štetnom događaju došlo do sudara vozila ... u kojem su se nalazili tužitelji s vozilom ... na način da je vozilo ... naletilo na lijevu bočnu stranu vozila ... kada je ostvarena promjena brzine vozila tužitelja od oko 25,9 kmh uz ubrzanje oko 7,3 gravitacije, u nastavku je vozilo tužitelja odbačeno izvan kolnika uz prevrtanje tako da je karoserija vozila uništena u cijelosti i kojom prilikom su sve osobe poletjele izrazito u lijevo, a tijekom prevrtanja vozila na krov došlo je do vertikalnih pomaka tijela u vozilu te  budući da sigurnosni  pojas ne sprečava bočne i vertikalne pomake tijela svi su tužitelji mogli zadobiti ozljede koje su navedene u nalazu vještaka J. Š. nastale tim mehanizmom neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom u vozilu.

 

20.              Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Okolnost da je štetnik pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za štetne radnje koje imaju obilježja kaznenog djela ne isključuje mogućnost da je i sam oštećenik pridonio nastanku štetnog događaja ili je pak svojom krivnjom prouzročio da šteta bude veća od one koja bi inače proizašla kao posljedica kaznenog djela, međutim, činjenice utvrđene u izreci kaznene presude kojom se konkretizira radnja izvršenja obvezuju sud. U konkretnom slučaju, utvrđeno je kako tužitelji nisu doprinijeli nastanku teških tjelesnih povreda koje su pretrpjeli u sudaru vozila već da se nastanak istih ima pripisati isključivo radnji osiguranika tuženika.

 

21.              Stalni sudski vještaci kirurg, traumatolog dr. B. Š. i psihijatar dr. L. M. su na osnovi medicinske dokumentacije o liječenju povreda tužitelja i pregleda tužitelja, u nalazu utvrdili da je I. tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio prijelom 10. i 11. lijevog rebra, nakupljanje zraka u desnom prsištu, natučenje trbuha s razdorom mokraćnog mjehura, razdor trbušne ovojnice s nakupljanjem krvi u retroperitonealnom prostoru, dvostruki prijelom lijeve potkoljenice, prijelom crijevne kosti lijevo, iščašenje zgloba između crijevne i križne kosti lijevo, prijelom lijeve strane križne kosti, prijelome obje grane obje preponske kosti s pomakom ulomaka i prijelom desne palčane kosti ručnog zgloba te ukupne umanjenje životne aktivnosti kod prvo tužitelja iznosi 42%, da je zbog prijeloma rebara s nakupljanjem zraka u prsištu tužitelj povremeno trpio bolove na mjestu prijeloma rebara, te da su stvorene priraslice što umanjuje životnu aktivnost 5 %, zbog velikog ožiljka na trbušnoj stjenci došlo je do slabosti trbušne stjenke i otežanog dizanja i nošenja tereta što umanjuje životnu aktivnost 10%, nakon dvostrukog prijeloma potkoljenice trpi bolove u koljenu i potkoljenici, a pokretljivost koljena je smanjena i bolna uz hipertrofiju mišića lijeve noge zbog čega osjeća slabost lijeve noge, a sve uslijed krivog srastanja gornjeg prijeloma potkoljenice te je umanjena aktivnost od 12 %, višestruki prijelomi zdjelice su zarasli uz manji pomak ulomaka pa trpi bolove u obje prepone i u križima kod većeg fizičkog opterećenja, te je invaliditet sam za sebe zbog ovih posljedica 20%, dok je 15 % trajnih posljedica nastupilo zbog posttraumatske artroze nakon prijeloma palčane kosti zbog čega trpi boli u ručnom zglobu kod opterećenja ruke, ograničene pokretljivosti ručnog zgloba i oslabljene grube mišićne snage. Utvrđeno je da su bolovi jakog intenziteta trajali 10 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, a manjeg 3 mjeseca kumulativno, da je tužitelj pretrpio primarni strah – intenzivan i kratkotrajan koji se javio u situaciji ugroženosti (dinamika nezgode uz prevrtanje na krov) i istovremenog višestrukog ozljeđivanja tijela, zatim sekundarni strah koji proistječe iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 6 tjedana te manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Nadalje da trajne psihičke smetnje nisu zaostale, da je nastupilo naruženje tijela koje se manifestira zbog brojnih ožiljaka, njih više od 15, a nalaze se na bradi, licu, udovima, na trbuhu, leđima, udovima od kojih je najveći broj vidljiv u vrijeme kada nosi kratke hlače i odjeću kratkih rukava te kupaće gaće. Utvrđeno je da je tužitelj oženjen i da je povrede zadobio u dobi od 36 godina, te da je građevinar po struci.

 

22.              Sud je uzeo u obzir utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova kako su detaljno opisani u mišljenju liječnika vještaka. Vještačenjem je utvrđeno da su bolovi jakog intenziteta trajali 10 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, a manjeg 3 mjeseca kumulativno. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, uz navedena utvrđenja vještaka, sud je cijenio i druge okolnosti slučaja – bolnost povrijeđenih dijelova tijela uslijed zadobivenih višestrukih teških povreda, bolnost samih za sebe polomljenih rebara, osjetljivost i bolnost trbuha, operativnih zahvata kojima se morao podvrći i sve druge okolnosti. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj pretrpio primarni strah – intenzivan i kratkotrajan koji se javio u situaciji ugroženosti (dinamika nezgode uz prevrtanje na krov) i istovremenog višestrukog ozljeđivanja tijela, zatim sekundarni strah koji proistječe iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i to jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 6 tjedana te manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Trajne psihičke smetnje nisu zaostale. Kod tužitelja je nastupilo naruženje tijela koje se manifestira zbog brojnih ožiljaka, njih više od 15, a nalaze se na bradi, licu, udovima, na trbuhu, leđima, udovima od kojih je najveći broj vidljiv u vrijeme kada nosi kratke hlače i odjeću kratkih rukava te kupaće gače, sve je to uzeto u obzir kako lokalitet, tako i veličina i uočljivost ožiljaka koje je vrlo detaljno opisao vještak u nalazu, a sud ih je utvrdio na uvećanim kopijama fotografijama predanim uz tužbu dok su iste u boji i manjem formatu predane do zaključenja glavne rasprave, uz činjenicu da je tužitelj oženjen i da je povrede zadobio u dobi od 36 godina te da je građevinar po struci.

 

23.              Prigovarajući dijelu nalaza vještaka o procjeni tjelesnih bolova, straha, naruženja i potrebe za pomoći i njegom druge osobe tuženik gubi iz vida težinu i značaj višestrukih povreda tijela, tri operacije u razmaku od 13 dana i činjenicu da je do štetnog događaja tužitelj bio zdrava mlada osoba te su prigovori neosnovani, a dijelom i paušalno određeni.

 

24.              Slijedom iznijetih razloga, sud utvrđuje da je prvo tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Na izloženi način, utvrđena je težina povrede toga prava te okolnosti  konkretnog slučaja opravdavaju  pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st.1. ZOO-a u zatraženom iznosu jer u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su, u konkretnom slučaju, pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi - fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja te  strah i uzimajući u obzir i okolnosti konkretnog slučaja, budući da su one, u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.                                         

             

25.              Nadalje, utvrđeno je da je drugo tužiteljica G. L. P. je u dobi od ... godina kao putnica u vozilu zadobila višestruke teške tjelesne ozljede i na osnovi nalaza vještaka utvrđeno je da su to prijelom prsne kosti s natučenjem desnog plućnog krila i nakupljanjem krvi i zraka u desnom prsištu i zraka u sredoprsju, prijelom krila križne kosti obostrano bez pomaka ulomaka, prijelom gornje i donje grane desne preponske kosti bez pomaka ulomaka, prijelom poprečnih nastavaka 1.-3. i 5. slabinskog kralješka desno, prijelom dijafize desne bedrene kosti, višeiverni prijelom donjeg dijela desne potkoljenice sa prijelomom unutarnjeg  maleola goljenične kosti, prijelom korkoidnog nastavka desne lopatice, natučenje jetre s razdorom 6. segmenta jetre ispod kapsule i nakupljanje krvi u retroperitonealnom prostoru. Prema nalazu vještaka utvrđeno je da svaka za sebe ozljeda ostavlja posljedice i to na način da zbog natučenja pluća, prijeloma prsne kosti i nakupljanja zraka i krvi u desnom prsištu dolazi do povremenih bolova u području desne prsne kosti uz stvaranje priraslica zbog čega je invaliditet 7 %, višestruki prijelomi zdjelice razlog su povremenih bolova i to osobito kod fizičkog opterećenja te je invaliditet 10%, kronični bolovi u slabinskoj kralježnici i njena smanjena pokretljivost koji su trajno prouzročeni zbog prijeloma nastavaka slabinskih kralježaka bez pomaka umanjuju za 10% funkcionalnost tijela tužiteljice trajno, prijelom bedrene kosti doveo je do oslabljenje snage mišića lijeve natkoljenice i manje slabosti lijeve noge što je samo za sebe umanjenje sposobnosti 5 %, a manje ograničenje kretnji u gležnju uz kronične bolove, osobito kod duljeg stajanja i hodanja nastalo kao posljedica umjerene posttraumatske artroze desne potkoljenice i maleola goljenične kosti, sami za sebe predstavljaju invaliditet od 15 % trajno. Ukupno umanjenje životne i radne aktivnosti tužiteljice zbog čega trajno trpi duševne bolove zbog potrebe ulaganja značajnih povećanih napora u predvidljivo dugom životu je stoga 32% i sud u potpunosti prihvaća stručnu procjenu vještaka jer postoci nisu matematički zbrajani obzirom da se trajne posljedice međusobno isprepliću budući da je organizam funkcionalna cjelina svih organa koji funkcioniraju zajedno .

 

26.              Na osnovi nalaza vještaka i medicinske dokumentacije o liječenju sud je utvrdio da je drugo tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Uzeto je u obzir da je bila podvrgnuta više operacija, kao i bolnost povrijeđenih dijelova tijela i činjenica da se radi o višestrukim tjelesnim ozljedama, da je u trenutku neposredne ugroženosti  života i tijela pretrpjela intenzivan i kratkotrajan strah, a potom sekundarni strah zbog zabrinutosti za stanje vlastitog zdravlja i zdravlja djeteta koje se prevozilo u istom vozilu, kojeg nije mogla niti vidjeti u vrijeme neposrednog zbrinjavanja u bolnici. Strah jakog intenziteta trpjela je 7 dana, potom srednjeg intenziteta 5 tjedana te slabijeg 2 mjeseca kumulativno. Trajne psihičke smetnje nisu zaostale. Na osnovi preslika fotografija predanih uz tužbu, čiji su izvornici predani naknadno do zaključenja glavne rasprave i detaljno opisanih položaja i veličine te boje 6 ožiljaka na tijelu (u području prsnog koša i desne noge) u nalazu vještaka utvrđeno je da je došlo do naruženja tijela u manjem stupnju, nije cijenjen ožiljak u području prsa jer ga sud nije mogao opažati niti neposredno niti na fotografiji, ali je cijenjena činjenica da se više ožiljaka na nogama vidi kod nošenja haljina i suknje gotovo uvijek ukoliko nisu duljine da prekriju gležnjeve, a radi o mladoj ženskoj osobi te je prirodno da ne nosi uvijek duge hlače ili suknje već da se želi odijevati u skladu s modom, te je uzeto u obzir da je zaposlena kao radnica. Uzimajući u obzir sve ove okolnosti sud utvrđuje da je kod drugo tužiteljice došlo do naruženja tijela u manjem stupnju koje je vrlo uočljivo trećim osobama .

 

27.              Vještak je u pisanom nalazu i dopunskom očitovanju na pitanja tuženika te usmeno na glavnoj raspravi iznio valjane razloge za dano stručno mišljenje i pojasnio da je tužiteljica provela fizikalnu terapiju, da se na funkcioniranje ljudskog tijela ne mogu automatizmom utvrđivati postoci oštećenja pojedinih organskih funkcija i tijela kao i stanja zdravlja pojedine osobe u cjelini prema tablicama o invaliditetu kao što to pogrešno smatra tuženik . Također je objasnio kako je liječenje tužiteljice završeno dva mjeseca nakon otpusta iz bolnice, dakle 24.5.2014 godine jer su 24.3.2014. godine  odstranjeni vijci iz potkoljenice koji su postavljeni radi saniranja prijeloma.

 

28.              Na izloženi način, utvrđena je težina povrede prava osobnosti te da sve okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknadu za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st.1. ZOO-a u zatraženom iznosu.

 

29.              Odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva onoga dana kada je podnesen pisani zahtjev za isplatu osim ako je šteta nastupila kasnije što u konkretnom slučaju nije ostvareno. 

 

              U odnosu na protutužbeni zahtjev

 

30.              Tuženik je u ponovljenom postupku 03. listopada 2022. podnio protiv tužitelja protutužbu navodeći kako je po primitku prve drugostupanjske presude postupio po istoj te zajedno s kamatama i troškovima 24.01.2018., isplatio I-tužitelju iznos od 96.518,97 kn., II tužiteljici 28.118,82 kn te parnični trošak u ukupnom iznosu od 25.704,47 kn, a koje iznose tužitelji opet potražuju u nastavljenom postupku, a zbog čega je njihov zahtjev neosnovan. Na ročištu za glavnu raspravu od 04.10.2022. tuženik je naveo kako je pored prethodno navedenih iznosa prvotužitelju isplaćen i iznos od 34.690,00 kn, drugotužiteljici iznos od 23.360,00 kn kao i parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, a koji iznosi su pravomoćni te nisu predmet ovog postupka. Naveo je kako je primitkom druge drugostupanjske presude 08.03.2022., otpala osnova za navedenu isplatu te stoga tuženik podnosi protutužbu kojom potražuje da sud donese presudu kojom će naložiti tužiteljima vratiti neosnovano isplaćene iznose.

 

31.              Odredbom čl. 189. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisano je da tuženik do zaključenja glavne rasprave pred istim sudom može podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se ti zahtjevi mogu međusobno prebiti ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakvog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi o cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.

 

32.              Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“  broj: 35/05, 41/08, 125/11, - dalje u tekstu: ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost  postignute koristi. Prema stavku 3. citiranog članaka, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

33.              S obzirom na prethodna utvrđenja ovoga suda, a kojima je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, sud je ocijenio protutužbeni zahtjev nesonovanim obzirom na to da su sva plaćanja koja su prethodno donošenju odluke u konkretnom sporu izvršena po valjanoj osnovi, odnosno ista predstavljaju ispunjenje obveze tuženika naknade tužiteljima pretrpljene štete.

 

34.              Međutim, cijeneći navode tuženika iz podneska od 03. listopada 2022. kao prigovor prestanka obveze ispunjenjem, podmirenjem dužnog iznosa, a uvažavajući navode punomoćnice tužitelja na ročištu za glavu raspravu od 29. rujna 2022. kako su tužiteljima u cijelosti od strane tuženika isplaćeni iznosi kako po prvostupanjskoj tako i po drugostupanjskoj presudi koje su donesene prije ulaganja revizije sud je ocijenio kako je tuženik u cijelosti podmirio tražbinu koja je predmet ovog postupka.

 

35.              Dakle sud je uvidom u potvrde o izvršenim plaćanjima utvrdio da je tuženik postupio sukladno presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama  posl. br. Pn-1779/2015-42 od  21. srpnja 2017. te presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1325/2017-2 od 13. studenog 2017. i ispunio svoju obvezu isplate iznosa dosuđenih glavnica sa zateznim kamatama te u cijelosti naknadio trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama kako je dosuđen u predmetnoj prvostupanjskoj presudi tužiteljima, a koji iznosi su predmet utuženja i u konkretnom postupku te je stoga u ovom stadiju postupka preostalo za odlučiti o trošku parničnog postupka nastalog nakon donošenja ranije prvostupanjske odluke. Dakle, unatoč tome što je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim utvrđeno je kako je tuženik u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka.

 

36.              Naime, ranija odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka donijeta je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09, 142/12 i 103/14, dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora. odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09, 142/12 i 103/14, dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora (ukupno iznos od 207.035,00 kn) o kojoj je sud odlučivao i to stoga što visina ukupno određenih tužbenih zahtjeva o kojima je sud odlučio presudom ( iznos od 207.035,00 kuna) i ukupna visina naknada šteta koje je sud dosudio ( iznos od 192.260,00 kuna ) podliježu istom vrednovanju prema Tbr. 7/1 Tarife te pojedina radnja nosi 200 bodova u oba slučaja te kako nisu nastali posebni troškovi postupka zbog toga što tužitelji nisu uspjeli u postupku u razmjerno neznatnom dijelu određenih zahtjeva, u omjeru od 7 %.

              Tužiteljima je priznat trošak za sastav tužbe po tbr. 7/1 i trošak zastupanja na ročištima dana 9.6.2015. i 28.6.2017. po tbr. 9/1 u vezi tbr. 7/1 OT i za podneske od dana 1.4.2016.,  17.11.2016. i 11. 5.2017. po Tbr.8/1 u vezi Tbr. 7/1 - za svaku radnju po  250 bodova (6x250) te za ročište 9.3.2017. po Tbr. 9/2 125 bodova, ukupno 1625 bodova, što umnoženo za vrijednost boda po tbr. 50 OT iznosi 16.250,00 kn, a s uvećanjem po Tbr. 36  za 30% iznosi 21.125,00 kuna. Na ovaj iznos pribrojeni su izdaci tužitelja za podmirenje troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 9.400,00 kn  i izdatak za pristojbu na tužbu u iznosu od 2.010,00 kuna te razmjeran dio izdatka pristojbe na presudu (prema ukupno usvojenom tužbenim zahtjevima) u iznosu od 2.273,00 kn te je ukupni trošak tužiteljima priznat u iznosu od 34.808,00 kn. Na iznos parničnog troška dosuđena je zatezna kamata koja teče od dana objave odluke suda i budući da su ispunjene pretpostavke iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OVZ).Nisu priznati troškovi za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade u mirnom postupku jer je bio nepotpun zbog nedovršenog liječenja kao niti troškovi za podneske od  15.9.2016. i 23.3.2017. je nisu bili nužni u postupku.

             

37.              Dosuđen iznos parničnog troška tužiteljima, a kako je odmjeren u ranijoj prvostupanjskoj odluci kako po osnovi tako i po visini, prihvaća u cijelosti i ovaj sud te je stoga i utvrđeno kako je trošak postupka u cijelosti podmiren od strane tuženika koji je postupio sukladno presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama  posl. br. Pn-1779/2015-42 od  21. srpnja 2017. te presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1325/2017-2 od 13. studenog 2017.

 

38.              Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito uvažavajući činjenicu kako su tužitelji u nastavljenom postupku unatoč podmirenju tražbine od strane tuženika morali postupiti sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ukidnoj odluci drugostupanjskog suda te uvažavajući okolnost da je nakon donošenja revizijske odluke Ustavni sud Republike Hrvatske o istom činjeničnom i pravnom pitanju zauzeo drugačije pravno stajalište sud nalazi pravičnim, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, odrediti kako svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

 

39.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Sesvetama, 04. studenog 2022.

                                                                                                               Sudac:                   

                                                                             Iva Raos, v. r.                                         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

 

 

DNA:

1. I. i II. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu