1                             Poslovni broj: 10 Us I-849/2022-4

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-849/2022-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja S. p. d. o. o., sa sjedištem u P., ..., kao pravnog slijednika društva P.-i. d. o. o., kojeg zastupa opunomoćenik, V. Š., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa službena osoba Sanja Čičak, radi poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost, 4. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/16-01/304, URBROJ: 513-04/16-02 od 16. lipnja 2016. u dijelu kojim porezno rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-471-02/12-01/81, URBROJ: 513-

07-28-01-16-38 od 29. siječnja 2016. ostaje na snazi u točkama II.2, II.3., II.4, II.6., II.7., II.8., III., IV., V. i VI. 

 

Obrazloženje

 

1st  Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-471-02/12-01/81, URBROJ: 513-07-28-01-16-38 od 29. siječnja 2016., točkom I. usvojena je žalba tužitelja, točkom II. izreke rješenje tužitelju je utvrđen porez na dodanu vrijednost za 2008. u iznosu od 227.620,35 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 186.880,79 kuna, porez na dodanu vrijednost za 2009. obračunat po stopi od 22% u iznosu od 125.820,36 kuna i po stopi od 23% u iznosu od 91.870,80 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 148.251,97 kuna, porez na dodanu vrijednost za 2010. u iznosu od 218.028,79 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 117.957,87 kuna, porez na dodanu vrijednost za 2011. u iznosu od 222.453,00 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 92.864,61 kuna, porez na dobit za 2008. u iznosu od 206.927,59 u iznosu od 206.927,59 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 169.891,63 kuna, porez na dobit za 2009. u iznosu od 194.269,80 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 132.301,57 kuna, porez na dobit za 2010. u iznosu od 189.590,25, kuna, te zatezna kamata u iznosu o d102.572,06 kuna, porez na dobit za 2011. u iznosu od 193.437,38 kuna, te zatezna kamata u iznosu od 80.751,83 kuna, uz ostala popratna utvrđenja (točka III., IV., V. i VI.). 

2nd  Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/16-01/304, URBROJ: 513-04/16-02 od 16. lipnja 2016., uvažio žalbu i poništio točke II.1., II.5. i III. gore navedenog prvostupanjskog rješenja, dok je u ostalom dijelu ostavio porezno rješenje na snazi.

 

3rd  Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je tijekom poreznog nadzora više puta ukazivao na činjenicu određivanja cijene zakupnine, koja je temelj i za određivanju poreza na dodanu vrijednost na uslugu davanja nekretnine u zakup i da je ukazivao da se tržišna vrijednost zakupnine određuje i prema elementima zone u kojoj je smješten poslovni prostor, prema položaju poslovnog prostora u zgradi, prema kvaliteti poslovnog prostora gdje se zakupnina korigira ovisno o stupnju uređenosti poslovnog prostora, da se cijena zakupa za skladišni prostor utvrđuje u visini od 50% iznosa cijene poslovnog prostora.  Nadalje navodi da su poslovni prostori za koje je tužitelj kao zakupodavac sklopio ugovor o zakupu sa I. d. d. iz P., kao zakupnikom, prostori centralnih skladišta u Š., da je u zakup dato 15207 m2 od čega su 1860 m2 otvoreni prostori ispod nadstrešnica, 8117 m2 da su neuređeni prostori, da su 3880 m2 poluuređeni prostori i 1350 m2 da su uređeni prostori i temeljem toga da se daje u zakup prostor u više skladišnih objekata u površini naznačenoj u vlasničkim listovima od ukupno 15207 m2 kojeg je zakupnik mogao uz pregradnje i razmještaje davati u podzakup kao manje cjeline, da je određena zakupnina od 10,00 kn po m2 odnosno 12,00 kn po m2, te da je sasvim jasno da je zakupnik nakon pregradnji dajući u podzakup manje dijelove objekata ukupno 3298,50 m2 sa posebnim ulazima, ostvario i ugovorio veće iznose zakupnina. Nadalje se poziva na odredbe Općeg poreznog zakona, te navodi kako je tijekom poreznog nadzora, tuženik pet puta mijenjao poreznu obvezu i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika u dijelu u kojem ostavlja na snazi prvostupanjsko rješenje.

 

4th  Tuženik je u odgovoru na tužbu ustrajao kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

5th  U tijeku spora održana je rasprava 26. srpnja 2017. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6.Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

 

6th  Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te zahtjeva iz podneska od 16. svibnja 2017. i 9. lipnja 2017. te je predložio da se izvrši vještačenje. 

 

7th  Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te napominje kako je prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo poreznu osnovicu na temelju baze podataka poreznog obveznika, odnosno iz dokumentacije istog, da je tužitelj imao priliku odnosno, morao je aktivno sudjelovati u samom postupku pa i dostaviti dokaze koji bi eventualno dokazivali suprotno, ali da niti sam tužitelj nije imao prigovora što je vidljivo na stranici 5 prvostupanjskog rješenja, a u odnosu na predloženo vještačenje da je također imao priliku izvršiti isto prilikom podnošenja prigovora,  odnosno najkasnije do podnošenja žalbe što nije učinio, te se ujedno i protivi predloženom vještačenju. 

 

8th  Opunomoćenik tužitelja na navode tuženika je iskazao da su aktivno sudjelovali u upravnom postupku što dokazuje činjenica da su od utvrđenog poreznog nameta od 11.000.000,00 kuna isti smanjili na 1.900.000,00 kuna i smatra da je porezno tijelo dužno bilo utvrđivati sve činjenice pa i one koje idu tužitelju u prilog, te da je i sam mogao provesti vještačenje što je i njegova obveza.

 

9th  Službena osoba tuženika je navela kako je prvostupanjsko rješenje revidirano na način da je uzeta površina koja je dana u podzakup od cca 3.298,50 m2, da porezno tijelo vrši vještačenje samo u slučaju kada nema stručnog znanja vezano za predmetni postupak, što u konkretnom slučaju nije tako obzirom da je nadzor izvršen od strane stručnih i ovlaštenih osoba koje posjeduju stručna znanja vezano za samu problematiku, a da je utvrđeno pravo stanje stvari potvrđuje i samo rješenje tuženika koji je po žalbi djelomično uvažio navode tužitelja i donio rješenje kojim se žalba djelomično uvažava dok u ostalom dijelu porezno rješenje ostaje na snazi.

 

10th  Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.

 

11th  Sud nije provodio dokaze predložene od tužitelja na održanom ročištu za raspravu, budući je ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika mogao donijeti već na temelju dokumentacije priležeće spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka.

 

12th  Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. 

 

13th  Iz spisa predmeta ovog spora proizlazi da je ovosudnom presudom poslovni broj: 10 Us I-1359/16-17 od 3. srpnja 2017. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/16-01/304, URBROJ: 513-04/16-02 od 16. lipnja 2016. u dijelu kojim porezno rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-471-02/12-01/81, URBROJ: 513-07-28-01-16-38 od 29. siječnja 2016. ostaje na snazi u točkama II.2, II.3., II.4, II.6., II.7., II.8., III., IV., V. i VI.

 

14th  Drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž-3066/17-3 od 12. rujna 2018. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda ovog suda. Povodom drugostupanjske i prvostupanjske presude VUS-a, tužitelj je podnio ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

 

15th  Postupajući po ustavnoj tužbi, Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj: U-III-278/2019 od 12. srpnja 2022., usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3066/17-3 od 12. rujna 2018. i presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-1359/16-17 od 3. srpnja 2017., te predmet vratio Upravnom sudu u Rijeci na ponovni postupak.  Slijedom navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, predmetni upravni spor poslovnog broja: 10 Us I-1359/16 pred ovim Sudom nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem 10 Us I-849/2022. 

 

16th  Slijedom navedenog, kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu ponovno provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

17th  Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09, dalje: Zakona o PDV-u), propisano je da je osnovica poreza na dodanu vrijednost naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge. U poreznu osnovicu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe. Stavkom 6. istog članka propisano je da se u slučajevima isporuke dobara i obavljanja usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1.b, članka 3. stavka 5. i članka 4. stavka 4. ovoga Zakona porezna osnovica utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku isporuke dobara ili obavljene usluge.

 

18th  Tržišnom vrijednošću se prema odredbi članka 54. stavak 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, broj: 47/95 do 94/09, dalje Pravilnik o PDV)), smatra cijena nove nabave odnosno neto nabavna cijena uvećana za zavisne troškove nove nabave kada se radi o izuzimanju odnosno isporuci dobara koja su kupljena.

 

19th  Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04, 90/05, 57/06, 80/10 , dalje ZPD), propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

 

20th  Odredbom članka 7. stavak 1. točka 13. ZPD, propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava: za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice na koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

 

21st  Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj sa povezanim društvom I. d. d. iz P. 30. travnja 2007. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora ukupne površine 15.207 m2, na adresi ... i ..., C. s., Š., kojim je ugovoren iznos zakupnine od 20.540,85 eura mjesečno, odnosno 10 kn/m2, kasnije 12,50 kn/m2. Trgovačko društvo I. d. d. je dalo 3.298,50 m2 površine u podzakup sa većom mjesečnom cijenom podzakupa u iznosu od 4,99 eura/m2 u odnosu na cijenu usluge zakupa u odnosu povezanih društava, koju cijenu je porezno tijelo primijenilo kao usporednu za cjelokupnu površinu zakupljenog prostora, na što je tužitelj prigovorio. Temeljem prigovora tužitelja porezno tijelo je nadopunilo nadzor samo za dio površine koja je dana u podzakup (3.298,50 m2), na koji način je i utvrđena razlika odnosno iznos manje obračunane zakupnine u odnosu na njezinu tržišnu vrijednost, na način kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

22nd  Iz odredbe članka 59. Općega poreznoga zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13, dalje: OPZ), proizlazi da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

 

23rd  Odredbom članka 69. stavak 1. OPZ-a, propisano je da porezni obveznik i druge osobe koje raspolažu podacima bitnima za oporezivanje ili vode vlasničke pozicije vrijednosnih papira, te upisnike o imovini i pravima poreznih obveznika dužni su na zahtjev poreznog tijela dostaviti podatke potrebne za utvrđivanje porezne obveze, provedbu ovrhe i mjera osiguranja.

 

24th  Odredbom članka 109. stavak 1. OPZ-a, propisano je da je porezni obveznik dužan  sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do datuma početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz članka 107. ovoga Zakona.

 

25th  Odredbom članka 78. OPZ-a, propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

 

26th  Odredbom članka 82. OPZ-a, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu:

1st  ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima,

2nd  ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno,

3rd  ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom,

4th  ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka,

5th  ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 57. ovoga Zakona (stavak 2.).

Pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od:

1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena,
2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja,
3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja,
4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji,
5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom (stavak 3.).

Porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne osnovice (stavak 5.).

 

27th  U konkretnom slučaju porezno tijelo je utvrdilo tržišnu cijenu usluge davanja u zakup nekretnina prema cijeni zakupa koju je zakupac poslovnim prostora postigao temeljem Ugovora o podzakupu tih istih poslovnim prostora, odnosno porezno tijelo je prosječnu cijenu zakupa na tržištu koja po kvadratu iznosi 4,99 eura, primijenilo na ukupnu površinu nekretnina koju je tužitelj dao u zakup povezanom društvu, te je porezna osnovica uvećana za razliku između pretpostavljene osnovice i osnovice koju je tužitelj iskazao u svojim izlaznim računima. U odnosu na preostali dio površine koji nije dan u podzakup, na istoj ili sličnoj lokaciji, prilikom procjene tržišne vrijednosti, korištena je dokumentacija povezanog društva I. d. d. jer u poslovnim knjigama tužitelja još nisu bila provedena odgovarajuća knjiženja.

 

28th  Ovdje valja istaknuti i da je porezni postupak specifični upravni pravni postupak koji se provodi na temelju pravila propisanih OPZ-om uz supsidijarnu primjenu Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP). Kao dokazno sredstvo u upravno-poreznom postupku može se koristiti svako sredstvo koje se smatra odgovarajućim za utvrđivanje određene činjenice. Tako se u poreznom nadzoru kao dokazno sredstvo u pravilu koriste poslovne knjige i evidencije, a podaci koji se unose u poslovne knjige moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama. Sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, činjenice se u poreznom nadzoru utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, koje se moraju uredno voditi, te knjigovodstvenih isprava, koje moraju biti vjerodostojne. Slijedom iznijetog, nedostatak uredne i vjerodostojne dokumentacije se u konkretnom slučaju nije mogao otkloniti drugim dokazima poput saslušanjem stranaka ili svjedoka, odnosno vještačenjem, pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno, kao i prigovor tužitelja da nisu s jednakom pažnjom utvrđivane činjenice koje mu idu u prilog, pri čemu valja imati u vidu i da je sukladno odredbi članku 78. točka 2. OPZ-a teret dokaza onih činjenica koje smanjuju ili ukidaju poreznu obvezu na samom poreznom obvezniku.

 

29th  Naime iz podataka i činjenica o ostvarenim primicima utvrđenih u tijeku poreznog nadzora, a imajući u vidu da tužitelj, na kojemu temeljem članka 78. točka 2. OPZ-a bio teret dokaza svih činjenica koje umanjuju ili ukidaju njegovu poreznu obvezu, nije tijekom provedenog poreznog postupka svojim navodima i dostavljenom dokumentacijom osporio takvo utvrđenje i dokazao svoje navode. Što se tiče dokaznog prijedloga tužitelja da se provede vještačenje, ovaj Sud smatra da se vještačenje vrši samo u slučajevima kada nema stručnog znanja ovlaštene osobe, što ovdje nije slučaj obzirom na stručnost ovlaštenih osoba koje su provele porezni nadzor. Također se ističe da je metoda procjene kojom su se koristila porezna tijela jasna i obrazložena, sa kojom procjenom se slaže i ovaj Sud.

 

30th  Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ovaj Sud smatra da je porezno tijelo pravilno i zakonito procjenu porezne osnovice PDV-a i poreza na dobit utvrdilo na temelju podataka i činjenica o ostvarenim primicima utvrđenim poreznim nadzorom sukladno članku 82. OPZ-a.

 

 

31st  Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik utvrdio pravilno i potpuno činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo i prihvaća stajališta tuženika kao i razloge dane u prilog tim stajalištima, iznesena u obrazloženju osporavanog rješenja te u tuženikovu izlaganju u ovome sporu prema, te smatra da tuženik donoseći pobijano rješenje nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pa je stoga na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 4. studenog 2022.

 

 

                                                                                                                                                          Sutkinja

 

                                                                                                                                            Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike

Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).