REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Ani Kević Brakus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. N. (OIB:…) iz R., po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. V. Ž. S. (OIB:…) iz S1. i 2. M. Ž. (OIB:…) iz S2, zastupani po punomoćniku A. M., odvjetniku u Š., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon javno održane glavne rasprave dana 23. rujna 2022. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika te tuženika ad.1) i ad.2) osobno uz punomoćnika, a objavljene dana 4. studenog 2022. godine, bez prisutnosti stranaka,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

    I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju OV-… solemniziran od strane Javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. između M. Ž. iz R., OIB : … kao primatelja uzdržavanja i V. Ž. S. iz T.,  te M. Ž. iz L., OIB :…, kao davatelja uzdržavanja ništetan u cijelosti, te se obvezuje svaka ugovorna strana vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi tog Ugovora.

2. Nalaže se tuženicima podmiriti trošak ovog parničnog postupka."

 

II. Prihvaća se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju OV-…solemniziran od strane Javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. između M. Ž. iz R., , OIB : … kao primatelja uzdržavanja i V. Ž. S. iz T., , OIB : …, te M. Ž. iz L.,  OIB : …, R. S., kao davatelja uzdržavanja ništetan u cijelosti.

2. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju OV –…solemniziran od strane Javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. između M. Ž. iz R., OIB : … kao primatelja uzdržavanja i V. Ž. S. iz T., OIB : …, te M. Ž. iz L., OIB : …, u stvarnosti Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine djeci i ostalim potomcima."

 

III. Dužni su tuženici ad.1) i ad.2) naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 16.875,00kuna (2.239,69 EUR-a) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica A. N. (dalje: tužiteljica) je dana 14. prosinca 2018. godine podnijela tužbu protiv tuženika ad.1) V. Ž. S. (dalje: tuženik ad.1) i tuženika ad.2). M. Ž. (dalje: tuženik ad.2) radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju solemniziranog od strane javnog bilježnika u S. Z. P. (dalje: Ugovor) pod brojem OV-…, a koji ugovor je sklopljen između M. Ž. kao primatelja uzdržavanja i tuženika ad.1) i ad.2) kao davatelja uzdržavanja te predlaže da sud presudom naloži svakoj strani da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovi tog ugovora te je postavila alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je navedeni ugovor ništetan u cijelosti te da predstavlja u stvarnosti ugovor o ustupu i raspodjeli imovine djeci i ostalim potomcima.

2. Tužitelj svoj glavni tužbeni i alternativni tužbeni zahtjev zasniva na navodima da su tuženici ad.1) i ad.2) sa svojim ocem, sada pokojnim M. Ž., sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se kao davatelji uzdržavanja obvezuju primatelju uzdržavanja osigurati uzdržavanje a primatelj uzdržavanja davateljima uzdržavanja prenosi nakon svoje smrti u vlasništvo svoje nekretnine opisane u istom ali da svrha sklapanja tog ugovora nije bila primanje i davanje uzdržavanja nego da se radi o fiktivnim obvezama a jedini cilj ugovora da je bio stjecanje navedenih nekretnina kroz simulirani odnos te da uzdržavanje nikada nije primatelju niti bilo pruženo od davatelja. Tužitelj da je živio sa tuženikom ad.2) te da je ionako člankom 64 Ustava propisana obveza djeteta da uzdržava svoje stare roditelje, a briga tuženika ad.1) i ad.2) prema pokojnom primatelju uzdržavanja da je bilo u okviru spektra svakodnevnih djelatnosti iz obiteljskih odnosa.

3. Tuženici ad.1) i ad.2) u svom odgovoru na tužbu (l.s. 28) i daljnjem tijeku postupka osporavaju tužbu te postavljeni glavni i alternativni tužbeni zahtjev navodeći kako su oni kao davatelji uzdržavanja i prije i poslije sklapanja spornog Ugovora premasvom ocu M. Ž. izvršavali obveze koje su kao takve ugovorene i samim spornim Ugovorom što da ne mijenja prirodu tog Ugovora te ga time ne čini Ugovorom o ustupu i raspodjeli imovine za života koji je normiran člankom 105 Zakona o nasljeđivanju. Tim više, navode tuženici, što su navedene usluge nakon zaključenja Ugovora postale ugovorne obveze davatelja uzdržavanja. Tuženici također smatraju da navedeni Ugovor nije protivan moralu te da kod primatelja i davatelja uzdržavanja nije postojala nedopuštena pobuda koja bi bitno utjecala na odluku jednog od ugovaratelja da sklopi navedeni Ugovor, nadalje smatraju da ugovor nije ništetan jer nije sklopljen uporabom sile, nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva. Primatelj uzdržavanja da je dana 30. lipnja 2017.g. podnio tužbu u S. za rastavu braka od tužiteljice a postupak rastave da je u tijeku.

4. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Ugovor o doživotnom uzdržavanju OV-… solemniziranog od strane javnog bilježnika u S. Z. P. (l.s.5), izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 15-19), Potvrdu o pokopu (l.s. 20), Uredbu o ratifikaciji ugovora između Jugoslavije i SSSR-a o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima (l.s. 43-49), Rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj O-846/2018 (l.s. 69), Presuda Višeg suda u Ljubljani broj IV Cp-1288/2020 od dana 28. rujna 2020.g. (l.s. 82-88) te presuda Okružnog suda u Ljubljani broj P-1779/2017 od 5. ožujka 2020.g. (l.s. 89-100). Saslušane su parnične stranke te svjedoci J. Ž., D. Ž. i A. Ž..

 

              5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6. Alternativni tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

8. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog kao i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primjeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme sklapanja spornog ugovora, a to je Zakon o obveznim odnosima Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) i Zakon o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN).

10. Člankom 322. stavkom 1. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo dok članak 323. u stavku 1. propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

11. Člankom 579. stavak 1. ZOO-a određeno je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) udržavati do njegove smrti, a druga strana  izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

12. Dakle, obveza na strani davatelja uzdržavanja nastupa odmah i o ispunjenju te obveze ovisi ispunjenje obveze primatelja uzdržavanja, odnosno riječ je o ugovoru o otuđenju uz naknadu. To je dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalan pravni posao te je također aleatoran pravni posao u kojem se obveza davatelja uzdržavanja u velikom dijelu oslanja na njegovu savjest i odgovornost. Nužnim se ukazuje napomenuti da pojam morala nije kategorija koja bi bila propisana zakonom slijedom čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje moralno ili ne treba kretati te istog ocjenjivati u okolnostima svkog pojedinog slučaja vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji (VS RH Rev-x-802/10-2 od 10. listopada 2012.g.)

13. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. sud je utvrdio slijedeć činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.

14. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran od strane javnog bilježnika u S. Z. P. (l.s.5) dana 12. kolovoza 2016.g. pod brojem OV-… utvrđeno je da su isti potpisali sada pokojni M. Ž. (otac tuženika ad.1) i ad.2) kao primatelj uzdržavanja te tuženici ad.1) i ad.2) kao davatelji uzdržavanja i to dana 12. kolovoza 2016.g. Navedenim ugovorom davatelji uzdržavanja obvezuju se pružati primatelju uzdržavanja svekoliku pomoć i njegu sukladno njegovim potrebama bez obzira nalazi li se u S. ili  H.; za vrijeme boravka primatelja uzdržavanja u S. brinuti se o nabavi namirnica i drugih svakodnevnih potrepština te mu pripremati hranu i brinuti se o zadovoljenju svih ostalih njegovih potreba; brinuti se o njegovom zdravstvenom stanju te ga u slučaju bolesti njegovati i pomagati mu pri ostvarenju zdravstvene zaštite te posebno, a obzirom na njegovo zdravstveno stanje, voditi ga na kontrole, u bolnicu ili na liječenje ukoliko to bude potrebno te nabaviti sve lijekove; brinuti se o održavanju nekretnina i uređaja u kući koja je predmet ovog ugovora, a u slučaju potrebe angažirati stručne osobe za otklanjanje kvarova na pojedinim uređajima; pružati primatelju financijsku pomoć ukoliko on od svoje mirovine ne bi bio u mogućnosti zadovoljiti svakodnevne troškove života, liječenja i slično; ukoliko se za to ukaže potreba, a primatelj uzdržavanja na to pristane, istog smjestiti u adekvatan dom za starije osobe te pri tom snositi troškove toga smještaja na jednake dijelove, ukoliko primatelj uzdržavanja nije to u mogućnosti podmirivati od svojih primanja; nakon smrti primatelja uzdržavanja, sahraniti ga u obiteljskoj grobnici u R. u skladu s mjesnim običajima; ukoliko davatelji uzdržavanja ne bi  uredno i na vrijeme te na način kako su se ovim Ugovorom obvezali ispunjavali obveze u odnosu na primatelja uzdržavanja da primatelj uzdržavanja može tražiti izvršenje tih obveza, a u slučaju neuspjeha tog traženja imao pravo na raskid tog Ugovora; u slučaju raskida Ugovora zbog neurednog ispunjenja od strane davatelja uzdržavanja, primatelj uzdržavanja nema nikakvih obveza u pogledu do tada primljenih činidbi; nakon smrti primatelja uzdržavanja nekretnine oznake k.č.br. 2137 i 2164/1 Z.U.4850, k.č.br. 2084/2 Z.U. 3614,  k.č.br. 1740ZGR, 2069/1, 2083/2, 2083/4, 2101/1 Z.U.4466, k.č.br. 991, 1225/1, 1700, 2167 Z.U. 4667, sve k.o. R., prelaze u vlasništvo davatelja uzdržavanja na jednake dijelove te ih davatelj uzdržavanja ovlašćuje da na temelju tog Ugovora zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava s imena primatelja uzdržavanja; primatelj uzdržavanja ovlašćuje davatelje uzdržavanja da izvrše zabilježbu postojanja tog Ugovora u zemljišne knjige; u slučaju da koji od davatelja uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja da sva prava i obveze iz Ugovora prelaze na zakonske nasljednike umrlog davatelja uzdržavanja koji da su dužni nastaviti brinuti o svom djedu, au kojem im slučaju pripada pravo vlasništva ½ dijela nekretnina koje su predmetot tog Ugovora, na jednake dijelove, uz ovlaštenje da se nakon smrti primatelja uzdržavanja upišu kao suvlasnici tih nekretnina. 

15. Iz izvadaka iz zemljišne knjige (l.s. 15-19) za k.č.br. 2137 i 2164/1 Z.U.4850, k.č.br. 2084/2 Z.U. 3614,  k.č.br. 1740ZGR, 2069/1, 2083/2, 2083/4, 2101/1 Z.U.4466, k.č.br. 991, 1225/1, 1700, 2167 Z.U. 4667, sve k.o. R., razvidno je da su tuženici ad.1) i ad.2) upisani na svim navedenim nekretnina kao vlasnici, svaki za po ½ dijela.

16. Potvrdom o pokopu (l.s. 20) izdanom od P. d.o.o. iz D., dana 18. listopada 2018.g. potvrđuje se da je pokojni M. Ž. rođen …. pokopan …

17. Iz Uredbe o ratifikaciji ugovora između Jugoslavije i SSSR-a o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima (l.s. 43-49) proizlazi da državni Ruske federacija (tužiteljica) nisu dužni plaćati aktorsku kauciju u Republici Hrvatskoj.  

18. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj O-846/2018 (l.s. 69) odrđen je prekid ostavinskog postupka iza smrti M. Ž. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Okružnog suda u Ljubljani, Reublika Slovenija, pod brojem VI P-1779/2017.

19. Iz Presude Višeg suda u Ljubljani broj IV Cp-1288/2020 od dana 3. rujna 2020.g. (l.s. 82-88) razvidno je da je isti sud potvrdio prvostupanjsku presudu Okružnog suda u Ljubljani pod posl. brojem P-1779/2017 od dana 5. ožujka 2020.g. (l.s. 89-100) kojom je odlučeno da je utemeljena tužba za rastavu braka sklopljenog dana 31. kolovoza 2016.g. između ovdje tužiteljice i sada pokojnog M. Ž. koji je preminuo dana … (l.s. 91), a koju tužbu je za života (dana 21. kolovoza 2017.g.) isti podnio Okružnom sudu u Ljubljani te je brak rastavljen nakon njegove smrti te da su tuženici ad.1) i ad.2) predlagali okončanje postupka razvoda braka nakon smrti svoga oca.

20. Svjedok J. Ž., nesrodan s parničnim strankama, naveo je da je pokojnog M. poznavao praktično od kada se rodio jer da je njegov neposredni susjed te da je živio u kući udaljenoj 20 metara od istoga u mjestu R.. M. da je preminuo … godine i to u S. ali da mu uopće nije bilo poznato da je sa tužiteljicom sklopio brak. Poznato mu je da je pokojni M. sklopio za života Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicima ad.1) i ad.2) koji su živjeli u S. jer mu je isti o tome osobno kazao i to na način da je rekao ''ja sam to već sve papirnato sredio vezano za moju ostavinu''. Pri tome, a niti ikada prije ili poslije toga pokojni M. da mu nije niti spomenuo da ima namjeru sklopiti brak sa bilo kojom osobom, pa tako ni sa tužiteljicom. M. da je negdje 1966.g. ili 1967.g. otišao živjeti u S., tamo da je završio fakultet i zaposlio se, a nakon što je otišao u mirovinu da je dolazio u R.. Nije mu bilo poznato kada je Marko otišao u mirovinu, a obzirom da je M. preminuo ….g. u S. nije mu bilo poznato tko ga je tamo uzdržavao i skrbio se o njegovim životnim potrebama. Tuženici ad.1) i ad.2) u vrijeme kad bi pokojni M. boravio u R. da bi kod njega došli i bavili se brigom oko njegovih stabala. U posljednje tri do četiri godine svog života pokojni M. da je više vremena provodio u R. nego u S.. Tuženici ad.1) i ad.2) da bi kod pokojnog M. za vrijeme dok je boravio u R. dolazili kad bi ih M. osobno pozvao jer je u to vrijeme M. bio sposoban skrbiti se sam o sebi, da je sam sebi kuhao, šetao, i nabavljao osnovne živežne namirnice te da mu za to nije trebala ničija pomoć. Zna da je imao dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje, a većih zdravstvenih tegoba koliko mu je poznato da M. nije imao. Kad mu je rekao da je svoje pitanje imovine riješio on da ga nije detaljno ispitivao što je pod tim točno mislio jer bi to bilo preveliko zadiranje u njegove osobne stvari. Nakon što je M. otišao u mirovinu, misli da je to bilo 2016.g. – 2017.g., tužiteljica da je dolazila u R. i tamo neko vrijeme boravila, zna da je odlazila ujutro na plažu, a nije mu poznato koliko bi točno ona tamo boravila, uglavnom da je to bilo kratko i tijekom ljetnih mjeseci. Nije mu poznato da li je prije sklapanja braka tužiteljica dolazila u R., a uostalom da nije niti bio upoznat da je pokojni M. s njom sklopio brak. M. da je tijekom ljetnih mjeseci bio po cijele dane na plaži, a tužiteljicu da nije vidio da bi bilo što radila osim što bi vidio kad bi kroz njegove dvorište išla prema plaži.

21. Svjedok D. Ž., nesrodan s parničnim strankama u svom iskatu naveo je da, obzirom da je cijeli život živio u R., od rođenja poznaje pokojnog M.. Nije znao da je pokojni M. sklapao bilo kakav Ugovor o uzdržavanju sa tuženicima ad.1) i ad.2) niti mu je uopće bilo poznato da je M. imao u S. suprugu. Nikada da mu pokojni M. nije pričao o načinu na koji bi rasporedio svoju imovinu u slučaju svoje smrti tako da o tome nema nikakvih saznanja. Ne zna koje je godine točno otišao pokojni M. u mirovinu ali zna da je po odlasku u mirovinu neprekidno boravio u R., a dok je živio i radio u S. samo bi povremeno došao u R. i to pretežno ljeti te u vrijeme kad je trebao brati masline i kad je trebao praviti vino. Posljednjih godina svoga života, pri tome misli na vrijeme nakon što se umirovio i vratio u R., da je bio u dobroj životnoj snazi te mu nije bila potrebna ničija pomoć u svakodnevnom životu. Suprugu pokojnog M. (tužiteljicu)  povremeno bi vidio u R., ali obzirom da se nije previše bavio tuđim životima, da ne bi mogao precizirati koliko i kada bi ona tamo boravila. Poznato mu je da je tužiteljica neko vrijeme radila u S. kraj T. čuvajući neku djecu te zna da bi u to vrijeme bila i u R. ali točan period nije bi mogao precizirati. Obzirom da su tuženici živjeli u S. njih da bi povremeno viđao da dođu kod oca u R., pretežno tijekom ljetnih mjeseci, ponekad zimi, a često i preko praznika. Nije se intenzivno družio s tužiteljicom kad bi došla u R. ali bi popričali kao što bi popričao s svakim drugim susjedom. Sjeća se da je vidio tužiteljicu da pomaže u pravljenju vina pokojnom M., ali se ne sjeća kad je to točno bilo.

22. Svjedok A. Ž., nesrodan s parničnim strankama, naveo je da mu nije poznato da je M. sklapao bilo kakav Ugovor kojim bi rasporedio svoju imovinu nakon svoje smrti niti da je ikada s njim razgovarao na tu temu, također da mu nije bilo poznato niti da je M. sklopio brak u S.. M. da je živio i radio u S., a nakon što je otišao u mirovinu da je često boravio u R., nije mu poznato kad se točno umirovio. Posljednjih godina svoga života M. da se mogao skrbiti o svojim životnim potrebama te mu nije bila potrebna pomoć drugih osoba. Tuženici ad.1) i ad.2) da su se u S. rodili te da tamo žive čitav svoj život, a kod oca da bi dolazili u R. to da bi ih pretežno vidio tijekom ljetnih mjeseci, a da je viđao i tužiteljicu da bi dolazila u R. i boravila kod pokojnog M.. Nije mu poznato na koji način su njih dvoje živjeli jer se nije petljao u tuđe obiteljske odnose. M. da bi imao običaj kad zahladi, pretežito bi to bilo prije Božića, otići u S., a koliko bi vremena tamo boravio nije mu bilo poznato, a većinu vremena kada bi bio u R. da bi bio sam. M. da je pokopan u R., a da je preminuo u S. On da je živio u blizini pokojnog M., a svjedok J. Ž. da živi baš u neposrednoj blizini pokojnog M. tako da on nije moga vidjeti detalje koje je možda Joso mogao vidjeti. Nije mu poznato niti kolika su bila primanja pokojnog M. niti da li mu je mirovina bila dostatna za uzdržavanje. Sjeća se da je M. umro ….g., a misli da ga posljednji put vidio u rujnu te godine, kom prilikom da nije vidio tužiteljicu.

23. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

24. Sud je  u postupku izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Saslušanje stranaka je, u pravilu supsidijarno dokazno sredstvo, samim time manje pouzdano dokazno sredstvo, koje se može primijeniti kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, odnosno kada se unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Stranke svakako jesu najupućenije u spor koji je među njima nastao, ali svaka od njih teži rješenju spora na određeni način. Sud je ovaj dokazni prijedlog prihvatio radi pružanja mogućnosti strankama dodatnog obrazlaganja svojih navoda u odnosu na pobudu sklapanja spornog ugovora te ispunjavanje ugovorom preuzetih obveza.

              25. Tužiteljica A. Ž., stara … godinu, iskazala je da je sa pokojnim M. sklopila brak 31. kolovoza 2016.g. u L., a u vrijeme sklapanja braka da joj nije bilo poznato da je pokojni M. sklopio bilo kakav Ugovor kojim bi rasporedio svoju imovinu za slučaj svoje smrti. Pet godina prije braka da su živjeli zajedno, a brak da im je trajao 18 mjeseci. Tuženica ad.1) da je je više od 20 godina živjela u mjestu udaljenom više od 70 kilometara od mjesta prebivališta njezinog pokojnog oca i da je živjela sa svojom obitelji. Ona da je za vrijeme trajanja braka  živjela u istoj kući sa suprugom M. i njegovim sinom M. (tuženikom ad.2), a prije sklapanja braka samo da bi povremeno dolazila u njihovu kuću. Za cijelo vrijeme trajanja njihovog braka pokojni M. da je bio zdrav te je mogao u potpunosti brinuti se o sebi bez ičije pomoći, a uobičajeno je i normalno da mu je ona kao žena kuhala i prala. Ponekad da bi se znalo dogoditi da mu u pomoć pritekne i tuženik ad.2) obzirom da je isti njegov sin. Tuženik ad.2) da nije imao svoju obitelj te su zapravo ona, njezin pokojni suprug i tuženik ad.2) cijelo vrijeme trajanja njihove bračne zajednice živjeli zajedno u istom kućanstvu. Pokojni suprug M. da je često putovao na relaciji S. – R., a dok se nisu upoznali M. da je češće bio u R.. Nakon što je otišao u mirovinu također da je više boravio u R. nego u S.. Njihov brak da je okončan donošenjem presude 5. ožujka 2020.g., obzirom da su postupak umjesto njega nastavili njegovi nasljednici, tuženici ad.1) i ad.2). Od trenutka podnošenja tužbe za rastavu njihovog braka pa do trenutka smrti ona da je neprekidno živjela u zajednici s pokojnim suprugom i tuženikom ad.2). U trenutku njegove smrti da je također živjela sa suprugom. Nakon podnošenja tužbe za rastavu braka suprug da je većinu vremena provodio u R.. Obzirom da je tuženik ad.2) kontinuirano živio i radio u S. da bi dolazio nakon što mu se otac umirovio u R. otprilike dva tjedna ljeti, zatim da bi dolazio 1. svibnja te bi dolazio kad je bilo vrijeme za branje maslina, otprilike mjesec dana svoga godišnjeg odmora te bi to vrijeme proveo s ocem u R.. Tuženica ad.1) je također dolazila kod oca i to nakon njegovog umirovljenja, s tim da bi duže u R. boravila tijekom ljeta nego tijekom godine.  Nikakvih promjena u odnosu nje i pokojnog supruga da nije bilo od momenta podnošenja tužbe za rastavu braka pa do njegove smrti … godine tuženici ad.1) i ad.2) da su shvatili da ona i njihov pokojni otac imaju ozbiljne namjere sklopiti brak, a sve do tada isti da nisu vjerovali da će njihova veza rezultirati brakom. 2. kolovoza 2016. godine da su podnijeli zahtjev za sklapanje braka, a tuženici ad.1) i ad.2) da su bili šokirani informacijom o njihovoj namjeri sklapanja braka te su se radi toga svađali s pokojnim ocem i da su htjeli dobiti hrvatsko državljanstvo, a kad su otputovali zajedno u Hrvatsku sa pokojnim M. pretpostavljam da su taj dan sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju radi kojega da se i vodi ovaj spor. Ona da je tek poslije smrti M. saznala da je sporni ugovor sklopljen. M. da je podnio zahtjev za razvod braka jer su tuženici ad.1) i ad.2) na tom inzistirali misleći da će na takav način riješiti pitanje njegove ostavine u slučaju njegove smrti. Za vrijeme trajanja sudskog postupka razvoda braka da nije održana niti jedna rasprava jer da je u međuvremenu M. preminuo, ali da se ona pisanim putem očitovala sudu koji je vodio postupak da se protivi rastavi braka. Tijekom te brakorazvodne parnice oba tuženika da su sudu navela da je otac sa njima sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju i to u kontekstu podjele svoje postojeće imovine, a što da stoji i u podnesku koji je zaprimljen na sudu u Ljubljani 8. siječnja 2020.g. citirajući sadržaj navedenog podneska koji su tuženici ad.1) i ad.2) poslali sudu: ''za vrijeme dok smo bili u R. riješili smo svu imovinu u Hrvatskoj''. Njezin odnos s pokojnim suprugom nakon podnošenja tužbe za razvod braka da je bio isti kao i prije podnošenja te tužbe te da je s njim dolazila u R.. Posljednji put da je boravila u R. od mjeseca lipnja do listopada 2017.g. U S. da je povremeno radila na način da je čuvala djecu i to tijekom 2017.g.  to po pozivu vlasnika hotela tako da nije imala fiksno radno vrijeme.

              26. Tužena ad.1) V. Ž. S., stara … godina, sestra tuženika ad.2) iskazala je da je rođena u S. i sve do sklapanja braka 2005.g. da je živjela u obiteljskom domaćinstvu s ocem, njenom sada pokojnom majkom te sa svojim bratom (tuženikom ad.2). Tužiteljica da nije prije sklapanja braka živjela zajedno s njezinim pokojnim ocem i tuženikom ad.2) u očevoj kući nego je doselila tek kad su sklopili brak. Tijekom trajanja brakorazvodne parnice otac da joj je preminuo, a tada da je sud u Ljubljani obavijestio nju i tuženika ad.2) da li žele nastaviti nakon njegove smrti postupak koji je njihov otac pokrenuo radi rastave braka. Njezin otac da je u trenutku sklapanja Ugovora o uzdržavanju bio u potpunosti zdrav te mu nije bila potrebna ničija tuđa pomoć, a Ugovor da su sklopili isključivo na njegovu inicijativu. Otac da je sklapanjem tog Ugovora želio riješiti svoje imovinsko pravne odnose jer se radilo o imovini koju je on stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca i majke i to iz razloga što otac nije tu imovinu stekao u smislu bračne stečevine s tužiteljicom nego da je ona predstavljala njegovu vlastitu imovinu stečenu nasljeđivanjem. Nije sigurna koje točno godine je otac otišao u mirovinu ali zna da je nakon umirovljena pretežiti dio godine živio u Rogoznici ali da nije vodila detaljnu evidenciju o periodu koji bi tijekom godine isti boravio u S., odnosno u kojem dijelu godine je bio u R.. To da je bilo otprilike posljednjih 15-ak godina njegovog života te da se on cijelo to vrijeme mogao brinuti sam o sebi, a kad bi ona tijekom godišnjeg odmora došla u R. da bi se brinula o čišćenju kuće, uređivanju vrta, branja maslina, smokava i sl. Nije znala zašto je otac podnio zahtjev za razvod braka, ali nju I tuženika ad.2) da je samo obavijestio o tome da se razvodi. Nakon podnošenja zahtjeva za razvod braka tužiteljica da nije kontinuirano živjela sa ocem i tuženikom ad.2) u istom kućanstvu jer da je neko vrijeme radila je i u Š., a neko vrijeme u L.. Otac da nje njoj i bratu rekao da se interesiraju tko bi mogao sklopiti u Hrvatskoj taj Ugovor, odnosno da pronađe odvjetnika koji bi Ugovor sastavio.  Ona da nije svakodnevno vodila brigu o potrebama pokojnog oca za vrijeme dok je on živio u S. jer da je živjela u Idriji koja je udaljena 60 km od kuće u kojoj je živio otac sa bratom, ali da je ocu povremeno pomagala kad bi trebalo u S. jer da su tamo imali vikendicu, a tijekom vremena dok je otac živio u S. da je dolazila često kod njega, posebice kad su njezina djeca imala rođendane, vikendom ili kad bi brat ili otac imali rođendan, a s njim da je komunicirala dva do tri puta tjedno telefonski

27. Tuženik ad.2) M. Ž., star … godinu, brat tužene ad.1) iskazao je da je bilo perioda kada je otac sam živio u R. za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom pa da je za to vrijeme on živio sa tužiteljicom u njihovoj obiteljskoj kući u S., a da je bilo i perioda kada je on potpuno sam živio u obiteljskoj kući jer je otac živio u R., a tužiteljica živjela u inozemstvu. U ostalom da je suglasan u potpunosti sa svim što je iskazala njegova sestra (tuženica ad.2) samo da bi  pridodao da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora otac bolovao od dijabetesa, imao povišen krvni tlak te popušten srčani mišić. Otac da je otkad je otišao u mirovinu pretežiti dio godine živio u R., a ne u S., a zašto je u Ugovoru u članku 2. navedeno da se Ugovor sklapa i odnosi na vrijeme povremenog boravka oca u R. ne može se sjetiti, misli da je možda isto sugerirala odvjetnica, ali  nije se sjećao točnog razloga. Za vrijeme trajanja bračne zajednice, dok je otac boravio u S., on da mu je pomagao u onome što mu je trebalo, u smislu nabavljanja namirnica i plaćanja režijskih troškova te da je otac većinu svoga vremena nakon umirovljenja kao i za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i u vremenu između sklapanja predmetnog Ugovora i njegove smrti, većinom boravio u R. i to većinom sam. Suglasan je sa iskazom tuženice ad.1) i u onom dijelu u kojem je ona iskazala da su s ocem sklopili Ugovor radi rješavanja imovine koju je imao u R., a sve u cilju izbjegavanja eventualnih budućih sporova oko imovine u R.. Otac nakon što je podigao tužbu za razvod braka da mu je kazao da je istu podigao jer da su odnosi između njega i tužiteljice narušeni. Pretpostavljam da je njegov otac njoj dopustio da dođe i boravi kod njega i nakon što je podigao tužbu za razvod braka jer je nije želio ostaviti ''na cesti''.

28. Polazeći od osnovnog cilja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da isti služi zadovoljenju životnih potreba primatelja uzdržavanja, ovaj sud je stava da pobuda iz koje su primatelj i davatelji uzdržavanja sklopili navedeni Ugovor nije bila primanje i davanje uzdržavanja nego su ugovaratelji sklapanjem navedenog Ugovora želji prikriti drugi (disimulirani) ugovor i to Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života.

29. Navedeni ugovor reguliran je člankom 105 ZN-a koji propisuje da predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima.

30. Člankom 106. stavkom 1. ZN-a propisano je da su ustup i raspodjela imovine valjani samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga dok je stavkom 2 određeno da je Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili  sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

31. Ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njezin dio, odnosno pojedine ustupiteljeve stvari ili prava (čl.107. st.1 ZN-a), a ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu (čl.108. ZN-a).

32. Iskazima obaju tuženika sud je poklonio vjeru te je na njima temeljio ovu odluku, a isti su u svom iskazu naveli da su s ocem sklopili sporni ugovor o uzdržavanju radi razrješenja njegovih imovinskih odnosa u Republici Hrvatskoj odnosno radi razrješenja pitanja imovine u R. koja je predmet upravo ovog spora. Dakle, isti niti niti u jednom trenutku nisu negirali pobudu na koju upire tužiteljica, a iz koje pobude (namjere) je navedeni ugovor sklopljen.

33. Sud je stava da su tuženici sa pokojnim ocem sporni ugovor sklopili da bi se tužiteljica, kad dođe do smrti pokojnog M. Ž., isključila iz nasljedstva u odnosu na nekretnine koje su predmet navedenog Ugovora, odnosno kako nekretnine koje su predmet spornog Ugovora ne bi ušle u ostavinsku masu pokojnog M. Ž..

34. Uz spornu činjenicu ispunjavanja obveze tuženika ad.1) i ad.2) sud smatra da su isti tijekom boravka svog pokojnog oca u S., posebice tuženik ad.2), a  tijekom njihovih dolazaka u R., dok je otac boravio u R., oba tuženika brinuli o njemu kad bi mu nešto trebalo ali isti, po kazivanju svih u postupku saslušanih svjedoka, nije bio teško bolestan nego je bio pri snazi i sposoban brinuti se o sebi radi čega mu nije ni bila neophodna pomoć tuženika ad.1) i ad.2) a tuženici su mu pomagali samo povremeno, kada bi to zatrebalo. Takva vrsta pomaganja je sasvim prirodna i logična kod roditelja i djece koji su u normalnim međusobnim odnosima ali, naravno, zakon ne priječi da takav ugovor roditelji mogu sklopiti sa svojom djecom.

35. Sud je iskazima svjedoka poklonio vjeru smatrajući njihova svjedočenja istinitim, logičnim, životnim i uvjerljivim iako isti nisu imali saznanja da je sporni Ugovor o uzdržavanju sklopljen nego su svjedočili o drugim činjenicama koje su im bile poznate obzirom da je tuženik velik dio vremena nakon svog umirovljenja provodio u R. gdje i oni žive.

36. Iskazu tužiteljice sud je u većem dijelu poklonio vjeru smatrajući da je ista doista i bila u korektnim odnosima sa svojim pokojnim suprugom M. i nakon podnošenja tužbe za rastavu braku jer je dolazila kod njega u R. i ponekad mu pomagala pri pravljenju vina te u odnosu na dio iskaza kojim je ista potvrdila da su pokojnom M. tuženici ad.1) i ad.2) pomagali kad bi mu nešto zatrebalo i posjećivali ga kad bi boravio u R. te da je njihov brak rastavljen upravo na inzistiranje tuženika ad.1) i ad.2).

37. Dakle, u konkretnom slučaju ovaj sud je stava da je između pokojnog M. Ž. i tuženika ad.1) i 2) (njegove djece) cilj bio sklopiti Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života ali su isti sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je bio simulirani (prividni, fiktivni ugovor) te nije održavo pravu volju ugovornih stranaka jer je njihova prava volja bila riješiti imovinske odnose pokojnog primatelja uzdržavanja u odnosu na nekretnine koje je isti imao u vlasništvu u Republici Hrvatskoj (u R.) što su i sami tuženici ad.1) i ad.2), kako je to već prethodno navedeno, priznali prilikom svog stranačkog saslušanja pred sudom na ročištu održanom dana 23. rujna 2022.g. Naime, iz iskaza tuženice ad.1) proizlazi da su sa pokojnim Markom ona i tuženik ad.2) sklopili sporni Ugovor u odnosu na imovinu koja je predmet ovog postupka kao bi istim razriješili njegove imovinske odnose u Republici Hrvatskoj jer da on istu imovinu nije stekao u smislu bračne stečevine s tužiteljicom nego da je ona predstavljala njegovu vlastitu imovinu stečenu nasljeđivanjem dok je tuženik ad.1) bio suglasan sa navedenim iskazom tuženice ad.1).

38. Člankom 285. ZOO-a određeno je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranka (st.1.) ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

38.1. Prividan (simuliran ili fiktivni) ugovor je takav ugovor kod kojeg postoji nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane, sporazumno ili namjerno, očituju o sklapanju određenog ugovora, da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one zapravo ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

38.2. Kod prividnog ugovora postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na opstojnost svjesnog nesporazuma nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvoga ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora.

33.3. Prividni ugovori predstavljaju jasnu i nedvosmislneu negaciju načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, s obzirom na to da ugovorne strane takvih ugovora, sklapanjem istih, namjeravaju ostvariti pravno neprihvatljive pravne učinke u smislu dovođenja u zabludu trećih osoba glede opstojnosti pravnih odnosa koji, jer nisu nastali stvarnom suglasnošću volja takvih ugovornika, pravno ne postoje niti su kao takvi uopće mogli nastati.

38.4. Postoje apsolutno i relativno prividni ugovori. Kod apsolutno prividnh ugovora ugovorne strane sklapaju ugovor s namjerom da kod trećih osoba stvore dojam da je između njih sklopljen takav ugovor iako su one suglasne da ne žele sklopiti baš nikakav ugovor dok kod relativno prividnih ugovora ugovorne strane sklapaju jedan ugovor, praveći se da ga žele i kao takvog ga prezentiraju drugima, a prikrivaju drugi ugovor koji stvarno žele.

38.5. Apsolutna prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništenost takvog ugovora pa se s njim postupa kao da nije ni sklopljen odnosno kao da pravno niti ne postoji (čl.285. st.1. ZOO-a) dok je relativno simuliran ugovor ništetan jer ne održava pravu volju ugovornih stranaka dok je disimulirani ugovor, s obzirom da ga stranke uistinu žele sklopiti, valjan ali ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (čl.285. st.3. ZOO-a). Povratno, ako prividan (simulirani) ugovor ugovor prikriva drugi (disimulirani) ugovor koji je ništetan, onda u takvom slučaju oba ugovora nemaju pravi učinak.

39. Temeljem svega naprijed iznesenog zaključak je ovog suda da je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o uzdržavanju (mortis causa) trebalo odbiti upravo zbog toga što nije apsolutno ništetan (nije protivan Ustavu, moralu društva niti prisilnim propisima) nego je samo relativno ništetan odnosno može se održati na snazi njegova disimulirana verzija sukladno članku 285. st.2. ZOO-a jer istovremeno ispunjava uvjete za valjanost drugog ugovora i to upravo Ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života (inter vivos) kojim ugovorom je pokojni M. Ž. svojim potomcima ustupio i raspodijelio imovinu koja je predmet ovog spora prije svoje smrti jer Ugovor o uzdržavanju zapravo (iako je prividan ugovor koji prikriva Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života) odnosno isti udovoljava svim pretpostavkama za pravnu valjanost Ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života.

39.1. Nužnim se ukazuje napomenuti da je glavni tužbeni zahtjev odbijen i iz razloga što tužiteljica istim predlaže utvrđenje ništetnosti Ugovora u cijelosti uz obvezu da svaka ugovorna strana vrati drugoj sve ono što je primila po osnovi tog Ugovora a člankom 323. st.1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

39.2. Ovdje, naravno, realno nije moguće da davatelji i primatelj uzdržavanja vrate jedni drugima ono što su na temelju spornog Ugovora primili jer je primatelj uzdržavanja preminuo a nije moguće niti da se da odgovarajuća naknada u novcu radi čega je glavni tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude uz napomenu da sud je vezan zahtjevima stranaka stavljenim u postupku (čl.2. ZPP-a).

40. Nadalje, sporni Ugovor je sklopljen u zakonom pisanom obliku te je ovjeren je od strane javnog bilježnika (čl.106 ZN-a) pa ispunjava uvjete za njegovu pravnu valjanost (čl.285. st.3. ZOO-a) radi čega je sud također prihvatio tužbenu tezu tužiteljice da je riječ u Ugovoru o ustupu i raspodjeli imovine za života te prihvatio alternativni tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

41. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

41.1. Tužiteljica je zatražila da joj se obistini trošak za sastav žalbe, pristup na ročišta održana 11.9.2019. i 23.9.2022.g., trošak sastava podnesaka od 26.2.2019., 12.4.2019., sve po 2.500,00kuna, trošak sastava žalbe od 19.2.2020. u iznosu od 3.250,00kun, ukupno 15.750,00kuna što uvećano za PDV iznosi 19.937,50kuna. Zatim za sudsku pristojbu za tužbu te za sudsku pristojbu za presudu po 2.500,00kuna te trošak popisan po sudskom tumaču koji dostavi tumač.

41.2. Sud je cijenio opravdanim tužiteljici koja je u potpunosti uspjela u ovom postupku dosuditi trošak za sastav žalbe, pristup na ročišta održana 11.9.2019. i 23.9.2022.g., trošak sastava podnesaka od 26.2.2019., 12.4.2019., sve po 2.500,00kuna, ukupno 12.500,00kun što uvećano za PDV iznosi 15.625,0kuna. Zatim za sudsku pristojbu za tužbu 400,00kuna te za sudsku pristojbu za presudu 400,00kuna te trošak popisan po sudskom tumaču u iznosu od 450,00kuna, sveukupno 16.875,00kuna (2.239,69EUR) radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

41.3. Trošak sastava žalbe od 19.2.2020. u iznosu od 3.250,00kuna tužiteljici nije dosuđen jer je žalba odbijena rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-778/2020 od dana 21. listopada 2020.g. (l.s. 103)

41.4. Trošak je odmjeren u skladu sa Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

 

U Šibeniku, 4. studenog 2022. godine

 

                                                                                                       SUTKINJA

 

Ana Kević Brakus v.r.