1

Poslovni broj Gž-996/2022-3

 

 

 

Poslovni broj Gž-996/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB: …, G.,  zastupanog po punomoćnici G. P. T., odvjetnici u O., protiv tuženika banka d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 6 P-126/2019-33 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 6 P-126/2019-33 od 5. svibnja 2022. u točkama I, II, III izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je ugovor o kreditu koji je zaključen između stranaka 14. prosinca 2005. ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženika, tj. u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 64.149,80 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.803,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

 

2. U odnosu na točku I, II i III izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu od 14. prosinca 2005. i to odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke i u dijelu u kojem je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica za švicarski franak. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj ne može tražiti da se utvrditi ništetnim odredbe ugovora koji je u cijelosti izvršen te se poziva na pravno shvaćanje iz presude Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž-1990/2017 od 20. listopada 2017. Navodi da sud prvog stupnja se nije mogao pozvati na utvrđenje iz presuda Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 i Pž-6632/17. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer se može utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi ugovora koji je prestao važiti jer je kredit isplaćen. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj svaku pojedinačnu odredbu ugovora u cijelosti prihvatio potpisom pa tako i u dijelu koji se odnosi na ovlaštenje tuženika da mijenja kamatnu stopu što je sve u skladu sa člankom 4. ugovora i Općih uvjeta poslovanja tuženika i informacijama o promijeni kamatne stope po kreditima građana te da je sklapanje ugovora o kreditu sukladno stvarnoj volji ugovornih stranaka i da je bespredmetno utvrđivanje ništetnosti navedenih odredbi ugovora koje su bile jasne i razumljive.

 

6. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer sud prvog stupnja pravilno utvrđuje postojanje direktnog učinka presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a  imajući u vidu sadržaj točke II izreke te pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi s zaključenjem predmetnih ugovora o kreditu.  Takvo postupanje ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da je stoga tuženik (u tom postupku IV-tuženik) postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to članka 96. i 97., a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranoj volji jer nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane obavijesti o promijeni valute u švicarskim francima i promijeni kamatne stope.

 

7. Navodi tuženik da sud prvog stupnja nije ni utvrđivao da li se o odredbi vezanosti glavnice uz valutu švicarski franak i o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovaralo.

 

8. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne jer da je ugovorena kamatna stopa isključivo prema odluci tuženika da istovremeno nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promijene, niti su navedeni kriteriji vezanosti ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, da se o spornim odredbama ugovora nije pregovaralo pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe članka 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača.

 

9. Navodi se da tuženik nije predložio provođenje drugih dokaza saslušanjem zaposlenika banke ili drugih osoba na okolnosti da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita i o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odluka Ustavnog suda pod poslovnim brojem U-III-548/2021 od 30. lipnja 2022., već odluka Ustavnog suda pod poslovnim brojem U-III-5457/2021 od 5. rujna 2022.

 

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelju s obzirom na djelomičnoj ništetnost odredbi predmetnih ugovora o kreditu pripada pravo na povrat onog što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi jer to pravo proizlazi iz članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91), jer se sukladno članku 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog Zakona primjenjuje taj Zakon. Sporni ugovor je zaključen 14. prosinca 2005. pa se stoga primjenjuje ZOO/91 i to članak 210. stavak 1. ZOO-a te je sud prvog stupnja pravilno tuženika obvezao na isplatu utuženih iznosa tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake mjesečne razlike pa do isplate sukladno članku 214. ZOO-a i to u ukupnom iznosu od 64.149,80 kn.

 

11. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je trebalo prihvatiti njegov dokazni prijedlog i saslušati vještaka financijske struke koji bi izračunao koliko je kretanje parametara uzimajući u obzir objektivne kriterije kao što su npr. 3M CHF LIBOR i kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite da bi se utvrdila promjena visine kamatnih stopa u razdoblju otplate jer je utvrđeno da su odredbe ništetne te se primjenjuje pravilo o vraćanju onog što je iz ništetnoj pravnog posla primljeno.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je osnovan njegov prigovor zastare i da ne može biti vezana zastara uz podnošenje kolektivne tužbe udruge F. u kolektivnom sporu. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tuženika kao neosnovan jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj strani sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga tražbina tužitelja nije u zastari budući da od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule od 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina iz članka 371. ZOO-a.

 

13. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 214. ZOO-a kada utvrđuje da je tuženik nepošten stjecatelj jer proizlazi da je tuženik bio nepošten stjecatelj te je obavezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate. Identično pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev 221/18 od 3. rujna 2018. gdje se navodi da banke kao trgovci su bili svjesni rizika korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF da o tome potrošače nisu upozorile na mogućnosti promijene vrijednosti te valute niti su bili poznati kriteriji temeljem kojih će se povećavati ugovorena kamatna stopa.

 

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da su razlozi presude nejasni i proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju iz isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika te da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ovo iz razloga što presuda suda prvog stupnja nije nerazumljiva, sadrži sve relevantne razloge te su pravilno ocijenjeni provedeni dokazi, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti da li je počinjena koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

16. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

 

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

 

18. Presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 4. studenog 2022.

 

 

               Predsjednik vijeća

               dr.sc. Vlado Skorup