Poslovni broj: 8 Gž-1046/2022-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-1046/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. d. Z. i p. d.o.o. u O., .... …, protiv tuženika Z. B., OIB: …, iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4509/2020-23 od 10. ožujka 2022., dana 4. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. H. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4509/2020-23 od 10. ožujka 2022. u dijelu pod toč. II. izreke.

 

   Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-2195/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku Z. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. iznos od 956,46 kn (slovima:devetstopedesetšestkunačetrdesetšestlipa) sa zateznim kamatama tekućima

- na iznos od 190,16 kn od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 161,14 kn od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 90,00 kn od 17. travnja 2019.,

- na iznos od 90,00 kn od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 65,16 kn od 18. lipnja 2019.,

- na iznos od 20,00 kn od 17. srpnja 2019.,

- na iznos od 20,00 kn od 15. kolovoza 2019.,

- na iznos od 320,00 kn od 14. rujna 2020.

do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-2195/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.058,52 kn sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 3,55 kn od 16. ožujka 2019. i na iznos od 1.054,97 kn od 14. rujna 2020. do isplate te se odbija u tom dijelu tužbeni zahtjev.

 

III              Nalaže se tuženiku Z. B. nadoknaditi tužitelju A. H. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 535,99 kn, u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. II izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, stav prvostupanjskog suda da nije osnovan pri čemu se žalitelj poziva na odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i da se u konkretnom slučaju postavlja se pitanje kako odredba čl. 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja koji sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama čini sastavni dio pretplatničkog ugovora, a koju je tužitelj u cijelosti preuzeo iz zakona – može biti nepoštena i kakvu točno neravnotežu uzrokuje kada je upravo naplata mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora zakonom predviđena mogućnost operatera, u slučaju kada krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog odnosa. Tužitelj ističe kako upravo osporavana odluka uzrokuje neravnotežu među strankama i to iz razloga što pretplatnika, ovdje tuženika, oslobađa od bilo kakve odgovornosti za neplaćanje preuzete ugovorne obveze s obveznim minimalnim trajanjem, a zbog koje obveze je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora ostvario pogodnosti, što je vidljivo iz samog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Naime, tuženik se prihvatom posebne ponude obvezao na minimalno trajanje ugovora te je ostvario mogućnost kupnje uređaja na rate, kao i popust za jednokratno plaćanje, a u konačnici i dodatni popust na mjesečnu naknadu. Tužitelj ističe da navedene pogodnosti ne ostvaruju korisnici koji nisu u obveznom ugovornom odnosu. Slijedom navedenog, ističe kako je netočno i neutvrđeno da konkretno potraživanje tužitelja predstavlja društveno neprihvatljivu situaciju na štetu tuženika iz razloga što je tužitelj ugovarao za sebe korist, a nije pružio nikakvu uslugu za to jer je tuženik već prilikom sklapanja ugovora uz obvezno minimalno trajanje ugovora ostvario niz pogodnosti koji ne bi ostvario da se nije ugovorno obvezao, a neplaćanjem ugovorne usluge koja je rezultirala u konačnici raskidom ugovora tuženik je zadržao za sebe pogodnosti koje je ostvario jer nije plaćao mjesečnu naknadu po redovnoj cijeni, već povišenoj te je ostvario mogućnost kupnje uređaja i druge pogodnosti. Poziva se na odluke Županijskih sudova, te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-255/2016 od 26. rujna 2017. Nadalje, ističe se kako se u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije pozivao na ništetnost Općih uvjeta poslovanja niti je tuženik isticao kako je tužitelj na temelju odredbi tih Uvjeta koji se odnose na naplatu na prijevremeni raskid ugovora pogrešno odredio parametre za izračun naknade za prijevremeni raskid ugovora, to je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te su shvaćanja sadržana u obrazloženju prvostupanjske odluke u suprotnosti sa shvaćanjem Revizijskog suda. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka uključujući i trošak sudske pristojbe na žalbu sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja manji je od 10.000,00 kn tako da je po odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se primjenjuje po čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) riječ o sporu male vrijednosti.

 

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona.

 

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP.

 

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev za isplatu naknade za privremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 1.054,97 kn nastale kao posljedica raskida ugovornog odnosa.

 

9. Prvostupanjski sud je točkom II izreke pobijane presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi imenovanog javnog bilježnika broj Ovrv-2195/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti navedeni iznos te tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovan. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud obrazlaže zaključkom da tužitelju ne pripada pravo potraživanja plaćanja ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora već da bi tužitelj imao pravo temeljem odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) zahtijevati samo naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Nadalje, obrazlaže da tužitelj u ovom postupku da nije dokazao da bi pretrpio štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora. Utvrđujući ništetnost odredbe čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A. H. d.o.o. (dalje: Opći uvjeti) smatrajući da je ta odredba protivna prisilnom propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj  41/14. i 110/15.; dalje ZZP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis s obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova od 14. listopada 2016.), zaključuje da na temelju takve odredbe tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu odnosno navedena odredba Općih uvjeta da ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

 

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno je pobijanim dijelom presude ukinuo platni nalog i odbio zahtjev tužitelja kao pod toč. II izreke kojim je tužitelj zahtijevao naknadu za prijevremeni raskid ugovora te se neosnovanim nalazi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja primijenio odredbe koje je, na utvrđene činjenice, trebao primijeniti.

 

11. Naime, u vrijeme zasnivanja pretplatničkog odnosa (18. prosinca 2018.) na snazi je bio Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.; dalje ZEK) kojim je u čl. 41. st. 1. ZEK propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona.

 

11.1. Tako je tužitelj donio Opće uvjete kojima je u odredbi čl. 14., a na koju odredbu se upravo tužitelj i poziva, propisano da ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane A. krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

 

12. Međutim, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. slijedi: "Prijevremeni raskid ugovora - Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) - Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15) „U sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.“, a koje pravno shvaćanje je obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda (čl. 40. Zakona o sudovima "Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.), te se na isto pravilo pozvao i sud prvog stupnja donoseći presudu u pobijanom dijelu.

 

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud pravni odnos u konkretnom slučaju prosudio primjenom odredbi ZZP koji zakon se primjenjuje kao lex specialis slijedom čega žalbeni navodi izneseni u svezi s time nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu, kao niti navodi kojima se ukazuje na odluke Županijskih sudova, dok je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske utemeljena na drugačijoj činjeničnoj osnovi.

 

14. Odredbom čl. 41. st. 5. ZEK na koju se poziva tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. st. 7. tog Zakona.

 

15. Međutim, kako je prvostupanjski sud pravilno prosudio predmet spora po navedenim odredbama ZZP to je u konkretnom slučaju otklonjena primjena odredbe čl. 41. st. 5. ZEK tako da žalbeni navodi izneseni u svezi s time ne dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

16. Niti navodi u pogledu pogodnosti i popusta za jednokratno plaćanje i popusta na mjesečnu naknadu nisu doveli u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu budući da je predmet tužiteljeva zahtjeva "mjesečna naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora", a prema citiranoj odredbi ZEK pretplatnik bi morao platiti ili tu naknadu ili "naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika" o kojoj činjenici u prvostupanjskom postupku niti nije bilo riječi.

 

17. Slijedom svega navedenog, kako je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II izreke.

 

18. U preostalom, a nepobijanom dijelu u toč. I i III izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 4. studenoga 2022.

 

                                                                                                                    Sutkinja

 

                                                                                                                    Sanja Dujmović, v.r.