1

                            Poslovni broj REF. 20: P-302/2019-33

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27                                                                                                           

                            Poslovni broj REF. 20: P-302/2019-33

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u B., Stalna služba u D. po sucu toga suda D. G. J. kao sucu  pojedincu u parničnom predmetu tužitelja N. S., B., T. 103, OIB:…, zastupan punomoćnicima odvjetnicima iz  ZOU M. i P., B., protiv tuženika PBZ. d.d., Z., R. c. 50, OIB:…, zastupanog po Odvjetničkom društvu L. & P. d.o.o. iz Z., D. 18, radi  isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. rujna 2022. godine, na ročištu za objavu presude 04. studenog 2022. 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku PBZ d.d., R. c. 50, Zagreb, OIB: … isplatiti tužitelju N. S., T. 103, B., OIB: … ukupan novčani iznos od 26.286,26 kuna/3.488,79 eura, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu obračunato i to: na ukupan iznos od 19.599,67 kuna/2.601,32 eura s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, a koja na pojedinačne iznose od:

 

- 12,60 kuna teče od 21. rujna 2006. godine do isplate,

- 5,07 kuna teče od 26. lipnja 2006. godine do isplate,

- 4,12 kuna teče od 28. studenoga 2006. godine do isplate,

- 112,41 kuna teče od 26. studenoga 2008. godine do isplate,

- 65,35 kuna teče od 27. siječnja 2009. godine do isplate,

- 108,10 kuna teče od 26. veljače 2009. godine do isplate,

- 117,46 kuna teče od 26. ožujka 2009. godine do isplate,

- 82,49 kuna teče od 28. travnja 2009. godine do isplate,

- 94,12 kuna teče od 26. svibnja 2009. godine do isplate,

- 61,28 kuna teče od 27. lipnja 2009. godine do isplate,

- 70,11 kuna teče od 28. srpnja 2009. godine do isplate,

- 60,86 kuna teče od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 63,97 kuna teče od 26. rujna 2009. godine do isplate,

- 62,63 kuna teče od 27. listopada 2009. godine do isplate,

- 50,32 kuna teče od 26. studenoga 2009. godine do isplate,

- 69,50 kuna teče od 29. prosinca 2009. godine do isplate,

- 90,42 kuna teče od 27. siječnja 2010. godine do isplate,

-107,81 kuna teče od 26. veljače 2010. godine do isplate,

- 115,53 kuna teče od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 148,59 kuna teče od 28. travnja 2010. godine do isplate,

- 142,16 kuna teče od 15. lipnja 2010. godine do isplate,

- 134,10 kuna teče od 14. srpnja 2010. godine do isplate,

- 241,92 kuna teče od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 192,68 kuna teče od 26. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 294,80 kuna teče od 28. rujna 2010. godine do isplate,

- 300,98 kuna teče od 27. listopada 2010. godine do isplate,

- 251,32 kuna teče od 26. studenoga 2010. godine do isplate,

- 299,63 kuna teče od 29. prosinca 2010. godine do isplate,

- 288,46 kuna teče od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- 367,77 kuna teče od 25. veljače 2011. godine do isplate,

- 254,82 kuna teče od 19. travnja 2011. godine do isplate,

- 449,49 kuna teče od 4. svibnja 2011. godine do isplate,

- 364,14 kuna teče od 3. lipnja 2011. godine do isplate,

- 460,57 kuna teče od 12. srpnja 2011. godine do isplate,

- 410,41 kuna teče od 17. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 316,75 kuna teče od 14. rujna 2011. godine do isplate,

- 596,42 kuna teče od 24. rujna 2011. godine do isplate,

- 678,14 kuna teče od 26. listopada 2011. godine do isplate,

- 395,38 kuna teče od 17. studenoga 2011. godine do isplate,

- 300,04 kuna teče od 22. prosinca 2011. godine do isplate,

- 622,78 kuna teče od 26. siječnja 2012. godine do isplate,

- 368,37 kuna teče od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 364,81 kuna teče od 14. ožujka 2012. godine do isplate,

- 538,57 kuna teče od 17. travnja 2012. godine do isplate,

- 1.578,64 kuna teče od 9. lipnja 2012. godine do isplate,

- 620,47 kuna teče od 17. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 482,37 kuna teče od 18. rujna 2012. godine do isplate,

- 362,27 kuna teče od 23. listopada 2012. godine do isplate,

- 775,85 kuna teče od 27. listopada 2012. godine do isplate,

- 525,05 kuna teče od 23. studenoga 2012. godine do isplate,

- 718,96 kuna teče od 18. siječnja 2013. godine do isplate,

- 374,95 kuna teče od 19. veljače 2013. godine do isplate,

- 254,09kuna teče od 20. ožujka 2013. godine do isplate,

- 541,34 kuna teče od 8. svibnja 2013. godine do isplate,

- 478,21 kuna teče od 21. lipnja 2013. godine do isplate,

- 480,98 kuna teče od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- 648,77 kuna teče od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 386,48 kuna teče od 21. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 1.233,99 kuna teče od 3. ožujka 2015. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima

 

te na ukupan iznos od 6.686,59 kuna/887,46 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, a koja na pojedinačne iznose od:

 

- 72,01 kuna teče od 28. kolovoza 2007. godine do isplate,

- 71,31 kuna teče od 26. rujna 2007. godine do isplate,

- 70,62 kuna teče od 26. listopada 2007. godine do isplate,

- 69,93 kuna teče od 27. studenoga 2007. godine do isplate,

- 69,19 kuna teče od 28. prosinca 2007. godine do isplate,

- 68,49 kuna teče od 26. siječnja 2008. godine do isplate,

- 165,56 kuna teče od 26. veljače 2008. godine do isplate,

- 163,90 kuna teče od 26. ožujka 2008. godine do isplate,

- 162,14 kuna teče od 26. travnja 2008. godine do isplate,

- 160,38 kuna teče od 27. svibnja 2008. godine do isplate,

- 158,67 kuna teče od 27. lipnja 2008. godine do isplate,

- 156,87 kuna teče od 26. srpnja 2008. godine do isplate

- 155,07 kuna teče od 26. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 153,26 kuna teče od 26. rujna 2008. godine do isplate,

- 151,41 kuna teče od 28. listopada 2008. godine do isplate,

- 149,56 kuna teče 26. studenoga 2008. godine do isplate,

- 147,67 kuna teče od 30. prosinca 2008. godine do isplate,

- 145,72 kuna teče od 27. siječnja 2009. godine do isplate,

- 143,83 kuna teče od 26. veljače 2009. godine do isplate,

- 141,89 kuna teče od 26. ožujka 2009. godine do isplate,

- 139,90 kuna teče od 28. travnja 2009. godine do isplate,

- 137,95 kuna teče od 26. svibnja 2009. godine do isplate,

- 135,92 kuna teče od 27. lipnja 2009. godine do isplate,

- 133,88 kuna teče od 28. srpnja 2009. godine do isplate,

- 131,85 kuna teče od 26. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 129,77 kuna teče od 26. rujna 2009. godine do isplate,

- 127,64 kuna teče od 27. listopada 2009. godine do isplate,

- 125,56 kuna teče od 26. studenoga 2009. godine do isplate,

- 123,39 kuna teče od 29. prosinca 2009. godine do isplate,

- 121,21 kuna teče od 27. siječnja 2010. godine do isplate,

- 118,99 kuna teče od 26. veljače 2010. godine do isplate,

- 116,82 kuna teče od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- 114,55 kuna teče od 28. travnja 2010. godine do isplate,

- 112,33 kuna teče od 15. lipnja 2010. godine do isplate,

- 110,02 kuna teče od 14. srpnja 2010. godine do isplate,

- 107,66 kuna teče od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 105,35 kuna teče od 26. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 102,99 kuna teče od 28. rujna 2010. godine do isplate,

- 100,59 kuna teče od 27. listopada 2010. godine do isplate,

- 98,18 kuna teče od 26. studenoga 2010. godine do isplate,

- 95,78 kuna teče od 29. prosinca 2010. godine do isplate,

- 93,33 kuna teče od 25. siječnja 2011. godine do isplate,

- 90,87 kuna teče od 25. veljače 2011. godine do isplate,

- 88,33 kuna teče od 19. travnja 2011. godine do isplate,

- 85,79 kuna teče od 4. svibnja 2011. godine do isplate,

- 83,24 kuna teče od. 3. lipnja 2011. godine do isplate,

- 80,65 kuna teče od 12. srpnja 2011. godine do isplate,

- 78,02 kuna teče od 17. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 75,38 kuna teče od 14. rujna 2011. godine do isplate,

- 72,70 kuna teče od 24. rujna 2011. godine do isplate,

- 70,02 kuna teče od 26. listopada 2011. godine do isplate,

- 67,29 kuna teče od 17. studenoga 2011. godine do isplate,

- 64,56 kuna teče od 22. prosinca 2011. godine do isplate,

- 61,74 kuna teče od 26. siječnja 2012. godine do isplate

- 58,96 kuna teče od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- 56,10 kuna teče od 14. ožujka 2012. godine do isplate,

- 53,28 kuna teče od 17. travnja 2012. godine do isplate,

- 50,36 kuna teče od 9. lipnja 2012. godine do isplate,

- 47,45 kuna teče od 9. lipnja 2012. godine do isplate,

- 44,49 kuna teče od 17. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 41,48 kuna teče od 18. rujna 2012. godine do isplate,

- 38,48 kuna teče od 23. listopada 2012. godine do isplate,

- 35,47 kuna teče od 27. listopada 2012. godine do isplate,

- 32,42 kuna teče od 23. studenoga 2012. godine do isplate,

- 29,32 kuna teče od 18. siječnja 2013. godine do isplate,

- 26,18 kuna teče od 19. veljače 2013. godine do isplate,

- 22,98 kuna teče od 20. ožujka 2013. godine do isplate,

- 19,79 kuna teče od 8. svibnja 2013. godine do isplate,

- 16,60 kuna teče od 21. lipnja 2013. godine do isplate,

- 13,37 kuna teče od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- 10,04 kuna teče od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 6,71 kuna teče od 21. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 3,38 kuna teče od 3. ožujka 2015. godine do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB – a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od  10.467,00 kn/1.389,21 eur  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 04. studenog 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Kod ovog suda tužitelj N. S., B., T. 103, OIB:…, zastupan punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU M. i P., B. podnio je dana 15. travnja 2019. godine tužbu protiv tuženika PBZ d.d., Z., R. c. 50, radi isplate.

 

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom sklopio dana 29. kolovoza 2006. godine ugovor o kreditu broj: … za kupnju novog osobnog vozila. Navedenim ugovorom ugovoren je kredit u iznosu od 21.034,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna kamata koja je tijekom postojanja obveza po tom kreditu promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je na na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje. Mjesečni anuiteti dospijevali su na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Način otplate kredita  detaljno je reguliran člankom 6. predmetnog ugovora, a u istome je ugovorena valutna klauzula tako da je iznos anuiteta vezan uz tečaj valute švicarski franak (CHF). Tužitelju nisu bili podrobnije objašnjeni potencijalni rizici uzimanja kredita u valuti švicarski franak. Tužitelj uopće nije birao banku, ni kreditni aranžman kojega je dobio, već je prvenstveno birao vozilo koje će kupiti u okviru svojih mogućnosti. Kada je željeno vozilo pronašao i kada je dogovorio sve detalje vezane uz vozilo, djelatnici iz auto kuće izravno su mu rekli da oni surađuju sa bankom tuženika te da u slučaju da vozilo kupuje kod njih kredit može dobiti upravo kod banke tuženika. Tužitelj je po dolasku u poslovnicu tuženika, u Kutini, želio uzeti kredit u valuti EUR, ali mu je bankovni službenik rekao, da ne može dobiti kredit u valuti EUR, već ako želi kupiti osobni automobil u AK R., može dobiti kredit samo u valuti CHF. Tužitelj je uvjeravan da su to sigurni krediti sa stabilnom valutom. Predmetni ugovor je očiti primjer tipskog ugovora, bez bilo kakve mogućnosti tužitelja da utječe na njegov sadržaj odnosno na sadržaj njegovih ugovornih odredbi. Jedino što ovdje tužitelju, još u auto kući kod kojega je vozilo uzimao bilo rečeno, jest da oni osobna vozila prodaju uz kreditne aranžmane kod banke tuženika i kako se radi o vrlo povoljnim aranžmanima i da sigurno neće pogriješiti ako odabere aranžman kao i svi drugi kupci upravo kod banke tuženika i to u to vrijeme vrlo popularnoj valuti CHF. Prilikom zaključenja ugovora, tužitelju ni na koji način nije bilo predočeno, niti dano do znanja na koji se način kamatna stopa mijenja, već je samo rečeno, da je ista promjenjiva i da se mijenja jednostranom odlukom banke. Tužitelj u trenutku zaključenja ugovora, a niti kasnije tijekom njegovog izvršavanja, nije znao, niti je mogao znati, na koji se način kamatna stopa mijenja ili da će biti mijenjana u budućnosti. Nikakva metodologija izmjene kamatne stope tužitelju nije predočena, niti mu je išta o načinu promjene kamatne stope bilo rečeno. Tužitelju u trenutku zaključenja ugovora o kreditu nisu dani nikakvi opći, ni posebni uvjeti poslovanja banke, nikada mu nisu dostavljene bilo kakve odluke tužene banke o promjenama kamatne stope, već je samo sporadično znao dobiti obavijest o tome da se kamatna stopa mijenja, a iz koje obavijesti se ništa ne može iščitati, osim da je kamatna stopa promjenjiva, a na takvu promjenu tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati, niti je mogao znati parametre za izračun promijenjene kamatne stope. Tužitelj ističe kako je osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom, konobar po zanimanju bez ikakvog praktičnog ili pak teorijskog znanja o financijskim kretanjima i uvjetima koji vladaju i utječu na financijski i bankarski sektor odnosno tijek novca. Prilikom zaključivanja ugovora o kreditu početna rata kredita tužitelju je iznosila oko 1.200,00 kn, a nakon što je tužena banka podignula kamatne stope i pošto je tečaj CHF drastično porastao, mjesečne rate kredita tužitelja su dosegle 2.400,00 kn, što je bilo skoro cjelokupna mjesečna plaća tužitelja. Tužitelj smatra da je iz svega navedenoga jasno, da je tužena predmetni ugovor o kreditu sa tuženikom zaključila, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, pa i tijekom njegovog izvršavanja, kao trgovac potrošač, nije tužitelja u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je ovdje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje ponašanje tužene je u konačnici sankcionirano donošenjem pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Tužitelj se u tužbi poziva na pravomoćne presude V. T. suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Z., kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke, kao i ništetnost ugovorene valutne klauzule, kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a koje ugovorne odredbe je tuženik, kao jedan od ukupno sedam tuženih banaka koristio u razdoblju iz kojega potječe predmetni ugovor. Tužitelj se poziva na primjenu čl. 502c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke,  time da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na temelju dokumentacije koju mu je banka dostavila, no kako je isti laik, to je isti predložio da mu se omogući da po provedenom knjigovodstvenom vještačenju isti korigira. Nakon što je bilo provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje tužitelj je sukladno istome postavio tužbeni zahtjev na način pobliže označen u izreci ove odluke, a isto je dopušteno u smislu čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku, pri čemu se niti tuženik nije posebno istome protivio.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istako prigovor mjesne  nenadležnosti suda, o čemu je odlučeno rješenjem P-302/2019-12 od 06. prosinca 2021. na način da je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 23.12. 2021. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove i visine. Istaknut je i prigovor zastare, kojega tuženik nije posebno obrazložio. Tuženik je prvotno predložio odbaciti tužbu, jer smatra da bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti nije moguće postaviti tužbeni zahtjev za isplatu, pa da tužba sadrži nedostatke uslijed kojih je istu potrebno odbaciti, obzirom je tužbeni zahtjev nejasan i nepotpun. Ističe da je predmetni ugovor na koji se poziva tužitelj zatvoren još 13.04.2015., pa da više tužitelj nema pravni interes za podizanje tužbe. Smatra da postupanje tuženika u predmetnom slučaju nije bilo protupravno, jer je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima. Ističe da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta,te zbog navedenog nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi sporazuma niti za pobojnost istoga. Tuženik ističe, da je tužitelj potrošač korisnik kredita poslovno sposobna osoba koja je od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije te tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora time da mu je isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Nadalje se ističe, da sud nije utvrdio, da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Ističe se da volja stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, već ugovaranje promjenjive kamatne stope. Kamatna stopa koja je mijenjana odlukom tuženika nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, stoga niti nije bilo mjesta primjeni bilo koje druge kamatne stope po kreditu izuzev tako ugovorene. Tuženik smatra da bi se vraćanjem kamatne stope na prvotnu ugovorenu, predmetni ugovor pretvorio u kredit s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Tuženik ističe da su u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog ugovora Opći uvjeti poslovanja tuženika bili objavljeni na internetskim stranicama tuženika te dostupni u svim poslovnicama tuženika, a u njima su objavljeni kriteriji promjenjivosti kamatne stope. Tuženik je tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope, te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Kamatna stopa mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije bile izvan nadzora tuženika. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koji od banaka, već ovise o svim navedenim uvjetima, što je notorno. HNB nije kod tuženika uočila niti istaknula bilo kakve nepravilnosti ili ne usklađenosti sa pozitivnim propisima. Tuženik smatra da niti pravna osnova niti visina zahtjeva tužitelj ne proizlazi iz tužbe niti iz dokumentacije priložene tužbi, a isti se protivio korištenju dostavljenog izračuna pretplata po tužitelju, kao dokazu visine tužbenog zahtjeva.

 

4. Tužitelj se protivio svim istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu. Ističe da je netočno, da bi trebao postaviti deklaratorni zahtjev, prije zahtjeva za isplatu, jer sve što bi se deklaratorno trebalo utvrditi, već je utvrđeno u kolektivnom sporu, a za koje utvrđenje je prvostupanjski sud vezan. Smatra nebitnim je li tužitelj kredit otplatio ili ne, odnosno je li isti na snazi ili nije, otplaćen ili ne ili tome slično. Odredbe su ništetne od trenutka njihova ugovaranja, a na njihovu ništetnost tužitelj se uvijek može pozivati. Tužitelju nikakve informacije o promjenama kamatne stope, kao ni o rizicima vezanim uz valutnu klauzulu nisu dane. Protivi se istaknutom prigovoru zastare i ističe da je V. sud R. H. zauzeo stajalište da zastara teče od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

 

5. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj … od 29.08.2006., plan otplate (4-38), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (list 49-57). Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. M. iz B. (list 131-140).  Saslušan je tužitelj. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 29.09.2022. odbio prijedlog tuženika za provođenjem dopune vještačenja, tako da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali/mogli utjecati na kretanje parametra uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, odnosno na troškove kredita, jer je isto ocjenjeno nepotrebnim. Naime, sukladno postojećoj sudskoj praksi iz kolektivnih sporova na koju se poziva tužitelj i činjenicu da su utvrđene ništetnim odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli te promjeni ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika banke u ugovorima sa valutom CHF, te činjenicu da je strankama u trenutku zaključenja ugovora, jedino bila sigurno poznata kamatna stopa u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, koja se je određeno navela u samome ugovoru, vještaku je prilikom određivanja vještačenja dano u zadatak da vještači i sačini izračun prema kamatnoj stopi koja je bila poznata strankama u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, jer sud smatra da je jedino isto bilo ispravno. 

 

6.Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;

 

- među strankama nije bilo sporno, da su iste međusobno zaključile Ugovor o kreditu onako kako se to navodi u tužbi. Iz predmetnog Ugovora o kreditu te iskaza tužitelja proizlazi, da je isti zaključen radi kupnje osobnog vozila koji je korišten za osobne potrebe, a ne profesionalne tužitelja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je nuđen upravo kredit u švicarskom franku, te mu je predočeno da je CHF stabilna valuta i da je to za njega u to vrijeme bio najpovoljniji kredit. Navedenim ugovorom u čl.1 istoga ugovorena je valutna klauzula na način, da je ugovorena glavnica kredita u iznosu od  21.034,27 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita. U čl. 6 istoga ugovora, ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima (84 mjeseci) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.  U čl. 4 predmetnog ugovora ugovorena je kamata po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99 %  i koja se obračunava u CHF.

 

- uvidom u javno objavljenu presudu V. trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik  u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem V. suda R. H. poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda V. trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.

 

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje V. trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga P. - H. savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu T. sudu u Z. protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda T. suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003.  godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od  7. kolovoza 2007. godine  protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.  Presudom i rješenjem V. suda R. H. poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda V. trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

 

7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu od 29.08.2006., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik iz ovoga predmeta obuhvaćen kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuju se utvrđenja nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine"  br. 93/03), kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, a iskazom tužitelja te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužitelj zaključio predmetni ugovor radi nabavke osobnog vozila, za koje nije utvrđeno da bi služilo zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP)  i članka 118. Zakona o zaštiti  potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Pri tome, posve je irelevantno što je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj premetni kredit već otplatio, obzirom je utvrđeno postojanje ništetnosti u postupcima kolektivne pravne zaštite, kako je već ranije obrazloženo, pa stoga tužitelj ima pravni interes dokazivati je li tuženik nešto stekao bez osnove, i to iz njegove imovine, i pri tome nije nužno da se postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi za koje je već u postupcima kolektivne zaštite potošača utvrđena ništetnost te isto obvezuje ovaj sud sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na  ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke,  proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje  tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora  o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 4,99%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je  tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između  rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, uz primjenu  tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).

 

8. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela V. suda R. H. održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina  počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 15.04.2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.

 

9. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz B. Stranke nisu imale primjedbi na sam matematički izračun sudskog vještaka, te nisu predlagale neposredno saslušanje sudskog vještaka.

 

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 131-139) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci 1.I., izreke ove odluke.

 

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.

 

12. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

 

13. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki 1. izreke presude.

 

14. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu  Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.467,00 kn/1.389,21 eur. Tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe s uračunatim PDV-om 1.250.00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 10.07.2019. 17.06.2022., u iznosu od po 1.250,00 kn za svaki podnesak s uračunatim PDV-om, za zastupanje tužitelja na 2 raspravna ročišta sa 1.250,00 kn po ročištu s uračunatim PDV-om, za sastav dva ostala podneska od 23.07.2020 i 27.12.2021. sa 312,50 kn po podnesku s uračunatim PDV-om. Na ime sudske pristojbe na tužbu 546,00 kn i isto toliko i na presudu. Trošak vještačenja iznosio je 2.500,00 kn te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 10.467,00 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.

 

15. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. N..N. 57/2022 u izreci ove odluke dvojno su iskazane novčane vrijednosti primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97.

 

U D. 04. studenog 2022. 

 

                                                                                                                                        Sutkinja

 

                                                                                                                                    D. G. J.

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. ZOU M. i P., B.
2. Odvjetničko društvo L. & P. d.o.o., Z., D. 18

 

 

 

________________________________

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450