1

                                                                  Broj: Ppž-10665/2022

 

                               

 

                                                                                                                                 Broj: Ppž-10665/2022

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.O., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. Ž.O., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 14. rujna 2022., broj: 31. Pp - 2132/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              Odbija se žalba okr. Ž.O. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne nvoine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. Ž.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 14. rujna 2022., broj: 31. Pp-2132/2022-5, proglašen je krivim okr. Ž.O. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 6.400,00 kuna / 849,43 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na nakanadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 305,82 kune /40,59 eura.

 

1.1.           Istom presudom, okrivljeniku je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od

nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge J.O. u obiteljskoj kući u XX izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećena zatekne, na udaljenosti manjoj od 20 (dvadeset) metara, u trajanju od 2 mjeseca.

 

1.2.           Protiv te presude, okr. Ž.O. pravodobno je po braniteljima

odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu XXX

podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, jer pobijana presuda nema uopće razloga odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nadalje, ističe da je izreka presude nelogična te da prekršaj nije na taj način mogao biti počinjen, a to iz razloga jer ako je okrivljenik prvo istjerao suprugu J.O. iz kuće i vikao na nju pred mlt. djecom te ako se nakon toga udaljila iz kuće i otišla u XX tada da nije mogao počiniti nikakvo nasilje prema puncu u nazočnosti mlt. djece ako su djeca ranije otišla s majkom u XX. Isto tako, ističe da nije jasno je li počinio nasilje nad puncem u dnevnom boravku kako se to navodi na početku izreke ili u dvorištu kako je to kasnije navedeno u izreci.

 

5.1.              Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu bitnu povredu odredba prekršajnog postupka.

 

5.1.              Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude potpuno jasno proizlazi da je okr. Ž.O. počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi Josipi Obrovac i puncu J.O., pri čemu samo mjesto počinjenja djela unutrašnjost obiteljske kuće br. 325 u prostoriji dnevnog boravka ili dvorište obiteljske kuće) nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja, radi čega žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da nije jasno gdje je okrivljenik počinio opisani prekršaj, u dnevnom boravku ili na dvorištu kuće, ne čini izreku presude nerazumljivom. Osim toga, iako je točno da je na početku izreke presude navedeno da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji prema puncu J.O. u prostoriji dnevnog boravka, iz daljnjeg činjeničnog opisa jasno proizlazi da je okrivljenik prema puncu J.O. počinio opisano nasilje u dvorištu.

 

5.2.              Nadalje, u pravu je okrivljenik kada ističe da nije logično da bi počinio nasilje u obitelji prema puncu J.O. u nazočnosti maloljetne djece, obzirom da iz izreke presude proizlazi da se supruga J.O. sa djecom uputila osobnim automobilom u smjeru XX. Međutim, takav činjenični opis izreke presude istu ne čini nerazumljivom, obzirom da je jasno da je okrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi J.O. u nazočnosti maloljetne djece i time ostvario kvalificirani oblik prekršaja nasilja u obitelji iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a potom psihičko nasilje u obitelji prema puncu J.O., a čime je ostvario osnovni oblik nasilja u obitelji iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što proizlazi i iz pravne oznake činjeničnog opisa optužbe, gdje je tužitelj djelo činjenično opisano u optužbi pravno označio kao prekršaje iz članka 22. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

5.3.              Iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim samo za kvalificirani oblik nasilja u obitelji iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a time je i u korist okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršaja prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, obzirom da je propustio okrivljenika proglasiti krivim i radi prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dakle, prvostupanjski sud je činjenični opis optužbe pravno označen kao prekršaji iz članka 22. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,  podveo pod činjenični opis prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik nasilja u obitelji. Međutim, kako je u tom pravcu izostala žalba tužitelja, ovaj sud nije imao ovlasti sanirati počinjenu povredu.

 

5.4.              Isto tako, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio, koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima te na temelju kojih dokaza je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, unatoč šturim razlozima, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. Ž.O. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.               U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj prekršajnog odgovornosti utemeljio na njegovom priznanju, obzirom da je priznanje dano u zabludi jer nije uzeo propisani lijek za snižavanje krvnog tlaka. Ističe da je kritičnog dana radio od 05,00 sati do 16,35 sati i nije stigao uzeti propisni lijek, a nakon što ga je policija privela nije ponio lijekove sa sobom, dok na njegove molbe tog dana i sutrašnjeg dana dok je čekao suđenje policija nije reagirala pa su mu se uslijed visokog krvnog tlaka javljale vrtoglavice i „smušenost u glavi“.

 

6.1.              Međutim, takvim žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.2.              Naime, prvenstveno treba naglasiti da iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 14. rujna 2022. (list 20-22 spisa) proizlazi da je okrivljenik u potpunosti priznao sve odlučne činjenice od kojih ovisi počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret. Tako je okrivljenik, između ostalog, doslovno iskazao: „Točni su navodi optužnog prijedloga …u prostoriji dnevnog boravka počinio psihičko nasilje u obitelji, u nazočnosti djece…na način da sam se glasno vičući obratio supruzi Josipi riječima: „Marš van iz kuće, izlazi van iz mog dvorišta!“…te sam suprugu istjerao iz unutrašnjosti obiteljske kuće i ona se osobnim automobilom uputila smjeru XX, nakon čega je u dvorište obiteljske kuće došao punac …kojem sam glasno vičući uputio riječi …“. Takvo okolnosno i potpuno priznanje okrivljenika uslijedilo je nakon što se okrivljenik na pročitan optužni prijedlog očitovao da je razumio sadržaj optužnog prijedloga.

 

6.3.              U vezi s naprijed navedenim, ističe se da iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika ne proizlazi da bi okrivljenik u bilo kojem trenutku isticao da se loše osjeća ili da nije u mogućnosti iznositi obranu te je predmetni zapisnik bez ikakvih primjedbi vlastoručno potpisao. Stoga, žalbeni navodi okrivljenika da je priznanje dano u zabludi nisu osnovani.

 

6.4.              U odnosu na žalbene navode okrivljenika u kojima ističe da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku vršio uvid u Zapisnike o ispitivanju svjedoka, a navedene svjedoke nije saslušao neposredno na sudu, ističe se da iako je točno da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zapisnike o ispitivanju svjedokinje J.O. i svjedoka J.O., sastavljene u Policijskoj postaji Nova Gradiška, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da na istima nije temeljio svoju odluku odnosno svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljio je na potpunom i okolnosnom priznanju prekršaja od strane okrivljenika, iz čega proizlazi da je predmetne zapisnike pročitao jedino u cilju utvrđivanja da li je obrana okrivljenika sukladno dokazima u spisu. 

 

6.5.              Dakle, radi se o potpunom, okolnosnom i jasnom priznanju okrivljenika svih bitnih elemenata bića prekršaja koji mu je stavljen na teret, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pa u tom smislu, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti.

 

7.              U žalbi zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio opće pravilo i izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona te da nije kao olakotnu okolnosti cijenio dosadašnju nekažnjavanost u ranijim postupcima kao i da je imao mogućnosti predloženu novčanu kaznu ublažiti sukladno odredbama iz članka 37. Prekršajnog zakona.

 

7.1.              Međutim, razmotrivši odluku o kazni koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

 

7.2.              Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje niže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Pri tom je potrebno istaknuti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu, obzirom da je za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana  novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna (odnosno do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna,) ili kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 (odnosno do općeg maksimuma do najviše 90). Stoga, i po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Okrivljeniku se napominje da dosadašnja nekažnjavanost ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje novčane kazne u ublaženom iznosu, a što pogrešno okrivljenik ističe u svojim žalbenim navodima. Naime, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini  zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

7.3..              Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

7.4.               Odluka o izrečenoj zaštitnoj mjeri razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.5.              Ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji – supruge Josipe Obrovac u obiteljskoj kući u XX, izvan kuće i na bilo kojem drugom mjestu gdje se oštećena zatekne, na udaljenosti manjoj od 20 metara, u trajanju 2 mjeseca. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a imajući u vidu da okrivljenika nije nesposobna za privređivanje neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao niti uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

             

9.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 3. studenog 2022.

 

Zapisničarka:                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                                  Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u  5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenike i tužitelja.