- 1 -              Revd 3771/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3771/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva – Ravnateljstva za robne zalihe, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, protiv tuženika: 1. P. G. iz Đ., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u O., 2. I. V. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u O., 3. B. M. iz Đ., OIB …, koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o., O., 4. B. M. iz Z., OIB … kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o., O. i 5. I. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o., O., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-71/2022-3 o 11. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-335/2020-18 od 4. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.   Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

II. Zahtjevi drugotuženika I. V. i četvrtotuženika B. M. za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijaju se kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-71/2022-3 o 11. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-335/2020-18 od 4. studenoga 2021., zbog četiri prava pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2. Odgovor na taj prijedlog podnijeli su drugotuženik I. V. i četvrtotuženik B. M. Predlažu da se tužiteljičin prijedlog odbaci, te ista obveže na naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tim tuženicima.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu  štete. Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev i to prema tuženicima koji su bili članovi uprave društva Đ. d.d. (ili njihovi pravni sljednici) primjenom odredbe čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 - dalje: ZTD), odnosno prema tuženiku I. V., koji nije bio član uprave društva, na temelju odredbe čl. 273. st. 4. ZTD, a sve u vezi s čl. 273. ZTD i čl. 37. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 29/99, 129/00, 123/03, 133/12, 71/15 i 104/17, dalje: SZ).

 

6.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenost revizije istakla tri pitanja koja se odnose na primjenu čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 - dalje: ZTD) i jedno pitanje koje se odnosi na određivanje vrijednosti predmeta spora i, s tim u vezi, na odluku o parničnim troškovima. Postavljena pitanja glase:

 

"1. Primjenjuje li se odredba čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima ako se ne radi o potraživanju skupne štete s obzirom da tužitelj ne ostvaruje svoju tražbinu prema društvu odnosno stečajnoj masi?

 

2. Primjenjuje li se čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima ako tuženici nisu grubo povrijedili dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, odnosno nisu nanijeli štetu društvu i nisu umanjili već su povećali imovinu društva na štetu tužitelja?

 

3. Primjenjuje li se odredba čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima kada je vjerovnik odnosno tužitelj u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika upućen u parnicu radi ostvarenja imovinsko pravnog zahtjeva s obzirom na odredbu članka 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku?

 

4. Treba li se u situaciji kada je predmet spora isplata novčanog iznosa od više tuženika koji se ne mogu smatrati jedinstvenim suparničarima, trošak parničnog postupka utvrđivati prema podijeljenoj vrijednosti spora s obzirom na broj tuženika?“

 

6.2. U vezi navedenih pitanja (1. – 3.) prvenstveno valja reći da ona sugeriraju da nižestupanjski sudovi, odlučujući u ovoj pravnoj stvari nisu pravilno primijenili materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 252. st. 5. ZTD, ali tužiteljica ne navodi koje zakonske odredbe bi se trebale primijeniti, što pitanja čini neodređenim i neodlučnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a u smislu čl. 387. st. 3. ZPP, već se svode na pitanje pravilnosti primijenjenog materijalnog prava u okolnostima ovog konkretnog slučaja.

 

6.3. Uz navedeno, tužiteljica u prijedlogu nije određeno navela razloge zbog kojih bi ta pitanja bila važna, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, nije navedena u smislu odredbi čl. 385.a ZPP neka odluka revizijskog suda od koje odstupa odluka suda drugog stupnja, da sudska praksa revizijskog suda ili viših sudova o ovim pitanjima nije jedinstvena ili neke druge važne razloge. U prijedlogu se navodi da su sudovi nižeg stupnja pogrešno protumačili odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-349/2012 od 22. listopada 2013. u kojoj se taj sud bavio pitanjem primjene čl. 252. st. 5. ZTD, jer da se ta odluka odnosi „u bitnom na drukčiju pravnu situaciju“. Međutim, tužiteljica se ne poziva na neku drugu odluku revizijskog suda ili drugostupanjskog suda koja se odnosi na pravnu situaciju u konkretnom slučaju kako ju ona pravno ocjenjuje, a u kojoj je zauzet stav koji bi bio različit od stava zauzetog u presudi u odnosu na koju se predlaže dopustiti reviziju.

 

6.4. U vezi postavljenog pitanja pod 4. valja reći da je, prema izreci prvostupanjske presude, odbijen je tužbeni zahtjev da tuženici tužiteljici solidarno naknade utuženi iznos. Dakle, istaknut je jedan novčani zahtjev pa nije odlučno što ima više tuženika kao ni činjenica jesu li oni jedinstveni ili obični suparničari, jer prema čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug. Tužbom je mogao biti obuhvaćen i samo jedan od tuženika pa bi tužbeni zahtjev bio isti. Bilo koji od pet tuženika, pod pretpostavkom da je tužbeni zahtjev prihvaćen, ne bi se mogao osloboditi obveze tako da plati jednu petinu od navedenog iznosa, jer svaki od njih odgovara za cijeli dug, time da bi bili oslobođeni svi za onoliko koliko je jedan od njih platio. Takvo shvaćanje ovaj je sud izrazio u nizu svojih odluka (primjerice Rev-121/2008 od 19. studenoga 2008.). Pritom je pozivanje tužiteljice na odluku ovog suda Revd-3506/2021 od 6. listopada 2021. neutemeljeno, budući da se u tom konkretnom slučaju nije radilo o solidarnoj obvezi dužnika pa se ni ne radi o podudarnoj pravnoj situaciji. Stoga niti navedeno pitanje nije važno pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Na temelju izloženog je, primjenom odredbe čl. 392. st. 6. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

8. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev drugo i četvrto tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju (točka II. izreke).

 

Zagreb, 3. studenoga 2022.