P-480/22.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:
Z. K., OIB: …, kojeg zastupaju
punomoćnici iz O.D.
, protiv tužene: V. K., OIB: …, koju
zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik iz S., radi utvrđenja
ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. rujna 2022. u
prisutnosti punomoćnika tužitelja Ž. V. i punomoćnika tuženika A.
R., 3. studenog 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 2.
ožujka 2011. između pok. L. K. kao primateljice uzdržavanja i pok.
D. K. kao davatelja uzdržavanja kojim je primateljica uzdržavanja dala
u vlasništvo davatelju uzdržavanja stan koji se nalazi na VP,

označen brojem 2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika
i spreme, sve površine 54,17 m2, u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 7298/20, č. zgr.
4606, 4607, 4608 k.o. S., zadržavajući za sebe pravo doživotnog plodouživanja
predmetnog stana, dok se davatelj uzdržavanja obvezuje dosmrtno uzdržavati
primateljicu uzdržavanja, ugovor je ovjeren u potpisu 24. ožujka 2011. na Općinskom
sudu pod poslovnim brojem R1-159/11. te je na temelju njega D.
K. izvršio upis prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime u zemljišnim
knjigama Općinskog suda pod brojem uloška 10105.

2. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije sklapanja
predmetnog ništetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – citiranog u točki 1.
tužbenog zahtjeva i baš na način da se kao vlasnica ovog stana upiše pok. L.
K., OIB: …, a koji stan je označen kako slijedi: Stan na visokom
prizemlju br. 2, površine 54,17 m2, a koji se sastoji od 2 sobe s ostalim prostorijama,
smješten u zgradi označenoj kao zgr. 4607 z.u. 10105, poduložak 4, k.o., uz
istodobni izbris tog prava sa imena D. K., OIB: ….

3. Dužni su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak, ali samo ako se budu protivili tužbi".

1

P-480/22.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 44.612,50 kuna/5.921,10 eura1.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 10. srpnja 2012., se navodi kako je tužitelj Z.
K. sin tužene L. K. pa je stoga zainteresirana osoba te je time
aktivno legitimiran za podnošenje tužbe sukladno odredbi članka 327. i sl. ZOO-a. 3.
ožujka 2011. tuženici D. K. i L. K. su sklopili ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju kojim je primateljica uzdržavanja L. K. dala u
vlasništvo davatelju uzdržavanja D. K. stan koji se nalazi u S.,
na visokom prizemlju, označen brojem 2, koji se sastoji od 2
sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i spreme, površine 54,17 m2 u zgradi sagrađenoj
na čest. zem. 7298/20, zgr. 4606, 4607, 4608, sve k.o. S. zadržavajući za sebe
pravo doživotnog plodouživanja predmetnog stana, dok se D. K. obvezuje
dosmrtno uzdržavati primateljicu uzdržavanja. Ugovor je ovjeren u potpisu 24. ožujka

2011. na Općinskom sudu pod poslovnim brojem R1-159/11. i proveden u
zemljišnoj knjizi Općinskog suda pod brojem uloška 10105. Međutim, ovaj
ugovor je ništetan, a sve u smislu članka 322. ZOO-a. Naime, L. K. kao
primateljica uzdržavanja nije mogla shvatiti značenje postupanja, niti upravljati svojim
postupcima, a sve imajući u vidu njenu dob od 96 godina te zdravstveno stanje gdje
joj je dijagnosticiran poremećaj viših psihičkih funkcija uključujući pamćenje,
mišljenje, orijentaciju, razumijevanje te oštećenje kognitivnih funkcija uz deterioraciju
u emocionalnoj kontroli, socijalnom ponašanju i motivaciji. Obzirom na takav njen
zdravstveni karton, sigurno nije bila poslovno sposobna, niti je shvatila, a niti mogla
shvatiti značaj svojih postupanja. Navedeno je i sukladno odluci VSRH-a od 4. ožujka

2009. "…Kako je, dakle, radi pravilne primjene materijalnog prava potrebno utvrditi je
li J.M. u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila ubrojiva, odnosno poslovno
sposobna, a koju činjenicu sudovi nisu utvrdili, to je na temelju odredbe članka 395.
stavak 2. ZPP-a, prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet
vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku
prvostupanjski sud će vještačenjem, putem liječnika psihijatra, utvrditi navedenu
činjenicu i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.".

Radi svega predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnim
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 3. ožujka 2011. te obvezati tuženike na
snašanje parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 6. rujna 2012., tuženici su naveli kako se
protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti sa prijedlogom da isti bude odbijen, a
tužitelj osuđen na snašanje troškova postupka.

3. Podneskom od 12. rujna 2013. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je
dodao točku II. kojom traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije
sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to na način da se kao
vlasnica predmetnog stana upiše L. K. uz istodobni izbris tog prava sa
imena tuženika D. K..

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

P-480/22.

4. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem Po-114/12. od 8. rujna 2017. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene L. K..

4.1. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem Po-114/12. od 2.
srpnja 2018. određen je nastavak postupka te su kao nasljednici pok. L.
K. utvrđeni sinovi D. K. i Z. K..

5. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-4172/18. od 17. siječnja 2020.
sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužitelju naknaditi tuženiku D.
K. parnični trošak u iznosu od 37.112,50 kuna.

5.1. Županijski sud je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-757/2020-2 od

16. srpnja 2020. ukinuo presudu Općinskog suda pod poslovnim brojem P-
4172/18. od 17. siječnja 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

6. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem P-3292/20. od 25. rujna 2020. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika D. K..

6.1. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem P-3292/20. od 28.
rujna 2021. nastavljen je postupak te je pozvana nasljednica pok. D. K.
i to V. K. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju od 3. ožujka 2011. ovjerenog pred Općinskim sudom pod
poslovnim brojem R1-159/11. 24. ožujka 2011., zk izvatka za z.u. 10105 PL 4 k.o.
S., spisa Općinskog suda pod poslovnim brojem R1-159/11., saslušanjem
tužitelja Z. K., tuženika pod 1. D. K. u svojstvu parničnih
stranaka, svjedoka A. Š., čitanjem nalaza dr. B. U. od 20. lipnja

2012., nalaza i mišljenja Centra d.o.o. od 6.
siječnja 2017., nalaza i mišljenja prof. dr. sc. I. U. od 15. studenog 2019.,
pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Č. L. od 20. veljače 2015.,
dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Č. L. od 16. ožujka

2016., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. R. od 7. srpnja 2016.,
dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. R. od 30. studenog 2016.,
pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta od 24. prosinca 2018.,
dopunskog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta od 2. rujna 2022.

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim
propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje
na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što
drugo.

3

P-480/22.

12. Čitanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. ožujka 2011. ovjerenog
pred Općinskim sudom pod poslovnim brojem R1-159/11. 24. ožujka 2011.
utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između L. K. kao primateljice uzdržavanja i D. K. kao davatelja uzdržavanja

- da su stranke suglasne da je primateljica uzdržavanja vlasnica za cijelo stana
koji se nalazi u S., na visokom prizemlju, označen
brojem 2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i spreme, sve
površine 54,17 m2 u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 7298/20, zgr. 4606, 4607,
4608, sve k.o. S.

- da je primateljica uzdržavanja starija osoba i da joj je potrebna skrb i njega te
je njena želja da se potpuno osloni na davatelja uzdržavanja i očekuje da je on do
kraja života uzdržavati

- da primateljica uzdržavanja ovim ugovorom daje za života u vlasništvo svom
sinu D. K., davatelju uzdržavanja u cijelosti predmetni stan s tim da za
sebe zadržava pravo doživotnog plodouživanja predmetnog stana, a davatelj
uzdržavanja se obvezuje dosmrtno uzdržavati primateljicu uzdržavanja

- da se davatelj uzdržavanja obvezuje sve do svoje smrti uzdržavati primateljicu
uzdržavanja, a posebno do kraja života pružati joj sve što joj treba za uzdržavanje te
osim hrane, odjeće, obuće, pružiti joj svu njegu i pomoć koja joj bude potrebne te će
je u slučaju smrti sahraniti prema mjesnim običajima i njenim željama s time da sve
obveze preuzima već sada i za svoje nasljednike

- da primateljica uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da na temelju
ugovora, a bez njenog daljnjeg sudjelovanja i pitanja zatraži i ishodi u zemljišnim
knjigama upis prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime te uz istovremeni upis
doživotnog plodouživanja na ime primateljice uzdržavanja.

13. Čitanjem zk izvatka za z.u. 10105 PL 4 k.o. S. utvrđeno je da je na
nekretnini označenoj kao zgr. 4607 i to baš na etaži 0/0, stan na visokom prizemlju,
broj 2, površine 54,17 m2, a koji se sastoji od dvije sobe s ostalim prostorijama kao
vlasnik za cijelo upisan D. K..

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem R1-159/11.
utvrđeno je da je D. K. podnio zahtjev 16. ožujka 2011. za ovjeru ugovora
o dosmrtnom uzdržavanju o čemu je sastavljen zapisnik 24. ožujka 2011. na licu
mjesta te je raspravnim rješenjem pod poslovnim
brojem R1-159/11. ovjeren ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između
L. K. kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i D. K.
kao davatelja uzdržavanja s druge strane.

15. Iz iskaza Z. K. proizlazi kako je živio i stanovao u S. na
adresi sa svojom majkom i suprugom. Supruga mu je otišla

2011. kada je zaključen predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Otkupio je i
platio predmetni stan, sve je režijske troškove plaćao 15 godina, a kada je doznao za
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prestao je plaćati. I danas živi u tom stanu, ujutro
kada odlazi na posao oko 7 sati, 7 i 15 sati majka je zatvorena u sobi, zaključana i on
joj pokuca na vrata i kaže joj da ide. Majka mu ne otvara, a kada dođe s posla nađe
je kako sjedi ispred televizije i masira noge i ruke sa rakijom jer je bole. Često mu
kaže kako se šunja po kući kao lopov, pita ga kada je došao, a on joj kaže da je
došao i da joj se javio, a da je ona izgubila orijentaciju i stoga se ne sjeća. S njom se

4

P-480/22.

ne može komunicirati. Neke dane kada se dođe može se s majkom razgovarati
normalno, a onda se sve okrene "naopako". Kada dođe navečer kući počela mu je
zatvarati stan, morao se penjati kroz prozor jer nakon što bi joj kucao ne bi mu
otvarala vrata. Zbog toga je postavio specijalnu bravu kojom kada majka zaključa on
može u svakom slučaju otvoriti bravu s vanjske strane. D. K. je jedne
prigode rekao njenom sinu da ne navaljuju na majku, da ne prave buku oko ulaznih
vrata jer da je majka već zaboravljiva i da ostavlja ključ u vratima. Dakle, D.
K. je već tada znao da je majka zaboravljiva, a on o tome nije vodio računa,
niti je to znao. Vrata je zatvarala i prije nego je zaključen predmetni ugovor. Hoda
polako po cijelom stanu, a kada je pita što radi, odgovori mu kako to mora raditi zbog
kondicije. Radila je to i prije i u vrijeme dok je izlazila vani, vježbala je hodajući po
stanu pa tako i danas. Da nije vježbala ne bi ni doživjela te godine života. Sada je
malo oglušila, D. K. je vodi na ispiranje što je nekih 100-
tinjak metara od njihovog stana. Nije često išla kod liječnika, imala je problema sa
venama koje su uistinu velike. Majka se boji doktora, kao i staračkog doma. Dok je
njegova supruga živjela u stanu onda je ona majci pomagala u stanu, išla po spizu i
slično. Majka nikada nije bila velikih zahtjeva pa što bi naručila to bi supruga i
donijela. Tako ju je vodila kod liječnika kada je imala problema sa bubrezima radi
propuhivanja bubrega i slično. Pitao je majku je li ona svjesna da stan više nije njen,
a majka mu je kazala kako je to sve njeno kako je ona vlasnica. Upozorio ju je kako
je stan knjižen na D. K. na što je majka ustrajala kako je stan njen. Brat
ga je prije 30 godina pitao hoće li zemlju u P. ili stan, on mu je kazao kako hoće
stan, jer brat ima stan u S. od žene, gdje i žive. S bratom se nikada nije svađao.
Prije otprilike 6 godina ga je majka zvala da zaključe ugovor o darovanju s obzirom
da je platio predmetni stan, nabavio je obrazac ugovora iz Narodnih novina, isti
popunio. Međutim, ugovor nikada nije odnio na ovjeru kod javnog bilježnika iako ga
je majka opominjala dva tri puta čisto iz njegove lijenosti i povjerenja koje je imao
prema bratu.

16. Iz iskaza D. K. proizlazi kako je njegova majka teško pokretna
osoba, ali je mentalno zdrava. Otprilike 5 godina ne izlazi van iz kuće, dok je prije
toga uz njegovu pomoć izlazila, ali nešto malo. Težih bolesti, koliko mu je poznato,
majka nije imala osim vanjskih vena koje ružno izgledaju i koje su 2-3 puta pukle.
Dva puta je zvao hitnu pomoć kući, a dva puta ju je odveo na prvu pomoć. Osim
teške pokretljivosti majka je dobro, nije invalid, kreće se sa štapom po kući. Danas ne
može doći na sud jer ju je prije nekog vremena vodio kod liječnika nekih 100 metara
zračne linije i na tom putu su se morali zaustavljati 4 puta. Dnevno komunicira sa
majkom, svaki dan je kod nje. Njegova supruga kuha majci, kupi joj sve što joj treba
za kuću, plaća račune i slično. Majka nikada nije imala ozbiljnije bolesti, ali je
početkom 2011. imala problema sa pokretljivošću, samo je tada bila pokretljivija nego
danas. Dan danas sama čisti po kući, sjedi na stolici, okreće se, mete. On svaki dan
usiše kuću. Majka sve navedeno želi raditi i nitko je ne može odgovoriti od toga jer je
to žena starog kova. Što se samog dana zaključenja ugovora tiče na licu mjesta je
bio sudac A. Š. i njegova tajnica. On je bio prisutan, ali je otišao u drugu
prostoriju. Sudac je razgovara s majkom, kada su izašli vanka, sudac mu je rekao da
je majku upoznao sa sadržajem ugovora. Prije zaključenja predmetnog ugovora brat
Z. K. je dizao ruku na majku četiri puta, dva puta ju je udario te je jedan
put bila i policija. Majka ne voli ništa više njega nego brata, a činjenica da je zadnje
četiri godine, prije nego je supruga tužitelja iselila iz stana, tužitelj i njegova supruga

5

P-480/22.

nisu razgovarali sa majkom, zabranjivao je supruzi da razgovara sa majkom pa je i to bio razlog zbog čega je majka zaključila predmetni ugovor.

17. Iz iskaza svjedoka A. Š. proizlazi kako je 2011. izašao na lice mjesta u
stan radi ovjere ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U stanu je zatekao davatelja
usluge i primateljicu uzdržavanja. Njegov temeljni princip rada je da obavi razgovor
sa primateljem uzdržavanja, dakle sa strankama iz ugovora i to na način da se uvjeri
shvaćaju li svoja djela i upravljaju li svojim postupcima. Tom prilikom, kao i u drugim
prilikama se mora voditi računa po intelektualnom polaritetu i psihološkom profilu
osoba koje sklapaju ugovor. Tom prigodom dok je obavljao razgovor sa primateljicom
uzdržavanja zamolio je davatelja uzdržavanja da iziđe iz sobe i da ga ne ometa dok
obavi razgovor. Navedeno je napravio jer se zna dogoditi ako su u istoj prostoriji da
odgovore na pitanja sucu da je osoba koju i ne pita. Kod tog razgovora postavlja
uobičajena pitanja o datumu rođenja, o obiteljskim prilikama i svega onoga što se tiče
socijalne slike bilo primatelja ili davatelja uzdržavanja kako bi mogao formirati
mišljenje radi ovjere ugovora. Na sva njegova pitanja s obzirom da je primateljica
uzdržavanja bila u dubokoj starosnoj dobi odgovorila je vrlo razborito i nije ostavljala
dojam osobe koja je neorijentirana. Dapače, sjeća se kako je te prigode primateljici
uzdržavanja rekao kako dobro nosi godine, a ako mi doživimo njene "da ćemo tući
čelom u zemlju". Za davatelja uzdržavanja, D. K., također je utvrdio da
je psihološki profil tog čovjeka po njegovom mišljenju u potpunosti u redu. Sjeća se
kako se primateljica uzdržavanja tužila na teškoće hodanja, imala je nekakvu bolest
vezano za donje ekstremitete. Nakon što je prednje sve utvrdio i unio u zapisnik koji
je sastavni dio ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i primateljica uzdržavanja i
predlagatelj su potpisali skupa sa njim ugovor, zapisnik, a sudac se još potpisao i na
poleđini ugovora o dosmrtnom uzdržavanju gdje je konstatirana ovjere ugovora.
Ističe kako je gospođa bila orijentirana i u tome je kategoričan budući se u to uvjerio,
u protivnom bi počinio kazneno djelo da je ovjerio ugovor osobe koja ima psihičke
mane ili duševne bolesti. Na pitanje zašto je na potpisu ugovora otisak kažiprsta
desne ruke naveo je kako kada su u pitanju starije osobe koje imaju tremor ruku ili se
teško potpisuju onda inzistira da se supotpišu i sa otiskom kažiprsta desne ruke, a
sve radi eventualno utvrđenja identiteta potpisnika ugovora. Osim njega na licu
mjesta je bila njegova tajnica K. P..

18. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Č. L. od 20. veljače

2015. proizlazi kako je vještak analizirao iskaze tužitelja Z. K., tuženika
D. K., svjedoka A. Š., predlagao je i priloženi liječnički nalaz dr.
B. U. od 20. lipnja 2012., pregledao je zdravstveni karton za tuženu
L. K. u kojem se nalaze podaci o liječenju za razdoblje od 28. veljače

1966. do 31. srpnja 2012. te kroz promatrano razdoblje ne nalazi podatke o bilo
kakvim psihičkim smetnjama primateljice uzdržavanja.

Analizirajući navedeno, vještak navodi:

Prema navodima tužbe, ugovor je ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO-
a jer tužena L. K. kao primateljica uzdržavanja nije mogla shvatiti
značenje, niti upravljati svojim postupcima, imajući pri tome njenu dob od 96 godina
te zdravstveno stanje kod kojeg je dijagnosticiran poremećaj viših psihičkih funkcija
(pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje) te oštećenje kognitivnih funkcija uz
deterioraciju u emocionalnoj kontroli, socijalnom ponašanju i motivaciji pa sukladno
njenom takvom zdravstvenom kartonu zaključeno je da L. K. nije bila
poslovno sposobna, niti je shvatila, niti je mogla shvatiti značenje svojih postupanja.

6

P-480/22.

U spisu je priložen liječnički nalaz prof. emeritusa dr. sc. B. U.,
neuropsihijatra od 20. lipnja 2012. (15 mjeseci poslije potpisivanja spornog ugovora)
iz kojeg je vidljivo kako je 18. lipnja 2012. pregledao tuženu L. K. i to na
traženje sina Z. K. (tužitelja), a koji u svom zaključku navodi:
"Emocionalno je ledirana, udaljena, neadekvatna. Pokazuje smetnje identiteta, nema
uvida u svoje stanje i situaciju. Izražene su smetnje pamćenja i zapamćivanja,
otklonjive je pažnje, smanjenog socijaliziranog ponašanja sa znakovima globalnog
psihičkog oštećenja u sklopu psihoorganskog sindroma i znakova demencije.
Poremećaj viših psihičkih funkcija uključujući pamćenje, mišljenje, orijentaciju,
razumijevanje. Oštećenje kognitivnih funkcija uz deterioraciju u emocionalnoj kontroli,
socijalnom ponašanju i motivaciji. Potrebna joj je adekvatna pomoć i asistencija, nije
sposobna za samostalan život."

U zdravstvenom kartonu kroz promatrano razdoblje ne nalazi se podatak o bilo kakvim psihičkim smetnjama primateljice uzdržavanja.

Kod ovakvih vještačenja od svih podataka pored neposrednog psihijatrijskog
pregleda od najveće pomoći je procjenjivanje specijalističkih psihijatrijskih nalaza,
posebno oni što su kronološki bliži vremenu potpisivanja ili sastavljanja spornog akta.
Iza njih slijede nalazi drugih specijalista i liječnika opće medicine. Dalje slijede
pravnici koji su dobili tijekom studiranja određena znanja iz forenzičke psihijatrije.
Izjave svjedoka, a posebice zainteresiranih stranaka u postupku su najmanje
uporabljivi za postavljanje objektivne dijagnoze. Analizom sadržaja spornog akta imat
će najveću vrijednost u slučaju kada je darodavac ili oporučitelj sam sastavio taj
dokument, a u toj analizi će biti najvažniji podaci o oporučiteljevoj motivaciji za izbor
pojedinog nasljednika. Tako će npr. neobrazloženo isključivanje neke bliske osobe, a
koja se prethodno skrbila za oporučitelja upućivati na neki oblik psihopatologije.
Zaključak

Kod primateljice dosmrtnog uzdržavanja L. K. in tempore acti nije
bilo nikakvih znakova privremene ili trajne duševne bolesti, niti druge poremećenosti
u rasuđivanju, tako da je mogla u cijelosti shvatiti značaj svog postupanja i upravljati
svojim postupcima.

18.1. U svom dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak Č. L. od 16.
ožujka 2016. je naveo kako nema razloga da u cijelosti ne prihvati nalaz prof.
U. od 20. lipnja 2012., ali smatra kako je isti nalaz od 18. lipnja 2012., a ugovor
o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren u potpisu 24. ožujka 2011. Uvijek kada se
procjenjuju ovakvi ugovori procjenjuje se psihičko stanje "tempore acti", a ne godinu i
tri mjeseca kasnije. Tako da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.
Prema opisu prof. U. od 18. lipnja 2012. tužena L. K. je imala
smetnje koje psihijatri opisuju kao psihoorganski poremećaj i to u ovom slučaju
izraženog stupnja. Moguće je da se stanje gospođe K. moglo promijeniti i
nakon dan dva, a ne nakon 15 mjeseci, sve s obzirom na njenu životnu dob i da se
ona "psihički dekompenzira". U trenutku kada je profesor U. pregledavao
gospođu K. ista nije bila ubrojiva. Misli kako je dr. U. došao na poziv da
se izvrši pregled, odnosno u kućnu posjetu jer vjerojatno L. K. nije bila u
mogućnosti doći na pregled kod njega kući ili u ustanovu.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. R. od 7. srpnja 2016.
proizlazi kako je isti izrađen na osnovi podataka iz sudskog spisa. L. K.
je rođena 3. prosinca 1915. te je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kao
primateljica uzdržavanja, sa svojim sinom D. K., rođenim 27.

7

P-480/22.

kolovoza 1954. Spomenuti ugovor je 24. ožujka 2011. potpisan i ovjeren pri
Općinskom sudu po sucu A. Š.. U tekstu sudac A. Š. navodi:
"Sudac se uvjerio, koliko je to moguće, da su nazočna primateljica uzdržavanja i
davatelj uzdržavanja orijentirani u vremenu i prostoru i sposobni za poduzimanje
pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova te je istima detaljno objasnio smisao i
posljedice ovog pravnog posla. Sudac se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju.
Primateljici uzdržavanja i davatelju uzdržavanja glasno je pročitan ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju te su upozoreni na pravne posljedice istog, posebno na
odredbe članka 586. pa dalje Zakona o obveznim odnosima i sve druge pozitivne
propise vezane uz ovaj tip ugovora nakon čega još jedan put stranke izjavljuju da
ostaju kod svih odredbi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Potom pred sucem
primateljica uzdržavanja i davatelj uzdržavanja potpisuju kao ugovorne stranke
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.".

Tijekom sudskog postupka na ročištu 21. siječnja 2014. sudac Općinskog
suda A. Š. u svojstvu svjedoka iskazuje: "…sjećam se da sam u ožujku

2011. izašao na lice mjesta i to baš u stan, a radi ovjere ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju. U stanu sam zatekao davatelja usluge i primateljicu uzdržavanja… dok
sam obavljao razgovor s primateljicom uzdržavanja, zamolio sam davatelja
uzdržavanja da iziđe u drugu sobu da me ne ometa dok obavim razgovor … na sva
moja pitanja, a s obzirom da je primateljica uzdržavanja bila u dubokoj starosti
odgovorila je vrlo razborito i nije ostavljala dojam osobe koja je neorijentirana,
dapače, sjećam se da sam tom prigodom staroj gospođi rekao da dobro nosi godine,
a ako mi doživimo njezine, da ćemo tući čelom o zemlju… Sjećam se da se starica
tužila na teškoće u hodanju, imala je nekakvu bolest, mislim da je to vezano za donje
ekstremitete… Još jedan put želim istaći da je gospođa bila orijentirana i u tome sam
kategoričan budući da sam se u to uvjerio…".

Sudskom spisu prileži i zdravstveni karton L. K. za razdoblje od

28. veljače 1966. do 31. srpnja 2012. Navode se uobičajene smetnje i bolesna
stanja: lumbago, išijas, proširene vene na potkoljenicama, bronhitis, povišen krvni
tlak, pretilost i dr. Nema podataka o bilo kakvim psihičkim problemima primateljice
uzdržavanja.

U sudskom spisu priloženo je pismeno vještvo psihijatra prim. mr. sc. Č.
L. od 17. veljače 2015. u kojem je naveo: "U L. K. nije bilo
nikakvih znakova privremene ili trajne duševne bolesti, niti je imala druge
poremećenosti u rasuđivanju tako da je mogla u cijelosti shvatiti značaj svog
postupanja i upravljanja svojim postupcima".

Nalaz prof. dr. sc. B. U. od 18. lipnja 2012. prileži sudskom spisu,
isti je napravljen oko 15 mjeseci poslije potpisivanja govora, sažeto sadrži: "U L.
K. postoje znakovi psihoorganskog sindroma i demencije. Nije sposobna za
samostalan život".

Tužena pod 2. L. K. u dubokoj starosti od 96 godina potpisala je
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s tuženikom pod 1. D. K.. U
tužbi, tužitelj Z. K., drugi sin tužene L. K. navodi kako
primateljica uzdržavanja nije mogla shvatiti značenje postupanja, a niti upravljati
svojim postupcima, sve zbog njene dobi i poremećenog zdravstvenog stanja.
Sudskom spisu od medicinske dokumentacije priložen je jedino zdravstveni
karton L. K. koji obuhvaća razdoblje od 28. veljače 1966. do 31. srpnja

2012. iz kojeg kartona proizlazi da je povremeno liječena ambulantno od uobičajenih
bolesti (išijas, proširene vene na nogama, povišen krvni tlak, upala ždrijela, smetnje s
očima, oslabljeni sluh i dr.). Primala je odgovarajuće lijekove. U kartonu nema

8

P-480/22.

tragova o eventualnim psihičkim smetnjama uključujući i vremensko razdoblje kada je
potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Druge medicinske dokumentacije u
spisu nema.

Jedini svjedok, sudac Općinskog suda A. Š., pred kojim je
ugovor ovjeren i potpisan, smatra da je L. K. u trenutku potpisivanja
ugovora odgovarala "vrlo razborito", bila je "orijentirana u vremenu i prostor,
sposobna za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova".

Konačno, sudski vještak za psihijatriju dr. Č. L. u svom vještvu
smatra da je L. K. u trenutku potpisivanja ugovora "mogla u cijelosti
shvatiti značaj svog postupanja i upravljati svojim postupcima".

Nalaz prof. dr. sc. B. U. odnosi se na zdravstveno stanje L.
K. na dan 18. lipnja 2012., oko 15 mjeseci poslije potpisivanja ugovora i
stoga nije relevantan za ocjenu njenog zdravstvenog stanja u vrijeme potpisivanja
ugovora.

Zaključak:

Na osnovi iskaza vjerodostojnog svjedoka te podataka iz zdravstvenog
kartona vještak smatra da je L. K. u trenutku potpisivanja ugovora o
dosmrtom uzdržavanju bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka te sklapati
pravne poslove.

19.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. R. od 30. studenog

2016. proizlazi kako je tužiteljica u visokoj starosnoj dobi od 96 godina potpisala
ugovor od dosmrtom uzdržavanju. Na osnovi vjerodostojnog svjedoka, suca ovog
suda te na osnovi podataka iz zdravstvenog kartona tužene vještak je zaključio da je
ista u trenutku potpisivanja ugovora bila u sanju u potpunosti shvatiti značenje svojih
postupaka i posljedica toga. Dakle, bila je sposobna za sklapanje pravnih poslova. U
spisu postoji i pisano vještvo sudskog vještaka dr. L. koji je bio istog mišljenja.
Također u spisu postoji i nalaz pismeni prof. dr. B. U. od 18. lipnja 2012.
što je oko 15 mjeseci nakon što je tužena potpisala ugovor. U tom nalazu dr. U.
navodi kako je L. K. u to vrijeme bila psihički oštećena i da je pokazivala
znakove tzv. psihoorganskog sindroma, odnosno demencije pa prema tome nije
mogla upravljati svojim postupcima. U konkretnom slučaju postavlja se pitanje je li
razdoblje od potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju do dana kad je prof.
U. napisao svoj nalaz, dovoljno dugo da bi se kod L. K. razvila
demencija. L. K. je prema njegovoj procjeni u vrijeme kad je pregledana
od strane dr. U. bolovala od tzv. aterosklerotske demencije, odnosno tzv.
multiinfarktne demencije. Taj oblik se javlja u kasnijoj životnoj dobi, u pravilu iza 80-e
godine života. Uzrok su psihičke smetnje, fizičke i druge promjene u mozgu koje
nastaju zbog poremećene cirkulacije tkiva. Zbog toga se javljaju tzv. mikroinfarkti,
sitni infarkti u moždanom tkivu kojih ima veliki broj. Ti infarkti su veličine 0,5 do 1
milimetar i najčešće prolaze bez nekih posebnih posljedica. Međutim, neki među tim
infarktima su teže prirode jer zahvaćaju veći prostor u moždanom tkivu pa poslije
toga ostaju posljedice. Sve se to reflektira na klinički tok bolesti. Na taj način
navedena bolest, multiinfarktna demencija napreduje ili postupno polagano ili na
mahove. Osim toga poznato je da se u takvim slučajevima kod osoba u tako kasnoj
dobi kao što je to slučaj kod L. K. nastupa "dekompenzacija" pri čemu
dolazi nalog pogoršanja i to zbog nekih događaja koji su nepovoljni za dotičnu osobu
npr. smrt bračnog partnera, neka tjelesna bolest, odlazak u mirovinu i sl. Kod L.
K. to očito postoji. Ovdje je riječ o sukobu interesa između njena dva sina što
je svakako nepovoljno djelovalo na psihičko stanje L. K.. Smatra se da

9

P-480/22.

je osnovni uzrok bolesti postojanje rizičnih faktora u osobi koja boluje od ovog oblika
demencije i to osobito u prvom redu povišeni krvni tlak. Kod L. K. taj
rizični faktor postoji jer se u zdravstvenom kartonu navodi kako boluje od hipertenzija.
Osim toga imala je i neke druge rizične faktora za demenciju kao što su pretilost što
se isto tako navodi u zdravstvenom kartonu. Svakako je kod nje postojao rizični
faktor smanjenja aktivnosti jer je u 96 godini života sigurno bila nedovoljno fizički
aktivna. Osim toga imala je smetnje s nogama, išijas, lumbarga, proširene vena. Sve
je to ograničavalo njene aktivnosti tako da se L. K. kretala unutar jedne
ili dvije prostorije u stanu. Imala je još jedan rizični faktor, a to duboka starost.
Razdoblje od potpis ugovora i stanja koje je opisao dr. U. je dovoljno dugo da
se razvije demencija: Očito je došlo do naglog pogoršanja, vjerojatno zbog onih
faktora dekompenzacije koji je naveo.

Vještak ostaje pri svom mišljenju kako je L. K. bila u stanju
sklapati pravne poslove u razdoblju kad je potpisala ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju te da je u kasnijem razdoblju bila u stanju tzv. psihoorganskog sindroma,
odnosno demencije. Sam izraz psihoorganski sindrom se rabi za blaže početne
slučajeve demencije. To bi značilo da bi u razdoblju kad je prof. U. pregledao
L. K. ona bila u početnoj fazi demencije. Isključivo se ovaj oblik
demencije može javiti ili postupno ili nago u mahu. Ovdje je riječ o tome da je
demencija nastupila u kratkom razdoblju od oko godine dana što je dovoljno za
razvoj ovakvog oblika demencije. Postoji niz oblika demencije, ovo je samo jedan od
njih i to onaj koji se javlja u najstarijoj životnoj dobi u pravilu iza 80-e godine. Drugi
oblici demencije se javljaju ranije. Tako se npr. Alzheimer demencija javlja u dobi od
50 - 60 godina, poslije toga tzv. predsenilna i senilna demencija u dobi od 60 i 70
godina, dok se predmetni oblik demencije u pravilu javlja iza 80-e godine. Uvjetno
rečeno postoji podjela demencije na laki, teški i srednji stupanj. U svakom obliku u
početku su simptomi blagi i neprimjetni koji se s vremenom pogoršavaju, ima ih sve
više, smetnje su sve veće pa je to neki srednji stupanj i na kraju poslije 5, 6, 7 godina
nastupa zadnja terminalna faza i smrt. Prihvaća utvrđenja dr. U. nakon
pregleda tužene 20. lipnja 2012. te navodi kako je to bilo 15 mjeseci nakon
potpisivanja ugovora. Simptomi koje je dr. U. opisao u svom nalazu i to da
gospođa L. nije orijentirana o materijalnim pitanjima i potrebama, da ne zna u
čijem je stanu, da ne pušta nikog u kuću, da se ponaša pasivno, nezainteresirano,
daje necjelovite odgovore spadaju u simptome razvijene bolesti demencije i to tzv.
multiinfarktne demencije s čime se vještak slaže i ponovno navodi kako se to odnosi
na 15 mjeseci nakon potpisnog ugovora. Upravo u sudnici je vještak doznao kako je
L. K. živa i da ima 101 godinu što bi značilo kako simptomi njene
demencije nisu tako izrazito prisutni u trenutku kada je to stanje opisao prof. U.,
odnosno tijek demencije koji u pravilu progredira, odnosno stanje se u pravilu lagano
pogoršava. U ovom slučaju psihičko stanje L. K. je usporeno i godinama
još uvijek nije završilo sa završnom fazom. A to je smrt. Kada je govorio o tzv.
"dekompenzacijama" koje se javljaju u tijeku razvoja ove vrste demencije onda je
govorio općenito prema onome što se nalazi u literaturi. To ne znači da je L.
K. imala takve provokativne faktore, ali pretpostavlja kako je stanje u obitelji
svakako za nju bilo vrlo neugodno, jer se radi o sukobu interesa i njena dva sina. Na
temelju podataka u spisu vještak nema podataka da su se njeni sinovi svađali,
međutim to govorim teoretski. Kada su se počeli javljati simptomi demencije kod
gospođe L. je teško odrediti jer su simptomi u početku diskretni, a poslije se
pogoršavaju.

10

P-480/22.

20. Iz pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta od 24. prosinca

2018. proizlazi kako je spisu priložen zdravstveni karton primateljice uzdržavanja
pok. L. K. u kojem se nalaze podaci o liječenju za razdoblje od 28.
veljače 1966. do njene smrti. U zdravstvenom kartonu kroz promatrano razdoblje ne
nalazi se podatak o bilo kakvim psihičkim smetnjama primateljice uzdržavanja.
Temeljni nalaz za donošenje vještačkog nalaza i mišljenja su svi relevantni
medicinski nalazi u spisu. Naime, jedina relevantna dokumentacija za donošenje
psihijatrijske procjene u ovakvim situacijama je medicinska dokumentacija koja je za
period prije potpisivanja predmetnog ugovora oskudna. Iskazi svjedoka od stranaka
koje su u sporu opterećeni su faktorom subjektivnosti. Kod ljudi visoke životne dobi
treba razlikovati smetnje koje su psihičke posljedice normalne starosti, potom
prelazne oblike – MCD, organski psihosindrom pa sve do teške demencije. Razlike
su kvantitativne.

Vještaci su na temelju uvida u spis ustanovili da nema medicinskih elemenata
koji bi ukazivali da je pok. L. K. bila nesposobna za rasuđivanje i
izražavanje svoje volje, tj. smatraju da je bila sposobna shvatiti značaj i posljedice
ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je potpisan 24. ožujka 2011.

Zdravstveni karton obiteljskog liječnika pok. L. K. u razdoblju prije
i za vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora ne pokazuje postojanje medicinskih
smetnji koje bi utjecale na sposobnost rasuđivanja. Naime, u kartonu obiteljskog
liječnika nema podataka o težoj formi psihoorganskog sindroma, kao niti primijenjenoj
psihijatrijskoj terapiji. Obiteljski liječnik je educiran da primijeti psihičke promjene koje
odudaraju od promjena tipičnih za uobičajeni proces starenja i da u tim situacijama
reagira. Da je obiteljski liječnik primijetio teže psihičke promjene, sigurno bi reagirao
uvođenjem jače psihijatrijske terapije ili ordiniranjem psihijatrijskog liječenja.
Važno je za naglasiti da su postojale izraženije psihičke smetnje netko bi od
okoline, članova obitelji, susjedi ili obiteljski liječnik, tražili dodatni pregled psihijatra ili
bi intervenirala hitna služba, čega u periodu prije i za vrijeme potpisivanja
predmetnog ugovora kod pok. L. K. nije bilo.

Važno je naglasiti da procjena suca A. Š. pred kojim je pok. L.
K. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 24. ožujka 2011., kao i kasniji
iskaz istog suca na sudu, pokazuje da je prilikom potpisivanja ugovora L.
K. bila orijentirana što sudac Š. kategorički tvrdi te navodi kako bi u
protivnom on počinio kazneno djelo da je ovjerio ugovor osobe koja ima duševnu
bolest.

Temeljni nalaz za donošenje vještačkog nalaza i mišljenja su svi relevantni
medicinski nalazi u spisu. Naime, jedina relevantna medicinska dokumentacija za
donošenje psihijatrijske procjene u ovakvim situacijama je medicinska dokumentacija
koja je za period prije i za vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora za pok. L.
K. oskudna. Treba naglasiti kako su iskazi svjedoka od stranaka koje su u
sporu opterećeni faktorom subjektivnosti.

Vještaci su analizirali iskaze stranaka, svjedoka, imali su na uvid i analizirali su
i mišljenje dr. U. i dr. J. Š..

21. Tužitelj je tijekom postupka uz podneske kojima prigovara pismenim i
usmenim nalazima i mišljenjima od suda imenovanih vještaka, dostavljao oprečne
pisane nalaze i mišljenja dr. J. Š. i dr. I. U..

21.1. Tako je svoj nalaz i mišljenje u pismenom obliku dr. U. sačinio nakon
razgovora s tada tužiteljem Z. K. i njegovom suprugom, na temelju

11

P-480/22.

priložene medicinske dokumentacije te danih nalaza i mišljenja vještaka spec.
psihijatara koji se nalaze u spisu, koji nalazi i mišljenje imenovani vještak je sačinio
po nalogu tužitelja i koji zaključuje kako pok. L. K. u vrijeme zaključenje
ugovora nije bila sposobna shvatiti značenje predmetnog ugovora i njegove pravne
posljedice.

21.2. Osim tog nalaza, tužitelj je u spis dostavio i pismeni nalaz i mišljenje dr.
J. Š. koja je svoj nalaz i mišljenje napravila na temelju dokumentacije, a na
temelju koje su svoj nalaz i mišljenje dali i drugi vještaci koji su se određivali u
odnosu na pitanje je li pok. L. K. u vrijeme zaključenja ugovora bila
sposobna za rasuđivanje. I ova vještakinja je utvrdila kako je pok. L. K.
bila nesposobna za rasuđivanje.

22. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

23. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među
strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li pok. L. K. u vrijeme
zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. ožujka 2021. mogla shvatiti
značaj svojih postupanja i pravne posljedice istih, odnosno je li bila sposobna za
rasuđivanje.

24. Tako, među strankama nije sporno:

- da su Z. i pok. D. K. sinovi pokojne L. K.
- da je D. K. s pok. L. K. zaključio ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju 3. ožujka 2011. na temelju kojeg je L. K. dala
istom u vlasništvo stan u S., površine 54,17 m2, u zgradi
sagrađenoj na čest. zem. 7298/20, č. zgr. 4606, 4607 i 4608, sve k.o. S.,
zadržavajući za sebe pravo doživotnog plodouživanja predmetnog stana uz obvezu
tuženika pod 1. da vodi računa i uzdržava tuženicu pod 2.

- da je predmetni ugovor ovjeren pred Općinskim sudom pod poslovnim
brojem R1-159/11. 24. ožujka 2011.

- da je predmetni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u
z.u. 10104 za k.o. S., na način da je navedeni ugovor prenesen sa vlasništva pok.
L. K. u vlasništvo tuženika pod 1. D. K..

24.1. Kao sporno postavilo se pitanje je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
zaključen 3. ožujka 2011. između pok. D. K. i pok. L. K.
ništetan jer pok. L. K. nije mogla shvatiti značenje svog postupanja u
vrijeme zaključenje spornog ugovora.

25. U pravcu utvrđivanja osnovanosti navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, sud je proveo brojne naprijed citirane dokaze.

25.1. Sud je proveo tri vještačenja na okolnost psihičkog stanja pok. L.
K. i to po dr. Č. L., dr. P. R. i Medicinskom fakultetu
. Sva tri vještva koja je u ovom postupku naložio sud i koja su sačinjena od
strane dr. L., dr. R. te Medicinskog fakulteta, nisu
prigovorima kao ni danim nalazima i mišljenjima dr. Š. i dr. U., a koji su
izrađeni po nalogu tužitelja, doveli u sumnju vjerodostojnost i stručnost ranije danih

12

P-480/22.

nalaza i mišljenja. Naime, iz svih od strane suda naloženih vještačenja proizlazi da su
vještaci suglasni da je sada pok. L. K. u vrijeme potpisivanja ugovora od

3. ožujka 2011. bila sposobna za rasuđivanje, da je bila sposobna shvatiti značaj i
posljedice zaključenog ugovora. Vještaci su zaključak utemeljili na zdravstvenom
kartonu pok. L. K. iz kojeg proizlazi da ista nije bolovala od nikakvih
psihičkih bolesti, na medicinskoj dokumentaciji koja je u tom smislu bila oskudna ili je
uopće nije bilo. Kod pok. L. K. je bilo, a kako je to iscrpno naveo u svom
dopunskom usmenom nalazu i mišljenju dr. R. od 30. studenog 2016., dosta
rizičnih faktora kao što je to duboka starost, povišeni krvni tlak, prekomjerna tjelesna
težina, a što je sve bilo dovoljno za razvoj demencije tj. psihoorganskog sindroma.
Isti vještak je utvrdio kada je cijenio nalaz dr. U. kako se kod pok. L.
K. u vrijeme nalaza od 20. lipnja 2012. radi o naprednom stupnju demencije
koju nazivamo multiinfarktna demencija. Međutim, s obzirom na to da je 2016. kada
je vještak davao usmenu dopunu svog mišljenja sada pok. L. K. imala
101 godinu, zaključio je da simptomi njene demencije nisu bili izrazito prisutni u
vrijeme kada je to stanje opisao dr. U.. Tijek demencije se u pravilu pogoršava
lagano u slučaju L. K., usporeno i godinama i još uvijek nije završilo sa
završnom fazom tj. smrću. Dakle, ovaj vještak utvrđenja iz nalaz dr. U. cijeni
„predimenzioniranim“ jer ga u tome demantira protok vremena od nalaza istoga od

20. lipnja 2012. do njegova usmenog vješta od 30. studenog 2016. je proteklo 4, 5
godina, a da nalaz dr. U. je bio točan onda bi u tom roku bolest uznapredovala
i dovela do konačnog ishoda i smrti, što se nije dogodilo. I vještaci Medicinskog
fakulteta su naveli da je pregled dr. U. obavljen godinu i tri mjeseca nakon
potpisivanja spornog ugovora, odnosno da taj nalaz ne odražava psihičko
funkcioniranje pok. L. K. u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora.

25.2. Odbor za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta,
kako u svom osnovnom, tako i dopunskom nalazu i mišljenju, analizirajući i uzimajući
u obzir i privatne nalaze i mišljenja koje je tužitelj dostavljao u spis i dr. U., dr.
J. Š. i dr. U., ali i ona koja je odredio sud, jednoglasno zaključuju da
nema medicinskih elemenata koji bi ukazivali na to da je sada pok. L. K.
bila nesposobna za rasuđivanje, tj. smatraju da je bila sposobna shvatiti značenje i
posljedice ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. ožujka 2011. Vještaci su naveli:
- da su temeljni nalaz za donošenje vještačkog nalaza i mišljenja svi relevantni
medicinski nalazi u spisu. Naime, jedina relevantna dokumentacija za donošenje
psihijatrijske procjene u ovakvim situacijama je medicinska dokumentacija koja je za
period prije i za vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora za pok. L. K.
oskudna. Iskazi stranaka u sporu su opterećeni faktorom subjektivnosti. Nadalje,
jedina psihijatrijska dokumentacija je ona koja je sačinjena od strane prof. dr.
U.. Isti je sačinio prvi nalaz 20. lipnja 2012. i to 15 mjeseci nakon potpisivanja
predmetnog ugovora tako da ta dokumentacija ne održava psihičko funkcioniranje
sada pok. L. K. s vremenskim periodom potpisivanja predmetnog
ugovora, dakle naglašavaju kako je ovih 15 mjeseci razlike značajan vremenski
period

- da su u okviru vještačenja bitni i podaci o zdravstvenom stanju koji se mogu
pronaći u kartonu obiteljskog liječnika kao i eventualni iskaz obiteljskog liječnika. U e-
osobnom zdravstvenom kartonu za vremensko razdoblje od 30. siječnja 2008. do 31.
srpnja 2012. postoje zapisi o 25 posjeta liječniku opće medicine. U navedenom
razdoblju postoji samo jedan zapis – nadnevka 21. travnja 2009. u kojem je
navedena psihijatrijska dijagnoza F41 (Drugi anksiozni poremećaj prema MKB-10) i

13

P-480/22.

tada joj je preporučen Normabel tbl a 2 mg. Više nema zapisa da je uzimala tada
preporučenu terapiju. Od 27. svibnja 2010. liječniku obiteljske medicine po (najčešće)
uobičajenu, kroničnu terapiju sve češće dolazi sin (ne navodi se koji sin). U kartonu u
vrijeme i prije potpisivanja predmetnog ugovora nema drugih podataka o psihičkim
problemima za pok. L. K.. Obiteljski liječnik (kojeg može kontaktirati
bolesnik ili član obitelji bolesnika) je educiran da primijeti psihičke promjene koje
odudaraju od promjena tipičnih za uobičajeni proces starenja i da u tim situacijama
reagira. Da je obiteljski liječnik primijetio teže psihičke promjene (ili dobio takvu
informaciju od člana obitelji svojeg bolesnika), sigurno bi reagirao uvođenjem neke
jače psihijatrijske terapije ili ordiniranjem psihijatrijskog liječenja. Važno je za naglasiti
i da pok. L. K. nije bila oduzeta poslovna sposobnost

- da nema podataka o psihijatrijskim hospitalizacijama, nema podataka o
oduzimanju poslovne sposobnosti te nema podataka o uzimanju jače psihijatrijske
terapije u vrijeme kao i prije potpisivanja predmetnog ugovora

- da u dokumentaciji prileži i otpusno pismo Zavoda za ortopediju i
traumatologiju gdje je pacijentica liječena od 1. do 10.
ožujka 2015. zbog prijeloma vrata desne bedrene kosti, dakle u značajnom
vremenskom periodu iza potpisivanja predmetnog ugovora. U opisu tijeka liječenja
stoji između ostalog da je "zbog početnog psihoorganskog sindroma konzilijarno
pozvan psihijatar koji u terapiju uključuje Praxiten po potrebi". No, niti ova činjenica
ne odražava psihičko funkcioniranje sada pok. L. K. u vrijeme
potpisivanja predmetnog ugovora. Osim toga, jasno se navodi da se radi o
"početnom psihoorganskom sindromu". Stoga početni psihoorganski sindrom 2015.
nije mogao biti jače razvijen u vrijeme potpisivanja spornog ugovora tj. u ožujku

2011., nego samo još slabije izražen

- da se podatak da sada pok. L. K. nije izlazila iz kuće ne može
pripisati psihičkim razlozima (o tome nema podataka o medicinskoj dokumentaciji!).
S. Š. koji je bio prisutan u vrijeme potpisivanja govori da se L. K.
žalila na teško kretanje zbog problema s ekstremitetima. Vještaci su uzeli u obzir ovaj
navod, pažljivo ga razmotrili pregledavajući svu dokumentaciju u spisu i nema
medicinske dokumentacije na temelju koje bi mogli povezati u ovom konkretnom
slučaju slabiju pokretnost i podatak o neizlaženju iz kuće sa sposobnosti rasuđivanja
i shvaćanja djela i posljedica potpisivanja ugovora tempore acti

- da se u osobnom kartonu u već prethodno navedenom vremenskom razdoblju
pojavljuju dijagnoze M15 (Poliartroza – degenerativne promjene više zglobova), M50
(bolest vratnog diska), M51 (druge bolesti intervertebralnog diska) te M54 (bol u
leđima – dorzalgija). Sve ove dijagnoze posljedica su degenerativnih promjena
zgloba i kralježnice za što je pok. L. K. dobivala odgovarajuću terapiju.
Jedna od posljedica ovih degenerativnih promjena je teža pokretljivost

- da iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu kod Općinskog suda

21. siječnja 2015. proizlazi da se pristupilo izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka
A. Š. pok. M., suca Općinskog suda koji iskazuje da je u ožujku

2011. izašao na ovjeru ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u stanu u kojem je
zatekao davatelja usluge i primateljicu uzdržavanja. Dalje se kaže da je "dok je
obavljao razgovor s primateljicom uzdržavanja zamolio davatelja uzdržavanja da
izađe u drugu sobu kako ne bi ometao tijek razgovora s primateljicom uzdržavanja".
Na sva njegova pitanje primateljica uzdržavanja je, iako je u dubokoj starosnoj dobi,
odgovorila veoma razborito te nije ostavljala dojam osobe koja je neorijentirana. Na
kraju svog iskaza svjedok A. Š. naglašava da je primateljica uzdržavanja bila
potpuno orijentirana i u tome je kategoričan jer se u to sam uvjerio. Razlog zašto je

14

P-480/22.

primateljica uzdržavanja na mjestu uz potpis na ugovoru stavila otisak kažiprsta
desne ruke, mora naglasiti da on (kao sudac) na tome inzistira da se na taj način
supotpišu starije osobe koje u pravilu imaju tremor ruke ili se teško potpisuju"
- da je svjedočenje suca Š. jasno i razumljivo

- da iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. I. U. proizlazi da pok. L.
K. "nikada nije išla u školu i nije bila pismena". Stoga i nije mogla potpisati
ugovor jer nije znala pisati.

26. Zaključno, ovaj sud cijeneći sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj
ukupnosti, posebno suglasne i istovjetne nalaze i mišljenja dr. L., dr. R. i
Medicinskog fakulteta, zaključuje da je pok. L. K.
u trenutku potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila sposobna shvatiti
značenje svojih postupaka. Nakon svakog vještačenja kojeg je sud odredio tužitelj je
dostavljao svoja privatna vještačenja koja su u zaključcima suprotni od zaključaka
sudskih vještaka. Svi vještaci koje je sud odredio su imali na uvidu i uzeli su u obzir i
privatne nalaze i mišljenja. Unatoč istima, jasno, detaljno i obrazloženo ostali su kod
svojih nalaza i mišljenja te istovjetnog zaključka da je pok. L. K. bila
sposobna shvatiti značenje svojih postupaka. Vještačenja naručena za privatne
potrebe koja su u cijelosti pobijena od onih određenih od strane suda i to ne jedan
put nego tri puta, ne mogu i nisu po snazi iznad sudskih vještačenja. Ovo pogotovo
kada vještaci koje odredi sud na nedvojben način daju odgovor na pitanje o kojem
ovisi osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva.

26.1. Suprotno navodima drugostupanjskog suda, ovaj sud je ocijenio, upravo kako
je to i izneseno, i privatna mišljenja u sklopu ostalih izvedenih dokaza, a sve
sukladno stavu Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Rev-2392/13. To što tužitelj
smatra da nalazi i mišljenja koja je, nezadovoljan rezultatima sudskog vještačenja
naručivao, imaju veću snagu od onih koja su provedena u sudskom postupku, a koja
su uz to identična, ne znači da tako smatra i sud.

26.1.1 Vještaci moraju obrazložiti svoje mišljenje i sud ih je dužan pozvati da ili
usmeno ili pismeno odgovore na prigovore. Sud je odlučio da se Odbor za sudbena
mišljenja Medicinskog fakulteta, pismeno očituju na primjedbe
tužitelja, što su i učinili otklanjajući sve prigovore i svaku sumnju u vjerodostojnost
svog zaključka. Ovo vodeći računa i o ekonomičnosti postupka. Na ročištu za
zaključenje glavne rasprave tužitelj i dalje ustraje u tome da vještaci pojasne svoj
nalaz i mišljenje, ali ovaj put usmeno. Ovom sudu nije jasno što je to ostalo za
pojasniti kada je sve razriješeno i jasno. Tužitelj ovakvim prijedlogom samo iscrpljuje
i onako odavno iscrpljen dokazni postupak te je isti usmjeren isključivo na
odugovlačenje postupka, radi čega nije niti prihvaćen.

27. Slijedom svega iznesenog u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u izreci.

28. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka

1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91.,
91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i
80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika.

15

P-480/22.

Tuženiku je priznati trošak sastava odgovora na tužbu 2.500,00 kuna, za
zastupanje na ročištima od 23. siječnja 2013.,15. listopada 2013., 21. siječnja 2014.,

7. srpnja 2015., 16. ožujka 2016., 10. svibnja 2016., 19. rujna 2016., 30. studenog

2016., 22. ožujka 2017. od po 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 29. ožujka

2015. 625,00 kuna, za sastav podneska od 4. siječnja 2017. iznos od 2.500,00 kuna,
za zastupanje više osoba u ovoj fazi postupka iznos od 2.812,50 kuna, za zastupanje
na ročištu od 22. listopada 2018., 10. prosinca 2019., 19. svibnja 2022. i 20. rujna

2022. po 2.500,00 kuna, za sastav podneska od 4. veljače 2019. 2.500,00 kuna,
trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.175,00 kuna., odnosno
ukupno 44.612,50 kuna.

(Parnični trošak je popisan i predan u sudski spis prije izmjene Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22.).

29. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

30. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. studenog 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

16