- 1 -              Rev 480/2021-2

Broj: Rev 480/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnica u Z., protiv I-tuženice D. E. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Z. i II-tuženika Grada Zagreba, Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4623/18-5 od 10. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-337/16-369 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 3. studenoga 2022.

p r e s u d i o   j e :

              Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-337/16-369 od 7. lipnja 2018., odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim ugovora o kupoprodaji sustanarskog stana br. Su-043222/93 od 10. travnja 1993. (koji na poleđini nosi datum 10. svibnja 1993.) između kupca R. E. kao prednice I-tužene D. E. i II-tuženika Grada Zagreba, kao prodavatelja sustanarskog dijela stana koji se nalazi u Z., … (koji se sastoji od pet soba i izbe-smočnice te kuhinje, kupaone, halla, WC, hodnika, predsoblja, degažmana, lođe, a koji cijeli stan se sastoji od šest i pol soba, izbe, kuhinje, kupaonice, halla, WC, hodnika, predsoblja, degažmana, lođe, ostave, ormara ugrađenog, ukupne površine od 180,94 m2) sagrađenoj na čest. br. 233 po novoj izmjeri čest. br. 1847 k.o. C., upisane u z.k. ul. br. 257, poduložak 2889 k.o. G. Z. i to u dijelu površine od 23,27 m2, jer da ta površina pripada stanu tužitelja Z. D. kao pravnog slijednika D. D., (toč. I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženici D. E. parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke) a II-tuženiku G. Z. naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.756,25 kn (toč. III. izreke).

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4623/18-5 od 10. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja Z. D. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-337/16-369 od 7. lipnja 2018. (toč. I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka (toč. II. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2213/2020-2 od 15. prosinca 2020. dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4623/18-5 od 10. ožujka 2020. zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li je ništav ugovor o prodaji dijela stana jednom od sustanara kada su sustanari zaključili zasebne i vremenski odvojene ugovore o kupnji dijela stana, odnosno da li se u takvoj situaciji može smatrati da su sustanari zajedno otkupili predmetni stan, a sve u skladu s odredbom čl. 6. st. 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 6/92, 8/92, 33/92, 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02)?"

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavim Ugovora o kupoprodaji sustanarskog stana broj Su-043222/93 od 10. travnja 1993. (koji na poleđini ugovora nosi datum 10. svibnja 1993.) sklopljenog između kupca R. E. kao prednice I-tužene D. E. i II-tuženika G. Z. i to u dijelu površine od 23,27 m2, jer ta površina pripada stanu tužitelja Z. D. kao pravnom slijedniku D. D.

9. Kod odgovora na postavljeno pitanje treba poći od odredbe čl. 6. st. 3. ZPS kojom je regulirana situacija kad stanarsko pravo imaju sustanari. Navedenom odredbom propisano je da u tom slučaju sustanari stan kupuju zajedno, svaki u dijelu na kojem ima stanarsko pravo, ako se ne sporazumiju drugačije.

9.1. Nadalje, odredba st. 4. čl. 6. ZPS regulira mogućnost otkupa stana od strane sustanara koji su podnijeli zahtjev za kupnju svoga dijela stana, u situaciji kada takav zahtjev nisu podnijeli svi sustanari i određuje da iznimno od st. 3. čl. 6. ZPS, ako jedan ili više sustanara ne podnese zahtjev za kupnju svoj dijela stana u roku iz st. 2. čl. 4. ZPS (zahtjev za kupnju stana se podnosi do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana) stan imaju pravo kupiti ostali sustanari.

10. Polazeći od sadržaja navedenih zakonski odredbi i njihovim pravilnim tumačenjem, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, sustanari mogu podnijeti zasebne i vremenski odvojene zahtjeve za otkupom stana s obzirom na to da iz navedenih odredbi ne proizlazi da ugovori o kupoprodaji sustanarskog stana ne bi mogli biti zaključeni zasebno i u različitim vremenskim periodima sa svakim od sustanara koji su podnijeli zahtjeve. 

10.1. Pojam „zajedno“ treba tumačiti u smislu skupa ili zajednice (su)stanarskih prava na jednom stanu koji je predmet odvojenih otkupa (svaki u dijelu na kojem ima stanarsko pravo, ako se ne sporazumiju drugačije).

11. U predmetnoj parnici su nižestupanjski sudovi u bitnome utvrdili, da su pok. D. D. i R. E. stekle stanarsko pravo na točno određenim dijelovima predmetnog stana i da su ga sukladno tome mogle i otkupiti, temeljem odredbe čl. 6. st. 3. ZPS i to samo one dijelove stana na kojem su imale stanarsko pravo.

11.1. Utvrđeno je i da je pok. prednica I-tuženice R. E. otkupila sustanarski dio stana prema ugovoru zaključenim sa II-tuženikom 10. travnja 1993. (na kraju ugovora je datum 10. svibnja 1993.), a prednica tužitelja D. D. otkupila svoj sustanarski dio stana, temeljem ugovora sklopljenim sa II-tuženikom 26. rujna 1995.

12. S obzirom na odgovor na postavljeno pitanje i u okolnostima konkretnih činjeničnih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi protumačili navedenu odredbu čl. 6. st. 3. ZPS i pravilno su zaključili da su pravne prednice tužitelja i I-tuženice D. D. i R. E. temeljem stanarskog prava na točno određenim dijelovima stana mogle taj stan i otkupiti, svaka u onom dijelu na kojem je imala stanarsko pravo.

13. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti i to da je neodlučno pozivanje revidenta na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-661/2007-2 od 11. rujna 2008., jer pobijana odluka nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem izraženoj u toj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Slijedom iznesenoga, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koju se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. studenoga 2022.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Mirjana Magud, v.r.