1

Poslovni broj: P-142/2020-17

 

                                                                                          

 

     Republika Hrvatska

Općinski Sud U Varaždinu

  Braće Radić 2, Varaždin        

Poslovni broj: P-142/2020-17                     

 

       U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E   

 

 

              Općinski sud u Varaždinu,  po sutkinji Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz J., J., V. 93, OIB:..., zastupane po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika I. M. iz J., J., V. 93, OIB:..., radi predaje u suposjed nekretnina, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 21. rujna 2022. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice,  3. studenoga 2022. kao dana donošenja i objave presude

 

p r e s u d i o     j e

 

I.                    Nalaže se tuženome I. M. iz J., J., V. 93, ... da tužiteljici N. M., iz Jakopovca, J., V. 93, OIB:... preda u suposjed nekretninu čkbr... u naravi kuća, dvor u J., površine 2091 m2, upisanu zk.ul.... k.o. J. O. suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin na način da tužiteljici dozvoli nesmetani suposjed sve u roku od 15 dana.

 

II.                  Nalaže se tuženome I. M. iz J., J., V. 93, OIB:... da tužiteljici N. M., iz J., J., V. 93, OIB:... naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od  6.100,00 kn[1]/809,61 EUR, (slovima: šest tisuća sto kuna/osamsto devet EUR i šezdeset jedan cent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 3. studenoga 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. 

 

r i j e š i o   j e

 

Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu kojim se traži da se naloži tuženome I. M. iz J., J., V. 93, da tužiteljici N. M. iz J., J., V. 93, OIB:..., preda u suposjed nekretninu čk.br. ... u naravi Oranica Luka površine 3813 m²  

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica N. M. po punomoćniku podnijela  je 26. ožujka 2020. tužbu protiv tuženika I. M. radi predaje u suposjed nekretnina. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici nekretnine čk.br. ... u naravi Oranica Luka površine 3813 m² i čk.br. ... u naravi kuća, dvor u Jakopovcu površine 2091 m², dakle sveukupne površine 5904 m², obje upisane u zk.ul.br. ... k.o. J. O. suda u Varaždinu, Zemljišno-knjižni odjel Varaždin. Tužiteljica je suvlasništvo u ½ dijela predmetne nekretnine stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. V.O.38/76 iza pok. P. A. koji je otac tužiteljice. Dana 09.11.1989. tijekom provođenja komasacije na komasacionoj gromadi „K.“ dijelovima k.o. J., pok. M. P. dozvolila je tužiteljici uknjižbu prava vlasništva u 1/1 dijela na predmetnoj nekretnini, a zatim je tužiteljica tuženiku dozvolila upis prava suvlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine. Dakle, pri provođenju komasacije na predmetnoj nekretnini tužiteljica i tuženik stekli su pravo vlasništva svaki u ½ dijela predmetne nekrtnine. Predmetna nekretnina je u suvlasništvu sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a čl. 38. st. 1. istog zakona određeno je da svaki suvlasnik ovlašten izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Dakle, tužiteljica sukladno čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao suvlasnica ima pravo suposjedovati svoju nekretninu, no tuženi onemogućuje tužiteljici suposjed predmetne nekretnine te joj odbija predati suposjed iste. Tužiteljica je u više navrata pozivala tuženika na mirno rješavanje spora, da joj dobrovoljno preda jedan ključ, kojim će tužiteljica moći ući u kuću predmetne nekretnine te da joj isti nadalje dozvoli nesmetani suposjed, međutim tuženi do današnjeg dana nije izvršio obvezu predaje suposjeda te je isti i dalje u posjedu predmetne nekretnine.  Budući da tuženi do današnjeg dana nije mirnim putem predao u suposjed nekretnine iz tužbe, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

 

2.             Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Točno je da su stranke suvlasnice svaka u 1/2 dijela naznačenih nekretnina. Nekretnina čkbr. ... u naravi oranica, stranke ne koriste već 6 godina, a zajednički su dali u najam tu nekretninu S. D. koji ne plaća nikome od njih naknadu, jer bi stranke od komunalnog redara bile kažnjene ako bi nekretnina bila zapuštena. Ako tužiteljica želi svoj suvlasnički dio obrađivati, može zatražiti od S. D. da napusti  tu nekretninu i preda joj u posjed njezin suvlasnički dio, što može učiniti odmah i ne mora čekati završetak ovog postupka. Stoga je postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu potpuno promašen, pa tuženik predlaže da ukoliko tužiteljica ustraje kod ovog zahtjeva da se isti odbije kao neosnovan. Tužiteljica se sama odselila iz zajedničke kuće stranaka i sobom je odnijela i sve ključeve od kuće. Nitko ju nije tjerao da se odseli i to je bila isključivo njezina odluka. Ključ od kuće je navodno u međuvremenu izgubila. Tužiteljica nikada nije razgovarala sa tuženikom da ne može ući u kuću niti joj je on zabranio da se vrati u kuću. Osim toga, ona je vrlo često dolazila u kuću i to u vrijeme kada je bio doma, ali i u vrijeme kada ga nije bilo. Tužiteljica ima ključeve od velike spavaće sobe koju ona zaključava tako da ju tuženik niti ne može koristiti, ali niti nema potrebe, a i zaključala je i jedan ormar pa ga tuženik ga ne može koristiti. Tužiteljice je kad joj je nešto trebala bez najave dolazila u kuću i uvijek si je uzela što joj je trebalo, a ti dolasci su česti. Ormare je i dalje zaključavala i tuženik ih nije mogao koristiti, a isto tako ne može koristiti spavaću sobu koju tužiteljica stalno zaključava. Predmetna kuća je doista velika i stranke ju mogu bez problema podijeliti na dva dijela, a tužiteljica se nije ni pokušala dogovoriti se sa tuženikom tko će koji dio koristiti. Sama je otišla iz kuće i nitko ju nije iz nje tjerao. Napominje se da tuženik koristi samo dio kuće, ali i samo polovicu dvorišta, jer mu je tako savjetovao komunalni redar. Tužiteljica je bila bez prekida u suposjedu predmetne kuće jer je često dolazila i bila je u tom proteklom periodu najmanje 30 puta kada je tuženik bio doma, a i kada je bio odsutan, a to je uvijek bilo od početka proljeća pa do kraja jeseni, s tim da je češće dolazila kad ga nije bilo, što je saznao od susjeda koji su ju viđali. Nakon što se odselila još pune dvije godine je redovito dolazila zbog vrta i uzimala si je sve što je raslo, salatu, peršin , mrkvu, celer i dr., čak je sama posadila češnjak i sama ga je pobrala. Tužiteljica je uglavnom na nekretninu dolazila sa zetom i kćerkom i to u vrijeme kad je bio odsutan od proljeća do kasne jeseni, pa je dakle bila u suposjedu kako vrta tako i kuće. Tuženik joj nikada nije branio da koristi kuću i nikada joj nije prigovarao zbog njenih dolazaka. Kako ista u tužbi navodi da nema ključ od kuće ( navodno ga je izgubila), iako je sa svojim ključem i otišla, tuženik je odmah po dobivanju ove tužbe dao napraviti još jedan ključ od ulaznih vrata sporne kuće koji joj je poslao 19. 12. 2020. putem pošte. Obzirom na činjenicu da je tužena zaključala veliku spavaću sobu i da je zaključala ormar, a ključeve ima samo ona, a ne i tuženik, da je često dolazila u kuću i dvorište i iz ormara si uzimala određenu robu ili je donosila drugu, ista je svakako bila čitavo to proteklo vrijeme u suposjedu kuće, ali i dvorišta. Ista je čak u tom periodu zaključala jedan dio škednja, spavaća soba koju je ona zaključala još je uvijek zaključana, promijenila je bravu na škrinji i jedan dio škrinje je zatvorila lancem. Sve to ukazuje da je ona u suposjedu predmetne nekretnine i da je ova tužba potpuno neosnovana. Tuženik joj nikada nije branio da dolazi u kuću. Obzirom na izneseno predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

 

3.                 Po primitku odgovora na tužbu, tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom 15. studenoga 2021. povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu čkbr.

... u naravi oranica Luka površine 3813 m2. Tužitelj je pristao na povlačenje tužbe, ali je zatražio naknadu troškova u iznosu od 1.500 kn uvećano za PDV za sastav odgovora na tužbu i pristup na to ročište.  

4.                 Tužiteljica je na ročištu održanom 21. rujna 2022. postavila konačni tužbeni zahtjev iz kojeg je izostavljen zahtjev da se tuženiku naloži da joj preda ključ nekretnine. 

5.                 Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u posjed i dozvoli nesmetani suposjed nekretnine navedene u toč. I. izreke ove presude, koje je suvlasnica u 1/2 dijela.

 

6.                  U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: izvadak iz z.k.ul.... k.o. J. na stranici 4 spisa, izvadak iz rješenja Općinske koma sacione komisije od 9.11.1909. (stranice 5-9 spisa), rješenje  o nasljeđivanju broj V.O.38/76-3 (stranice 10-11 spisa), račun R1 2942/P11/1 (stranica 6 spisa) i računi Hrvatske pošte (stranica 27 spisa), saslušani su svjedoci V. P., M. P., S. Č., Š. R. i D. S. te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka u svrhu dokazivanja. Nije saslušan i tuženik iako je njegovo saslušanje bilo predloženo, jer nije pristupio na ročište zakazano za provođenje dokaza saslušanja stranaka na koje je bio uredno pozvan.

 

7.                 Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Sl. SFRJ 4/77,

36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 58/84, 74/78, 57/89, 20/90, 35/91. i "Narodne novine" broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice, i to onaj konačno postavljeni od 21. rujna 2022. o kojem je sud odlučivao, osnovan u cijelosti.

8.                 Među strankama nije sporno:

 

- da su suvlasnici nekretnine koja je predmet ovog postupka označene kao čk.br. ... u naravi kuća, dvor u J. površine 2091 m², upisane u zk.ul.br. ... k.o. J. O. suda u Varaždinu, svaki u ½ dijela, - da se tuženik nalazi u posjedu navedene nekretnine, 

 

9.                 Sporno je da li je i tužiteljica u suposjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka te da li ju tuženik onemogućava u suposjedu nekretnine kako se to navodi u tužbi. Tuženik naime tvrdi da ona svoje pravo na suposjed ostvaruje te da ju on u tome ne onemogućava.

 

10.             Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

 

-                      čitanjem tužbi priloženog Izvatka iz zemljišne knjige na listu 4 spisa da su parnične stranke suvlasnici nekretnine koja je predmet ovog postupka označene kao čk.br. ... u naravi kuća, dvor u J. površine 2091 m², upisane u zk.ul.br. ... k.o. J. O. suda u Varaždinu, svaki u ½ dijela.

 

-                      saslušanjem svjedoka V. P. i M. P. da tužiteljica ne živi u kući koja je predmet ovog spora, da se odselila iz kuće nakon smrti svoje majke koja je umrla 7.2.2018., koja je također do svoje smrti živjela u predmetnoj kući, zbog tuženikovog lošeg postupanja prema njoj, nakon čega živi s njima te pokušava ostvariti pravo na suposjed, ali ga ne može ostvariti,  jer ju tuženik u tome sprječava tako što se svaki puta kad dođe u kuću loše ponaša prema njoj, vrijeđa ju i tjera ju iz kuće, govorio joj pogrdne riječi i da nema što tu tražiti, pa u kuću ne može nesmetano doći i boraviti u njoj niti obrađivati vrt iza kuće kojeg nitko ne obrađuje nakon što je majka tužiteljice umrla.

 

-                      saslušanjem svjedokinje S. Č. koja živi u susjedstvu sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj kući živjela do smrti svoje majke, a nakon toga u kući živi tužitelj sam, da tužiteljicu nakon smrti njezine majke nije viđala da bi dolazila u kuću, da je s tuženikom kojeg rijetko viđa u dobrim susjedskim odnosima, a u takvim odnosima je bila i s tužiteljicom dok je ona živjela u kući.

 

-                      saslušanjem tužiteljice sud je utvrdio da ona nije u suposjedu nekretnine koja je predmet spora iako je suvlasnica, jer joj to onemogućava tuženik svojim ponašanjem i neprimjerenim postupcima prema njoj jer svaki puta kad pokuša ostvariti pravo na suposjed, odnosno doći u kuću i boraviti u njoj, hoda za njom i verbalno ju napada, da zbog toga izbjegava dolaziti u kuću iako na to imam pravo, a i uništio je neke njezine stvari, izbacio njezine kuhinjske elemente i njezinu odjeću, prodao njezinu kosilicu,  da je u više navrata pokušala ući u kuću nakon što ju je tuženik istjerao, ali je svaki puta bila izvrgnuta neugodnostima i maltretiranju, pa se sad boji dolaziti u kuću te dolazi samo u pratnji svoje kćerke i zeta, da nikad nije bila u kući u vrijeme kada tuženika tamo nije bilo, jer se boji da bi je mogao optužiti da je nešto ukrala, da iz vrta nije uzimala nikakvo povrće i nitko ga ne obrađuje nakon što ga je ona prestala obrađivati, da nije zaključala ormar u sobi koji niti nema ključ, već je zaključala samo sobu u kojoj se nalaze stvari njezine pokojne majke, da joj je tuženik poslao ključ od kuče poštom, ali nije pokušala s njim otključati vrata, jer kad je došla i to pokušala, tuženik je opet bio neugodan i maltretirao ju je pa je od toga odustala.

11.             Svjedokinja Š. R., za razliku od svjedoka V. P. i M. P. te iskaza tužiteljice,  u svom iskazu navodi da tuženik ne brani tužiteljici da dolazi u kuću, da nije bio nasilan prema njoj i nije ju tjerao iz kuće, da se ona se loše odnosila prema njemu te da je dolazila u kuću i onda kad tuženika nije bilo doma, ali sud te njezine navode nije prihvatio kao vjerodostojne. To iz razloga što ta svjedokinja prema vlastitom iskazu živi u Varaždinu, u predmetnoj kući je bila prije 2 godine kad je tuženik slavio rođendan, a u nju je dolazila redovito samo dok joj je sestra ( majka tužiteljice koja je prema iskazima svjedoka V. P. i M. P. umrla 7.2.2018.) bila živa, dakle u vrijeme kad je tužiteljica još živjela u kući te osobno nije vidjela da bi tužiteljica došla u kuću kad tuženika nije bilo doma, pa se njezine tvrdnje o tome da je tužiteljica u suposjedu predmetne nekretnine te da ju tuženik u tome ne sprječava ne temelje na neposrednom zapažanju, već na pretpostavkama, neprovjerenim glasinama i njezinom stavu o tome kakva je tužiteljica, s kojom je očito u lošim odnosima, osoba. Stoga njezin iskaza  osim u dijelu kojim je potvrdila navode svjedoka V. P. i M. P. da se vrt nakon smrti tužiteljičine majke više ne obrađuje te da je tužitelj nakon promjene brave tužiteljici poštom poslao novi ključ, ne pobija iskaze svjedoka V. P. i M. P., koje sud cijeni vjerodostojnima niti je od značaja za donošenje odluke u ovom sporu. Za donošenje te odluke nije od značaja niti iskaz svjedoka D. S., osim u dijelu kojim je potvrdio nespornu činjenicu da tuženik živi u kući koja je predmet ovog spora, budući da je bio susjed stranaka u ovom postupku do 1990., kad su u kući koja je predmet ovog spora živjeli tužiteljica i tuženik, što je za ovaj spor irelevantno, jer se tužbeni zahtjev odnosi na kasnije vrijeme, vrijeme nakon smrti majke tužiteljice, a ne zna što se događalo u vezi s tom kućom nakon 1990. te nema nikakvih saznanja u odnosima stranaka. 

12.             Nakon pomne analize iskaza svjedoka i tužiteljice, sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka V. P., M. P. i tužiteljice, koji su o odlučnim činjenicama iskazivali suglasno i uvjerljivo, detaljno opisavši sve detalje događaja, a tuženik, iako je bio predložen da se sasluša kao stranka u postupku nije pristupio na sudsko ročište na koje je trebao biti saslušan, pa tijekom postupka svojim iskazom nije osporio njihove iskaze, čime je pojačao njihovu dokazu snagu. Pritom je potrebno napomenuti kako sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke, koji iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište radi saslušanja, budući da sud sukladno 269. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne može primijeniti nikakve prisilne mjere prema strankama koje se nisu odazvale pozivu suda radi saslušanja niti se stranke mogu prisiliti na davanje iskaza, već će sud u tom slučaju s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. 

13.             Iskaz svjedokinje Š. R. u dijelu u kojem je proturječan iskazima V. P., M. P. i tužiteljice, nije prihvatio kao vjerodostojan kao što je to prethodno obrazloženo, a iskaz svjedoka D. S. nije od značaja za rješavanje ovog spora, jer nema saznanja o odlučnim činjenicama.

14.             Tužiteljica svoj zahtjev za predaju u posjed temelji na čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/2015, pročišćeni tekst i NN 94/2017, Ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst)). Prema čl. 161. st. 1. tog zakona vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom uspio ostvariti svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo te da se nalazi u posjedu tuženika. (čl. 162. st. 1. ZV-a.) Ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi-čl. 36. st. 1. ZV-

a. Svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika-čl. 38. st. 1. ZV-a, time da svaki vlasnik (a i suvlasnik) ima među ostalim pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari temeljem čl. 30. st. 2. ZV-a. Članak 42. tog zakona svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

15.             Sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka V. P., M. P. i tužiteljice zaključio da tužiteljica nije u suposjedu nekretnine koja je predmet ovog spora na koji kao suvlasnica ima pravo, iako joj je tuženik nakon što je promijenio bravu poštom poslao novi ključ od kuće, jer ju tuženik protivno citiranim propisima u tome sprječava tako što ju neprimjerenim postupcima i verbalnim nasiljem svaki puta kad dođe tjera iz nje, čime joj onemogućava da ostvaruje svoje pravo na suposjed, a svakom suvlasniku, pa tako i tužiteljici, prema citiranim propisima koje treba primijeniti prilikom donošenja odluke u ovom sporu, pripada pravo na suposjed stvari, dakle pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, što joj je zbog tuženikovog postupanja uskraćeno. Stoga je njezin tužbeni zahtjev kako je postavljen na ročištu održanom 21. rujna 2022. valjalo usvojiti u cijelosti, odnosno odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. 

16.             O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema čl. 154. st. 6. toga zakona sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u parnici uspjela u cijelosti, ali je odmah nakon dostave odgovora na tužbu povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu čkbr. ... u naravi oranica L. površine 3813 m2.  Kako je vrijednost nekretnine za koju je tužbeni zahtjev povučen, iako je po površini veća od druge  nekretnine, čk.br. ... u naravi kuća, dvor u J. površine 2091 m², upisane u zk.ul.br. ... k.o. J., nedvojbeno znatno manja od te druge nekretnine koja je predmet spora budući da je u naravi oranica, dok je druga je u naravi kuća i dvor, a opće poznato je da je vrijednost građevine i građevinskog zemljišta puno veća od vrijednosti  poljoprivrednog zemljišta, sud je u skladu s citiranim  čl. 154. st. 6. Zakona o parničnom postupku odlučio da tuženik tužiteljici treba nadoknadi sve troškove koje je imala, jer nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg  nisu nastali posebni troškovi. Sud joj je uzevši u obzir i naznačenu vrijednost predmeta spora od 20.000,00 kuna u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici je tako priznat trošak sastava tužbe na temelju Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kuna, na  temelju Tbr. 7. t. 1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 15. 11. 2021., 27. 4. 2022. i 21.9.2022. na temelju Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife i to u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište, ukupno 3.000,00 kuna, sve to uvećao za PDV od 25% na temelju Tbr. 42 Tarife, trošak pristojbe na tužbu od 550,00 kuna te trošak sudske pristojbe na presudu od 550,00 kuna, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 6.100,00 kuna.  

 

U Varaždinu 3. studenoga 2022. 

 

                                                                                                                   Sutkinja

                                                                                                                Jadranka Orlović

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. 

 

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348. st.4. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćniku T. R., odvjetniku u V.

2/ Tuženiku I. M., J., J., V. 93