-1-

Poslovni broj: 6 P-68/2019-20

Poslovni broj: 6 P-68/2019-20

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

              P R E S U D A             

              Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, u građanskopravnoj stvari tužitelja J. B., G., , OIB: …, kojeg zastupa S. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. Š. i S. P., Z., Pisarnica u G., protiv tuženika E. B. d.d. sa sjedištem u R., , OIB: .., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničko društvo P. & P. d.o.o. sa sjedištem u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika S. P. i punomoćnika tuženika odvjetnika V. P., 3. studenoga 2022. javno je objavio i

p r e s u d i o     j e

              I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika E. & S. B. d.o.o., OIB:…, protiv tužitelja J. B. OIB: 3..., G., u predmetu Općinskog suda u Gospiću broj: Ovr-631/2017, temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljenog dana 19. ožujka 2010. godine između E. & S. B. d.d. s jedne strane i M. S. kao dužnika i J. B. kao protivnika osiguranja s druge strane, kod javnog bilježnika M. F. iz G., pod posl. br. OV-2300/10, dana 22.3.2010. g., a u svezi Ugovora o dugoročnom kreditu broj: … od dana 16.3.2010.g. u dijelu koji se odnosi na iznos od 23.000,00 kn koji je u međuvremenu plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

              II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju iznos od 3.281,25 kn/435,75 EUR[1] na ime parničnog troška, u roku od 15 dana.

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu za iznos od 12.343,75 kn/1.639,27 EUR.

Obrazloženje

              1. Tužitelji je u tužbi naveo kako je zaključkom Općinskog suda u Gospiću broj: 10 Ovr-631/2017-13 od 1. ožujka 2019. tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženika zbog proglašenja ovrhe u tome predmetu nedopuštenom. Ovršna isprava u ovršnom predmetu iz točke I. ove tužbe je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke ) na nekretnini sklopljen dana 19. ožujka 2010. godine između E.&S. B. d.d. s jedne strane i M. S. s druge strane, kod javnog bilježnika M. F. iu G., pod posl. broj OV-2300/10, dana 22. ožujka 2010., a u svezi Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 5104768938 od dana 16. ožujka 2010. Stanje duga iz ovršne isprave ne odgovara stvarnom stanju duga jer je tužitelj nakon naprijed navedenoga pravnog posla u više navrata uplatio tuženiku određene iznose i to do podnošenja ovršnog prijedloga ukupno 36.000,00 kn, a dug na dan podnošenja tužbe iznosi 62.201,53 kn. Nadalje, u ovršnom prijedlogu i rješenju suda pogrešno je zaveden identitet nekretnine tužitelja pa se kao predmet ovrhe navodi čk.br. 2710 umjesto čk.br. 2710/2, upisane u zk. ul. 4420 za k.o. G. Predloženo je odnijeti odluku kao u izreci ove presude.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe. Naime, da je tuženik 28. studenoga 2017. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja radi naplate duga sukladno izvodu iz poslovnih knjiga na dan 11. travnja 2017. Rješenjem od 2. ožujka 2018. sud da je odredio ovrhu na nekretnini naznačenog tužitelja, a 14. ožujka 2018. Zemljišnoknjižni odjel ovog suda da je donio rješenje o upisu zabilježbe ovrhe na nekretnini. Tužitelj da je potom izvršio određene uplate i nesporno je da se ukupno dugovanje smanjilo, ali tražbina da nije ispunjena u cijelosti. Tuženik da je djelomično obračunao uplate i 29. svibnja 2019. da je djelomično povukao prijedlog i predložio nastavka sukladno izvodu iz poslovnih knjiga na dan 17. svibnja 2019. prema kojemu da je preostalo namiriti još 59.415,45 kn uvećano za troškove postupka. Zaključkom ovog suda od 1. ožujka 2019. u predmetu Ovr-631/2017 ovršenik je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer u žalbi u rješenju od 2. ožujka 2018. ističe da je ispunio dio ovrhovoditeljeve tražbine. Kako je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu u dijelu koji je namiren, da više ne egzistiraju razlozi zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu (iako djelomično ispunjenje tražbine nije razlog za upućivanje u parnicu). Isto tako, da tužitelj nije izjavio prigovor ni na rješenje zemljišnoknjižnog odjela o zabilježbi ovrhe. Kako sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona tužitelj tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozi koje je istaknuo u žalbi; predloženo je odbaciti odnosno odbiti tužbu kao neosnovanu. 

              3. Nastavno tužitelj navodi kako je za vrijeme trajanja ovog postupka izvršio određene uplate što mu tuženik ne osporava, s time da je do zaključenja glavne rasprave u cijelosti nesporno otplaćena glavnica i to uplatom tužitelja u banci.

              4. Sud je pročitao sve dokaze u ovom spisu i u spisu Ovr-631/2017.

              5. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 i 80/22- dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

              6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

              7. Predmet ovog postupka je pitanje nedopuštenosti ovrhe iz razloga koje u tužbi navodi tužitelj (podmirenja dijela duga iz ovršne isprave).

              8.  Među strankama nije sporno da je tuženik 28. studenoga 2017. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja radi naplate duga sukladno izvodu iz poslovnih knjiga na dan 11. travnja 2017., da je rješenjem od 2. ožujka 2018. sud odredio ovrhu na nekretnini naznačenog tužitelja, a 14. ožujka 2018. Zemljišnoknjižni odjel ovog suda da je donio rješenje o upisu zabilježbe ovrhe na nekretnini. Tuženik da je djelomično obračunao uplate i 29. svibnja 2019. da je djelomično povukao prijedlog i predložio nastavka sukladno izvodu iz poslovnih knjiga na dan 17. svibnja 2019. prema kojemu da je preostalo namiriti još 59.415,45 kn uvećano za troškove postupka. Nesporno je zaključkom ovog suda od 1. ožujka 2019. u predmetu Ovr-631/2017 ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer u žalbi na rješenje od 2. ožujka 2018. ističe da je ispunio dio ovrhovoditeljeve tražbine.

              9. Ovaj sud je sukladno članku 52. st. 3. Ovršnog Zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 – dalje OZ), obzirom na izjavljenu žalbu ovršenika istoga uputio da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

              10. Tužitelj se u žalbi na rješenje o ovrsi ovog suda poslovni br. Ovr-631/2017-4 od 2. ožujka 2018. poziva na svoje uplate izvršene 24. svibnja 2017. u iznosu od 22.000,00 kn; 6. studenoga 2017. u iznosu od 1.000,00 kn i 27. prosinca 2017. u iznosu od 13.000,00 kn; sukladno izvodu tuženika.

              11. Iz pregleda prometa po partiji kredita koji je u ovaj spis uložio sam tuženik (l.s. 58-66) slijedi kako je zaista od izdavanja izvoda iz poslovnih knjiga na dan 11. travnja 2017. (sukladno kojem stanju je podnio prijedlog za ovrhu) pa do podnošenja prijedloga za ovrhu 28. studenoga 2017. evidentirana uplata od 1.000,00 kn, a 19. svibnja 2017. uplata od 22.000,00 kn slijedom čega očito nije bilo osnove podnijeti prijedlog za ovrhu 28. studenoga 2017. temeljem izvoda iz poslovnih knjiga po stanju koje je bilo na dan 11. travnja 2017. za taj u međuvremenu plaćeni iznos od 23.000,00 kn pri čemu je relevantno stanje u vrijeme podnošenja prijedloga.

              12. Predmet ovog postupka je pitanje nedopuštenosti ovrhe iz razloga koje u tužbi navodi tužitelj (među ostalim i podmirenja dijela duga iz ovršne isprave prije pokretanja ovršnog postupka), točnije radi se o sporu stranaka oko primjene materijalnog prava, a sud je s obzirom na navedeno utvrđenje iz točke 10. odlučio kao u izreci. Naime, radi o sporu da li je zakonito pokrenut ovršni postupak dok sud utvrđuje kako tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju stanja poslovnih knjiga od 11. travnja 2017. u odnosu na iznos koji je u međuvremenu plaćen. Daljnje uplate koje su uslijedile tijekom ovog postupka sud nije posebno vrednovao jer ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužbu u toj parnici može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo žalbi protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje je rješenjem ovršnog suca upućen na parnicu. Navod o pogrešnoj oznaci nekretnine u vlasništvu tužitelja također nije odlučan za drugačiju odluku  o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je zemljišnoknjižni odjel G. ovog suda rješenjem Z-818/2018 od 14. ožujka 2018. dopustio upis na nekretnini tužitelja sukladno vlasničkom listu dostavljenom uz prijedlog za ovrhu.

              13. Odluka o trošku u ovom kontradiktornom postupku je uslijedila sukladno čl. 154. st.2. u vezi čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u pretežnom dijelu uspjela u sporu i to prosječno sa 60,50 % od čega sa osnovom 100% i sa visinom približno 21% (23.000 / 107.362,74 = 0,21; 0,21 x 100 = 21%; 100 + 21 = 121; 121/2 = 60,50%) i koja je zastupana po kvalificiranom punomoćniku, osnovano nastao trošak na ime: sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022 - dalje Tarifa), zastupanja na ročištima: 9. srpnja 2020., 11. siječnja 2022., 7. travnja 2022. i 19. rujna 2022. u iznosima od po 2.500,00 kn, PDV od 25 % na priznati iznos nagrade; sveukupno 15.625,00 kn. Taj iznos je trebalo pomnožiti sa razlikom uspjeha tužitelja i tuženika u sporu koja iznosi 21%; što daje iznos od 3.281,25 kn zajedno sa zateznom kamatom sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) dok je za razliku od 12.343,75 kn zahtjev tužitelja za priznavanjem troška odbijen kao neosnovan. Sud tužitelju nije priznao trošak na ime sudskih pristojbi jer isti nije preciziran u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Gospiću 3. studenoga 2022.

                                                        Sutkinja

                                                                                                  Vera Miočić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.

DNA:

-          Tužitelju po punomoćniku,

-          Tuženiku po punomoćniku