1                            Poslovni broj: Gž Ovr-413/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-413/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o.  Z., OIB:... zastupan po punomoćnici L. O. R., odvjetnici u O., protiv ovršenice D. H. iz N., OIB:..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-27/2021 od 22. travnja 2021., 3.studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-27/2021 od 22. travnja 2021.

 

Obrazloženje

1.              Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B., poslovni broj Ovrv-3958/2011-2 od 11. ožujka 2011. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 36.874,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenog 2010. pa do isplate.

2.              Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela pravovremenu žalbu, iz svih žalbenih razloga. Navodi da je prijedlog za ovrhu temeljen na rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-491/2015 od 28. kolovoza 2015., koji postupak je pravomoćno obustavljen. Time  temeljem čl. 242. Zakona o obveznim odnosima nije došlo do prekida zastare, jer prekid ne nastupa ako  vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Kako je ovršni postupak poslovni broj Ovr-491/2015 pravomoćno obustavljen, to  se mora smatrati da prekid zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu od 11. ožujka 2011. nije nastupio i da zastara cijelo vrijeme teče. Stoga  je trebalo odbiti prijedlog ovrhovoditelja. Također  ovršenica je tek primitkom ovog rješenja saznala da je bivši vjerovnik A. bank d.d. ustupio svoju tražbinu novom ovrhovoditelju, o čemu je bio dužan obavijestiti ovršenicu,  što nije učinio, pa je zastara tekla kroz cijelo vrijeme, a također se ističe da u vrijeme podnošenja prijedloga nije bio zaključen Ugovor o ustupu tražbine jer je isti zaključen tek ovjerom potpisa pred javnim bilježnikom 14. travnja 2021. Također prigovara i visini tražbine, jer se radi o nedozvoljenom anatocizmu, jer je vjerovnik na glavnicu dozvoljenog minusa po tekućem računu pribrajao redovne i zakonske zatezne kamate, i uglavičavao glavnicu s kamatama, što je protivno zakonu.

              Predlaže se ukinuti rješenje o ovrsi, odbaciti prijedlog za ovrhu ili vratiti podredno predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Žalba ovršenice nije osnovana.

 

4.              U ovom ovršnom predmetu ovrhovoditelj je podnio sudu prijedlog za ovrhu 24. ožujka 2021., koji je utemeljio na pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. broj Ovrv-3958/11-2 od 11. ožujka 2011., po kojem je ovršenica bila dužna platiti predniku ovrhovoditelja 36.874,56 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2010. pa do isplate, te je ovrhovoditelj zatražio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice, a dostavio je u spis i Ugovor o prijenosu prava i tražbine iz ovršnih isprava, prema kojem je prednik ovrhovoditelja A. bank d.d. prenio na ovrhovoditelja predmetnu tražbinu, a koji ugovor je sklopljen 16. ožujka 2021.

 

5.              Neosnovano žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, iz razloga što je prvostupanjsko rješenje o ovrsi pravilno i zakonito i nije obuhvaćeno niti jednim žalbenim razlogom.

 

6.              Naime, ovrhovoditelj svoj prijedlog za ovrhu temelji na pravomoćnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., poslovni broj Ovrv-3958/11-2 od 11. ožujka 2011., kojim je naloženo ovršenici da plati predniku ovrhovoditelja iznos od 38.874,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 24. studenog 2010. do isplate, u roku od 8 dana.              Prema tome, navedeni nalog za isplatu predstavlja ovršnu ispravu za predmetni prijedlog za ovrhu, neovisno što se tim rješenjem odredila samo ovrha na pokretninama ovršenice, s obzirom da rješenje o ovrsi sadrži i nalog za plaćanje koji predstavlja ovršnu ispravu.

 

7.              Nadalje, nije sporno da je ovrha na pokretninama ovršenice ostala bezuspješna, jer nisu pronađene pokretnine, pa su rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj 31 Ovr-491/15-2 od 28. kolovoza 2015. ukinute provedene radnje i obustavljena ovrha na pokretninama ovršenice.

 

8.              Žaliteljica se neosnovano poziva na čl. 242. Zakona o obveznim odnosima po kojem se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili  kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom, nije nastupio, ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

 

9.              U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije povukao tužbu, niti odustao od radnje koju je poduzeo, već je ovrha obustavljena iz razloga što je utvrđeno da nisu pronađene pokretnine koju mogu biti predmetom ovrhe.

 

10.              Prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 11. ožujka 2011., pa kako se ovršni postupak vodio do 28. kolovoza 2015., kada je obustavljen  rješenjem prvostupanjskog suda, za ovrhovoditelja teče novi desetogodišnji rok, počev od 28.kolovoza 2015., a ovaj ovršni prijedlog podnesen je 24. ožujka 2021. pa nije istekao rok od deset godina iz čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima i prigovor ovršenice da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo je neosnovan.

 

11.              Također je neosnovano isticanje da je ugovor o ustupu tražbine antidatiran, jer  da isti nije zaključen 16. ožujka 2021., dakle prije podnošenja prijedloga za ovrhu, 24. ožujka 2021. već da je isti zaključen kada je izvršena ovjera potpisa, 14. travnja 2021. Navedeni žalbeni navod nije osnovan iz razloga što je u ugovoru  o prijenosu prava i tražbine iz ovršnih isprava navedeno da su ustupitelj i ovrhovoditelj zaključili ugovor 16. ožujka 2021. Uz ugovor je priložena potpisna stranica s potpisima ustupitelja i primatelja, a ovjera potpisa kod bilježnika, na koju se žaliteljica poziva, broj OV-3004/2021 od 14. travnja 2021. nije ovjera potpis, već se radi o potvrdi kojom  punomoćnici ustupitelja i ovrhovoditelja potvrđuju  u nazočnosti javnog bilježnika da priznaju potpise na ugovoru kao svoje.

 

12.              Dakle, stranke nisu 14. travnja 2021.  potpisale ugovor već su toga dana, u nazočnosti javnog bilježnika, priznale da su potpisi na ugovoru njihovi, pa se prema tome ne radi o antidatiranju ugovora.

 

13.              Stoga je neosnovan  žalbeni razlog nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, na novog ovrhovoditelja već prešla predmetna tražbina.

 

14.              Također je neosnovan i ničim dokazan žalbeni razlog o tome da bi se radilo o uračunavanju kamate na kamatu, s obzirom da je u ovom prijedlogu za ovrhu zatražena ovrha iste glavnice od 36.874,56 kuna, na koju teče zatezna kamata od 24. studenog 2010., a isti iznos sa zakonskim zateznim kamatama od 24. studenog 2010. pa do isplate bio je naložen ovršenici platiti  pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B., poslovni broj Ovrv-3958/11-2 od 11. ožujka 2011.

 

15.              Iz navedenog razloga, kako nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog na koji žaliteljica ukazuje, žalba žaliteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi, temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona.

 

 

U Puli-Pola 3. studenog  2022.

 

Sutkinja

 

Nataša Babić,v.r.