- 1 -

              Broj:Ppž-5054/2021

 

 

 

                                        

 

            Broj: Ppž-5054/2021

 

 

 

U  IME  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M. R. zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući povodom žalbe okrivljene M. R. zastupane po braniteljici S. Č. odvjetnici iz S., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. studenoga 2020., broj: Pp P-3880/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M. R. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II.              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07.,  39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.)), okrivljena M. R. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 EUR [1]u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

 

                                                                      Obrazloženje

 

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. studenoga 2020., broj:  Pp P-3880/2020, okrivljena M. R. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna koju je kaznu dužna platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude i upozorena je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

 

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljena M. R. je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žaliteljica.

 

5. Žaliteljica smatra kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer nije prošla kroz crveno svjetlo na semaforu. Sud je po ocjeni žaliteljice pogrešno iskaze policajaca ocijenio uvjerljivima zanemarivši nekonzistentnost njihovih iskaza u odnosu na obranu okrivljenice i na stanje prometa na konkretnoj prometnici. Zbog toga je sud povrijedio i materijalno pravo. Osim toga kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a u dijelu su razlozi nejasni i proturječno počinjena je i bitna povreda postupka.

 

Suprotno navedenim žalbenim navodima ovaj Sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer je za svoju odluku dao valjane i razumljive razloge.

 

6. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je  ispitao okrivljenicu i kao svjedoke policijske službenike A. B. i M. M.. Okrivljenica je poricala prekršaj tvrdeći da je nakon što se upalilo zeleno svjetlo poduzela radnju skretanja u lijevo. Ispitani kao svjedoci policijski službenici A. B. i M. M. iskazivali su suglasno i jasno o stanju prometa, o njihovom i kretanju okrivljenice, o prolasku okrivljenice na crveno svjetlo za njezin smjer kretanja, o načinu na koji su ju zaustavili, o njezinom razgovoru s odvjetnikom. Svjedoci su opisali i kako su u nevjerici gledali i čudili se „pa neće valjda“ (proći na crveno), ali je vozačica upravo to i učinila. Prvostupanjski sud je u  dokaznom postupku utvrdio sve odlučne činjenice, ocijenio je svaki provedeni dokaz i ocjenjivao  ih u njihovoj ukupnosti te je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenice.

Neosnovani su žalbeni navodi kojima žaliteljica ukazuje i propituje zašto su policajci skretali u densno ako su bili iza okrivljenice u susjednoj traci, zašto nisu skrenuli odmah za njom, ali svjedoci su jasno opisali svoje kretanje i razlog polukružnog okretanja i potpuno je nejasno zašto bi u obavljanju svoje službe u gustom prometu izabrali baš okrivljenicu koja je skretala na suprotnu stranu od njih, da bi joj stavili na teret prekršaj koji nije počinila. Okrivljenica je odmah na licu mjesta razgovarala s odvjetnikom, a što je čuo policajac kao i savjet odvjetnika da ništa ne potpisuje što je i poslušala, pa su joj prekršajni nalog nepotpisan uručili u ruke. Žaliteljica nije dala uvjerljivo obrazloženje zašto bi policajci od svih vozača upravo nju teretili za prekršaj koji nije počinila.

 

Pravilna je, po ocjeni ovog Suda, ocjena prvostupanjskog suda da su iskazi policajaca vjerodostojni i uvjerljivi dok je obrana okrivljenice usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Nije od utjecaja na zaključak suda uzajamna razočaranost međusobnim ponašanjem koju su izrazili i okrivljenica držeći da je policajac bio arogantan i policajac koji je opisao i kako je vozačica prošla vozilom na crveno svjetlo uz prethodno povećanje brzine, a onda umjesto da snosi minimalnu sankciju zvala je odvjetnika. Osim iskaza svjedoka koji su bili okolnosni i jasni u postpku im je branitelj postavio i brojna i detaljna pitanja na koja su odgovorili, što je sud sve zajedno ocijenio i donio valjani zaključak o krivnji okrivljenice za inkriminirani prekršaj.

 

 

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljenici ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud  kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljenici koja do sada nije kažnjavana izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj i da je ta kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice. Po ocjeni ovog Suda sankcija je blaga i stoga jer okrivljenici nije izrečena zaštitna mjera. Okrivljenica je upozorena na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

 

8.  Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

 

 

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

             

 

 

U Zagrebu, 3. studenoga 2022.

 

 

                                                                                   

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5  otpravka : za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.