Poslovni broj:101.Pr-2430/2021-9

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Osijek, Europske avenije 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske
savjetnice Nataše Kovačić - Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. O. iz
O., OIB:..., zastupane po punomoćnici
J. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. J. J.
S. u O., OIB: ..., radi isplate
razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 06. listopada

2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno
pozvanog tuženika, uz javnu objavu presude, 03. studenoga 2022.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici Đ. O. iz O.,OIB:..., iznos od 3.192,77 kuna (tritisućestodevedesetidvije kuna i sedamdesetisedam lipa) / 423,75 eura1 (četiristodvadesetitri eura i sedamdesetipet centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po
stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 239,53 kn od dana 16. veljače 2016.,
- na iznos od 241,43 kn od dana 16. ožujka 2016.,
- na iznos od 234,92 kn od dana 16. travnja 2016.,
- na iznos od 222,58 kn od dana 16. svibnja 2016.,
- na iznos od 209,65 kn od dana 16. lipnja 2016.,
- na iznos od 93,64 kn od dana 16. srpnja 2016.,
- na iznos od 206,16 kn od dana 16. kolovoza 2016.,
- na iznos od 274,73 kn od dana 16. rujna 2016.,
- na iznos od 296,61 kn od dana 16. listopada 2016.,
- na iznos od 291,93 kn od dana 16. studenoga 2016.,
- na iznos od 288,13 kn od dana 16. prosinca 2016.,
- na iznos od 336,42 kn od dana 16. siječnja 2017.,
- na iznos od 257,04 kn od dana 16. veljače 2017.,

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

2 101.Pr-2430/2021-9

sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici Đ. O. iz O.,
OIB: ..., prouzročeni parnični trošak u iznosu

1.875,00 kn (tisućuosamstosedamdesetipet kuna) / 248,86 eura (dvjestočetrdeset-
iosam eura i osamdesetišest centi) sa zateznom kamatom tekućom od dana
donošenja presude, odnosno od 03. studenoga 2022. do isplate, u visini stope
određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15
dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica
od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju Izmjena i
dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26.
listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Navodi kako tuženik kao
poslodavac s kojim je 01. studenog 2005. sklopila ugovor o radu na neodređeno
vrijeme na radnom mjestu IV. vrste spremačica na O. z. b. predstavlja
javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine"
broj 27/01 i 39/09), te da joj je tuženik od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.
obračunavao plaću pogrešno koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn.
Slijedom navedenog isplatio joj je manju bruto plaću od one koja joj je pripadala.
Tužiteljica stoga smatra da joj pripada razlika plaće za navedeno razdoblje i to
temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: IDDS) između
Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07.
prosinca 2011.. Tužiteljica pojašnjava da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i
Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama
(dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun
plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa
recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. u iznosu

5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od

5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka
Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Nadalje navodi da su 2. lipnja 2016. sindikati javnih
službi pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS utvrde tzv. kvocijent pariteta iz čl.
IV. st. 1. IDDS, da se Vlada oglušila na taj poziv, te da nije ispunila svoju obvezu
čime je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je
određen na teret Vlade, odnosno državnog proračuna. Smatra da zbog opisanog
propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade, treba uzeti da je uvjet

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

3 101.Pr-2430/2021-9

ispunjen odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen, a sve sukladno čl. 297. st. 4.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18 – dalje u nastavku: ZOO) budući da je kvocijent pariteta odrediv u smislu čl.

272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog
zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) dostavljenih sindikatima javnih službi
sukladno čl. VII. b st. 10. IDDS. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da treba uzeti
da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen 4. lipnja 2016. u iznosu 85,9:100/87, 9:100 iz
čega proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.. Primjenom čl.
IV. st. 2. IDDS kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene
razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za
daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Tužiteljica tvrdi da ukupan dug tuženika s
osnove ove razlike u plaći iznosi 1.357,56 kn za period od srpnja 2016. do siječnja
2017., uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike
plaće. Budući da se, sukladno čl. IV. st. 3. IDDS, osnovica za prosinac 2016. i
siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te da iznosi 5.541,74 kn, tvrdi da ukupan
dug tuženika s osnove ove razlike u plaći iznosi 593,46 kn, uvećano za pripadajuću
zateznu kamatu. Uzimajući u obzir navedeno, tužiteljica je predložila sudu da donese
presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica nije djelatnik S.
J. J. S. u. O., već S. u O. –
O. z. b., te iz tog razloga ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije. Tuženik naglašava kako su Izmjene i dopune dodatka
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. potpisane od
strane sedam potpisnika, dok su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i
Dodatak sporazumu Sporazum o osnovici sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama potpisani od strane ukupno osam potpisnika, te smatra kako je, da bi
Izmjene kolektivnih ugovora bile pravno relevantne, potrebno da ih potpišu i ovjere
svi sindikati koji su sklopili i sam Kolektivni ugovor, pozivajući se na stav Vrhovnog
suda RH u odluci Gž-5/05 od 7. ožujka 2010. Stoga tuženik smatra kako Izmjene i
dopune dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nisu pravno relevantne niti
obvezujuće, odnosno da su iste ništetne. Vezano za Arbitražnu odluku od 7.
studenog 2011. tuženik navodi kako je ista sporna s obzirom da u njoj nije
sudjelovao, niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi. Zbog svega navedenog tuženik je u cijelosti osporio predmetni
tužbeni zahtjev, istaknuo prigovor zastare, te preložio sudu odbiti tužbu i obvezati
tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iz
izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je O. z. b. podružnica
S. J. J. S. u O., O..
Odredbom čl. 7. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93,
34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12,
68/13, 110/15 i 40/19) određeno je da podružnice nisu pravne osobe, te njihovim
poslovanjem prava i obveze stječe društvo, u ovom slučaju ustanova. Stoga, pasivno
legitimirano i odgovorno za poslovanje podružnice može biti jedino S. J.
J. S., O., odnosno tuženik u ovoj pravnoj
stvari.

4. Kako bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je u dokaznom postupku izvršio uvid
u materijalnu dokumentaciju sadržanu u e-spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

4 101.Pr-2430/2021-9

podnesak od 30. ožujka 2022. kao i priloge i to: Ugovor o radu, obračunske liste,
izračun, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca

2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za
statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, te ostalu spisu priležeću
dokumentaciju.

5. Nije provedeno financijsko vještačenje jer tuženik u odgovoru na tužbu nije
osporavao matematičku točnost izračuna koji je naveden u tužbi, odnosno nije
osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, niti je dalje tijekom postupka na
bilo koji način sporio izračun tužiteljičinog potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od
siječnja 2016. do siječnja 2017., a temeljem odredbe iz čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3.
Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog 26.
listopada 2011..

7. Među strankama nije sporno da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu
službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne
novine" broj 27/01 i 39/09). Nije sporno niti to da je u utuženom razdoblju, odnosno
od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od

5.108,84 kn, dok joj je za siječanj 2017. isplaćena plaća po osnovici od 5.211,02 kn,
što je jasno vidljivo iz obračunskih lista za isplatu plaće.

8. U ovoj pravnoj stvari spornim se ukazuje pravna valjanost i obveznost Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. i Arbitražne odluke od 07. studenog 2011.. Sporno je i je li nastupila zastara
potraživanja.

9. Iz ugovora o radu koji su 01. studenog 2005. sklopili S. J. J.
S. u. O., O. z. b., kao poslodavac i Đ. O., kao
radnica, utvrđeno je da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za radno
mjesto IV. vrste spremačica.

10. Prema Sporazumu od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati
javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat
zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat
medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi)
ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007.,

2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake
godine.

11. Temeljem Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada
RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz

2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice
i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu

5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u
nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to
u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

5 101.Pr-2430/2021-9

12. Sukladno IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane
po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III.
Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem
su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i
dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u
razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

13. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016)
proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu

5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec
siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

14. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao
neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj.
12 tromjesečja uzastopno.

15. Također, prema službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom
tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od
2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast
BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

16. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj
124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24.
listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje
kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom
odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici
plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje
osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju
naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

17. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili
Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću
zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu
sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se
plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju
isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

18. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim
službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada
Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

6 101.Pr-2430/2021-9

njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim
ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj
141/12) od 12. prosinca 2012..

19. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku:
TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.

20. Temeljem odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,
127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije
određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku
obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada
plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem
mjesecu.

21. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine"
broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14,
143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine"
broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12,
79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog
rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog
primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15.
Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz
primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja
iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st.

1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje
istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

22. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu. To napose
proizlazi iz priležećih isplatnih lista i izračuna razlike plaća. Također, tuženik niti u

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

7 101.Pr-2430/2021-9

odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva,
odnosno tužiteljičino potraživanje u utuženom razdoblju.

23. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu
snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih
odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih
službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema
uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je
potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te
nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem
sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da
su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci
Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora
ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno
zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom
slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne
spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može
pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na
snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme
od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st.

1. ZR-a.

24. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je
zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje
aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje
objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun
plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za
prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do
zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15.
veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana
osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29.
prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće
u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se
u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora
sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

25. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Budući je tužba tužiteljice
predana ovom sudu 12. veljače 2021., a čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine"
broj 93/14 i 127/17, dalje u nastavku: Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz
radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos
koji tužiteljica potražuje. Naime, obzirom da je najstarije potraživanje dospjelo 16.
veljače 2016., a tužba podnesena 12. veljače 2021., očito je da je ista podnesena
unutar zastarnog roka od pet godina.

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450

8 101.Pr-2430/2021-9

26. Slijedom svega navedenoga, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene
bruto plaće u ukupnom iznosu 3.192,77 kn (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom
postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u nastavku: ZPP) s
pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u
nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na
dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl.

45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st.

1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07),
kao u točki I/ izreke presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a.
Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, i to za sastav
tužbe u iznosu 500,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 –
dalje u nastavku: OT), za sastav obrazloženog podneska od 30. ožujka 2022. –
500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 06. listopada 2022. –
500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 1.500,00 kn što s pripadajućim PDV-
om od 25% iznosi sveukupno 1.875,00 kn. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio
i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do
isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke
presude.

28. Slijedom svega obrazloženoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 03. studenoga 2022.

Sudac Dorica Krnic – Miloš

u. z. Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom
županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog
pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti: 3. Porezna uprava

1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450