-1-

 

Broj: Ppž-10497/2022

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. S., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš protiv presude Općinskog prekršajnoga suda u Splitu, Stalne službe u Omišu broj 38. Pp-13040/2022 od 7. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

        Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. M. S. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čanka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je prema njemu primijenjena uvjetna osuda, tako da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna.

 

1.1.    Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme koje je bio lišen slobode 5. rujna 2022. u 21,40 sati do 6. rujna 2022. u 9,30 sati uračunato u kaznu kao dva dana zatvora, pa mu na ime kazne preostaje za izdržati 38 dana zatvora.

 

1.2.     Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti osobni automobil marke i tipa VW Passat registarskih oznaka xxx, crveni s efektom, te pripadajućim ključem, sve sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Omiš serijski broj xxxx od 5. rujna 2022., ima vratiti vlasniku.

 

1.3.              Okrivljenik je nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 300,00 kuna. 

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i neoduzimanju vozila.

 

2.1.              Žalitelj u bitnome ističe da nisu postojali uvjeti za primjenu mjere upozorenja jer da je okrivljenik višestruki recidivist istovrsnog prekršaja, odnosno da upornim činjenjem jednog od najtežih prekršaja ugrožava živote i zdravlje ljudi i njihovu imovinu. Žalitelj smatra da je nužno okrivljeniku oduzeti vozilo kojim je počinjen prekršaj jer postoji opasnost da će navedeni predmet ponovno uporabiti za činjenje prekršaja. Predlažu da se izrekne i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer iz dosadašnjeg ponašanja očito proizlazi da ne namjerava položiti vozački ispit.

 

2.2.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.      Suprotno tvrdnji žalitelja, iako je okrivljenik ranije kažnjavana osoba za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz mjerodavne prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH proizlazi da se ne radi o višestrukom počinitelju istog djela jer je pravomoćno kažnjavan u dva navrata, s time da su mu prethodno izricane isključivo novčane kazne u minimalno propisanom iznosu (za počinjeno djelo propisana je kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora). Stoga je i ovaj Sud mišljenja, da je s obzirom na okolnosti u kojima je postupao inkriminirane prilike izazvane teškim materijalnim prilikama i nezaposlenosti, u želji za osiguranje egzistencije obitelji, budući da je otac troje maloljetne djece, danog obećanja da će se ubuduće kloniti protupravnog postupanja u prometu, uvjetna osuda pogodna za ostvarivanje svrhe prekršajno pravne sankcije. To stoga jer je primjenom navedene mjere upozorenja prvostupanjski sud uvjetovao ponašanje okrivljenika kroz najdulje vrijeme kušnje od jedne godine i time mu prijetnjom kazne zatvora u duljem trajanju u slučaju ako počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna, dao do znanja da za sada nije nužno izdržavanje kazne zatvora ako prestane s činjenjem takvih prekršaja.

 

6.              Neosnovano žalitelj ističe i da je okrivljeniku trebalo izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, jer predložena mjera nije svrhovita u predmetnom slučaju, s obzirom na neizvjesnost izvršenja takve mjere i izostanak praktičnog značaja, pa je opravdan zaključak prvostupanjskog suda da počinitelja treba poticati u cilju stjecanja potrebnih znanja i vještina te ponašanja sukladno pozitivnim propisima.

 

7.              Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela, a koji je bio privremeno oduzet od počinitelja (i nije njegovo vlasništvo). Suprotno tvrdnje žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja takvih prekršaja, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetno postupanje, budući da se na temelju prethodno izricanih prekršajno pravnih sankcija ne može zaključivati da su poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja, dok iz stanja predmeta nije razvidno da bi isto vozilo bilo predmetom ranijih protupravnih postupanja okrivljenika, a potpuno je nejasno i neobrazloženo paušalno navođenje postojanja opasnosti da će navedeni premet ponovno uporabiti za činjenje prekršaja, budući da žalitelj nije učinio vjerojatnim, niti iz stanja predmeta proizlazi da okrivljenik slobodno raspolaže tim vozilom. Pri takvom stanju stvari i ovaj Sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

 

8.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 3. studenoga 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.