1              Poslovni broj: Gž-557/2022-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u ZOU D., R. & M. u Z., protiv tuženika I. M. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3614/2021-11 od 15. veljače 2022., 3. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3614/2021-11 od 15. veljače 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-3451/2020 od 19. listopada 2020 u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime glavnice iznos od 1.006,65 kn, te je utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena (toč. I. izreke). Platni nalog iz istog rješenja o ovrsi ukinut je i u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 116,62 kn od 25.03.2020. do 22.09.2020., na iznos od 389,86 kn od 24.04.2020. do 22.09.2020., na iznos od 300,61 kn od 22.05.2020. do 22.09.2020. i na iznos od 196,49 kn od 25.06.2020. do 22.09.2020., te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke). Konačno, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

 

2.) Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj, navodeći da ju pobija u cijelosti, i to zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 390,62 kn te trošak sudske pristojbe.

 

3.) Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje iznosa od 1.006,65 kn, po osnovi nepodmirenih mjesečnih računa za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor u Z., za razdoblje od mjeseca veljače do svibnja 2020., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

 

5.1.) Dakle, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. i čl. 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). U takvom sporu sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda se može žalbom pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a tog Zakona.

 

6.) Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.1.) Posebno nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe tužitelj u žalbi, jer presuda sadrži jasne, valjane i potpune razloge o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a presuda nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7.) U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije bilo sporno da je tuženik u cijelosti podmirio glavno potraživanje tužitelja uplatom iznosa od 1.006,65 kn dana 22.09.2020. (prema potvrdi s lista 7 spisa), i to nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovom predmetu (14.09.2020.), a prije nego što je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-3614/2021-2 od 02.07.2021. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, te je odlučeno o nastavku postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U tom smislu tužitelj je podneskom od 27.07.2021. povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavnicu, kao i dio prouzročenih troškova, a ostao je kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose mjesečnih računa, zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 70,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi 19.10.2020. do isplate te zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

 

8.) Imajući u vidu da je tužitelj priznao da mu je uplatom tuženika od 22.09.2020. u iznosu od 1.006,65 kn u cijelosti namireno glavno potraživanje, te je u odnosu na to potraživanje povukao tužbeni zahtjev, neosnovano žalbom presudu pobija u dijelu u kojem je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime glavnice iznos od 1.006,65 kn, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena (toč. I. izreke presude). Štoviše i sam tužitelj u žalbi navodi da je u odgovoru na prigovor tuženika priznao kako je tuženik podmirio glavnicu potraživanja kao i dio troškova ovršnog postupka, radi čega je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na navedeni dio potraživanja. Stoga navodima žalbe da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, tužitelj potpuno neutemeljeno presudu pobija i u dijelu pod toč. I. izreke.

 

9.) Točno sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi da tužitelj nije obrazložio kako je knjižio uplate tuženika na ime odvjetničkih i javnobilježničkih troškova. Tuženik je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi priložio potvrde o uplatama na račun tužitelja, a niti iz jedne od tih potvrda ne proizlazi da su uplate izvršene u svrhu namirenja troškova javnog bilježnika i odvjetnika, već u svrhu podmirenja naknade za potrošnju toplinske energije. S druge strane, iz izvatka iz knjigovodstvene kartice za tuženika za 2021. (list 28-29 spisa) vidljivo je da je tužitelj iz jedne uplate tuženika izvršene 26.01.2021. zatvorio potraživanje za javnobilježničku naknadu u iznosu od 140,00 kn u cijelosti te dio potraživanja za odvjetničku naknadu u iznosu od 179,04 kn (od ukupnog iznosa te naknade od 250,00 kn) i da je po toj osnovi preostalo potraživanje u iznosu od 70,96 kn, koliko tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 27.07.2021.

 

9.1.) Pravilno je obrazloženje prvostupanjskog suda da eventualne daljnje uplate tuženika, koje se odnose na dug iz ovog predmeta, tužitelj nije bio ovlašten uračunavati u namirenje troškova postupka ovrhe, jer tražbina tužitelja po toj osnovi još nije dospjela, s obzirom da se u postupku koji se nakon prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (tj. kao parnični postupak) o svim troškovima postupka odlučuje jedinstveno na kraju tog postupka. U tom kontekstu pravilno se sud prvog stupnja poziva na Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijski sudova održanog 2. lipnja 2017. u kojem je pod toč. 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude."

 

9.2.) Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj uračunavanje nije vršio u skladu s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), kojom je propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Prema odredbi čl. 171. st. 2. ZOO-a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

 

9.3.) Iako troškovi ovrhe još nisu dospjeli, jer nisu bili utvrđeni odlukom suda u parničnom postupku, tužitelj je uplate tuženika uračunavao u namirenje troškova ovršnog postupka po vlastitom nahođenju. Tako iz prijedloga za ovrhu podnesenom javnom bilježniku 14.09.2020. proizlazi da tužiteljevo potraživanje troška ovršnog postupka obuhvaća između ostalog trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn, trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kn i trošak javnobilježničke klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 kn, dakle da troškovi pred javnim bilježnikom iznose ukupno 140,00 kn, koji iznos potraživanja je tužitelj upravo i zatvorio iz daljnjih uplata tuženika, kako proizlazi iz izvatka iz knjigovodstvene kartice za tuženika za 2021. (list 28 spisa). Dakle, iz navedenog je evidentno da je tužitelj uplatama tuženika zatvorio čak i potraživanje po osnovi troška javnobilježničke potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koji mu nije nastao jer rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije postalo pravomoćno i ovršno. Stoga se ne mogu uvažiti žalbeni navodi tužitelja da je on uračunavanje vršio u skladu sa zakonom, a da su suprotni zaključci prvostupanjskog suda pogrešni, što da je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

9.4.) Nisu osnovani ni navodi žalbe kojima se ukazuje da je podmirenjem utuženih računa tuženik priznao dug u cijelosti. Plaćanje jednog dijela duga ne može se automatski smatrati priznanjem preostalog dijela duga koji nije plaćen (tako i VSRH u odlukama poslovni broj: Rev x-1004/13-2, Rev-913/80, Rev-24/80).

 

10.) Imajući u vidu da je tužitelj daljnjim uplatama tuženika zatvarao potraživanja na koja nema pravo i uopće je uračunavanja vršio protivno odredbama čl. 171. st. 2. i čl. 172. ZOO-a, umjesto da je najprije zatvorio potraživanje zateznih kamata na iznos glavnice, to je s pravom prvostupanjski sud ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u pogledu zateznih kamata na iznos glavnice. Kako se s obzirom na nepravilno uračunavanje ne može utvrditi na koji iznos troška ovršnog postupka bi tužitelj imao pravo, a ujedno s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije uspio, pravilno je prvostupanjski sud zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti odbio u toč. III. izreke pobijane presude.

 

11.) Iz svih navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

12.) Budući da sa žalbom nije uspio, tužitelju ne pripada pravo na trošak njenog izjavljivanja pa je zahtjev za naknadu tog troška odbijen na temelju čl. 166. s.t 1. ZPP-a.

 

Bjelovar, 3. studenog 2022.