1

Poslovni broj: 71 Gž-1785/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž-1785/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. K. iz N., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u N., protiv tuženice O. b. d.d. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ž. i Partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-132/20-19 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-132/20-19 od 22. travnja 2022. u dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da tužiteljici isplati iznos od 9.601,24 kn sa zateznom kamatom.

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-132/20-19 od 22. travnja 2022. u dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 4. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica Lj. K. kao korisnik kredita i tužena O. b. d.d. S. kao pravni slijednik S. g. – S. b. d.d. ranije H. S. b. d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stoiopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te sudi:

 

Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 4. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica Lj. K. kao korisnik kredita i tužena O. b. d.d. S. kao pravni slijednik S. g. – S. b. d.d., ranije H. S. b. d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stoiopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

 

III Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kn/103,69 eura[1] u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 4. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica Lj. K. kao korisnica kredita i tuženica O. b. d.d. S. kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

II Nalaže se tuženoj O. b. d.d. S. da tužiteljici Lj. K. isplati iznos od 17.261,42 kune uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 13,38 kuna od 11. rujna 2006.,

- na iznos od 19,17 kuna od 10. listopada 2006.,

- na iznos od 6,11 kuna od 11. prosinca 2006.,

- na iznos od 10,37 kuna od 10. ožujka 2008.,

- na iznos od 3,20 kuna od 10. listopada 2008.,

- na iznos od 33,20 kuna od 10. studenog 2008.,

- na iznos od 22,04 kune od 10. prosinca 2008.,

- na iznos od 85,76 kuna od 12. siječnja 2009.,

- na iznos od 110,05 kuna od 10. veljače 2009.,

- na iznos od 139,83 kune od 10. ožujka 2009.,

- na iznos od 87,55 kuna od 10. travnja 2009.,

- na iznos od 78,24 kune od 11. svibnja 2009.,

- na iznos od 73,00 kuna od 10. lipnja 2009.,

- na iznos od 83,53 kune od 10. srpnja 2009.,

- na iznos od 62,49 kuna od 10. kolovoza 2009.,

- na iznos od 72,05 kuna od 10. rujna 2009.,

- na iznos od 55,65 kuna od 12. listopada 2009.,

- na iznos od 70,23 kune od 10. studenog 2009.,

- na iznos od 61,87 kuna od 10. prosinca 2009.,

- na iznos od 95,80 kuna od 11. siječnja 2010.,

- na iznos od 118,09 kuna od 10. veljače 2010.,

- na iznos od 113,37 kuna od 10. ožujka 2010.,

- na iznos od 132,31 kunu od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 159,57 kuna od 10. svibnja 2010.,

- na iznos od 183,87 kuna od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 230,45 kuna od 12. srpnja 2010.,

- na iznos od 184,90 kuna od 10. kolovoza 2010.,

- na iznos od 300,63 kune od 10. rujna 2010.,

- na iznos od 239,90 kuna od 11. listopada 2010.,

- na iznos od 251,65 kuna od 10. studenog 2010.,

- na iznos od 302,01 kunu od 10. prosinca 2010.,

- na iznos od 368,57 kuna od 10. siječnja 2011.,

- na iznos od 293,73 kune od 10. veljače 2011.,

- na iznos od 316,97 kuna od 10. ožujka 2011.,

- na iznos od 284,09 kuna od 11. travnja 2011.,

- na iznos od 358,48 kuna od 10. svibnja 2011.,

- na iznos od 409,46 kuna od 10. lipnja 2011.,

- na iznos od 432,59 kuna od 11. srpnja 2011.,

- na iznos od 689,67 kuna od 10. kolovoza 2011.,

- na iznos od 445,84 kune od 12. rujna 2011.,

- na iznos od 409,46 kuna od 10. listopada 2011.,

- na iznos od 418,42 kune od 10. studenog 2011.,

- na iznos od 415,10 kuna od 12. prosinca 2011.,

- na iznos od 446,84 kune od 10. siječnja 2012.,

- na iznos od 469,02 kune od 10. veljače 2012.,

- na iznos od 475,86 kuna od 12. ožujka 2012.,

- na iznos od 459,73 kune od 10. travnja 2012.,

- na iznos od 468,34 kune od 10. svibnja 2012.,

- na iznos od 477,22 kune od 11. lipnja 2012.,

- na iznos od 463,92 kune od 10. srpnja 2012.,

- na iznos od 462,67 kuna od 10. kolovoza 2012.,

- na iznos od 437,61 kunu od 10. rujna 2012.,

- na iznos od 446,16 kuna od 10. listopada 2012.,

- na iznos od 464,78 kuna od 12. studenog 2012.,

- na iznos od 458,87 kuna od 10. prosinca 2012.,

- na iznos od 467,42 kune od 10. siječnja 2013.,

- na iznos od 443,12 kuna od 11. veljače 2013.,

- na iznos od 433,73 kune od 11. ožujka 2013.,

- na iznos od 460,52 kune od 10. travnja 2013.,

- na iznos od 434,30 kuna od 10. svibnja 2013.,

- na iznos od 420,48 kuna od 10. lipnja 2013.,

- na iznos od 404,90 kuna od 10. srpnja 2013.,

- na iznos od 423,28 kuna od 12. kolovoza 2013., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i naknadi troškove postupka u iznosu od 4.123,60 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče od 22. travnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se, radi zastare, tužbeni zahtjev tužiteljice Lj. K. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 4. kolovoza 2006. sklopili tužiteljica Lj. K. kao korisnik kredita i tužena O. b. d.d. S. kao pravni slijednik S. g. – S. b. d.d. ranije H. S. b. d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj jkamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stoiopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

 

Nalaže se tuženici O. b. d.d. S. da tužiteljici Lj. K., na ime razlike kamate preko početno ugovorene po stopi od 5,10% godišnje za vremenski period od 12. veljače 2007. do 12. rujna 2013. isplati iznos od 9.601,24 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 36.91 kunu od 12. ožujka 2007.,

- na iznos od 125,84 kune od 10. travnja 2007.,

- na iznos od 118,95 kuna od 10. svibnja 2007.,

- na iznos od 122,06 kuna od 10. lipnja 2007.,

- na iznos od 115,53 kune od 10. srpnja 2007.,

- na iznos od 119,94 kune od 10. kolovoza 2007.,

- na iznos od 118,86 kuna od 10. rujna 2007.,

- na iznos od 112,33 kune od 10. listopada 2007.,

- na iznos od 116,26 kuna od 12. studenog 2007.,

- na iznos od 110,70 kuna od 10. prosinca 2007.,

- na iznos od 115,22 kune od 10. siječnja 2008.,

- na iznos od 115,61 kunu od 11. veljače 2008.,

- na iznos od 108,92 kune od 10. ožujka 2008.,

- na iznos od 113,46 kuna od 10. travnja 2008.,

- na iznos od 107,41 kunu od 12. svibnja 2008.,

- na iznos od 109,23 kune od 10. lipnja 2008.,

- na iznos od 104,44 kune od 10. srpnja 2008.,

- na iznos od 106,07 kuna od 11. kolovoza 2008.,

- na iznos od 104,99 kuna od 10. rujna 2008.,

- na iznos od 103,60 kuna od 10. listopada 2008.,

- na iznos od 108,15 kuna od 10. studenog 2008.,

- na iznos od 102,49 kuna od 10. prosinca 2008.,

- na iznos od 109,66 kuna od 12. siječnja 2009.,

- na iznos od 109,96 kuna od 10. veljače 2009.,

- na iznos od 100,31 kunu od 10. ožujka 2009.,

- na iznos od 106,37 kuna od 10. travnja 2009.,

- na iznos od 120,95 kuna od 11. svibnja 2009.,

- na iznos od 208,23 kune od 10. lipnja 2009.,

- na iznos od 200,40 kuna od 10. srpnja 2009.,

- na iznos od 200,78 kuna od 10. kolovoza 2009.,

- na iznos od 199,28 kuna od 10. rujna 2009.,

- na iznos od 187,46 kuna od 12. listopada 2009.,

- na iznos od 192,48 kuna od 10. studenog 2009.,

- na iznos od 182,29 kuna od 10. prosinca 2009.,

- na iznos od 189,96 kuna od 11. siječnja 2010.,

- na iznos od 189,52 kune od 10. veljače 2010.,

- na iznos od 167,78 kuna od 10. ožujka 2010.,

- na iznos od 184,63 kune od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 178,39 kuna od 10. svibnja 2010.,

- na iznos od 184,04 kune od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 180,18 kuna od 12. srpnja 2010.,

- na iznos od 176,39 kuna od 10. kolovoza 2010.,

- na iznos od 186,68 kuna od 10. rujna 2010.,

- na iznos od 169,75 kuna od 11. listopada 2010.,

- na iznos od 172,64 kune od 10. studenog 2010.,

- na iznos od 168,52 kune od 10. prosinca 2010.,

- na iznos od 176,95 kuna od 10. siječnja 2011.,

- na iznos od 164,53 kune od 10. veljače 2011.,

- na iznos od 146,73 kune od 10. ožujka 2011.,

- na iznos od 154,45 kuna od 11. travnja 2011.,

- na iznos od 152,20 kuna od 10. svibnja 2011.,

- na iznos od 157,17 kuna od 10. lipnja 2011.,

- na iznos od 149,28 kuna od 11. srpnja 2011.,

- na iznos od 171,85 kuna od 10. kolovoza 2011.,

- na iznos od 145,10 kuna od 12. rujna 2011.,

- na iznos od 132,52 kune od 10. listopada 2011.,

- na iznos od 132,30 kuna od 10. studenog 2011.,

- na iznos od 122,77 kuna od 12. prosinca 2011.,

- na iznos od 123,58 kuna od 10. siječnja 2012.,

- na iznos od 119,76 kuna od 10. veljače 2012.,

- na iznos od 107,76 kuna od 12. ožujka 2012.,

- na iznos od 107,76 kuna od 10. travnja 2012.,

- na iznos od 99,11 kuna od 10. svibnja 2012.,

- na iznos od 96,99 kuna od 11. lipnja 2012.,

- na iznos od 87,47 kuna od 10. srpnja 2012.,

- na iznos od 84,29 kuna od 10. kolovoza 2012.,

- na iznos od 77,18 kuna od 10. rujna 2012.,

- na iznos od 69,13 kuna od 10. listopada 2012.,

- na iznos od 66,07 kuna od 12. studenog 2012.,

- na iznos od 57,72 kune od 10. prosinca 2012.,

- na iznos od 53,42 kune od 10. siječnja 2013.,

- na iznos od 46,45 kuna od 11. veljače 2013.,

- na iznos od 35,94 kune od 11. ožujka 2013.,

- na iznos od 33,90 kuna od 10. travnja 2013.,

- na iznos od 26,01 kuna od 10. svibnja 2013.,

- na iznos od 20,03 kune od 10. lipnja 2013.,

- na iznos od 12,96 kuna od 10. srpnja 2013.,

- na iznos od 6,90 kuna od 12. kolovoza 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

 

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom III izreke žali se tužiteljica iz razloga pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijani dio presude i rješenje o troškovima postupka na način da tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka prihvati u cijelosti, a tuženicu obveže na naknadu cjelokupnih troškova postupka tužiteljici, podredno da pobijani dio presude i rješenja o troškovima postupka ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude pa nije ostvaren žalbeni razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 355. ZPP.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženice za CHF isplatu (valutna klauzula) te posljedično zahtjev za isplatom iznosa temeljem takovih ništetnih odredbi.

 

8. Među strankama nije sporno da su ovdje tužiteljica kao korisnik kredita i ovdje tuženica kao kreditom zaključili Ugovor o kreditu broj … dana 4. kolovoza 2006. u kunskoj protuvrijednosti 19.089,80 CHF prema srednjem tečaju tuženice za CHF na dan korištenja kredita te nije sporno da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa te da se ista mijenja temeljem odluke o kamatnim stopama tuženice te nije sporno da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima, a koji su vezani uz valutu CHF.

 

9. Polazeći od utvrđenja da se tužiteljica u ovom postupku pozvala na odluke donesene u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, prvostupanjski sud je obrazložio da je vezan utvrđenjem da je tuženica prilikom sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljicom koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a koje se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da se prije zaključenja ugovora tužiteljicu nije obavijestila o svim posljedicama koje sklapanje takvog ugovora može imati u slučaju promijene tečaja valute za koju je vezana isplata kredita, radi čega je prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

10. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, prvostupanjski sud, utvrdio je prigovor zastare osnovanim, obrazloživši da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. te da je zastarni rok istekao 13. lipnja 2019. i da je zastara nastupila 14. lipnja 2019. Slijedom navedenoga odbio je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stupu te je posljedično odbio i zahtjev za isplatu s osnova razlike između iznosa kojeg je tužiteljica po osnovi kamata stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da nije došlo do promjene kamatne stope.

 

11. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženice.

 

12. S tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početka tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF prema kojemu, ako je ništetnost ustanovljena kao što je ovdje slučaj u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od naknadnog utvrđenja ništetenosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

13. Slijedom navedenoga pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te da  zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

 

14. Slijedom navedenoga budući je pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., zastarni rok počeo je teći od navedenog datuma te je zastara nastupila 14. lipnja 2019. u odnosu na restitucijski zahtjev tužiteljice.

 

14.1. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima tužiteljice, budući je tužba u ovom postupku podnesena 7. svibnja 2020. za navedeni dio tužbenog zahtjeva nastupila je zastara te je pravilno sud prvoga stupnja u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.

 

15. Međutim, sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o utvrđenju ništenosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, jer zastara nije nastupila u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje  ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Oduci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

 

16. Naime, sukladno odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18  i 126/ 21- dalje: ZOO/05) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, pa je stoga odluku suda prvoga stupnja trebalo preinačiti i utvrditi ništetnost navedene odredba ugovora o kreditu.

 

17. Slijedom svega navedenog žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao točki I izreke ove presude, odnosno valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

 

18. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP. Kao potreban parnični trošak tužiteljice u žalbenom postupku ukazuje se trošak nagrade za sastav žalbe po odvjetniku u vrijednosti od 125 bodova što uz vrijednost boda po važećoj Tarifi od 10,00 kn  te uz 25 % uvećanja na ime PDV predstavlja iznos od 1.562,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife). Kako je tužiteljica u žalbenom postupku  uspjela u dijelu od 50,00 %, to razmjerno tom iznosu ona ima pravo na naknadu toga troška, a što predstavlja iznos od 781,25 kn. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu, budući istu nije podmirila. Radi toga odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 3. studenog 2022.

 

 

    Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.