Poslovni broj: 7 Kž-898/2022-7

 

Poslovni broj: 7 Kž-898/2022-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KO-DO-137/2022 od 8. srpnja 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-106/2021 od 1. lipnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022., u nazočnosti okrivljenika osobno i njegovog branitelja A. M., odvjetnika iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog A. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-106/2021 od 1. lipnja 2022., pod toč. I., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu kojom je izdan kazneni nalog od 27. studenog 2019. poslovni broj: K-525/19 stavlja se izvan snage.

 

1.1. Istom presudom pod toč. II. okrivljeni A. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti troškove vještačenja u iznosu 5.500,00 kuna te paušalnu svotu odmjerenu sa 750,00 kuna.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni A. B. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima postupka, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća zajedno sa braniteljem, a čemu je u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

 

3.1. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, izrekne stroža kazna.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni A. B. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te da se ista kao takva odbije.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupili su okrivljenik i njegov branitelj A. M., odvjetnik iz Z., dok nije pristupio uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, a dostava poziva za istog je uredno iskazana, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni okrivljenik i njegov branitelj u cijelosti su ostali kod navoda istaknutih u svojoj žalbi i odgovora na žalbu državnog odvjetnika, time da su na sjednici vijeća u spis predali preslike pješačke i biciklističke staze sa mjesta nesreće, što čini prilog njihovoj žalbi.

 

7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

 

              U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

 

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljeni A. B. nalazi u tome što tvrdi da je izreka presude proturječna provedenim dokazima, a koji prileže spisu.

 

8.1. Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja, prema ocjeni drugostupanjskog suda izreka presude je potpuno jasna i razumljiva, te nije proturječna provedenim dokazima. Sadržajno razmatrajući podnesenu žalbu proizlazi da se žalitelj žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

8.3. Isto tako, suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni provedenih dokaza su jasni i razumljivi, te su rezultat provedenog dokaznog postupka.

 

8.4. Naime, pobijajući utvrđeno činjenično stanje okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud sagledavajući cjelokupan spis, te sve provedene dokaze, kako materijalne tako i personalne, pogriješio kada je zaključio da postoji dovoljno dokaza, odnosno kritična masa dokaza koja bi bila jezičac na vagi pravde da okrivljenik nije kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

8.5. Naime, u ovom postupku okrivljeniku se stavlja na teret da je dana 27. prosinca 2018. u 11,00 sati, u Z. upravljao biciklom marke C. bez broja okvira, krećući se biciklističkom stazom koja se nalazi sa sjeverne strane južnog nogostupa A. D. u smjeru istoka, te dolaskom do stupa javne rasvjete broj 0070-190, koji se nalazi zapadnije od raskrižja A. D. i R. ulice, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi čl. 38. st. 3. u vezi čl. 2. st. 1. toč. 1., 9., 19., 28. i 68. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15), na dijelu ceste po kojem se kreću starije i nemoćne osobe kao vozač nije vozio sa osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe, a uslijed čega je prilikom izbjegavanja naleta na pješaka M. R., rođenu ……., koja se neoprezno kretala po neoznačenom dijelu biciklističke staze također u smjeru istoka, na način da je promijenila smjer kretanja ulijevo i presjekla mu put kretanja, naglo zakočio i na taj način je izbačen iz sjedala bicikla prema naprijed, zbog čega je prednjom stranom tijela naletio na stražnji dio tijela imenovane pješakinje, koja je uslijed siline naleta prednjom stranom tijela pala na nogostup, a kojom prilikom je pješakinja M. R. zadobila teške tjelesne povrede u vidu krvarenja unutar tvrde moždane ovojnice u području tentorija, traumatskog krvarenja u meke moždane ovojnice, u području centralne brazde, prijeloma krova vanjskog i donjeg zida lijeve očne šupljine, s krvarenjem u gornjočeljusni sinus, te prijeloma lijeve jagodične kosti, dakle, tereti se da je iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe.

 

8.6. Nesporno je u ovom postupku utvrđeno da je doista 27. prosinca 2018. u 11,00 sati u Zagrebu okrivljenik upravljao biciklom marke C. bez broja okvira i kretao se biciklističkom stazom koja se nalazi sa sjeverne strane južnog nogostupa A. D. u smjeru istoka, te dolaskom do stupa javne rasvjete broj 0070-190, koji se nalazi zapadnije od raskrižja A. D. i R. ulice, prilikom izbjegavanja naleta na pješakinju M. R., rođena …..., koja se neoprezno kretala po neoznačenom dijelu biciklističke staze također u smjeru istoka,  naglo zakočio i na taj način je bio izbačen iz sjedala bicikla prema naprijed, zbog čega je prednjom stranom tijela naletio na stražnji dio tijela imenovane pješakinje, koja je uslijed siline naleta prednjom stranom tijela pala na nogostup, a kojom prilikom je pješakinja zadobila teške tjelesne povrede precizirane u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude i u ovoj odluci pod toč. 8.5.

 

8.7. Ono što je sporno u ovom postupku, a kako to pravilno konstatira prvostupanjski sud, je pitanje da li je okrivljenik te zgode upravljao svojim biciklom protivno odredbi čl. 38. st. 3. u vezi sa čl. 2. st. 1. toč. 1., 9., 19., 28. i 68. ZOSPC-a, na dijelu ceste po kojoj se kreću starije i nemoćne osobe, te kao vozač nije vozio sa osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

 

8.8. Prvostupanjski sud je nakon detaljne i argumentirane analize provedenih dokaza, te dajući i sadržajno opis blanketnih normi ZOSPC-a, za koje se tereti okrivljenik, pravilno zaključio da analizirajući kompletan dokazni postupak, a posebno obranu okrivljenika, te iskaz saslušanog svjedoka K., da je okrivljenik mogao uočiti oštećenicu, te vidjeti da se radi o starijoj osobi jer se nezgoda dogodila danju i mogao je vidjeti da se kretala blizu ruba biciklističke staze, te je "vrludala" prilikom hoda. Upravo ta činjenica upućuje na potrebnu vožnju sa pojačanim oprezom u svrhu izbjegavanja moguće opasnosti za osobu starije dobi, a to je ono što se upravo ovdje inkriminira okrivljeniku.

 

8.9. Pravilno stoga prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik nije smio kao vozač bicikla ignorirati druge sudionike u prometu, posebno pješake, te budući da je takva obveza upravo propisana odredbom čl. 38. st. 3. ZOSPC-a. Proizlazi da je okrivljenik kritične zgode upravljao biciklom protivno odredbi čl. 38. st. 3. ZOSPC-a i kada je uočio osobu nastavio je vožnju bez smanjivanja brzine svojeg bicikla i bez pojačanog opreza jer kočenjem nije uspio izbjeći nastanak prometne nesreće već je u trenutku kočenja sa sjedala i bicikla odbačen prema naprijed zbog čega je prednjom stranom svoga tijela naletio na stražnji dio tijela oštećenice.

 

8.10. Cjelokupnu dinamiku vožnje okrivljenika kao i same prometne nesreće, te kretanje oštećenice i utvrđivanje brzine kretanja bicikla, prvostupanjski sud je pravilno analizirao i iz toga pravilno zaključio da iz provedenih dokaza, kao što je već rečeno obrane okrivljenika, iskaza svjedoka Kolara, te nalaza i mišljenja kombiniranog vještačenja po vještacima dipl. ing. N. E. i dr. D. M., proizlazi da je okrivljenik po nalazu vještaka kritične zgode bio u prometnoj situaciji, u kojoj se trebao kretati izrazito malom brzinom i na većoj bočnoj udaljenosti od oštećenice da ne dođe do naleta, budući je oštećenica mijenjala svoj smjer kretanja na način da je skrenula ulijevo s tim da je brzina kretanja okrivljenika na biciklu neposredno prije naleta morala iznositi najmanje 15 km/h. Iz navedenog, a sagledavajući kompletnu situaciju i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da se okrivljenik kritične zgode nije kretao sa potrebnim oprezom i prilagođenom brzinom, a o čemu je sud dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.

 

9. Na navode žalbe u kojoj se, između ostalog, polemizira sa odlukom prvostupanjskog suda, u pogledu odgovornosti okrivljenika, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na jedan subjektivan način, te da se radi o prigovorima koji su neosnovani i neutemeljeni. Što se tiče žalbenih tvrdnji gdje se navodi da na spornom dijelu kolnika jasno je naznačeno sa više znakova da se tamo radi o biciklističkoj stazi, te da na tom dijelu ceste suprotno navodima iz optužnice nigdje ne postoji oznaka da se tim dijelom kolnika kreću "starije i nemoćne osobe", odnosno nigdje ne postoji niti jedan znak koji bi upozorio sudionike u prometu na dodatni oprez, valja reći da navedene tvrdnje žalitelja ne opravdavaju i ne eskulpiraju od odgovornosti okrivljenika zbog vožnje na način kako je isti kritične zgode vozio, a što je nesporno utvrđeno temeljem provedenog kombiniranog prometno i sudskomedicinskog vještačenja. Pri tome je nesporno da je doprinos oštećenice ovoj nezgodi znatan, ali, ponavljamo, njeno „vrludanje“ ne eskulpira okrivljenika od odgovornosti.

 

9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu.

9.2. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. KZ/11, i to kako subjektivna tako i objektivna obilježja tog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

              U odnosu na odluku o kazni

 

10. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenog A. B. proglasio krivim i odgovornim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku, da je prilikom utvrđivanja i ocjene odlučnih činjenica za proces individualizacije kazne nepravilno utvrđen i odmjeren značaj olakotnih okolnosti koje su cijenjene bitnima na strani okrivljenika, a koje nisu primjerene stupnju okrivljenikove krivnje i samoj svrsi kažnjavanja. Tako državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud obrazlažući olakotne okolnosti koje opravdavaju izrečenu kaznu zatvora u posebnom zakonskom minimumu za predmetno kazneno djelo, pogrešno zaključio da se radi o trenutku nepažnje i krivoj procjeni okrivljenika kao vozača bicikla. Nadalje tvrdi da je sam okrivljenik u obrani rekao da se na mjestu prometne nezgode nisu vidjeli obilježeni znakovi za biciklističku stazu koja se k tome nalazi na nogostupu, što niti oštećenici nije bilo vidljivo, pa uzimajući u obzir sve te okolnosti državni odvjetnik smatra da se radilo o većoj nemarnosti i grubom propustu pažnje. S obzirom na to smatra da je odmjerena kazna preblaga, odnosno da okrivljeniku treba izreći strožu kaznu.

 

10.1. Iako okrivljenik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov. No, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, u sebi, između ostalog, sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao izrečenu kaznu i sa stanovišta okrivljenika.

 

10.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

10.3. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku kao olakotno uzeo u obzir mlađu životnu dob, neosuđivanost, da se radi o studentu kojemu je ovo očigledno jedan izoliran eksces u njegovom životu, da se u ovom slučaju ne radi o nekoj većoj nemarnosti, nepažnji ili drugom propustu okrivljenika kao vozača bicikla, već jednostavno o trenutku nepažnje i krivoj procjeni kao i da postoji doprinos oštećenice u samoj nezgodi u vidu nepravilnog kretanja po nogostupu i biciklističkoj stazi, dok otegotnih okolnosti nije našao.

 

10.4. Ovaj drugostupanjski sud, a nakon što je analizirao naprijed navedene utvrđene olakotne okolnosti, kao i odsutnost otegotnih okolnosti te navode istaknute u žalbi državnog odvjetnika, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je okrivljeniku za kazneno djelo za koje ga se tereti u ovom postupku, izrekao uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju 3 mjeseca i rokom provjeravanja u trajanju jedne godine. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela, ličnosti okrivljenika, te će po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u  pogledu specijalne prevencije. Ista kazna djelovati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stroža kazna koju predlaže državni odvjetnik pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja, dok blažem kažnjavanju nije bilo mjesta.

 

11. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

12. Kako žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

 

U Zagrebu 3. studenog 2022.

 

 

 

                                                                                                                             PREDSJEDNICA VIJEĆA:

                                                       

                                                                                                                       Sonja Brešković Balent, v. r.