Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-649/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i
suca izvjestitelja, te mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
T. K. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z.
V., odvjetnik u S., protiv 1. tužene P. B. B. iz
Z., OIB: …, ranije na adresi K., i 2. tuženika H. B. iz Z., OIB: …., ranije na adresi
Z., oboje zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u
Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi
tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj:
P-3730/2020 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se
presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: P-3730/2020
od 15. travnja 2022.:

-potvrđuje u točki I. izreke;

-preinačuje u točki II. izreke i sudi:

„Nalaže se tužitelju T. K. nadoknaditi 1. tuženoj P. B. B. i

2. tuženiku H. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn /
364,99 eur 1 u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: Gž-649/2022-2

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj u odnosu na tuženike vlasnik nekretnine označene kao čest.
zem. 1869 ZU 2007, k.o. M., za cijelo, pa se ovlašćuje temeljem ove presude
zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo,
uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.125,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj po punomoćniku zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP),
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog
prava s prijedlogom da se presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz
naknadu nastalog troška ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan
postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno uopćenim i pobliže neobrazloženim navodima žalbe prvostupanjski je sud
u pobijanoj presudi iznio razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji zaključak o
neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a iznijeti razlozi imaju podlogu u izvedenim
dokazima i pravilnost presude može se ispitati. Zbog toga ona nije zahvaćena bitnom
procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju izričito ukazuje žalitelj,
ali niti nekom drugom bitnom procesnom povredom na koju žalba ne ukazuje, a na čije
se postojanje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije u pravu žalitelj niti kada osporava pravilnost utvrđenih činjenica u pogledu
karaktera i kakvoće posjeda zemljišta na koje se odnosi njegov vlasničko pravni
zahtjev. Naime, prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza, kako
u spisu priloženih isprava, tako i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, utvrđuje da se
tužitelj u posjedu zemljišta pod oznakom čest. zem. 1869 upisane u zk. ul. broj 2007
k. o. M., u naravi masliniku, nalazi počevši od sklapanja ugovora o korištenju i obradi
poljoprivrednog zemljišta od 4. listopada 1987. (u daljnjem tekstu: ugovor), no da se
radi o nesamostalnom posjedu pri kojem je tužitelj poštovao višu vlast vlasnika tog
zemljišta, pa polazeći od takva utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako nisu
ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00,
114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) za
stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Ispravnim se ukazuje takav činjenični i pravni zaključak prvostupanjskog suda u
situaciji kada iz sadržaja ugovora, koji nesporno nije potpisala vlasnica zemljišta
L. B., već njezin suprug M. B., jasno proizlazi da je sporna
zemljišna parcela dana tužitelju na obradu i korištenje uz njegovu obvezu da vlasnici
zemljišta L. B. od cjelokupnog uroda (godišnjeg) daje neto 25-30% u
naturi prema godišnjem urodu. Dakle, tužitelj je u posjedu zemljišta bio na temelju

3 Poslovni broj: Gž-649/2022-2

zakupna odnosa (arende) sklopljena sa suprugom vlasnice zemljišta kojem je za
korištenje tog zemljišta u naravi maslinika prema iskazima svjedoka N. B.,
L. T., A. B. i I. M., kao i iskaza samog tužitelja, davao
maslinovo ulje, a i nakon njegove smrti je jedne godine maslinovo ulje predao njegovu
sinu G. B., ocu tuženih, koji je zemljište naslijedio nakon smrti majke
L. B., te ga pozvao da dođe da će mu opet dati, no da on nakon toga
nije došao, kako to proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja. Sve prethodno utvrđene i
navedene okolnosti upućuju na zaključak da je tužitelj posjed zemljišta stekao i da se
u njegovu posjedu cijelo vrijeme nalazi kao nesamostalni posjednik – zakupnik
(arendator) koji priznaje višu vlast posrednog posjednika - vlasnika zemljišta, i to do
smrti vlast L. B. i njezina nasljednika G. B., a nakon
njegove smrti (umro 2009.) vlast tuženika kao njegovih nasljednika.

8. Kako se prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću stječe vlasništvo stvari
samostalnim posjedom te stvari ako taj samostalni posjed ima zakonom propisanu
kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, to na strani tužitelja kao
nesamostalna posjednika zemljišta ne postoji niti osnovna pretpostavka za stjecanje
prava vlasništva dosjelošću, pa je ocjenjujući neosnovanim tužbeni zahtjev za
utvrđenjem prava vlasništva tužitelja na spornom zemljištu prvostupanjski sud
suprotno navodima žalbe pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Međutim, u pravu je žalitelj kada osporava pravilnost ocjene suda prvog stupnja da
tuženicima na ime troškova zastupanja po odvjetniku pripada i trošak nastao sastavom
podneska od 9. prosinca 2021. (list 23-24), a koji im je računajući priznatu nagradu za
sastav (1.000,00 kn), uvećanje nagrade za zastupanje dvije osobe u omjeru od 10%
(100,00 kn) i trošak PDV-a (275,00 kn) odmjeren u ukupnom iznosu od 1.375,00 kn.

9.1. Naime, radi se o podnesku koji u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio
potreban za vođenje postupka i ne može ići na teret protivne stranke. To iz razloga što
njime punomoćnik tuženih ispričava svoj izostanak s ročišta zakazana za dan 10.
prosinca 2021. i predlaže da se isto održi u njegovoj odsutnosti. Prema tome,
pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženicima pripada parnični trošak
u ukupnom iznosu od 2.750,00 kn, a ne u iznosu od 4.125,00 kn koji im je dosuđen
pobijanom presudom, pa je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene
materijalnog prava.

10. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao
neosnovanu, a djelomično prihvatiti, pa primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč.

3. ZPP-a pobijanu presudu djelomično potvrditi i preinačiti na način pobliže opisan u
izreci ove presude.

11. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 3. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.