Poslovni broj: 64 Gž Ob-934/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž Ob-934/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz K. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., S. & partneri d.o.o. S., protiv tuženika S. K. iz K. K., s boravištem u P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S.1, uz sudjelovanje mlt. N. K., OIB: …, kojeg zastupa posebna skrbnica T. P. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u S.1, radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/20-51 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/20-51 od 2. rujna 2022., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja izmijenjena je odluka u dijelu koji se odnosi na adresu stanovanja mlt. djeteta, određena točkom II. pod 1. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja R1 Ob-634/16 od 10. veljače 2017., na način da se tom presudom odlučuje da će zajedničko mlt. dijete stranaka mlt. N. K. rođen … 2013., OIB: … stanovati s majkom I. K., OIB: … na adresi …, I. S., B. i H. (točka I. izreke) te je izmijenjena odluka o osobnim odnosima mlt. djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, određena točkom II. pod 3. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-634/16 od 10. veljače 2017. na način da se tom presudom odlučuje da će mlt. N. K. ostvarivati osobne odnose s ocem S. K., OIB: … na način:

- svaki drugi vikend počevši od petka predvečer do nedjelje predvečer

- svako drugi državni praznik i vjerski blagdan

- po pola svih školskih praznika, sve na način da će majka dovoditi mlt. dijete kod oca te ga po proteku vremena preuzeti (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu, i presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev, odnosno da odluka u dijelu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ostane nepromijenjena, podredno uvažiti žalbu kao osnovanu, pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže da drugostupanjski sud odbije tuženikovu žalbu kao neosnovanu, i potvrdi pobijanu presudu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da su stranke sklopile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (odobren rješenjem Općinskog suda u Splitu br. R1 Ob-634/16 od 10. veljače 2017.) kojim je određeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. N. K. stanovati s majkom, I. K. u K. K., da će roditelji I. K. i S. K. zajednički sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, da će mlt. N. K. s ocem S. K. ostvarivati osobne odnose i to dva puta tjedno u trajanju od nekoliko sati; svaki drugi vikend počevši od petka predvečer do nedjelje predvečer; svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan te po pola svih školskih praznika, a sve uvažavajući dob djeteta, sve na način da majka dovodi mlt. dijete kod oca te ga po proteku vremena preuzima te je određeno da će roditelji informacije u vezi djeteta razmjenjivati usmeno, telefonskim putem i sms porukama, a da će buduća sporna pitanja u odnosu na roditeljsku skrb roditelji rješavati u obiteljskoj medijaciji, određeno je da otac S. K. doprinosi za uzdržavanje mlt. sina N. K. iznos od 1.350,00 kn mjesečno, počevši od 1. ožujka 2017. pa ubuduće, do 15-og u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun I. K.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, majke mlt. N. za izmjenu predmetnog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu promjene prebivališta djeteta (preseljenje u drugu državu – BIH), i posljedično tome, u pogledu održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem.

 

7. Polazeći u bitnom od utvrđenja da mlt. N. dijete u dobi od devet godina koje od rođenja živi s majkom, da je emocionalno vezan za oba roditelja, da majka ni na koji način nije osujetila prava djeteta na jednaku dostupnost drugog roditelja, da otac također ne navodi razloge koji bi na bilo koji način kompromitirali kompetencije majke, već suprotno tome navodi kako majka uredno skrbi o djetetu, da je mlt. N. upoznao novog partnera tužiteljice s kojim se dobro slaže, da je majka djeteta osigurala sve uvjete za život djeteta u S.2, da je stambeno osigurana, dobila je posao u S.2, ima namjeru sklopiti brak sa svojim partnerom te dijete upisati dijete u privatnu katoličku školu, sud prvog stupnja je, zaključio kako je u najboljem interesu djeteta da nastavi živjeti s majkom u B. i H.

 

8. Sud prvog stupnja nije prihvatio nalaz i mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb, kao niti nalaz i mišljenje sudskih vještaka, i njihovo usmeno obrazloženje u dijelu u kojem su iskazali kako preseljenje djeteta nije u njegovu najboljem interesu (jer bi moglo doći do djetetova disbalansa), pritom zaključivši kako niti mlt. N. nije jasno i nedvojbeno verbalizirao svoje mišljenje gdje bi želio stanovati, a niti bi se, po ocjeni suda prvog stupnja, njegovo mišljenje moglo uzeti u obzir, sve s obzirom na njegovu dob i zrelost.

 

9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu promjene prebivališta mlt. djeteta te je polazeći od odredbe čl. 484. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19), prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu održavanja osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem.

 

10. Prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

 

11. Kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, br. 108/14, broj: U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine, br. 34/14, broj U-III-249/2022 od 12. srpnja 2022. i dr. ), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“ Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

 

12. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno pitanje – je li promjena prebivališta mlt. djeteta tako da s majkom preseli u drugu državu (BIH) u njegovu najboljem interesu.

 

13. Osnovano žalitelj u žalbi upire kako sud prvog stupnja svoju odluku o tom spornom pitanju nije obrazložio na valjan, jasan, i prihvatljiv način, niti je donoseći svoju odluku ocijenio sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, a što je bio dužan učiniti.

 

14. Naime, sud prvog stupnja bio je dužan, sve u postupku izvedene personalne i materijalne dokaze, uključujući nalaz stručnog tima Centra za socijalnu skrb, koji je u suštini potvrđen psihologijsko - psihijatrijskim vještačenjem, ocijeniti, rukovodeći se najboljim interesom djeteta, a što je propustio učiniti, posebno imajući u vidu činjenicu da iz nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatrije i spec. kliničke psihologije, u bitnom nedvojbeno proizlazi kako bi u slučaju djetetova preseljenja došlo do narušavanja dinamike odnosa djeteta s ocem, znatnog pogoršanja uspostavljene rutine i kontakata s njegovom obitelji (s očeve strane), i da bi došlo do psihološkog disbalansa kod mlt. djeteta, a što bi se moglo odraziti na njegov budući psihosocijalni razvoj, te da je u najboljem interesu djeteta ostanak u postojećoj sredini.

 

15. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti, ovaj sud ocjenjuje kako sud prvog stupnja nije ispravno utvrdio sve relevantne čimbenike i nije dao dostatne i relevantne razloge koji upućuju da bi promjena prebivališta mlt. djeteta u ovom slučaju preseljenje mlt. djeteta u drugu državu, bila u skladu s najboljim interesom mlt. djeteta.

 

16. Stoga je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

17. U ponovljenom postupku sud će, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem vodeći pritom računa o pravima i interesima svih stranaka u postupku, a posebno o najboljim interesima djeteta i ostvarivanju njegovih prava, odnosno obvezu da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta, a u svjetlu prava na poštovanje obiteljskog života zajamčenog čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014), i čl. 8. EKLJP te će potom moći donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

U Zagrebu 3. studenoga 2022.

 

                                                                                                                                 Predsjednik vijeća:

   Robert Jambor, v.r.