Poslovni broj Gž-3636/2020-2

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž-3636/2020-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, kao  predsjednika vijeća, te sudaca Željke Sebelić kao suca izvjestitelja i Katice Krajnović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. K., OIB: ..., iz ..., koju zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica iz G., protiv tužene R. H., OIB: ..., koju zastupa O. d. o. u B. pod brojem PDO-..., uz sudjelovanje umješača na strani tužene T. B., OIB: ..., iz ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. Ž., B. & A. d.o.o. Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice i umješača protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-310/2018-62 od 2. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, a žalba umješača odbija se kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-310/2018-62 od 2. srpnja 2020.

 

a) potvrđuje u odlukama iz toč. I., II. i IV. izreke

 

b) preinačuje u odluci o troškovima postupka iz toč. III. izreke tako da se nalaže tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.212,80 kn / 1.090,00 eura[1] u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženice i umješača za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica Š. K. iz ..., OIB ..., vlasnica nekretnine upisane u zk.ul. br. ... k.o. ... koja se sastoji od čk.br. ... vrt kod kuće u selu površine 449 čhv, što je tužena R. H., OIB ..., dužna priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu.

 

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, Stalne službe u G., upis prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. izreke ove presude na ime i korist tužiteljice.

 

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.712,80 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se umješaču da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 kn u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu u cijelosti pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje ZPP). Presudu u cijelosti pobija i umješač na strani tuženika zbog razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Oba žalitelja predlažu da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Žalba umješača nije osnovana dok je žalba tuženice osnovana samo u odnosu na odluku o troškovima postupka iz toč. III. izreke pobijane presude u pobijanom dijelu.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio njenom donošenju i u granicama razloga navedenih u žalbama ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na koje ne postoji proturječnost u odnosu na sadržaj isprava i iskaza. Odlučne činjenice prvostupanjski sud je po stavu ovog suda pravilno utvrdio nakon valjane ocjene dokaza koju je izvršio sukladno čl. 8. ZPP-a te na tako pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo. Jedino se prihvaća žalba tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka iz toč. III. izreke u dijelu u kojem je donesena uz nepravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla pravo vlasništva na kč. br. ... sa 449 čhv upisanoj u zk. br. ... k.o. ... pa da je tuženica dužna trpjeti zemljišnoknjižnu uknjižbu prava vlasništva na istoj na ime tužiteljice, a sve to temeljem dosjelosti kao pošteni posjednik (toč I.) uz nalaganje da se uknjižba izvrši temeljem odluke iz toč. I. prvostupanjske presude (toč. II.).

 

7. Na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je spornu nekretninu posjedovala od 1968. ili 1969. godine K. Z. tako što je živjela u kućici izgrađenoj na toj nekretnini koja se sastojala od jedne sobe sa ulaznim vratima i prozorom i sve to do svoje smrti 1974. ili 1975. godine nakon čega ju nasljeđuje jedina kćer J. K. rođ. Z., a po njenoj smrti sin M. K., unuk K. Z.. On je nekoliko godina također posjedovao spornu nekretninu i živio u opisanoj kućici da bi 1989. godine tu nekretninu uz još neke naslijeđene prodao tužiteljici i njenom pok. suprugu Z. K.. Tužiteljica je sa suprugom započela gradnju kuće 1991. godine na susjednoj nekretnini kč. br. ... koja se nalazi kao i sporna unutar granica građevinskog područja, uz glavnu cestu uz oznaku kućnog broja ... Kućicu na spornoj nekretnini tijekom gradnje koristili su kao ostavu za odlaganje alata i građevinskog materijala, a po završetku gradnje nove kuće kbr. ..., kućicu su srušili s tim što su spornu nekretninu nastavili posjedovati na isti način kao i danas, kao dvorište koje su održavali košnjom, posadili voćke, dva oraha, brajdu od vinove loze na betonskim stupcima, a 1995. godine iskopali i novi bunar te tijekom vremena spornu nekretninu i ogradili.

 

8. U postupku je utvrđeno i to da je ovdje umješač T. B. kod Općinskog suda u B., Stalne službe u Č. vodio postupak protiv R. H. radi dokazivanja prava vlasništva na istoj, ovdje spornoj nekretnini, da je presudom navedenog suda poslovni broj P-... od 12. travnja 2017. njegov zahtjev usvojen, ali je presudom Županijskog suda u K., Stalne službe u G. poslovni broj Gž-... od 26. listopada 2017. ista preinačena na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev T. B. jer nije dokazao zakonitost posjeda pa niti poštenje posjeda kao pretpostavku za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti. Reviziju podnesenu protiv navedene drugostupanjske odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev-... od 11. veljače 2020. odbacio kao nedopuštenu.

 

9. U odnosu na pravilnost primjene materijalnog prava sud prvog stupnja pozvao se na relevantne odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se na ovom području primjenjivao od 1853. pa do 1. rujna 1980. godine, Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list" broj 6/80. i 36/90. te "Narodne novine" broj 53/91. – dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., a potom i na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. kao i na Načelno mišljenje proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. po kojem je za izvanrednu dosjelost potrebno dvadeset godina poštenog posjedovanja, a ne četrdeset godina kako je bilo propisano OGZ-om.

 

10. Člankom 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava.

 

11. U čl. 28. st. 3. ZOVO-a bilo je propisano da savjesni (pošteni) posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina, a čl. 29. ZOVO-a da se na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

 

12. U postupku je utvrđeno da se sporna nekretnina vodila kao vlasništvo fizičkih osoba V. L. i M. K. pa iako ju je posjedovala K. Z., a ne oni, temeljem njihove suglasnosti i radi podmirenja dužnih obveza po osnovu doprinosa od poljoprivrede uz druge nekretnine, po rješenju Skupštine Općine G. od 25. veljače 1970. ista je prenesena u društveno vlasništvo u korist A. Z. – RJ B.. Dakle, na dan 6. travnja 1941. navedena sporna nekretnina nije bila u vlasništvu države, crkve, općina i drugih "dopuštenih zborova".

 

13. U vrijeme donošenja navedenog rješenja odredbom čl. 29. ZOVO-a nije bilo dopušteno stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali je ta odredba stavljena izvan snage 1. siječnja 1997., stupanjem na snagu ZV-a odredbom čl. 388. st. 4. kojom je bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Iz navedenog bi proizlazilo da je tužiteljica putem pravnih prednika uzevši u obzir samo njeno pošteno posjedovanje temeljem čl. 388. st. 4. ZV-a stekla vlasništvo 1989., odnosno izvanrednom dosjelošću nakon proteka dvadeset godina poštenog posjedovanja.

 

14. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje da je navedena odredba zbog retroaktivnog učinka ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" broj 137/99.), a Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a ("Narodne novine" broj 114/01.) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. u čl. 2. je propisano da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ipak u vrijeme dosjedanja ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Stoga je s osnovom sud prvog stupnja zaključio da je opravdano priznati pravne učinke ukinute ranije odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a u korist tužiteljice kao poštenog posjednika uračunavajući i vrijeme poštenog posjeda i njenih pravnih prednika. To zato što je njenom pravu suprotstavljeno samo pravo države pa rizik i posljedice pogreške državnih tijela u vidu donošenja navedene neustavne zakonske odredbe može ići samo na teret države jer se takva pogreška ne može ispravljati na štetu pojedinaca.

 

15. Dakle, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima bila u poštenom posjedu od 1969., da je vrijeme od dvadeset godina za stjecanje vlasništva dosjelošću isteklo 1989., a to iz razloga što je  tužiteljica dokazala da je kupovinom sporne nekretnine od poštenog posjednika postala i zakoniti posjednik što bi značilo da je za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu bio dovoljan i protek dvostruko manjeg vremena.

 

16. Za istaći je da je od vremena početka poštenog posjedovanja sporne nekretnine od strane prednika tužiteljice odnosno početka dosjedanja pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 31. srpnja 2017. proteklo četrdeset i osam godina što znači da je i najduže propisano vrijeme od četrdeset godina za izvanredno dosjedanje za poštenog posjednika proteklo, kada bi se protek tog vremena zahtijevao u navedenom trajanju, a iz čega slijedi da je tužiteljica nedvojbeno dokazala da je stekla vlasništvo sporne nekretnine.

 

17. Zbog navedenog žalba tuženice nije osnovana kao ni žalba umješača zbog čega su u odnosu na odluke iz toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude kojima je usvojen tužbeni zahtjev žalbe odbijene kao neosnovane i odlučeno kao u toč. I.a izreke ove odluke. Odbijena je žalba umješača u odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka iz toč. IV. izreke jer se ista samo paušalno pobija zbog stava da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

 

18. Međutim, žalba tuženika u odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka iz toč. III. izreke uvažena je utoliko što je tužiteljici neosnovano priznat trošak za sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 500,00 kn jer on ne predstavlja trošak iz čl. 155. st. 1. ZPP-a. Zbog toga je ova odluka o troškovima iz toč. III. izreke preinačena tako da je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova od 8.212,80 kn odnosno umanjeno za neosnovano priznatih 500,00 kn i odlučeno kako je navedeno pod I.b izreke ove odluke.

 

19. Slijedom izloženog ovaj sud je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a presudio kako je navedeno u toč. I.a i b izreke ove odluke.

 

20. Kako tuženica i umješač nisu uspjeli sa izjavljenim žalbama jer su u odnosu na glavni zahtjev odbijene čime nije promijenjen uspjeh stranaka u sporu to je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadom troškova za žalbeni dio postupka, a kako je navedeno u toč. II. izreke ove odluke.

 

 

Osijek, 3. studenoga 2022.

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća

                                                                                                                                 Branka Guljaš